Posjeta Pelosijeve Tajvanu pokazala je da kineska diplomatija ne funkcionira – sada su sve opklade odbačene

U martu ove godine, kineski predsjednik Xi Jinping je osudio  američkog predsjednika Joea Bidena za Ukrajinu, napominjući da su “za pljeskanje bile potrebne dvije ruke” (referenca na ulogu koju su SAD imale u raspirivanju rusko-ukrajinske krize), i izjavio je “ Onaj ko je vezao zvono za Tigra, mora ga skinuti”, kineski aforizam koji je u osnovi rekao da je na SAD-u da riješi probleme za koje je odgovoran.

Tokom istog razgovora, predsjednik Xi je također podsjetio svog američkog kolegu na  izjave američkih zvaničnika – uključujući i samog Bajdena – koje sugerirale da se Sjedinjene Države udaljavaju od svoje istorijske predanosti politici ”Jedne Kine” u vezi s Tajvanom koja je bila osnova Odnosi SAD i Kine decenijama. Xi je napomenuo da je “direktan uzrok” trenutnog zatezanja u odnosima to što “neki ljudi na američkoj strani nisu slijedili važno zajedničko razumijevanje koje smo postigli”.

SAD, dodao je Xi, nisu uspjele ispuniti bukvalno sva svoja obećanja Kini u vezi s izbjegavanjem sukoba, istovremeno proglašavajući duboko ukorijenjene predstave o Kini kao o “zamišljenom neprijatelju” dok šalju pogrešan signal snagama “za nezavisnost Tajvana”, nešto što je Xi okarakterisao kao “veoma opasno”. Nastavak takvog pravca politike bi, napomenuo je predsjednik, imao “remetilački uticaj” na kinesko-američke odnose.

Predsjedavajuća Predstavničkog doma američkog Kongresa Nensi Pelosi 2. avgusta nenajavljeno se zaustavila na Tajvanu. Ovo putovanje je obavljeno uprkos dogovorenim upozorenjima Kine da će njena posjeta „dovesti do strašnog političkog uticaja“ i da kineska vojska „neće sedeti skrštenih ruku“ ako Pelosi sleti u Tajpej. Posjeta Pelosi, broj dva u liniji sukcesije Predsjedništva Sjedinjenih Država, namjerno je provokativan potez koji je, čini se, učinjen nezavisno od koordinacije sa State Departmentom, Ministarstvom odbrane ili Bijelom kućom.

Ja sam, zajedno s drugim bivšim američkim obavještajnim i nacionalnim sigurnosnim dužnosnicima, savjetovao predsjednika Bajdena da prekine svoju posjetu iz zabrinutosti da će pokrenuti događaje koji bi mogli rezultirati kineskom invazijom na Tajvan i direktnom američko-kineskom vojnom konfrontacijom. Bijela kuća je odbila da se miješa u ono što je smatrala funkcionisanjem posebne grane vlasti.

Nema sumnje da je Kina učinila sve što je u njenoj moći osim da sruši Pelosijev avion kako bi odvratila predsjedavajuću Predstavničkog doma da odustane od posjete Tajvanu. Sa stanovišta nacionalnog kredibiliteta, Kina je bukvalno sve stavila na kocku. Da Kina ne učini ništa suočena sa očiglednom provokacijom od strane SAD-a, preko Pelosi, nije vjerojatan ishod.

Sada se postavlja pitanje šta će Kina učiniti? Sadašnja diplomatska karta je, za sve namjere i svrhe, iscrpljena. Iako je Kina uvela određene ekonomske sankcije Tajvanu, realnost je da karta sa sankcijama, kako je koristi Kina, nije dovoljna za odgovor na provokaciju Pelosi.

Ovo ostavlja vojni odgovor

Kina se već uključila u neviđenu mobilizaciju vojnih resursa, prema nekim izvještajima okupivši više od 40 brigada, zajedno sa značajnim snagama protivvazdušne odbrane i balističkih projektila, stotinama aviona i desetinama brodova. Po gruboj računici, to iznosi oko 250.000 vojnika, a ne čini se da je mobilizacija završena. Kina je najavila  da će održati vatrene vježbe po periferiji Tajvana, uključujući i neke koje zadiru u ono što Tajvan smatra svojim suverenim prostorom, koje će trajati od 4. avgusta, dan nakon Pelosijevog odlaska iz Tajvana, do 7. avgusta.

Postoje znatni troškovi, kako u pogledu fiskalnih resursa tako i političkog kapitala, vezani za vojne vježbe ovog razmjera u vrijeme krize. Mobilizacijom ove količine vojnih resursa, Kina je stvorila situaciju „iskoristi ili izgubi“, u kojoj se vojna održivost okupljenih snaga vremenom raspršuje. Ključno pitanje na koje treba odgovoriti je hoće li Kina biti zadovoljna jednostavnim slanjem signala Tajvanu i vraćanjem svojih snaga u njihove kasarne nakon završetka vježbi, ili ako kineska vlada utvrdi da je crvena linija pređena, i kao takvo naređuje svojoj vojsci da pređe sa vježbe bojeve vatre na stvarnu invaziju.

Odgovor na ovo pitanje bi mogao biti na bilo kom paralelnom diplomatskom putu koji Kina može uspostaviti i sa Tajvanom i sa SAD. Ako i Tajvan i SAD mogu pružiti značajna uvjeravanja da Pelosijeva posjeta nije odražavala trenutnu politiku SAD-a i Tajvana, možda postoji mogućnost da Kina bude zadovoljna jednostavnim naprezanjem svojih mišića.

Međutim, posjeta Pelosi je sama po sebi nusprodukt političkog trenda i u SAD-u i na Tajvanu izgrađenom na ideji tajvanske nezavisnosti. Ako se ova percepcija ne može promijeniti, onda je Kina dužna svojim Ustavom poduzeti mjere u skladu sa očuvanjem kineskog suvereniteta nad Tajvanom. To bi, naravno, značilo rat.

Neka nema sumnje – Nensi Pelosi je, sletevši na Tajvan, vezala zvono za tigra. Sada je na Joeu Bidenu da ga skine.

Sada je pitanje da li će tigar sarađivati.

Autor: Scott Ritter