fbpx

SAD će zabraniti kompanijama koje posluju u Kini da dobiju savezne ugovore

Donald Trump - Kina

Tokom predizborne kampanje 2016. godine, predsjednik je obećao da će američke kompanije, koje su svoju proizvodnju uglavnom prebacile u strane zemlje, „vratiti“ u SAD. Istovremeno, najviše se fokusirao na kompanije koje su radile u Kini.

Predsjednik Donald Trump najavio je da uskoro američke kompanije koje su prebacile svoje poslovanje u Kinu neće moći da se takmiče za američke savezne ugovore pod novom predstojećom zabranom. Takođe je rekao da je moguće odvojiti američku ekonomiju od Kine bez pretrpljenih „monetarnih gubitaka“.

“Gubimo milijarde dolara, a da ne poslujemo s njima ne bismo gubili milijarde dolara. To se zove razdvajanje, pa ćete početi da razmišljate o tome”, rekao je Trump.

Još 2019. godine Pentagon je podigao uzbunu da bi neki od njegovih dobavljača u odbrani koji su radili na osjetljivim vojnim tehnologijama mogli biti povezani ili djelimično u vlasništvu Kine, što ih je učinilo mogućim izvorom ovih podataka za Peking.

Zabrana saveznih ugovora samo je najnoviji korak koji je najavio predsjednik u pokušaju da restrukturira američku ekonomiju, koja već dugo prebacuje proizvodnju i druge operacije u zemlje u kojima to može biti jeftinije nego na domaćem tržištu. U avgustu 2020. godine, Trump je obećao velike poreske kredite onim američkim kompanijama koje presele svoje poslovanje nazad u SAD, ali samo ako su prethodno poslovale u Kini.

Ovo posljednje je naizgled postalo njegov glavni fokus u kampanji za dovođenje američkih preduzeća „kući“, jer je više puta optuživao Peking da je razorio SAD zloupotrebom „nelojalne“ trgovinske prakse. U pokušaju da zaustavi ovu praksu, Predsjednik je pokrenuo veliki trgovinski rat sa Kinom 2018. godine, ošamarivši neke od izvoza zemlje pozamašnim carinama i zahtijevajući od Pekinga da sklopi novi trgovinski sporazum koji bi bio „pošten“. Dvije zemlje nastavile su da nameću nove poreze na svoju trgovinu sve dok nisu postigle svoj prvi korak dogovora 2019. godine, koji je trebalo da postavi osnovu za budući sveobuhvatni trgovinski sporazum. Njihovi razgovori o tom pitanju, međutim, u međuvremenu su u zastoju, uglavnom zbog toga što je Trump optužio Peking za širenje pandemije koronavirusa u svijetu navodnim neprijavljivanjem izvornih razmjera u Kini.

3.4 7
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
10 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Davor drugi
Gost
Davor drugi
1 mjesec prije

Nadam se da će se i EU ugledati na Trumpa, te također svoje proizvodne linije iz Kine početi vraćati doma, tamo gdje i pripadaju. Umjesto da sudjeluju u galopirajucem ekonomskom i tehnološkom napretku Kine, pokrenu opet iznova stagnirajuću domaću prozvodnju, povećaju uposlenost i isplativost domaće privrede.
Nemam zaista ništa protiv Kine, ali od ta dva svijeta,onaga u kojemu ja živim i kineskog, volio bih ipak vidjeti razvoj i napredak moga svijeta.

Blut und Ehre!
Gost
Blut und Ehre!
1 mjesec prije

Problem je monetarni sustav, a ne Kina. Kompanije se sele u Kinu iz SAD-a zbog prenapuhane snage dolara koja odgovara onima koji ga printaju(Bankarima) ili posjeduju u većim količinama(biznismenima) , odnosno zbog ne isplativosti proizvodnje u SADu. Trump može vratiti kompanije u SAD samo ako promjeni monetarni sustav i poveže ga sa industrijom zemlje, ali tada bi Bankari i biznismeni poput njega izgubili moć jer njihova snaga ovisi o snazi dolara kojim manipuliraju. Trump neće carinama i sankcijama Kineske robe vratiti tvornice nazad već će te tvornice tražiti dalje jeftin snagu u Indiji, Bangladešu, Vijetnam i tako dalje. Trump mnogo zuji, a malo meda daje, već pune četiri godine

Stara kuka
Gost
Stara kuka
1 mjesec prije

Jeftina radna snaga nije ni izbliza toliko utjecajna na konačnu cijenu proizvoda. A u Kini i zemljama koje si nabrojao to je samo jedan od faktora koji snižava troškove proizvodnje tamo.

Tu su i bagatelno jeftine sirovine koje zapadne kompanije dobivaju i nemilice troše ostavljajući iza sebe pustoš kad presele tamo proizvodnju.

Nadalje potpuno zanemarivanje bilo kakvih ekoloških normi i standarda koje u matičnim zemljama moraju poštovati.

Pa sva ostala radna i socijalna prava, mimo plaće, koja u zemljama trećeg svijeta i Kini praktično ne postoje.

Onda razne legalne porezne olakšice i općenito niska davanja državi, ali isto tako i nemogućnost prave kontrole poslovanja u zemljama trećeg svijeta što im omogućuje brojne financijske makinacije koje u matičnim zemljama ne bi mogli provoditi.

Ima toga još ali da sad ne nabrajam. Ali nisu roba i usluge na zapadu tako skupi zbog troškova proizvodnje, nego zbog “nadogradnji”. Nike Air patike u Kini, skupa sa prijevozom u SAD koštaju 16 dolara par a prodaju se iste kakve su i došle u maloprodaji za 250-550 dolara. Tu leže mogužnosti uštede.

Negdje sredinom devedesetih je poznati nigerijski NBA košarkaš Hakeem Olayuwon u SAD odlučio pokrenuti proizvodnju vrhunskih patika u rangu Nikea i Adidasa ali po pristupačnoj cijeni prije svega namijenjene siromašnijem crnačkom stanovništvu. Patike su se u suradnji sa Spaldingom prodavale po 35 dolara u maloprodaji. Proizvodile su se u SAD, kvalitetom su bile ravne onda tri ili četiri puta skupljim Nike,.Adidas ili Reebok patikama i navedena cijena je pokrivala troškove, čak i donosila određenu dobit.

Ali to je bio vrlo opasan primjer i “renomirani” trgovački lanci nisu ih htjeli prodavati, agencije i “selebritiji” nisu htjeli reklamirati pa kao posljedica toga ni kupci ih nisu kupovali u dovoljnim količinama jer nisu bile dovoljno “cool”. A kako bi i bile kad ih rap ili sportske zviezde nisu htjeli reklamirati jer već imaju bogate ugovore s Nikeom i Adidasom.. A uskoro se tu pojavila i porezna služba koja je stalno tražila ipronalazila neke sitne nedostatke u poslovanjui kažnjavala tvrtku finacijski otežavajućijoj poslovanje.

Ali bitno je to da se i u razvijenim zemljama može proizvoditi po pristupačnim cijenama, istina uz nešto malo manju dobit, ali još uvijek itekako profitabilno samo kad bi se kojekavi paraziti isključili iz lanca opskrbe ili se njihovi troškovi odnosno zarade svele na razumnu mjeru.

Stock
Gost
Stock
1 mjesec prije

Trumpeta je zakon, dobiva rat bez rata.

Stock
Gost
Stock
1 mjesec prije

A ti lopov koji krade tudje nikove!

Sparkling
Gost
Sparkling
1 mjesec prije

Blut und Ehre je to lijepo i točno opisao,a ja ću ti nadodati još jednu jako bitnu stvar.
Reci mi molim te a gdje ćeš u UE naći svu tu radnu snagu ako npr. ovi vrate proizvodnju?
I druga stvar tvornice nisu vlasništvo EU nego pojedinca, tj. kapitaliste. A osnova takvog sistema je nešto proizvesti (za neku cijenu) i prodati skuplje. Što i nije loše kad bi ta zarada bila u nekim prihvatljivim okvirima. Međutim, ako se proizvede u EU onda su i davanja veća i samim time i zarada manja. I zbog toga dok takva Eu ne uvede neka druga pravila, ništa od vračanja proizvodnje.

Davor drugi
Gost
Davor drugi
1 mjesec prije

“Reci mi molim te a gdje ćeš u UE naći svu tu radnu snagu ako npr. ovi vrate proizvodnju?”
Pa evo uzmi kao prvi primjer Hrvatsku. Jel vidiš koliko mladih ljudi, od niže do visoko obrazovanih napušta samo Hrvatsku? Da su im imali što doma ponuditi zasigurno ne bi išli nikamo.
“I druga stvar tvornice nisu vlasništvo EU nego pojedinca, tj. kapitaliste”.
A zasto bi tvornice morale biti obvezno u rukama i vlasništvu EU da bi se u njima mogla ostvariti neka pristojna zarada? I nisu u većini vlasništvo “kapitaliste”, nego najčešće malih, srednjih i velikih dioničara.
Kupovna moć Europljana, a sada još pogotvo u vrijeme Koronevirusa, drastično opada, sto kao posljedicu povlači štednju i smanjenje i ukidanje radnih mjesta. Ukoliko se ubrzo ne poduzmu neke mjere, ne omasove i neotvore nova radna mjesta i ne uposli sto veci broj radnika, time će biti sve teže zaustaviti tu spiralu, smanjenja kupovne moći, štednje i na kraju neuposlenosti. Kao jedan dobar motor pokretač, upravo bi mogao biti na tragu Trumpovih ideja o povratu proizvodnje doma, ili u najgorem slucaju dodatno oporezivanje i nesubvencioniranje izvoznika poslova. Naravno da sve to izsiskuje, vremena truda i novaca, i da će uvijek biti onih koji će izmisliti tisuće razloga da bi dokazali kako takvo što nije više uopće moguće.
ALI kako je god bilo moguće raditi doma i zarađivati, prije”otkrivanja” Kine koja je ponudila dobar i jeftin plan proizvodnje te su prenijeli prizvodnju u Kinu, tako je i moguć povratak natrag iz Kine.

Pera Detlic.
Gost
Pera Detlic.
1 mjesec prije

Nesvjesno stanovnistvo tipa “a sto mi tu mozemo” omogucava svu kakicu koja se desava. Zaboravljajuci da sve sto si sam zaradio/stvorio je tvoje. Samo ti trebas moci raspolagati sa svojim prihodom. Kod nas cak ide do te mjere da ljudi bruto dohodak ne smatraju svojim prihodom jer ga niti ne “vide”. Tvrtke su u svojoj biti neodrzive zbog raznih pausala, prenormiranja i prereguliranja. Vlasnistvo nad sirovinama i resursima je tehnikom ” mic po mic i otkopcan slic” oduzeto sve hipnotiziranijem narodu. “Haracenje raje” je uzelo toliko maha da u Hr na primjer vlasnik ste samo 15 cm u dubinu “svoje” zemlje. Imate “svoju” šumu? Fino, ali ne mozete s njome raspolagati kako i kad vi zelite.Ljude se otuđilo od svog vlasnistva i samog mozga. Jednostavno zub koji nema korijena ispada. Na tuđoj moći se ne živi!!!!

Sparkling
Gost
Sparkling
1 mjesec prije

E Davore, pričamo o tome na ovom portalu dugo i stalno ponavljamo da onaj 1% što drži popriličan dio kolača (a to nisu mali i srednji dioničari) oni su pravi uzrok zašto se proizvodnja neće vratiti u EU.
Kupovna moć Evropljana je već odavno pala. Samo što npr. sada jednu košulju kupuješ za 150KN, (jer je prozvedena u Vjetnamu, Bangladešu, Indiji, Kini, itd.) a da tu istu košulju proizvede EU onda bi je plačali 450KN a tvoja i moja plača bi ostala ista.
I ostajem pri tome da povratak proizvodnje iz Kine nije moguć. Samo može biti prebacivanje te iste proizvodnje u neke druge zemlje kao one koje sam naveo.
A to što Trum trubi, objesi mačku o rep. Am. predsjednik je lutka na koncu.

Max
Member
Max
1 mjesec prije

Pa i Trumpova se roba proizvodila u Kini. ekonomski terorizam.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
10
0
()
x