fbpx

Neugodna vijest za SAD – Moskva i Vijetnam uspostavljaju čvrst vojni savez

Ho Chi Min

Najnovija vijest, objavljena danas, 24. siječnja, službeno potvrđuje kako Rusija sljedeće tri godine planira provoditi zajedničke vježbe i uspostaviti vojnu suradnju s Vijetnamom.  Kao što je izvijestio TASS, to su potvrdili ruski ministar obrane Sergej Šojgu i vijetnamski predsjednik Tran Dai Quang.

“Moskva i Hanoi sastavili su plan od 2018. do 2020. o zajedničkim vojnim vježbama i vojnoj suradnji. Rusija je spremna podijeliti iskustvo testiranja vojne opreme s Vijetnamom, dok će Vijetnam poticati daljnju suradnju u sektoru obrane s Rusijom “, izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu novinarima u društvu vijetnamskog predsjednika u Hanoiu.

Prema njegovim riječima, na sastanku s vijetnamskim ministrom obrane Ngo Xuan Lichjem ranije u utorak su razmotreni koraci za provedbu sporazuma kojeg su dogovorili predsjednici dviju zemalja.

“Izradili smo trogodišnji plan za razdoblje do 2020. godine, koji definira našu vojnu suradnju i zajedničke aktivnosti, uključujući sastanke i vježbe”, rekao je ruski ministar obrane.

Na sastanku s glavnim tajnikom Centralnog komiteta Komunističke partije Vijetnama, Nguyen Phu Trongom, general Šojgu je napomenuo kako su planom predviđene brojne vojne vježbe raznih razina, kao i sastanci i drugi događaji.

“Očekujemo da će ovaj plan biti potpisan u bliskoj budućnosti”, dodao je Sergej Šojgu.

Vijetnamski predsjednik i ruski ministar obrane su razmijenili mišljenja o bilateralnoj vojnoj i tehničkoj suradnji.

“Suradnja između naših zemalja je prijateljske i strateške prirode”, istaknuo je general Šojgu. S tim u vezi, istaknuo je redovite bilateralne sastanke, uključujući izravne susrete između ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog vijetnamskog kolege Tran Dai Quanga.

Rusija nakon Bliskog istoka širi utjecaj u Aziji i staje na put američkim interesima

Nguyen Phu Trong

FOTO: Nguyen Phu Trong

Za neke možda vijest i nije  posebno značajna, ali u kontekstu daljnjeg provođenja “Obamine doktrine” prodora u Aziju, kojoj je Donald Trump dao još veći značaj, slanja dodatnih američkih i NATO snaga u Afganistan, sukobljavanja Sjedinjenih Država i Kine u Južnom kineskom moru i Trumpa sa sjevernom Korejom, vijest da se ruska vojska nakon godina izbivanja vraća u Vijetnam ima poseban značaj.

Osim toga, pomorsko-zrakoplovna baza u uvali Cam Ranh, koju su Rusi napustili devedesetih godina, ponovo je domaćin ruskim brodovima bez potrebe za posebnim dozvolama, a glavna vojna oprema vijetnamske vojske je i dalje ruska i pomaže zemlji da se pozicionira kao regionalna sila.

Čak i ako zanemarimo tehničke aspekte, čak i jedan promil zbližavanja Moskve  Hanoia ima važne strateške učinke, jer se odvija u uvjetima i po scenariju koji su  vrlo različiti od onih iz klasičnog Hladnog rata.

Vijetnam je zemlja rastrgana između dvije generacije. Prva je ona koja je stvorila zemlju i ratovala za njenu slobodu, a druga je rat vidjela samo u kinu. U razdoblju od rata u Vijetnamu do danas zemlja je puna retorike, crvenih zastava i svečanosti koje su s jedne strane veličanstvene, dok su s druge daleko od običnih igara.

Međutim, zemlja provodi i reforme, kao na primjer u turizmu, gdje se trend u potpunosti promijenio. Prestala je izolacija zemlje i Vijetnam sada namjerava igrati važnu ulogu u azijskoj geopolitici.

Cam Ranh zaliv Vijetnam

FOTO: Cam Ranh, Vijetnam

Naravno, treba uzeti u obzir i kontroverzni odnos s Kinom, koja je bila sponzor Kambodže u ratu 1978. i izravni neprijatelj Vijetnama 1979. Iako je od tih ratova prošlo 40 godina, Vijetnam Kinu još uvijek smatra za regionalnog hegemona.

U ideološkom smislu, Peking danas nije samo alternativni pravac vijetnamskom socijalizmu, nego pravi strateški konkurent. Pomorski zakon kojeg je Hanoi usvojio 2012. godine, kojim naglašava svoja prava nad Otočjem Paracel i Spratly je dokaz da Vijetnam danas nije spreman na prisilne ustupke  Kini kao 1974. godine. To je danas nezamislivo.

Međutim, teške, ali paralelne odnose između dviju zemalja je potaknuo interes Sjedinjenih Država, koje su bile opsjednute opasnošću da će poboljšanje odnosa Peking učiniti svemogućim u regiji. Na temelju toga je lako tumačiti slatkorječive poruke i flertovanje Sjedinjenih Država s Vijetnamom, koje su zainteresirane za ulazak u to područje nakon sramotnog bijega iz 1975. Napori Washingtona su se utrostručili, samo kako bi se zaustavio rast utjecaja Kine u Južnom kineskom moru, zbog čega su 1995. uspostavljeni odnosi s Hanoiem i postupno su se poboljšavali.

Ali su današnji scenariji različiti od onih prije 50 godina. Kada su Amerikanci doslovno zaglavili u Vijetnamu, geopolitička težina tog dijela svijeta je bila relativna. Kina i Indija su ratovali, a ekonomski procvat Dalekog istoka je bio znanstvena fantastika.

Jedini strateški ulog na kojeg je Washington igrao, vojno poniženje na stranu, bila je dobitak djelića mozaika tadašnjeg Hladnog rata.

Današnja Azija je potpuno druga stvar. U pola stoljeća nijedan kontinent nije toliko narastao, a Hanoi se tome prilagodio. Vijetnam je kopirao pobjednički model društveno-kapitalističke ekonomije Deng Xiaopinga i za manje od 20 godina se pretvorio u pristojnu i relativno dobrostojeću zemlju u svakom smislu.

U taj se kontekst uklapa uloga Rusije, koja je nakon raspada Sovjetskog Saveza gotovo nestala iz međunarodne arene.

Sovjetska podrška je bila dio logike geostrateškog otpora Americi, ali nije imala nikakav regionalni značaj, osim suprotstavljanja kineskom maoizmu.

Međutim, danas povratak Moskve u južnu Aziju znači da Rusija ulazi u jedno od najvažnijih raskrižja gospodarskih i geopolitičkih interesa na svijetu. Dovoljno je reći da Južnim kineskim morem svake godine prođe robe u vrijednosti 5000 milijardi dolara.

Valja napomenuti da u Aziji nema posebno važnih konvencija ili nadnacionalnih organizacija. Izuzetak je ASEAN, ali Kina nije njegov dio, što značio da se većina suradnje odvija kroz bilateralne sporazume.

U ovom scenariju je težina pojedinih sila presudna i utrka u stvaranju saveza postaje frenetična. U tom smislu, kontinuirano provociranje između američkih i kineskih vojnih brodova posljednjih mjeseci je vrlo značajno. Da ne govorilo o savezima koji se učvršćuju, onih koji jačaju, što je slučaj Rusije i Kine, ali i Kine i Pakistana, neodređen stav Filipina i uskrsnuće japanskog militarizma, na sveopću radost američkog vojno-industrijskog kompleksa.

SAD, Kina, Rusija i Vijetnam

azija

U kontekstu odnosa između Vijetnama i Sjedinjenih Država, povratak Moskve nije prošao nezapaženo u Washingtonu.

Povijesno prijateljstvo s Vijetnamom je uspjelo prevladati traumu implozije Sovjetskog Saveza i ponovno uspostaviti stari politički i vojni savez s vidljivim rezultatima.

Kao što smo naveli na početku, pomorsko-zrakoplovna baza u uvali Cam Ranh, koju su Rusi napustili devedesetih, ponovo je domaćin ruskim brodovima, bez ikakve potrebe za posebnim dozvolama, a glavna vojna oprema vijetnamske vojske je i dalje ruska i pomaže zemlji da se pozicionira kao regionalna sila.

Potpora Moskve podrazumijeva transformaciju vijetnamskih oružanih snaga iz učinkovite samoobrambene sile u dinamičnu vojsku sposobnu za sve vrste vojnih operacija. Samo 2017. su u Hanoi isporučena 64 ruska tenka T-90S.

Još važnija je ruska pomoć u razvoju mornarice. Od 2009. je Vijetnam potrošio 3,2 milijarde dolara za kupnju šest podmornica klase “Kilo“, opremljenih krstarećim projektilima “Kalibar”, izvoznog imena “Klub”, a raspoređene su u bazi Cam Ranh.

t 90

FOTO: Ilustracija, tenk T-90

Ove godine se očekuje raspoređivanje svih šest fregata “Gepard”, što znači da će Vijetnam imati 24 opremljena broda, visokog kapaciteta za obranu na moru. Kupnjom projektila, uključujući i jedinice S-300, Hanoi je stvorio flotu koja je sposobna odbiti bilo koju prijetnju.

Dakle, Rusiji jačanje veza s Vijetnamom nije samo povratak u azijski prostor kojeg je napustila 1991. Korak po korak, Moskva uspostavlja strateški savez od velike važnosti, posebno ako dođe do promjena u odnosima među zemljama u tom dijelu planete.

Obnova prijateljskih odnosa između Moskve i Hanoia utječe i na regionalnu stabilnost, posebno u očekivanju budućih sukoba između Kine i Sjedinjenih Država.

Ovdje je od posebnog značaja naglasiti arhiviranje starih napetosti i sukoba između Moskve i Pekinga, budući da Putinova Rusija ima izvrsne odnose s Kinom i možda jedina može umanjiti rastuće napetosti u Južnom kineskom moru.

Najnovija vijest je posebno važna i zbog hladnih odnosa između Washingtona i Filipina predsjednika Dutertea, koji je sve više zainteresiran za suradnju s Moskvom i Pekingom, što se do jučer doslovno smatralo herezom.

Vijetnam je izašao iz podruma povijesti, a Crvena rijeka koja teže kroz zemlju, danas je možda manje crvena, ali zato teče puno brže. Mnogi su to razumjeli, ali se čini da je Moskva stigla prva.

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
23 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson
3 godine prije

Vijetnam-Francuska 1:0
Vijetnam-USA 1:0
Kambodža-Vijetnam 0:1
Vijetnam-Kina 1:0,
Vijetnam, izrazito domaćinska ekipa.

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

Možeš mi objasniti ovaj binarni upis? Zašto nije 2:0 ili 3:2 ili 4:7 ili 75:81? Ja vidim i da je riječ o izrazito obrambenoj ekipi.
Zašto ne spomeneš kako su ih Francuzi nadigrali ili kako su oni nadigrali Mongole ili kako su ih Kmeri kontrolirali?
Btw Vijetnam NIJE pobijedio Kinu. Historiografi uglavnom navode neodlučeno, ali prava je istina da ih je Kina zaista bila u mogućnosti srediti…da je htjela.

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson
2 godine prije
Reply to  Zvrk

Zvrk, drobiš bez veze. Poanta moga upisa je ta da je Vijetnam sve ratove dobio, naravno, nogometnim rječnikom, imali su sebi ne naklonjene suce, puno isključenih igrača, ali su svejedno pobijedili. Kamo sreće da je danas takvih boraca kao što su onda Vijetnamci bili.
A moj komentar nije neko mudrovanje već izraz poštovanja prema vijetnamskom narodu kojeg posebno cijenim, a sam komentar je složen više u vidu zajebancije nego ozbiljan komentar.

trumba
Gost
trumba
2 godine prije

Pa kako neće biti domaćinska ekipa, kad ne guraju svoje prkno drugima na nos kao ostali.
Ponos uvijek dobije po nosu!
😉

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije

Ako sam u pravu da predstoji novi hladni rat (mnogo ozbiljniji od ovog “koškanja”) onda će on sigurno imati i ideološki karakter. “Crvena opasnost” je na Zapadu duboko ukorenjena i bez obzira na to što je prošlo dosta vremena biće potrebno sasvim malo truda da se ta histerija vrati u punoj snazi. Tada će svi neprijatelji iz tog perioda da dobiju istu ulogu bez obzira na trenutno stanje (ukoliko nisu spremni na neki nezamislivo ljigavi podanički odnos).
U takvoj situaciji teško da je moguć saveznički odnos Vijetnama i SAD. Štaviše, SAD-u bi odgovarala oštra retorika iz Vijetnama jer bi im olakšala konfrontaciju sa “crvenima”. I tako naizgled “neugodna vest” može da bude vrlo poželjna u zavisnosti od vremena i ugla iz koga se gleda. Ali zato Rusima odgovara u svakom slučaju.

tuf
Gost
tuf
3 godine prije

Zalosno je vidjeti da jedna drzava poput Vijetnama tako brzo zaboravlja svojih 3.000.000 mrtvih gradjana.
Nece se Vijetnam lako okrenuti od SAD-a koji im je vodeci vanjskotrgovinski partner (dvostruko vise izvoze u SAD nego u drugu po redu Kinu).

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije
Reply to  tuf

@ tuf
Ne bih se složio kolega. Zamisli da se i Kina vodila tom politikom (“nećemo mi da hranimo imperijalističke neprijatelje”) – gde bi danas bila?
Možda nije časno, možda nije moralno ali insistiranje na nečemu ako nemaš snage da to sprovedeš može da ugrozi i fiziki opstanak naroda a da ga sasvim sigurno gurne u teške probleme. To ni jedan odgovoran vođa ne sme da dopusti.

tuf
Gost
tuf
3 godine prije
Reply to  shumadinac

Ne bih bas toliko dramatizirao, da je to pitanje zivota i smrti – postoje i drugi narodi koji ne skidaju gace SAD-u (nije im vodeci trgovinski partner) i dalje postoje, hvala lijepo na pitanju. Ovaj nihilizam je uobicajen danas, ali to ne znaci da je ispravan i jedini moguc.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije
Reply to  tuf

Nema to nikakve veze. Koliko je Rusija prodala energenata Europi, počevši od 45 do danas ili uvezla roba. To nema nikakve veze s drugim stvarima. Ekonomija je važna, bez daljnjega, ali nije jedina koja određuje strateška partnerstva.

žrec
Gost
žrec
2 godine prije
Reply to  tuf

tuf, politika se ne vodi u prošlosti nego u budućnosti. To balkanci nikako da shvate. SAD se neće vojno vratiti u Vijetnam, a nije sigurno kakva će biti politika susjedne supersile Kine za 10-20 godina.

Aaaa
Gost
Aaaa
2 godine prije
Reply to  tuf

Nije žalosno…. zapravo je ovo najbolja stvar. Dok u Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat, ovdje su su se okrenuli prema budućnosti.
Bude tu ponekad izvješena koja komunistička parola iznad ceste, snimaju se i “partizanski” filmovi…. ali nikakva mržnja se ne osjeća. Štoviše, bas nekako gotive Amerikance 😀

Pozdrav iz Saigona!

Petar Veliki
Gost
Petar Veliki
3 godine prije

Kontinetalni svet protiv američkih i engleskih otočara 100:1. Anglosasi ne mogu da shvate, da te utakmice ne mogu nikako dobit. Da su bili pametni imali bi celi svet na dlani a pošto su samo krali i rušili gde god su došli eto jim sad rezultata. Jugoslavija je bila debela crvena linija koju nisu smeli preč ali su je bahovito prešli u stilu ko nam šta može. E pa gringosi sad stani pa gledaj…. 🙂

Ive
Gost
Ive
3 godine prije
Reply to  Petar Veliki

Vidis Petre, Britanci to ne vide tako, oni su ponosni na infrastrukturu koju su ostavili po kolonijama, i ne vide da su tu infarstrukturu stvarali (zeljeznica u Indiji za primjer) samo zatio da mogu lakse prevoziti robe do luka i prekrcavati na brodovlje i da mogu svoje vojnike u slucaju pobune brze dovesti do potrebnih lokacija. No koliko god je ta infrastruktura bila svrha kolonijalizma, Indijci su malo ili nista napravili u modernizaciji svojih zeljeznica i infrastrukture generalno, kao uostalom i po drugim bivsim kolonijama, koje su kroz Komonveth ostale u neokolonijalnom polozaju. Imaju “slobodu” sa kojom neznaju sto ce ni kako ce, korupcija je obvladala bivse kolonije, neke vise neke manje. Osim toga Britanci i dalje uplacuju milione Funti godisnje za pomoc Indiji i drugim kolonijama, mada je recimo Indija danas na putu da postane iza Kine druga vodeca ekonomska sila svijeta. No Britanci su gradili kakvu takvu infrastrukturu za razliku od USA koji ne grade nista osim aerodroma i njima nuzno potrebnih vojnih objekata.

Petar Veliki
Gost
Petar Veliki
2 godine prije
Reply to  Ive

Kad bi Indijci postavili istu cenu za svoj rad i proizvode koji idu za Britaniju onda Engleza u geopolitičkom smislu sutra nigde više nebi bilo. Nisu đabe sve reke u Indiji zagađene do amena i svih mogučih boja. Sve ključne pozicije Indije stoje tvrdo u rukama baš tih ponosnih Britanskih lopova. Oni su recimo krivi za Pakistan i to ni ne skrivaju. Po principu: Djeli i vladaj. Da o kolonialnim taksama na račun takve modernizacije koje i dan danas plača cela Afrika ni ne govorim. Možemo se mi zavarat koliko hočemo ali kolonialne činjenice su jako očigledne ako jih hočeš videt….

Ive
Gost
Ive
2 godine prije
Reply to  Petar Veliki

Petre; nazalost razocarao si me, nisi shvatio sto sam ti porucio. Zato ti toplo preporucam malo vise citati o toj temi, da ti se misli razbistre, tebi je to jos jako mutno. Kolonijlni i postkolonijalni odnosi su dobro opisani i u znanstvenim knjigama ali i u belatristici pa probaj kombinrati.

Admiral123
Gost
Admiral123
2 godine prije
Reply to  Ive

Ive; vidiš kako se beru minusi kad se vodi sa činjenicama koje jesu takve kakve jesu, bez uključivanja ikakvih emocija i subjektivnih dojmova. 21. stoljeće. Pozdrav

Rokokoko
Gost
Rokokoko
2 godine prije
Reply to  Petar Veliki

Jugoslaviju je unistila velika Srbija i velikosrpski hegemoni

Alen
Gost
Alen
3 godine prije

Kao sto vec rekoh , saveznistva se sklapaju. Nema vremena za zezancije….

Btw , vijetnamci kupise i kupuju respektabilnu vojnu opremu…

Ive
Gost
Ive
3 godine prije

No pogledajmo sada svijetsku situaciju post Sovijetska Rusija je u usponu stalno se pojavljuju novi pozivi za suradnju kako na obranbenom tako i na ekonomskom planu za razliku od USA kojoj i saveznici okrecu ledja, I EU bi vrlo rado odmah okrenula ledja USA ali se boje na nacistickim osnovama i po nacistickim generalima zasnovanog NATO-a.USA u svojoj sirovoj i bezskurpuloznoj brutalnosti nije obljubljena i dobro dosla nigdije u svijetu osim tamo gdije su na to prisiljeni. Zato meni nije jasna politika Hrvatske da se tako intenzivno veze za USA i da im dozvoljava da gotgovo besplatno drze 1000 spijuna u Zagrebu. To sto su poklonili hrpu izsluzene vojne tehnike nije placa za usluge, jer Hrvati moraju od USA kupovati rezervne dijelove i municiju za vojnu opremu koju su “dobili” od USA. Umijesto balansiranja izmedju EU, USA i BRICSA hrvatska se dovodi u ovisnicki i podredjeni polozaj.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije
Reply to  Ive

Razbijanjem titove yu konacno smo se oslobodili bremena da sami kreiramo vlastitu sudbinu i ushiceni i sretni se vratili tamo gdje smo i naucili da budemo ,podanici i sluge….
Tesko je breme vlastitog puta,tezak je taj dzihad…
Lakse je biti rob drugoj naciji nego kreator svog vlastitog puta..

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Prije ce i sami Ameri pruzit ruku Rusima, nego ce to nasi poslusnici napravit

Nino
Gost
Nino
2 godine prije

Zaključak da je “Moskva stigla prva” je prilično nategnut. Evo vijesti koju je prenio Reuters (danas 25.01.2018): “Američki ministar obrane Jim Mattis je svečano dočekan u Hanoi-u (dvodnevni posjet) što dramatično ukazuje na produbljenje vojnih veza između dvije zemlje. Razmatrana su pitanja kao što je zajednička zabrinutost oko Kine. Dogovoren je je posjet američkog nosača aviona u trećem mjesecu (očekuje se definitivna potvrda vrhovnog vodstva)”. Dakle, stvari nisu nimalo jednostavne. Američka taktika je jasna: voditii ratove sa Rusijom i Kinom preko trećih. Protiv Rusije to im je uspjelo sa Ukrajinom, guraju baltičke zemlje a najveća želja im je potaknuti sukob Poljske sa Rusijom. Što se tiče Kine, tu su u igri Japan, Filipini, Vietnam i Južna Korea. Japan i Južna Korea imaju snage i pameti da se tomu odupru. Filipini se pod Duarteom tome odupiru ali ako Amerikanci postave svog predsjednika (nakon nekakve obojene revolucije) onda je to moguće ali oni nemaju snagu za ozbiljniji sukob. Ostaje jedino Vietnam koji zadnjih 15 godina neprestano ekonomski i vojno raste sa skoro 100 milijuna stanovnika. Amerikanci su tražili nedavno i otvaranje stalne vojne baze tamo. Za nadati se je da će Rusija svojim savjetima onemogućiti izbijanja ratnog sukoba između Kine i Vietnam-a. Nakon izbijanja rata između dva najveća slavenska naroda, Ukrajinaca i Rusa, za koje je većina nas mislila da imaju toliko toga zajedničkog i prijateljskog da je to nemoguće, svjesni smo da Amerikanci znaju znanje i jedino nam ostaje nada, ali slaba.

barahmasa
Gost
barahmasa
2 godine prije
Reply to  Nino

Ma da, nazalost ovaj portal cesto prenosi poluistine. Ono sto se zapravo dogadja je to da se vijetnam sve vise priblizava svojem jucerasnjem krvniku, ali i dalje se drze politike neutralnosti i ne dozvoljavaju nikakve strane vojne baze u svojoj zemlji

POVEZANE VIJESTI

Izbornik