fbpx

Od Vijetnama do Venezuele – Krug američkih vojnih intervencija se zatvara

Od Vijetnama do Venezuele – Krug američkih vojnih intervencija se zatvara 1

Nakon Vijetnamskog rata američke imperijalističke intervencije prolaze kroz nekoliko faza. Odmah po sramotnom porazu njihovih vojnih snaga od strane oslobodilačkih snaga Vijetnama i pod pritiskom američke javnosti, koja je umorna od tog rata, imperijalističke vojne intervencije, špijunaža protivnika i uobičajena praksa svrgavanja vlada bilježi pad.

No, polako tijekom predsjedničkog mandata Geralda Forda i posebice Jimmya Cartera imperijalistički apetiti doživljavaju preporod kroz podršku hibridnim ratovima u Angoli, Mozambiku, Gvineji Bisau i neoliberalnim vojnim diktatorima u Latinskoj Americi.

Prva velika vojna intervencija je provedena tijekom Carterovog predsjedničkog mandata. SAD tada pružaju snažnu potporu pobuni islamista protiv sekularne vlade u Afganistanu i usponu islamističkih militanata koje uz SAD 1979. sponzoriraju Saudijska Arabija i Pakistan. Slijedi američka invazija Grenade 1983. godina, a za predsjedništva Ronalda Reagana se  1989. napala Panama, dok je Irak prvi put napadnut 1991. u vrijeme predsjedništva Busha starijeg. Nakon toga, SAD vojno interveniraju na Balkanu što završava bombardiranjem krnje Jugoslavije 1999. pod predsjednikom Clintonom.

U početku preporođeni imperijalizam Ameriku financijski ne košta previše, a nema ni toliko ljudskih žrtava u redovima američke vojske, stoga izostaje otpor javnosti.  Kako nema protivljenja niti u Kongresu ni u javnom mnijenju, imperijalistički apetiti iz ’90-ih rastu, a sve kulminira 11. rujna 2001.

Slučajno ili ne, 2000. je čvrsto ustrojen kompletan ideološki i vojni aparat za direktne vojne intervencije i slijedi duga serija ratova u različitim geografskim područjima. U njih su uračunate dugoročne velike obveze gospodarskih resursa i vojnog osoblja, sve bez ikakvog ometanja od strane Kongresa  i bez javnog protivljenja. Barem u početku.

Od političkih i vojnih arhitekata su ciljevi ove serije ratova jasni i definirani kako slijedi:

1. Uništavanje vlada, država i njihove sigurnosne strukture, državnih institucije svih onih koji se protive aneksiji cijele Palestine od strane Izraela.

2. Svrgavanje vlada i uništavanje država koje promiču politiku nacionalne neovisnosti i ne podržavaju zaljevske poslušničke monarhističke režime.

Zaslijepljeni svojom imperijalističkom ohološću, ili naprosto rasizmom, ni  cionisti ni jastrebovi u američkoj administraciji nisu očekivali da će otpor u napadnutim zemljama potrajati. Nisu očekivali pregrupiranje vojnih snaga ni širenje terorističkih napada na imperijalističke zemlje. Kada su u potpunosti uništili afganistansku i iračku državnu strukturu, devastirali im ekonomije, vojne i policijske kapacitete, imperijalističke snage su se morale suočiti s beskonačnim otporom naoružanih civila, etnoreligijski i plemenski orijentiranog stanovništva.

Rastući broj žrtava u američkim trupama, kao i financijska potraživanja u domaćem proračunu ih dovode u bezizlaznu situaciju. Imperijalističke snage ne uspijevaju postaviti stabilne i lojalne vladu s jedinstvenim državnim aparatom koji bi imao monopol na održavanje mira. To je bilo nemoguće zato što su još tijekom rane okupacije namjerno uništili sve državne strukture, od policije i birokracije do civilnih službi.

Taj “politički vakuum” nikada nije brinuo cionistički lobi, koji se de facto integrirao u američku administraciju. Njihov cilj je bio samo destabilizirati neprijateljsko okruženje. Izraelske snage su bile vrlo ohrabrene američkim vojnim invazijama, jer same nisu gubile niti jednog vojnika.

Abrams M1A1 tenkJ aman Al Juburi, Irak

FOTO: ilustracija, Abrams M1A1 tenkJ aman Al Juburi, Irak

Cionisti unutar Busheve administracije uspješno okrivljuju Pentagon za sve veći oružani otpor i ostale probleme proizašle iz okupacije. “Misija je izvršena”, cionisti napuštaju Bushevu vladu i pokreću unosne karijere u privatnom financijskom sektoru.

Po dolasku Obame na mjesto predsjednika je već bila spremna nova postava čiji je zadatak pripremiti SAD za novi rat u ime Izraela. Cilj je bio Iran.

Ipak, do kraja prve dekade XXI stoljeća, kada je Barack Obama imenovan za američkog predsjednika, politička, gospodarska i vojna situacija su se promijenile. Okolnosti su drastično promijenjene od vremena rane administracije Busha mlađeg.

Razbolje od 1980. do 2000. godine, tijekom kojeg se provodila agenda “serijskih ratova” koji kratko traju, malo koštaju i “nitko ih ne vidi”, je završilo. Izrael napada Libanon, okupira Zapadnu obalu i napada Siriju.

strategijski bombarder B-52D Big Belly

FOTO: Strategijski bombarder B-52D Big Belly

Najveći kratki američki rat i s malim brojem žrtava je Prvi zaljevski rat u Iraku. Tim ratom se uspješno oslabio Saddam Hussein, zemlja se podijelila, uvode “zone zabrane leta” i uspostavlja kurdska marionetska tvorevina na sjeveru zemlje, dok se policijske ovlasti prepuštaju ostacima iračke države, a sve to bez potrebe da se zemlja okupira. U međuvremenu je američka ekonomija još uvijek relativno stabilna, a trgovinski deficiti se još daju popraviti. Prava ekonomska kriza uslijedit će tek kasnije.

Vojni rashodi su pod kontrolom. Američka javnost, isprva protivna Zaljevskom ratu biva umirena njegovim kratkim trajanjem i povlačenjem američkih vojnih trupa. Irak ostaje pod nadzorom, a svaki put kada iračka vlada pokuša vratiti kontrolu nad sjeverom zemlje, često biva bombardirana i zasipana projektilima. Tijekom tog razdoblja je Izrael prisiljen voditi svoj rat i održavati vrlo skupu okupaciju južnog Libanona, trpeći pritom gubitke u svojim vojnim redovima.

Tako se do druge dekade XXI stoljeća sve promijenilo. SAD su zapele na mrtvoj točki u beskrajnom ratu i okupaciji Afganistana, bez ikakvih šansi za uspostavu stabilne marionetske vlade u Kabulu.

autoput smrti 18.04.1991 irak Zalivski rat

FOTO: Auto-put smrti (Kuvajt-Basra) 18.04.1991 Zalivski rat

Drugi zaljevski rat s općom okupacijom Iraka, pobune naoružanih civila i oživljavanje etnoreligijskih sukoba, znatno opterećuju američki vojni proračun. Proračunski i trgovački deficiti Sjedinjenih Država eksponencijalno rastu, dok američki udio u svjetskom tržištu bilježi pad.

Kina uspješno istiskuje SAD iz tržišta Latinske Amerike, Azije i Afrike, gdje postaje glavni trgovinski partner zemljama u kojima potiče razvoj za što veću kupnju kineske robe i od njih kupuje resurse.

SAD tada pokreću novi niz “niskobudžetnih” ratova u Somaliji, Jemenu i Pakistanu koji ne dozvoljavaju da se trend pražnjenja vojnog proračuna zaustavi. Američko stanovništvo trpi  znatan pad životnog standarda i konačno obraća pozornost na troškove prekomorskih ratova. Tek tada Amerikanci počinju shvaćati uzročno-posljedičnu vezu između vojnih pohoda i pada vlastitog životnog standarda.

Uz sve to se 2008. i 2009. tisućama milijardi dolara pomoglo bankama na Wall Streetu, koje su bile “prevelike da bi propale”. To je dodatno potkopalo potporu javnosti financijskoj i militarističkoj eliti koja je Amerikance neumoljivo gurala uvijek u nove imperijalističke pohode.

Uglavnom, od financijskog kraha 2008. SAD više ne mogu pokriti troškove ratovanja, a jaz između bogatih i siromašnih se produbljuje.

Pozornost javnosti se okreće gospodarskim pitanjima kod kuće, a teroristička prijetnja konačno pada u drugi plan. Ratovi na Bliskom istoku postaju financijski bezdan i nitko ne zna kako izaći iz začaranog kruga.

Azija postaje središte trgovine, rastu investicije i kontinent postaje ključan za američko gospodarstvo. Dok Washington i dalje uporno ignorira mišljenje svojih građana, pritužbe i pritisci javnosti se akumuliraju i počinju imati utjecaj.

Kineska ulaganja u Afriku

FOTO: Kineska ulaganja u Afriku

Izvješće kojeg je Pew Research objavio krajem 2013. potvrđuje veliki jaz između elite i javnog mnijenja. Iako ovaj centar provodi ankete tako da izbjegne važna politička pitanja, rezultati prikazani u izvješću govore kako 52% prema 38% javnosti želi da se SAD okrenu svojim gospodarskim interesima.  Donald Trump je na izborima pobijedio vrlo jednostavno, sljedeći nekoliko slogana koji su izražavali rastuće želje većine Amerikanaca da se njihove vlasti bave problemima u zemlji. Podsjetimo da se nakon 11. rujna 2001. samo 30% građana protivilo američkim vojnim intervencijama, stoga ovaj skok na 52% 2013. predstavlja značajan pomak.

Pratitelji anketa među američkim političkim savjetnicima, članovi Vijeća za vanjske poslove, ističu jaz koji se produbljuje između američke javnosti i vladajuće elite. Pew Research opisuje elitu kao izrazito imperijalističku i intervenicionističku.

Javnost sve jasnije vidi i razliku između “trgovine” i globalističkog imperijalizma. 81% građana se izjasnilo za “trgovinske odnose” kao izvor novih radnih mjesta i poslova. 73% građana se izjasnilo protiv globalizacije, koju vide kao prijetnju jer kompanije izmještaju proizvodnju u druge zemlje, pa Amerikanci gube radna mjesta.

Američka javnost odbija imperijalističku ekonomsku ekspanziju i ratove koji štete domaćoj ekonomiji, i negativno utječu na srednju klasu i umanjuju primanja radnika, te općenito pogoršavaju socijalnu sigurnost građana.

strategijski bombarder Boeing B-52F

FOTO: Strategijski bombarder B-52F

Za razliku od građana, članovi utjecajnog Vijeća za vanjske poslove i dalje insistiraju na “globalizaciji”.

Samo 29% članova Vijeća za vanjske poslove prioritetom smatra zapošljavanje građana vlastite zemlje. Oligarhija je svjesna sraza u interesima, vrijednostima i prioritetima između javnosti i imperijalne države i vrlo dobro znaju zašto je do toga došlo.

Ali SAD su podržale i francusku vojnu intervenciju u Maliju i Centralnoafričkoj Republici. Tu je još 11 većih ili manjih sukoba u kojima američki imperijalisti  imaju svoje prste.

Trenutno interesi Washingtona uključuju Ukrajinu, trokut između Kine, Japana i Južne Koreje, Iran i sve zaljevske zemlje, uključujući Izrael, Siriju, “palestinsko pitanje”, Libiju, Afganistan i Venezuelu s “dovršetkom posla” u Nikaragvi i Kubi. Naravno, nakon ovih “pitanja” na red dolaze Rusija i Kina.

zone za identifikaciju Kinesko more

FOTO: Zone za identifikaciju vazduhoplova ADIZ Istočno kinesko more

Još od Obamine administracije je od  strateškog interesa za SAD održavati i rasplamsati sukob Japana i Južne Koreje s Kinom.

Spor oko Senkaku otočja, na prvi pogled nevažan, traje godinama, a riječ je o teritorijalnom sporo za skupinu nenastanjenih otoka poznatih kao Senkaku otočje u Japanu ili Diaoyu u Kini. U razdoblju od 1945. do 1972. su otoci bili pod upravom Sjedinjenih Država, koje kontrolu nad arhipelagom prepuštaju Japanu.

Narodna Republika Kina osporava predloženu američku primopredaju vlasti Japanu i od tada otvoreno pretendira na to otočje. Ali i Tajvan želi te otoke, iako se nitko ne usudi priznati Tajvan kao Republiku Kinu. Sporno područje je na važnim pomorskim putevima i područje je bogato ribom, a tamo su i moguća nalazišta nafte.

Činjenica je da SAD žele vojno okružiti Kinu, pa Japance i Korejce s juga potiču na sukob s Kinom. Ugovori Washingtona s Japanom se koriste da se Japance iskoristi kao saveznika u toj igri.

SAD daju podršku i ekspanzionističkim pretenzijama Japana, što ukazuje na strateški pomak u američkoj politici od vojnih angažmana na Bliskom istoku ka vojnim i gospodarskim paktovima u Aziji, a svi bi trebali isključiti Kinu.

U gotovo očajničkom pokušaju da se nosi sa svojim najvećim ekonomskim suparnikom – Kinom, Obamin režim je najavio “zaokret prema Aziji”.

Kina je kao druga najveća ekonomija na svijetu već istisnula SAD u Latinskoj Americi i Aziji. Kao investitor doslovno prodire u afričko tržište i ulaže u razvoj afričkih prirodnih resursa. SAD odgovara tako da otvoreno podupire japansku teritorijalnu ekspanziju i vojno provocira Kinu u Istočnom i Južnom kineskom moru. SAD potiču Južnu Koreju na jačanje obrane svog zračnog prostora, koji se na nekoliko mjesta preklapa s kineskim.

Povijest nas uči da nepopustljive tvrdnje za dominacijom od strane etabliranih imperijalnih sila protiv rastućih dinamičnih gospodarstava dovode do sukoba, čak i do katastrofalnih ratova.

senkaku umjetno ostrvo kineska baza

FOTO: Senkaku umjetno ostrvo i kineska vazduhoplovna baza

SAD vjeruju da će dokazivanjem svoje ne tako sigurne vojne premoći i iskorištavanjem ovisnosti Kine  o vanjskoj trgovini sebi u eventualnom vojnom sukobu osigurati stratešku prednost.

Američki “zaokret prema Aziji” je dizajniran tako da okruži i potkopa kineske kapacitete u nadjačavanju i potiskivanje Amerike sa svjetskih ekonomskih tržišta.

No, militaristi Washingtona nisu uzeli u obzir kineske strateške poluge, više od 1000 milijardi dolara američkog duga kojeg drži Peking, koji bi, ako ga Kina plasira na tržište, doveo do velike devalvacije američke valute, panike na Wall Streetu i gospodarske krize koju nitko ne bi mogao zaustaviti. Kina bi na američke vojne prijetnje mogla odgovoriti  zapljenom imovine najmanje 500 najvećih američkih  multinacionalnih korporacija koja se nalazi u azijskoj zemlji i time potpuno urušili tržište dionica. Može prekinuti izvore za velike opskrbne lance i dodatno narušiti američku, ali i svjetsku ekonomiju. Međutim, ako bi došlo do sukoba, Kinezi bi to sigurno učinili, uz puno manje problema s lokalnim stanovništvom od drugih zemalja.

Imperijalističke ambicije i ogorčenje zbog gubitka tržišta i statusa hegemona gura Washington u ponor u kojem sve stavlja na kocku u konfrontaciji s Kinom i Rusijom. Ipak, čak i u Washingtonu postoje dvije struje s potpuno različitim stavovima. Jednu čine gospodarski pragmatici, svjesni kako su SAD suviše ovisne o kreditima i financijskim prihodima iz inozemstva i znaju da se ne mogu uključiti u nove vojne intervencije, naročito nakon katastrofalnih posljedica ratova na Bliskom istoku.

B-2 Spirit

FOTO: stelt bombarder B-2 Spirit

Drugo područje od velikog značaja za SAD je Perzijski zaljev, područje od Izraela preko Saudijske Arabije do Irana. Nakon što su prošli kroz skupe i katastrofalne ratove u Iraku i Afganistanu, izgubili rat u Siriji, američke elite su ljute i što njihove obavještajne agencije nisu pronašle nijedan dokaz o iranskom nuklearnom programu. Nakon svega je Obama postigao sporazum s Iranom, ali Trump iz njega jednostrano izlazi.

Američki stratezi su u pregovorima tražili način sklapanja ugovora koji bi oslabio iranske obrambene sposobnosti, potkopao iransku podršku pokretima otpora u regiji, čime se htjelo izolirati predsjednika sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i olakšati dugogodišnju američku prisutnost u Afganistanu. Osim toga, američke strana je računala da će sporazum s Iranom otvoriti put američkim naftnim tvrtkama za iskorištavanje najbogatijih iranskih naftnih i plinskih polja. Ništa od toga se nije dogodilo, ali je Obama ipak potpisao sporazum, koji je raskinut dolaskom Trumpa, što je aktualni predsjednik i obećao da će učiniti.

Iako je Americi mogao donijeti znatne koristi, ugovor je raskinut po želji Izraela. Izraelski megalomani traže vojnu, političku i gospodarsku prevlast diljem Bliskog istoka, od Sinaja do Perzijskog zaljeva, a do sada su uspješno koristili američku vojsku, koja je za njih uspjela uništiti ili oslabiti protivnike cionističkog entiteta bez ikakvih troškova za izraelsko gospodarstvo. Izrael je na sebe preuzeo izravnu ulogu u stvaranju uvjeta koje će SAD gurnuti u sukob s Iranom.

iran americke baze

FOTO: americke baze oko Irana

Financial Times je otkrio da su 2013. visoki izraelski dužnosnici predvođeni Yossi Cohenom, nacionalnim savjetnikom za sigurnost, posjetili Washington kako bi započeli detaljne pregovore s Obaminom administracijom oko oblikovanja pregovaračke agende. Izrael je zahtijevao od SAD-a da se u sporazum umetne dio kojom bi Iran svoje objekte i pogone teške vode u Araku pretvorio u pogone “lake vode” i smanjio njihovu snagu za 95%. Drugim riječima, Izrael je diktirao uvjete koji bi američkim pregovaračima onemogućili da postignu dogovor s Iranom.

Međutim, što je mnoge iznenadilo, glavni iranski pregovarač u Ženevi, ministar vanjskih poslova Irana Mohammad Javid Zarif, pristaje na demontiranje iranskih nuklearnih postrojenja, opravdavajući taj korak, kako je rekao, “da bi SAD mogle uništiti iransku nuklearnu industriju samo jednom bombom”. No, nije sve baš tako.

Stručnjaci iz Irana i pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda su prvo osigurali Iranu ublažavanje sankcija, a u zamjenu je Iran pristao ograničiti određene aspekte svojih nuklearnih aktivnosti za razdoblje od šest mjeseci. Kasnije je postignut i finalni sporazum.

Saudijska Arabija se osjećala ugroženom sporazumom s Iranom i nastojala je utjecati na američku politiku s unosnim ugovorima za isporuke oružja. Osim toga, saudijski režim je dopustio izgradnju američkih vojnih baza na svom teritoriju i održava bliske veze s bankarima na Wall Streetu. Saudijsko protivljenje popuštanju Iranu je posljedica straha Rijada od iranskog utjecaja na potlačenu šiitsku manjinu u apsolutističkoj monarhiji i susjedstvu.

Saudijska Arabija čini sve što je u njenoj moći kako bi sačuvala svoj primat kao najjača članica unutar skupine OPEC, iako je to sa skupinom OPEC+ postalo upitno, kao što se ne može govoriti o potpunom nadzoru Katara nad Arapskom ligom, iako je emirat ne tako davno uživao taj status.

Američki strateški i ekonomski interesi od sporazuma s Teheranom se kose s interesima Izraela i Saudijaca. Zbog toga je na kraju sporazum i raskinut.

Ne zaboravilo da je tu i sukob NATO pakta i Rusije oko Ukrajine. Iako ga vole nazivati europskim problemom, ovaj sukob to nije, jer SAD imaju sve interese da se on održi i povremeno rasplamsa.

NATO - Ukrajina

SAD su u tom procesu podupirale politiku EU o uključivanju Ukrajine u gospodarski i trgovinski sustav gdje bi Europska unija formalno bila glavni akter u preotimanju ukrajinskog gospodarstva. Prodorom na to tržište se osigurao enorman profit, a Ukrajina je danas samo još jedna u nizu propalih država koja preživljava pod diktatom bankara i birokrata iz Washingtona i Bruxellesa. SAD su žarko željele cijelu Ukrajinu u NATO paktu, što je dio politike okruživanja Rusije, ali su ujedinjenje Krima s Ruskom Federacijom i ustanak ljudi u Donbasu omeli ove planove.

Sirija, Libija, Mali, Srednjoafrička Republika i Egipat su od sekundarnog interesa za SAD. Washington radije ostavlja Europskoj uniji, osobito Francuskoj i Velikoj Britaniji, da vode svoje vojne operacije sami ili preko opunomoćenika.

Čak je i Obamina administracija bila umorna od intervencija i trpjela je žestoki pritisak domaće javnosti kada se pridružila EU u bombardiranju Tripolija, koji je ionako već bio u ruševinama. Libija je devastirana, infrastruktura zemlje uništena, gospodarstvo ne postoji i cijelo područje je izvor nestabilnosti, terorizma i masovnih migracija. Toliko o “humanitarnim intervencijama”.

Intervencija u Siriji je bila početak kraja za SAD, iako još samo Izrael i saudijska Arabija ostaju pri stavovima iz 2011. Obama je u Siriji igrao opasnu igru, koju je izgubio s ruskom i iranskom intervencijom. Američka uprava je svjesna da i Siriji nema što tražiti, ali se nema hrabrosti oduprijeti židovskom lobiju u zemlju i ostavit će tamo do 400 vojnika.

Čak i tamo gdje ima značajne imperijalne interese Washington se sve više oslanja na lokalne opunomoćenike koji djeluju u njihovo ime. Na toj listi je i Venezuela u kojoj SAD godinama financiraju oporbene stranke koje su poticale i potiču nasilne prosvjede, sabotiraju se javne usluge i oslanjaju se na lokalnu poslovnu elitu koja podiže cijene osnovnim namirnicama. Do sada ti napori podrivanja nisu urodili plodom i 23. siječnja ove godine je pokrenut plan svrgavanja Madura državnim udarom. Kao što smo ranije izvijestili, bilo je dogovoreno da maduro i vlada padnu za nekoliko dana, po mogućnosti u prvih 24 sata, a da se u tri tjedna održe slobodni izbori pod nadzorom “međunarodne zajednice” na čelu sa Sjedinjenim Državama. Kao što vidimo, plan je propao i može se očekivati da će, nakon Sirije, ovo biti drugi veliki poraz intervencionističke i imperijalističke američke politike.

NATO Zone odgovornosti

FOTO: NATO, zone odgovornosti

Graditelji američkog imperijalnog carstva su u vrijeme Obame proveli više vojnih intervencija nego njegov prethodnik George W. Bush, koji kao da je pažljivije birao prioritete za izravne intervencije.

Vidi se da se Washington se sve više oslanja na svoje europske saveznike, naročito Francusku, a u Latinskoj Americi na Kolumbiju. U arapskom svijetu SAD pokušavaju očuvati utjecaj nad Egiptom, ali je to s predsjednikom Sisijem sve teže postići. Tu je i pomak u prioritetima na Daleki istok, posebno u zemlje koje graniče s Kinom, što je dio američke strategije ograničavanja kineskog gospodarskog rasta. No u tome Amerikanci neće imati puno uspjeha, posebno od nedavne svađe s Pakistanom, koja je dovela do zahlađivanja odnosa između dvije zemlje. Američki prodor u Aziju je ponovo kombinacija trgovinskih pregovora i rastućeg vojnog okruženja.

Kontrola nad Perzijskim zaljevom i potkopavanje Irana su i dalje visoko na listi američkih prioriteta. No, poučeni iskustvom G.W. Busha i katastrofalnom invazijom i okupacijom Iraka, Washington je u poziciji da sve manje želi nove vojne sukobe. Razlog za sadašnju “stratešku slabost”, nazovimo to tako, američkog carstva trenutno leži u nedostatku potpore domaćeg stanovništva akcijama u inozemstvu koje sa sobom nose dodatni pad životnog standarda. Imperijalistička Amerika je na prekretnici. Po prvi put u povijesti,  Sjedinjene Američke Države, nekoć neupitna svjetska velesila, su usamljene i nikome ne mogu diktirati kako se ponašati. Venezuela je ogledni primjer te nemoći.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
38 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Šok
Gost
Šok
1 godina prije

dok god usa bude imala financijsku moć da projicira silu dotle će se spirala nasilja i ratova nastavljati

igi
Gost
igi
1 godina prije

…veliki rat je neizbježan…jer…JER…bez obzira na strahovitu pustoš koju ostavlja iza sebe rat kao takav je golem poticaj ljudskom umu da u strahu za vlastiti opstanak motiviše čitavo svoje biće za uništenje vraga – neprijatelja – a uz sav taj destruktivni poticaj uvija se biljka napretka ..tehnološkog napretka ljudske rase…svijet je stao…zamajac se ne pokreće…djedovi su nekad bolje živjeli nego danas unuci…djedovi su bili puni entuzijazma…a današnje generacije su isprazne,površne i zaglupljene kao stoka u toru…stoka spremna za klanje i tako će i biti….netko je nekad rekao…ako pogine njih 30%40%70%….ostali će krenuti s nama.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Englezi i njihova kolonija SAD ne mogu bez rata i pljacke. A sad su u situaciji da se vise ne mogu zadovoljavati sitnim zalogajima velicine Libije i Venecuele. Uskoro ako ne smazu nekog masnoga kapitalca velicine Saudijske Arabije ili EU umrijece od gladi.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

“Uskoro ako ne smazu nekog masnoga ”
postoji i mekša opcija u dizanju cijene reketa kao što sada rade u EU,
plašeći je sa rusijom

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav
1 godina prije

Sok
Molim Te, pomozi mi da shvatim, kolika je financijska moc drzave koja ima 22 000 milijardi $ drzavnog duga i 75 000 milijardi $ ukupnog duga.

apolo
Gost
apolo
1 godina prije

Sta po Vama sprijecava Zucu da ujutro pukne jedan mega twit i proglasi americki dug nevazecim. On i onako ne drzi do pravila.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Ne ide to tako. Jedan je nacin da dio para potrosis na kontrolni paket akcija povjerioca, a onda donseses odluku o otpisu duga. Drugi nacin je da ubijes povjerioca i onda vise nisi duzan.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

“Drugi nacin je da ubijes povjerioca i onda vise nisi duzan”
ovo su voljeli raditi francuski carevi po sjevernoj italiji

bobo
Gost
bobo
1 godina prije

Pokretanje svjetskog rata bi takođe spadalo u opcije. Amerika nema namjeru vratiti dugove.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

Dub Miroslav
već sam ti jednom odgovorio na tvoje djetinjaste provokacije
da je SOA nekoliko puta jako jednostavno i u detalje objasnio
kako nastaje novac i kako se plasira kao dug,
pa ću ti ponovo reći da potražiš njegove postove i da ih detaljno pročitaš,
on piše jako jednostavno pa ćeš uz malo truda moći razumjeti.
ako ti to nije dovoljno imaš na jubito dosta klipova sa sličnom tematikom,
nadam se da si zadovoljan odgovorom

faust
Gost
faust
1 godina prije

Misliš li da oni to namjeravaju platiti?Razmisli ponovo.

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton
1 godina prije

Slika svijeta u kojem živimo.
Na nuklearnim steroidima.
P.S.
Kako su namaškarali onog Abramsa.
Za ne prepoznat.
Riječki karneval……..?

AJeTo
Gost
AJeTo
1 godina prije

Americki vojnici zaklinju se braniti zemlju od neprijatelja, vanjskih i unutarnjih. Posto je kod vanjskih zapelo, vjerojatno ce se okrenuti unutarnjem. Ili mozda ipak ima nade?

eu kolonija
Gost
eu kolonija
1 godina prije

nažalost, američke elite, nisu samo od dobrostojećih amerikanaca napravili bijedu već su dovele do toga da su američki građani ni krivi ni dužni omraženi u ostatku svijeta. sijali su korov a očekivali pšenicu a to ne ide

Pero
Gost
Pero
1 godina prije

Zavisi sta je ostatak svijeta

eu kolonija
Gost
eu kolonija
1 godina prije

pa zavisi kako gledaš na ostatak. da ti pomognem prema posljednjim istraživanjima postali su omraženi I u njemačkoj I francuskoj

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton
1 godina prije

Najumniji ljudi ove civilizacije bavili su se pravljenjem države. Od Platona pa nadalje. Država je jedno od najvećih dostignuća ljudskog društva.
A danas oni koji sigurno spadaju u kategoriju da će ih civilizacija prezirati, tj. svaki bolesnik koji je nesretnom konstelacijom zvijezda došao u poziciju da može, uništava države i funkcionalna društva, kao njihov sadržaj.
Jer za stvarati pravedan i dobar svijet potrebno je mnogo više sadržaja, od onoga što sačinjava njihove kreature.
Neke države imaju ”prokletstvo resursa”. Bogate su nečim, na što su zinuli oni koji se spominju u nazivu još jednog prokletstva, ”daleko Bogu, preblizu SAD”.
P.S.
Neki ljudi vjeruju u Boga, neki ljudi ne vjeruju u Boga, a neki ljudi vjeruju da su oni bogovi.
I zato, krug intervencija se ne zatvara……. jer egzistira čitav spektar militantnih hahara.
Koji zaista vjeruju da su bogovi.

deki
Gost
deki
1 godina prije

Ovaj rat Americi je biti ili ne biti iz nekoliko razloga.
Prvi i najvazniji razlog je taj da im gori financijski pod nogama ali im i gori pod nogama jer sve vise zemalja sveta se uspesno koprcaju van njihovih sapa,i ovo zauzimanje Venecuele bi bio neki povratak velike sile.
Venecuela ima gustu naftu koja je i te kako potrebna Americi.Druga stvar,rat koji bi tamo izazvali podelio bi mnoge zemlje na Ameriku ili Kinu.Normalno ako bi Amerika lako pobedila i zauzela Venecuelu ,ostale latino zemlje bi se prikljucile pobedniku,tj velikoj Americi.
Amerika ovde zeli da se kocka i da sa ovim ratom jednim udarcem ubije 3 muve.
1.Da postanu vlasnik venecuelanske nafte ,i ostalih resursa,i da konacno postave svoju marionetsku vlast nakon toliko godina.
2.Da zbace i zaustave prodor i ekonomska ulaganja Kine u celoj Latinskoj Americi,jer osim Venecuele,Kina uspesno na obostrano zadovoljstvo posluje sa Brazilom,Cileom,Mexicom…a to je vrlo opasno jer time se jedna Amerika izbacuje sa trzista.
3.Razlog je taj posto se Venecuela uvek smatrala od svih drugih latino zemalja kao jedan opasan presedan zemlja koja se uvek otimala iz americkih imperijalistickih “”demokratskih'”kandzi.Oni su im poseban trn u oku,i taj plan za rusenje rezima i zauzimanja Venecuela nije od juce i traje vec duze vreme jer Amerika ih vec godinama sankcijama i raznim embargo sankcijama dave kao zmija zabu.Takodje i veoma vazan strateski polozaj Venecuele i njeno zblizavanje sa Rusijom i Kinom koji mogu da se zauvek tamo nastane u vidu neke vojne baze a na samo 2200 km od recimo Floride.
Sve to nam ukazuje da zbog ovih 3 razloga amerikanci nemaju ni sekunde vise da cekaju jer im sat otkucava,vidi se da su to zbrda zdola nespretno i u zurbi poceli da odradjuju i vidi se da vremena nemaju i uocavaju se diletantske greske.Lici to prosto na neki suludi amaterizam.
E sad kako bi oni mogli da napadnu Venecuelu ako se zna da ce to biti napad na najoruzaniju zemlju od svih napada Amerike do sada koji su vodili.Nije to Irak,Afganistan,Libija,Srbija…Pogotovu ako se zna da imaju dobra ledja iza sebe i jake prijatelje tj.partnere.
Mislim da ce Amerika napraviti katastrofalnu gresku kao neki suludi kockar koji gubi pare pa otrci negde pa pare posudi u nadi da ce se izvaditi i da ce sve biti dobro.
Ja ovih nedelja ,ma bukvalno ovih dana ocekujem jedan potez Putina koji ce amortizovati eventualni napad ovih ludaka i gusara,ili nesto ipak u tom smislu.
Dve stvari znam,Prva- sigurno Rusija i Kina nece dati zauzimanje Venecuele niposto.
Druga-ako amerikancima ne uspe ovaj plan,sve americke ekonomske domine ce se poceti rusiti,i buknuce takva svetska ekonomska kriza da ce sve da prsti i da se trese!
Nekako izgleda da se ekonomsko geopoliticka situacija celoga sveta resava u Venecuelibukvalno u americkom dvoristu,jer ako bi ih ovde uspeli zaustaviti bio bi to pocetak kraja Amerike,sa druge strane i Kini i Rusiji je isto tako potrebno da sada posle Sirije da ne pokleknu i ako bude ili-ili lakse je svaki rat voditi u americkom dvoristu nego u vlastitom.
Ne znam sta su onomad ruski avioni preneli u Venecuelu ali znam sigurno da nisu bile pracke ,macevi ili pistoljcici.
Ne znam samo da li Venecuela ima dobru obucenu posadu za sisteme s 300?
Ako ima neko ko zna bilo bi dobro da napise.

eu kolonija
Gost
eu kolonija
1 godina prije

ja mislim da će sa s-300 upravljati ruski instruktori koji su pored iranskih, hezbolaha, kineskih I drugih već tamo nalaze

eoivnuwenrgfuerfuenrufnewufr
Gost
eoivnuwenrgfuerfuenrufnewufr
1 godina prije

Da, Rusija i Kina ako ne rade za iste koji vode čemeriku branit će Venecuelu bolje nego Siriju. Nema dalje gdje da se povlače moraju dovoditi krizu pred kauboje upravljane odabranima. Uzimam tu ideju kao da Rusija i Kina nisu stvorene da budu vojni cilj za uništiti, to jest kao fol da su samostalne…………

Outsider
Gost
Outsider
1 godina prije

Subaru , amerika i kanada su eksperiment koji je posao naopako.

tuf
Gost
tuf
1 godina prije

Plan držanja Južne Amerike pod svojim kišobranom postaje za SAD neizvediv. Razlog je jasan – jednostavno ništa ne nude, a prijetnjama samo usmjeravaju narode u suradnje s protivničkim državama. Izgubili su privlačnost, svijet je evoluirao i otišao dalje.
Čak i Europa počinje shvaćati da slijepo držanje uz SAD generira velike gubitke i mizerne benefite uz velike porcije prijetnji, prljavih igara i sigurnosnih rizika.

bobo
Gost
bobo
1 godina prije

Deki, sasvim ispravno rezonovanje, mada, s Rusijom i Kinom je problem što nisu u stanju projicirati neku ozbiljniju vojnu silu na velike distance kao što je slučaj s Amerikom.

Tomica
Gost
Tomica
1 godina prije

Danas slušam kako su se povukli iz Libanona. Samobilački napadi na ambasadu pa na bazu SAD, puno žrtava i ekspresno povlačenje i Amerikanaca i Francuza. Izgleda, samo kad ih dobro nagaziš, odustanu od agresije ili bar primire za duži period.
Rezultat agresije na Venezuelu će odrediti i naredne poteze koje SAD planiraju.

Mölltaler
Gost
Mölltaler
1 godina prije

Problem je u tome što su izvukli neke pouke iz tog napada tako da nije lako ponoviti nešto takvo.

Ivo
Gost
Ivo
1 godina prije

Iscrpan i temeljit tekst, ali autor na samom kraju daje potpuno pogrešan zaključak:

“Razlog za sadašnju “stratešku slabost”, nazovimo to tako, američkog carstva trenutno leži u nedostatku potpore domaćeg stanovništva akcijama u inozemstvu koje sa sobom nose dodatni pad životnog standarda.”

Apsolutno pogrešno. Potpora domaćeg stanovništva i njihov pad životnog standarda su sporedne u ovom slučaju. Glavni razlog za stratešku slabost usa kriminalaca je ostvareni vojni najprije paritet a zatim i nadmoć Rusije u konvencionalnom i nuklearnom naoružanju.

Nosači ne smiju blizu obala zbog Bastiona i Kinžala, avioni ne smiju nekažnjeno djelovati zbog S300/400 i Pantsira, a usa/izraelska pješadija (ISIL) ne može izbjeći Kalibrima i FAB-ovima. I to su svi i jedini razlozi za američki zastoj, a ne kojekakva podrška tamošnjih kmetova vlastima. Američki kmetovi uvijek podržavaju agresivne ratove koje njihovi gazde vode, dokle god u njima pobjeđuju. Kad krenu stizati crne vreće, tek onda se u njima budi pacifizam i ljubav prema svim ljudima svijeta.

Rusija i Kina to dobro znaju i stoga konstantno i bez prekida pojačavaju vojne kapacitete, jer znaju da je to jedini način za smirivanje bijesnih pasa u washingtonu i tel-avivu, a ne nekakav politički dijalog.

Glavni cilj trenutne ruske diplomacije je samo da ukaže bijesnim psima na uzaludnost nuklearnog napada i neumitnost gubitka dosadašnje moći. Ništa drugo. Bijesni psi reže sve glasnije iz osjećaja nemoći, ali čini se da učestalo šutiranje u gubicu pomalo djeluje.

Još će oni na kraju postati uzoriti miroljupci i štovatelji međunarodnog prava. A budu li baš takvi da se nikako ne daju krstiti, stižu ICBM-ovi sa Sibira, kao konačni pedagozi i suci.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Ivo i ti grijesis. Glavni problem je sto su zagrizli vise nego sto mogu progutati. Skupo je drzati toliki dio planete pod okupacijom, a zarada je daleko niza od ocekivane. 30 godina se iscrpljuju i sad pocinju da pucaju po savovima.

Ivo
Gost
Ivo
1 godina prije

Sam si rekao: više nego što mogu progutati. Sad se zapitaj zašto ne mogu, i opet dolazimo do gore navedenoga.

Mamajev Kurgan
Gost
Mamajev Kurgan
1 godina prije

Amerika ce kad tad biti cemerika….samo je pitanje kada ….tika taka tika taka….Ja vjerujem da bez onih pecurki nece Satana da se upokoji.
Stici ce ameriku kletva Indijanaca ako ne onda kletva Srba.

Fatih
Gost
Fatih
1 godina prije

TRECI VELIKI RAT VODICE SE NA TERITORIJI USRANACA.ISTORICARI CE GA NAZVATI DRUGI AMERICKI GRADJANSKI RAT………..

apolo
Gost
apolo
1 godina prije

Osjetna je promjena kursa ruske diplomacije. Ovih dana sve cesce i jasnije ruski diplomati optuzuju direktno SAD . Npr. stalni predstavnik Rusije pri UN-u danas otvoreno kaze da su SAD I Englezi ukrali Venecueli 30 mld dolara.
Procurila je snimka navodni ruski ciljeva u Americi. Kao sto svi vec znaju. Znaci, ulozi se podizu. Rusija i Kina su izgleda spremne da zmiji smrskaju glavu. Venecuelu da su smjeli vec bi zgazili. Kina je jasno porucila da se protivi nasilnoj dostavi humanitarne pomoci. SAD moze pokusati iz ocaja skuckati neku sugavu intervenciju , ali tesko. Svi ovi pokazatelji ne vrijede nista dok se ne oglasi drug Burt i razjasni situaciju.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
1 godina prije

Zapravo uopce vise nema potrebe za ratovima samo sto to ovce neshvacaju.
Danas se osvaja tako sto ces financirati nekoliko stotina pohlepnika u svakoj zemlji pa neka onda narod bira demokratski nekog od njih za premijera ili predsjednika koji onda radi za tebe. Ratovi su tu da nas plase i rade depopulaciju…

Kolega 105
Gost
Kolega 105
1 godina prije

Gleadamo kako su ISIL saveznici amerikenjaca krenili u bjezaniju prea Evropi a kada uskoro krene bjezanje is USA kuda ce oni da bjeze nece valjda i oni svi prema Evropi. Samo malo zutih prsluka i narandzaste revolucije pa ce da misle kudakoiji mili moji a ja sam neznam.

bobo
Gost
bobo
1 godina prije

Odličan članak. Prilično realno predstavljena situacija na terenu. Hvala autoru i redakciji.

Kile
Gost
Kile
1 godina prije

Krivi navod ispod slike Senkaku, to nije Senkaku nego Paracel ili Spartly gdje su napravili baze, nema baza na Senkaku pogotovo ne kineskih

dinaricus vulgaris
Gost
dinaricus vulgaris
1 godina prije

žao mi amere…još od aljaske nisu uboli ništa konkretno…par otočiča po pacifiku a nafte nigdje

oddball
Gost
oddball
1 godina prije

Kao kada bi Britanski imperij sveli na zatvoreni krug od rata protiv Pigmejaca do rata za Suez kada je i faktički imperij prestao postojati, naravno nije tako jednostvano, to su naslage povijesti i različitih interesa, tako da gledajući svijet u vrijeme vijetnamskoga rata, sa jedne strane legitimna težnja Vijetnama za slobodu, sa druge strane legitimna težnja amerike da spriječi još jedan rusko-kineski satelit poput s. koreje, stvar u vijetnamu su zakuhali Francuzi, ostavivši amerima vruć krumpir sa kojima ovi nisu znali što će, postojale su intervencije i intervencije, recimo Bush stariji se svojski potrudio osigurati legitimitet kroz široku koaliciju i Un-ove rezolucije (prvi zaljevski rat), nakon 2001. amerika igra solo i sije kaos po bliskom i srednjem istoku, najveći izazov za ameriku danas je pronaći kako koegzistirati sa Kinom u usponu i Rusijom koja je opet pokazuje zube, … ako se malo vratimo unatrag, oduševljenje ovdje izbornom pobjedom Trumpa, evo ga antiestablishment, pomjena, likovanje zbog poraza Clintonice, što smo zapravo dobili, egomanijaka koji ne zna voditi casino, a kamoli vodeću silu svijeta, imamo kaos, to svi vide, nitko tko je prije dvije godine slavio na ovom portalu spasitelja Trumpa se sada ne posipa pepelom, zašto? kaos nekima odgovara, neprijatelji zapada znaju da će trump puno griješiti, moguće i dokinuti vodstvo zapada ako dovoljno loše odigra, još jednim mandatom, zašto ne? Iran i Pakistan na rubu rata, pitam se tko će uvesti red ako SAD ne može, evo prilike za Kinu da se dokaže kao stvarna sila, ako ovo preraste u otvoreni rat dokaz će biti da je svijet poslije amerike stvarno kaos kako su zapadnjački pesimisti predvidjeli,…..

samo tako
Gost
samo tako
1 godina prije

Washington i dalje želi vojne sukobe, ali one gdje če izvuči profit. Javnost kao takva to podržava, brzu i laku zaradu bez obzira sa koliko če tona bombi pomoči neprijatelju koji tako drsko ne podržava usranski mentalitet pljačke
Predsjednik je oličenje tzv. američkog sna i tom kontekstu je možda začuđujuče što Trump nije stvorio još “bolji i ljepši rat”
Evolucija nije bila baš darežljiva prema njima, a svijet se tako brzo mijenja

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
38
0
()
x