fbpx

Osam godina “predsjednika nade” Baracka Obame 

Barack Obama - rezultati nakon 8 godina vladavine

Izbor Baracka Obame za američkog predsjednika 2008. godine su mnogi smatrali kao početak novog doba za Sjedinjene Države, tada uništene politikom Bushove administracije.

Osam godina kasnije, kada je bivši senator iz Illinoisa svijetu odavno pokazao pravo lice i u završnoj fazi svog mandata počeo donositi odluke isključivo potaknut infantilnom ljutnjom prema novoizabranom predsjedniku Donaldu Trumpu, shvatili smo da je ono što se 2008. činila zora, zapravo bio zalazak sunca, sumrak Amerike koja se sada suočava s razočaravajućim rezultatima politike Obamine administracije. Osam godina pogrešnih odluka Baracka Obame, koje je donosio opsjednut željom da uđe u povijest, zaslužuju poseban osvrt.

Kada 20. siječnja Donald Trump službeno preuzme dužnost 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država past će zastor na Obamina iskustva u Bijeloj kući. Njegova dva mandata su bila izrazito loša, posebno ako u obzir uzmemo veliku količinu očekivanja i obećanja koja su pratila njegov uspon do prve pobjede u utrci za Bijelu kuću. Obama je pri prvom izboru dobio ogromnu potporu birača koji su željeli da riješi probleme nastale tijekom osam godina neokonzervativne vlade Georgea W. Busha, prije svega ekonomske i geopolitičke. Međutim, više puta tijekom njegova mandata Obama je idealizam iz izborne kampanje zamijenio realpolitikom, često i licemjerjem. Obama koji komunicira s ljudima i Obama kao predsjednik su oduvijek bile dvije dijametralno različite ličnosti. Uspjeh prvog su pravovremeno pratili pogrešni koraci i nesigurnost drugog.

“Predsjednik koji je izdao sva svoja obećanja“, najčešća je definicija predsjednika Baracka Obame, koji je u očima američkih građana i međunarodnih promatrača počinio toliko pogrešaka da ga se može svrstati među najgore američke predsjednike u povijesti.

Poznati govor Obame u Kairu od 4. lipnja 2009. godine se činio kamen temeljac “novog početka” u geopolitičkom pristupu Sjedinjenih Država na Bliskom istoku. Nakon što je, zbog namjera izraženih u ovom i drugim govorima iste godine, osvojio Nobelovu nagradu za mir, Obama je nastavio raditi na konsolidaciji unipolarnog projekta kojeg su započeli njegovi prethodnici, koji se na kraju njegovog drugog mandata pokazao nerealnim i zastarjelim.

Na međunarodnoj razini, dva mandata Obame će biti upamćena po nemilosrdnoj propasti unipolarnog projekta i “američkog stoljeća”, koje je počelo nešto ranije, krajem Hladnog rata.

Prvi afroamerički predsjednik u povijesti Sjedinjenih Država je pokušao očuvati neodrživu politiku Amerike kao “svjetskog policajca”, čime je postao ovisan o hirovima neokonzervativnih jastrebova u Washingtonu. Obama je ovaj geopolitički projekt predstavio kao “meku verziju” svega onog što je radio George W. Bush.

Univerzalna ljudska prava su u Obaminoj retorici bila nešto drugačija od onih koja je promicao Bush, uvjeren u mesijansko poslanje Amerike, posebno kada je slao trupe u Afganistan i Irak. Međutim, glavni potezi administracije Baracka Obame se savršeno uklapaju u politiku njegova prethodnika.

Neokonzervativna strategija Obame se više nije mogla sakriti kada je napao Gaddafija u Libiji i Assada u Siriji, čemu je veliki doprinos dala bivša državna tajnica Hillary Clinton. Libija i Sirija, nakon Iraka, dva su među glavnim ciljevima teoretičara takozvane “Osovine zla”, zemalja koje su neokonzervativni jastrebovi označili glavnim prijetnjama američkoj nacionalnoj sigurnosti.

Konačnoj imploziji Bliskog istoka je u velikoj mjeri pomogao čovjek koji je trebao popraviti katastrofe Busha, Powella i Cheneya. Umjesto toga, Obama je samo pogoršao učinke neodržive i autodestruktivne strategije, samo kako bi održao u životu opasan savez s podmuklim državama poput Katara i Saudijske Arabije, koje su apsolutno slobodne u stvaranju i financiranju islamističkih terorističkih skupina koje sada bjesne po Siriji i Iraku.

Od ovog “ugovora s vragom” je Obama imao višestruke koristi, možda i više od Hillary Clinton. To dokazuje prodaja oružja saudijskom režimu, koji je od 2009. do danas kupio američkog oružja za 115 milijardi dolara.

Obama je vehabijski režim branio do posljednjeg daha, čak i po pitanju odštete žrtvama “11. rujna”. O saudijskim manevrima, koji su doveli do kolapsa cijena nafte, Obama se također nije oglasio.

Međutim, može se reći da je svojim postupcima samo pridonio konsolidaciji multipolarnog sustava, čije jačanje na drugoj strani uzrokuje progresivno slabljenje i gubitak utjecaja Sjedinjenih Država u različitim dijelovima svijeta.

Slabljenje Obamine Amerike je dovelo do sve jačeg međunarodnog pozicioniranja Rusije Vladimira Putina, koja je maksimalno kapitalizirala svaku stratešku inicijativu i uspjela se izboriti za geopolitički prostor, usprkos nepovoljnom odnosu snaga u vojnom i ekonomskom smislu.

Vraćanje ruskog utjecaja i jačanje suradnje između Moskve i Pekinga nikad nisu bili prihvaćeni u Washingtonu, što je dovelo do otvorene, često degutantne rusofobije, koja je kulminirala sa šizofrenim optužbama za sabotažu nedavnih američkih predsjedničkih izbora od strane hakera na platnom spisku Kremlja.

Međutim, sve je počelo ranije, kada je u rujnu 2013. godine, tijekom summita G20 u St. Petersburgu, Putin Obami u lice rekao kako svijet svjedoči nepovratnom nastajanju multipolarnog sustava. To se dogodilo u trenutku kada je američka vojska bila spremna pokrenuti napad na Siriju. Putin je Obami tada poručio kako bi najavljena zapadna intervencija protiv Assadove Sirije izazvala katastrofalnu tragediju u problematičnim bliskoistočnim zemljama. Na kraju je, kroz “džentlmenski sporazum” o uništavanju sirijskog kemijskog arsenala, ruska diplomacija spriječila napad.

Od tada do danas nije prestao strateški sukob između Rusije i Sjedinjenih Država. No, Obama se pri odlasku iz Bijele kuće u borbi protiv svog kolege u Kremlju baš i ne može pohvaliti pobjedama. Zapravo, još od 2008. godine, nezamislivim manevrom s intervencijom u Gruziji, Putin je označio početak obnove samostalne ruske međunarodne politike. Jednako je značajan i geopolitički povratak Rusije na Bliski istok, gdje je primjetno nezaustavljivo povlačenje Sjedinjenih Država, prije svega u sirijsko-iračkom scenariju.

Obama je htio osigurati i ekonomsku bazu za jačanje američkog utjecaja u svijetu, što je planirao učiniti kroz formiranje velikih prekooceanskih trgovačkih područja pomoću dva bratska sporazuma – TPP i TTIP.

Što se tiče Trans-pacifičkog partnerstva, izbor Donalda Trumpa je zakočio ratifikaciju ovog sporazuma i njegovo stupanje na snagu, čime je vjerojatno označio kraj ovog projekta.

S druge strane je zajednička mobilizacija europskih građana dovela do sumnji u potrebu zajedničkog tržišta u vladama Francuske i Njemačke. Propasti sporazuma TTIP je doprinos dao i raspad britanske vlade Davida Camerona, jednog od najistaknutijih zagovornika TTIP-a, a nakon referenduma o Brexitu su pregovori postali besmisleni.

Neuspjeh projekata TPP i TTIP je dio progresivnog pada unipolarnog svijeta, projekta na kojem je Washington radio protekla dva desetljeća. Naime, kroz TPP i TTIP se morala osigurati definitivna ekonomska izolacija potencijalnih konkurenata i gospodarstava u nastajanju i to kroz komercijalne mehanizme koji su trebali stvoriti područja slobodne trgovine u kojima bi ključni “partner” ostalim zemljama bile isključivo Sjedinjene Države.

Slučaj Trans-pacifičkog partnerstva je simbol propasti ove politike, jer je ovaj projekt izravno povezan s geopolitičkim sukobom između SAD-a i Kine, zemlje koju je Washington htio potisnuti oslanjajući se na superiornost u vojnom i strateškom smislu.

Obamina doktrina” ili “strategija prodora u Aziju”, koja se provodila posljednjih nekoliko godina, računala je na mnoge zemlje u azijsko-pacifičkoj regiji. Međutim, Kina se pokazala kao moćna država i krenula je s provedbom simetrične strategije, ali puno uspješnije od Obame.

Osim toga, Kina i Japan su među stranim zemljama najveći nositelji udjela američkog javnog duga, što je Pekingu donijelo veliku korist u geopolitičkom suočavanju s Washingtonom. Ova činjenica može biti presudna za odnose Kine i Sjedinjenih Država i tijekom Trumpova mandata.

Propast međunarodne strategije predsjednika Obame je vidljiva posljednjih nekoliko mjeseci u kojima je primjetna marginalizacija SAD-a.  Progresivan raspad te politike je očigledan u Siriji, prije svega u Aleppu, čije oslobođenje otvara put za nove pobjede sirijskim vladinim snagama. Na kraju imamo Obamin geopolitički sukob s Rusijom, koji završava s optužbama protiv ruskih hakera koji su, navodno, osigurali pobjedu Donalda Trumpa.

U tom smislu se posljednji politički potezi Obame čine kao očajnički pokušaji da na bilo koji način bojkotira strategiju novog stanovnika Bijele kuće.

Znakovit je i nedavni nesporazum između Sjedinjenih Država i Izraela, kada je Obama, nakon osam godina neodlučnosti i pasivnosti, odlučio podržati rezoluciju Vijeća sigurnosti kojom se osuđuje izgradnja cionističkih naselja na okupiranim palestinskim teritorijima.

Danas brojni analitičari osuđuju američkog “predsjednika nade” iz 2008. Mnogi koji su pozdravili Obamin dolazak, danas kritiziraju veći dio njegovih odluka.

Obama napušta pozornicu gotovo djetinjasto i djeluje kao osvetnik Hillary Clinton, dva mjeseca nakon njezinog poraza na predsjedničkim izborima. No, kod Obame je primjetna frustracija, ne samo njega kao predsjednika, nego cijelog jednog klana koji nijemo svjedoči očiglednoj propasti svih svojih strateških ciljeva.

Vladajući aparat, neokonzervativni ili ne, koji je proteklih godina vodio američku vanjsku politiku, uzrokovao je probleme u različitim dijelovima svijeta, stoga se odlazak s pozornice Baracka Obame odvija na najbjedniji mogući način. Sumrak “nove ere” će biti potvrđen 20. siječnja, kada Obama bude  zauvijek napustio Bijelu kuću, ostavljajući iza sebe more iluzija i neispunjenih obećanja. Sigurno nikome neće nedostajati, jednako kao Hillary Clinton, Cameron, Sarkozy, uskoro Hollande, a nakon njih vjerojatno i mnogi drugi.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
22 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

NWO unipolarnog projekta i “američkog stoljeća” odlazi u ropotarnicu povjesti a sa njim , klintonovi , busevi , obame te ostale banksterke politicke marionete , sad jos treba razvaliti nato i zemlja ce postati ugodno mjesto za zivot .slava Rusiji !

PanSlaven
Gost
PanSlaven
3 godine prije

‘Obama je idealizam iz izborne kampanje zamijenio realpolitikom,..’- čemu planove upravljača-zlotvora nazivati realpolitikom?

‘Izbor Baracka Obame za američkog predsjednika 2008. godine su mnogi smatrali kao početak novog doba za Sjedinjene Države, tada uništene politikom Bushove administracije.’
Izbor Donalda Trumpa 2016. mnogi smatraju…

nisam robot
Gost
nisam robot
3 godine prije
Reply to  PanSlaven

Pa nerviramo se sluganskoj politici Plenkovica. Izgleda da je i Obama bio takodje primoran vrsiti slugansku politiku. Mocne grupacije su na drugim mjestima i njih nitko ne bira. Znaci dok se iz pozadine vlada moze biti malo bolje ili gore ali nema pocetka novoga doba.

f46
Gost
f46
3 godine prije

Odlazi u k* Pax Americana.

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije

Ja Ameriku ne vidim slabiju nego pre par godina. Nije značajno slabija ekonomski (ekonomija joj odavno ne stoji na zdravim nogama) a nije ni vojno. Jedina je razlika što joj se do pre par godina niko nije suprotstavljao pa je mogla da radi šta hoće. Ugled jeste izgubila ali on je vrlo diskutabilna stvat posebno kada se radi o Americi.

Što se Obame tiče on za Amerikance jeste bio loš ali za ostatak sveta… – upravo zbog rušenja unipolarnog sveta.

udav
Gost
udav
3 godine prije
Reply to  shumadinac

jel’ to po onoj da komsiji crkne krava?
za koji ostatak sveta, mozda za kinu koja se postala ekonomija broj 1. u svetu, ali za nas ostale SEKA je samo odlozena, ekonomski slom uporediv sa velikom depresijom neminovno sledi

mou
Gost
mou
3 godine prije

Rusija povlaci dio trupa iz Sirije.
To se odnosi na nosac aviona, podmornice i ratne brodove.
Zasto?
Zato jer dolaskom Trumpa opada natovska intervencija u Siriji.

Nosac na lož drvo
Gost
Nosac na lož drvo
3 godine prije
Reply to  mou

Ma Rusi povlace svoj kazan, na koji su izgradili startnu rampu za zrakoplove, jedino zato da se sjeverni pol opet ne zaledi komplet. Kada kotlic radi pod punom parom nama se mijenja klima na stotine km naokolo.

Majkl Đordan
Gost
Majkl Đordan
3 godine prije

Meni je najsmješnije što su trenutni američki establišment i njegovi režimski mediji od izrugivača “teoretičara zavjere” sami postali najveći teoretičari zavjere. Sudbina stvarno ponekad ima istančan smisao za ironiju i humor.

Sava Kovačević
Gost
Sava Kovačević
3 godine prije

***** smeće !!!
Samo ***** amer je dobar amer !!!

————————————————
Pročitati:
https://www.logicno.com/o-nama
Administrator
————————————————

Rajs1106
Gost
Rajs1106
3 godine prije

Odlican tekst. A ti Savo, militantni rasistu, srami se!

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije

Pa dobro, jbmu, ako je Obama zločinac i crnac, nisu svi crnci zločinci i predsjednici Amerike. Ne može se 400 000 000 ljudi proglasiti krivima, iako zbog neznanja snose dio krivnje, definitivno. ali iskreno, jel i tebi bilo drago kad je pobijedio Busha? Meni osobno jest, čak sam na tisućinku sekunde mislio da će biti nešto od tog čovjeka. Naravno, nije trebalo puno da promijenim mišljenje.

Bill Clinton
Gost
Bill Clinton
3 godine prije

Gosn. Laki, naš Obama-Osama nije pobijedio kolegu Busha! Samo smo se dogovorili na drugarskom sastanku CFR-a da se desi rotacija…

Teodorica
Gost
Teodorica
3 godine prije

Sve pohvale za N.Babica. Vrlo dobar pregled sa jednim po Plenkovicu, morao biti preskocen, “zaboravljenim” detaljem, osvrtom! Stav prema Krimu! To nedostaje! Razumijem i zasto, ali nekako sam alergican na autocenzuru. Premda je ono oko Moskve i bilo samo podpora osnovnom cilju analize! Ali ipak principijelnosti radi je trebalo i oko toga izreci stav.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije

U svakom slučaju najslabiji američki predsjednik u modernom vremenu.

Bill Clinton
Gost
Bill Clinton
3 godine prije

Naš Obamica, zvani iz milošte i Osamica, bješe najnezgodniji član naše udruge, slobodnozidarsko-jezuitske, Council on Foreign Relations, čuveni CFR sa svojim isto čuvenim novinama Foreign Affairs; kad god bi mu dali zadatak, napisani tekst da nauči napamet i izgovori svojim fanovima diljem svijeta, on bi ga kao mali cuko odradio — ali, mnogo smo kivni na njega: nije nam redovito plaćao članarinu!!

ADMIRAL
Gost
ADMIRAL
3 godine prije

On je bio samo marijoneta,
koja je samo izvrsavala zapovjedi

jale
Gost
jale
3 godine prije

Barak Obama je ratni zločinac i u tom svijetlu treba pisati o njemu.

Rajs1106
Gost
Rajs1106
3 godine prije
Reply to  jale

@Teodorica, citao sam par puta (i pijan i trezan) ali ne razumijem komentar.

Teodorica
Gost
Teodorica
3 godine prije
Reply to  Rajs1106

@Rajs1106 ! Sta je to sto ne razumijes? Kljucne rijeci; Rusija, Ukraina, Krim, Plenkovic, autocenzura. Nemoj piti, steti zdravlju!

subaru
Gost
subaru
3 godine prije

Ovu jes vi ken membranu zvučnika nikad nisam doživljavao drugačije nego isturenog glasnogovrnika gospodara kaosa.

nisam robot
Gost
nisam robot
3 godine prije
Reply to  subaru

Are you ready for a change? Yes we can!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik