Ovo je 100% istina – Rusija ima pravo potopiti bilo koji zapadni brod koji ugrožava njene tankere

U posljednjim mjesecima ponovno se zaoštrava globalna pomorska nervoza, a u središtu pažnje su ruski tankeri i ratni brodovi koji, po tvrdnjama zapadnih izvora, rutinski “zaobilaze sankcije” prolaskom kroz međunarodne puteve uz podršku vlastite mornarice. Iako zapadni mediji, predvođeni BBC-em i sličnim institucijama “istraživačkog novinarstva”, senzacionalistički prikazuju ovakve događaje kao mutna manevriranja i gotovo podmukle operacije, stvarnost je zapravo znatno složenija – i neugodnija za Zapad.

Umorna retorika o “floti u sijeni”, maskiranju korveta i sankcioniranim tankerima ne uspijeva sakriti ključni problem: Zapad je posljednjih godina suočen s rastućom bespomoćnošću pred realnošću međunarodnog pomorskog prava koje nije sklono jednostranom miješanju u slobodu plovidbe – bez obzira na sankcijske politike pojedinih država. Ono što se u medijima predstavlja kao “ruska manipulacija”, zapravo predstavlja pravno dopušteno kretanje brodova kroz legalne, i u mnogim slučajevima – međunarodne pomorske koridore.

Sloboda plovidbe kao svetinja međunarodnog prava

Temeljni stup međunarodnog pomorskog prava, propisan UN-ovom konvencijom o pravu mora (UNCLOS), jeste sloboda plovidbe – posebno kroz međunarodne tjesnace, kao što su La Manche ili Gibraltar. Bez obzira na to što su neke zemlje uvele jednostrane sankcije Rusiji, one ne predstavljaju univerzalni međunarodni standard koji bi imao snagu zabraniti prolazak brodova kroz međunarodne vode ili međunarodno priznate trgovačke rute.

Britanski pokušaji da se određene ruske brodove zaustavi, navodno pod izlikom kršenja sankcija, ulaze u sivu zonu međunarodnog prava i sve više liče na piratstvo – ili u najmanju ruku na grubo miješanje u načelo suverenosti pod zastavom geopolitičkog morala. Da stvar bude ozbiljnija, miješanje vojnih brodova, kao što je korveta Bojkij, u zaštitu tankera zapravo nije novo ni nezakonito. Sve velike pomorske sile – uključujući SAD – redovno pružaju oružanu pratnju svojim trgovačkim brodovima u kriznim regijama.

Gibraltar nije međunarodna voda u punom smislu – to su teritorijalne vode Španjolske, Maroka i britanskog teritorija Gibraltara. Ali prema UNCLOS-u, uživa poseban status međunarodnog morskog prolaza. To znači da svi brodovi i avioni imaju pravo slobodnog tranzita bez traženja dozvole.

Između prava i propagande

U članku koji je objavio BBC – poslužio kao inspiracija, ali i meta za kritičku analizu – pripisana je “krivica” ruskoj korveti zbog korištenja generičkog brodskog identifikacijskog broja (AIS), te pokušaju “maskiranja identiteta”. No, ni u jednom trenutku nije objašnjeno da je isključivanje AIS signala ili korištenje generičkog koda u zoni potencijalnog vojnog rizika uobičajena praksa – ne samo Rusije, već i SAD-a, Kine, pa čak i civilnih brodova u opasnim vodama poput Crvenog mora.

Zabrinutost Zapada više proizlazi iz nemoći da učinkovito kontrolira globalna kretanja, nego iz stvarne pravne osnove. Unatoč retorici o prepoznavanju brodova “pod sankcijama”, ti tankeri nisu u prekršaju ako ih ne zaustavi zemlja u svojim teritorijalnim vodama. Međutim, prisutnost ruskog ratnog broda poput Bojkija djeluje odvraćajuće – jer pokušaj nasilnog zaustavljanja tankera u otvorenim vodama, uz nazočnost ratne pratnje, vrlo lako može dovesti do međunarodnog incidenta.

Pitanje piratstva i dvostrukih standarda

Pokušaji nekih država da povuku brodove u svoje luke pod prijetnjom sile, bez jasne pravne osnove, upućuju na rizik povratka unipolarnog pristupa pomorskim pitanjima gdje jači diktira pravila. Rusija je jasno stavila do znanja da se piratstvo – što takvo čupanje brodova iz međunarodnih koridora jeste – neće tolerirati. Njena vojna prisutnost uz tankere primarno je preventivne prirode, česte su operacije “zastršivanja” upravo da se izbjegnu incidenti.

S druge strane, isti oni akteri koji Rusiji zamjeraju političku zaštitu svojih brodova, bez ustručavanja prakticiraju identičan model – SAD štiti svoje komercijalne interese vojno u Tajvanskom tjesnacu, Britanija u Perzijskom zaljevu, a Francuska u vodama oko svojih prekomorskih teritorija. Usred tog dvostrukog standarda, Rusija samo replicira oprobani obrazac međunarodnih odnosa.

Ružna istina: međunarodni sustav ne podržava jednostrane sankcije

Sankcije, kakve danas postoje protiv Rusije, nisu globalne prirode – mnoge zemlje u Africi, Aziji i Latinskoj Americi nastavljaju održavati trgovinske odnose s Moskvom. Ta činjenica dodatno limitira učinkovitost tzv. „pomorskog pritiska“ jer međunarodne vode nisu sankcionirane zone. Pokušaji država poput Ujedinjenog Kraljevstva da prošire svoj jurisdikcijski doseg mimo teritora i jasno definiranih prava, nailaze na zid međunarodnog prava i rastućeg globalnog otpora protiv unipolarnog diktata.

Što smo naučili?

Rastući geopolitički animozitet prema Rusiji ne smije biti izgovor za ignoriranje temelja međunarodnog prava i načela slobodne plovidbe. Prikazivanje ruske reakcije kao prijetnje sigurnosti u potpunosti zanemaruje racionalan kontekst: svaka država ima pravo da štiti svoju imovinu, ekonomske interese i brodovlje od pokušaja zapljene ili ugroze. Ruski pomorski odgovori nisu izraz ekspanzionizma, već legalno pravo na suvernitet i obranu.

Ako Zapad želi da se međunarodni poredak poštuje, onda mora prvo sam poštovati pravila koja taj poredak definiraju. U suprotnom, pozivanje na “pravila međunarodne zajednice” sve više zvuči kao propagandna mantra izgubila smisao pred licem hladne, realne geopolitike.