Što rade Amerikanci na teritoriju suverene Sirije? Zna li se što o tome?

Jutros mainstream mediji prenose vijest o napadu na američke baze koje se nalaze na sjeveru Sirije. Međutim nitko ne postavlja pitanja, otkuda i zašto su te vojne baze tamo. Tko ih je postavio i na temelju čije odluke? Kako je moguće da Sjedinjene države instaliraju vojne baze u Siriji, a da o tome nitko ništa ne govori? Sve su to pitanja koja opisuju današnju apsurdnost geopolitike.

Razumijevanje međunarodnog prava i suvereniteta država predstavlja temelj za stabilnost i mir u globalnom poretku. Tako nas uče desetljećima. Ipak, često se susrećemo s paradigmama koje izazivaju postavljena pravila i norme. Jedan od najintrigantnijih primjera je prisutnost američkih vojnih baza u suverenoj državi Siriji, bez odobrenja relevantnih međunarodnih organizacija. Ovaj članak ima za cilj rasvijetliti apsurdnost takve situacije.

Američka vojska ima vojne baze u Siriji, zemlji koja je suočena s dugotrajnim i složenim navodnim građanskim ratom kojeg financiraju strane sile. Ove baze služe navodno za borbu protiv terorističkih organizacija kao što su ISIS i Al-Qaeda, ali problem se javlja u činjenici da za ovakvu vrstu angažmana nema eksplicitnog odobrenja od strane Sirije ili međunarodnih tijela kao što su Ujedinjeni narodi.

Jedan od osnovnih postulata međunarodnog prava je nepovredivost suvereniteta država. Uobičajeno je da se za postavljanje vojnih baza u drugoj zemlji traži odobrenje ili dozvola od suverene države ili međunarodne organizacije koja je za to nadležna. U slučaju Sirije, takvo odobrenje nije izdato, što postavlja pitanje legitimnosti ovakve vrste intervencije.

Međunarodna zajednica često koristi dvostruke standarde kada je u pitanju suverenitet. U nekim slučajevima, suverenitet se štiti i poštuje, dok se u drugim okolnostima ignorira ili krši. To otvara pitanje: zašto u nekim slučajevima suverenitet države vrijedi, a u drugima ne?

Prisutnost američkih vojnih baza u Siriji bez međunarodnog odobrenja otvara brojna etička i pravna pitanja. Suverenitet, kao jedan od osnovnih principa međunarodnog prava, u ovom slučaju dolazi u pitanje, izazivajući time globalnu pravnu paradigmu. Ovakva selektivna primjena pravila i normi urušava povjerenje u međunarodni pravni sustav i stvara presedan koji može imati dalekosežne posljedice za globalnu stabilnost i mir.

Vratimo se nakratko na Gazu u kojoj se osim kršenja suvereniteta jednog naroda čine zločini nad civilima, pravdajući ih zločinima Hamasa. Izreal, kao i SAD Sirijce, svakodnevno ugrožava Palestince, koje redovno bombardila. Nema tjedna da ne čujemo kako je Izrael bombardirao zračne luke ili vojne baze na teritoriju Sirije – jedne suverene države, na kojoj se nalaze i ilegalne vojne američke baze.

Nitko zbog toga ne uvodi sankcije Izraelu niti ga isključuju iz međunarodnih organizacija. Nitko ne uvodu diskriminaciju na temelju etničke i nacionalne pripadnosti, kao što se čini Rusima.

Stvari oko Gaze mogu krenuti u dva smjera. Prvi je da se sve polako stiša, kao i do sada. Izraelci su osvetili svoje žrtve, istina ubijajući veliki broj civila, što je ratni zločin, a Hamas je po prvi put otkrio slabosti Izraela. Međutim, postoji još jedna mogućnost u kojoj će doći do masovnog napada na Izrael koji se može prepješačiti za 5-6 sati. Vijesti koje pratimo  iz islamskih zemalja govore da se na to priprema populacija. Izrael okružuje preko 300 milijuna muslimana i ova činjenica govori da je obrana gotovo nemoguća.

Neće tu pomoći nikakvi američki zrakoplovi, a ni izraelsko nuklarno oružje. Vrlo kompaktna teritorija onemogućava korištenje nuklearnog oružja. Broj vojnika u datom momentu ima prednost nad tehnikom. Izrael uzima veliki rizik, a njegov opstanak i nije tako očit. Što prije to shvate, to će biti bolje za sve, jer će im omogućiti da sjednu za stol i dogovore granice dvije zasebne države, respektirajući ugovore od prije 50-60 godina.