Odluka Ujedinjenih Arapskih Emirata da napuste naftni kartel mogla bi pokrenuti domino efekt među članicama. Bivši diplomat Obaid Ahmed Al Zaabi uvjeren je kako bi se uskoro mogle pridružiti i druge nacije. Ovaj potez dolazi nakon višegodišnjeg nezadovoljstva unutarnjom politikom OPEC-a.
Al Zaabi, koji je nekada predstavljao UAE pri UN-u i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, u intervjuu za RT objašnjava kako je izlazak njegove bivše zemlje bio dugo očekivan. UAE su svoju namjeru izlaska iz OPEC-a i šireg OPEC+ formata službeno objavile u utorak. Povlačenje stupa na snagu prvog svibnja 2026. godine.
Zemlja je godinama značajno ograničavala vlastitu proizvodnju nafte, dok su mnoge druge članice bile prirodno sputane svojim proizvodnim kapacitetima. Al Zaabi ističe kako je UAE više uopće nije u potpunosti ovisna o nafti i ugljikovodicima. Gospodarstvo Emirata danas je visoko investirano diljem svijeta, što mijenja računicu isplativosti članstva u kartelu.
OPEC je djelovao kao porez na globalnu produktivnost, tvrdi bivši diplomat. Po njegovim riječima, u interesu je UAE da svijet bude što produktivniji jer upravo ta zemlja najviše plaća nametanje OPEC-ovih pravila. No izlazak nije motiviran isključivo ekonomijom. Al Zaabi spominje i druge geopolitičke stvarnosti.
Ključni okidač bile su iranske odmazde protiv susjeda u Zaljevu nakon američko izraelskog napada. Teško je u interesu UAE da sudjeluju u dosluhu s Iranom oko cijene nafte dok ih Iran izravno napada. Al Zaabi je uvjeren kako je sadržavanje proizvodnje uz takve prijetnje postalo neodrživo.
Više zemalja vrlo je vjerojatno krenuti stopama UAE, tvrdi Al Zaabi. Istina je vrlo vjerojatna jer što više članica defektira, to je skuplje održavati ograničenja obujma proizvodnje. Ako je UAE ozbiljna i ako ona više ne poštuje ograničenja, tada više neće biti poticaja za Kuvajt i druge zemlje da smanjuju svoju proizvodnju.
Logika kartela počiva na solidarnom smanjenju proizvodnje kako bi cijene ostale visoke. Kada jedna velika članica odbaci ta pravila, cijeli sustav počinje pucati po šavovima. Kuvajt, Irak pa čak i Saudijska Arabija mogli bi se naći pred istim izazovom. Održavanje discipline bez UAE postaje golemo opterećenje za preostale članice.
Odluka Emirata nije samo ekonomski čin već i snažan politički signal. Ona pokazuje kako tradicionalni savezi u naftnoj industriji više nisu čvrsti kao nekad. Svijet se mijenja, a zajedno s njim mijenjaju se i interesi najvećih izvoznica nafte. Pitanje nije više hoće li još tko izaći, nego tko će biti prvi nakon UAE.
Americke pudlice, pumpace do iznemoglosti.A posle plakanje.
Stedite a vozite …. na sturju
Postaje suvišan.
Logično. Više ne proizvode naftu
Kada su ruje prije desetak dana rekle da neće transportirati kazahstansku naftu(čitaj – svoju) naftovodom do švabije, svi su govorili, vidi, jednostrano, kako to….međutim, to je igra, dogovorena, već se govorilo o tome da od 01.05. počinje drugo računanje.
Ima u ovome i jedna kvaka 22. Ako UAE izađu a za njima i drugi, tada pumpanje postaje maximalno i cijena na tržištu značajno pada.
Posljedica toga može biti i pad ispod 70$ po barelu.
A ispod te cijene nafta i fraking iz škriljca je neisplativ. Znate na koga se to odnosi?
Lp
Plakat će naj više ameri jer su jako jako veliki izvoznici nafte i plina i to će srušiti trumpetalo. Gorivo će pojeftiniti, izvlačenje nafte iz škriljevaca neće se isplatiti i cijena LNG-a će drastično pasti, ameri će smanjiti proizvodnju a posljedica će biti financiranje predsjedničke kampanje nekog drugog a možda i prethodni opoziv trumpetala. Kina će imati jeftine energente i postat će još konkurentnija amerima tako da se povratak proizvodnje u SAD neće dogoditi kao ni blokiranje Kine putem energenata
Blokadom Hormuškog tjesnaca neke bliskoistočne države – najviše oslonjene na naftu i plin u svom BDP-u – su u vrlo teškoj ekonomskoj krizi, i sada ih nije briga koja je cijena energenata na tržištu, daj što daš.
Ovakvi postupci izlaženja članica iz OPEC (gdje se dogovaraju kvote proizvodnje da bi same članice maksimalizirale profit) bi preplavilo svijet jeftinijim energentima na dugoročnije staze, jedino za sada ostaje pitanje prolaska kroz Hormuški tjesnac.
Ovo je i pritisak na Iran, a sigurno ga pritišću i azijske zemlje koje su stvarno jako ovisne o energentima koji prolaze kroz Hormuz.
Niske cijene energenata na svjetskom tržištu bi oslabile i Rusiju i SAD (Rusija je zavisnija o izvozu od SAD, ali daleko od toga koliko ljudi misle), a digle EU.
Jako simpatično razmišljaju!
Nisu ovisni o nafti jer imaju investicije u Evropi Americi i Britaniji. Onog sekunda kad zakašlje Evropska ekonomija oteće im investicije kao i Rusiji.Amerika to radi već odavno sa Kinom itd.onda neće bit ni nafte ni investicija. Pozdrav bilmezima.