Tko je Stephen K. Bannon, “siva eminencija” Trumpove administracije?

Što Donald Trump želi za Ameriku? Njegove pristaše to ne znaju. Njegova stranka ne zna. Čak ni on sam to ne zna.

Ako i postoji politička vizija takozvanog “trumpizma“, osoba koja će vam to objasniti nije Trump, nego njegova siva eminencija, Stephen K. Bannon, glavni strateg Trumpove administracije. I zaista, ako pročitate njegove izjave, govore i ideje, vidjet ćete da se sve što Trump čini u manjoj ili većoj mjeri podudara s idejama njegovog glavnog stratega, Stephena K. Bannona. Mnogo toga je vrlo diskutabilno, možda i opasno, dok ima dijelova s kojima se ne može ne složiti. Najjednostavnije bi bilo Bannona nazvati klasičnim “WASP fašistom”, ali to baš i nije tako. No, pogledajmo ovu analizu njegovih govora i ocijenimo koliko dobra ili zla može donijeti Trumpova administracija, ako njome iz sjene bude upravljao Stephen K. Bannon.

Bannon se izdigao iz svoje radničke klase u Virginiji, kasnije se pridružio i na kraju magistrirao na “Harvard Business School”, nakon čega je napravio karijeru kao financijer Goldman Sachsa. Preselio se u Los Angeles kako bi za Goldman Sachs ulagao u medije i zabavu. Uz malo kombinaciju sreće, koja mu je donijela udjele u hit showu Seinfeld, Bannon se posvetio krajnjim marginama desničarske politike, pisanju i režiji konzervativnih dokumentaraca.

Bannonov utjecaj je dosegnuo najvišu razinu 2012. godine, kada je nakon smrti njenog tvorca, Andrewa Breitbarta, preuzeo internetsku stranicu Breitbart News. Dok je bio na Breitbartu, Bannon je vodio popularne radio emisije i pokrenuo žestoke napade na glavne republikance, a umjesto njih je promovirao ultrakonzervativne aktere. Među njima je bio Trump, čest gost u njegovoj emisiji. Oni su uspostavili odnos koji je na kraju Bannona doveo na mjesto sive eminencije u Bijeloj kući, gdje je, uz načelnika tima, Reincea Priebusa, zauzeo najviše mjesto.

Nemoguće je sa sigurnošću znati što će Bannon učiniti sa svojom novostečenom moći. No, njegovo vrijeme kao konzervativnog redatelja i voditelja Breitbart Newsa otkriva puno toga o toma što bi Amerika trebala biti.

Korištenjem ogromne količine Bannonovih javno dostupnih predavanja, intervjua, filmova i još mnogo toga, mogu se konstruirati elementi vizije Amerike u eri Donalda Trumpa, prenosi portal Quartz.

Tri temeljna načela Bannona

Bannonova politička filozofija se svodi na tri stvari koje zapadne zemlje, a posebno Amerika, trebaju da bi bile uspješne. To su judeo-kršćanske vrijednosti, kapitalizam i nacionalizam, a bitno je da sve tri budu duboko povezane.

“Amerikanci trpe krizu kapitalizma. Kapitalizam je nekad bio oličenje umjerenosti, poduzetničkog američkog duha i poštovanja prema bližnjem, kršćaninu i čovjeku”, tvrdi Bannon.

U izjavi iz 2014. Bannon kaže da je “prosvijetljeni kapitalizam” je “temeljno načelo koje je Sjedinjenim Državama omogućilo da izbjegnu “barbarstvo” 20. stoljeća.

Međutim, nakon tog prosvijetljenog doba se stvari postupno postajale puno gore, što Bannon naziva “krizom”.

Po njegovom mišljenju je taj trend započeo “kontrakulturom” ’60-ih i ’70-ih godina.

“Baby-boom generacija je najrazmaženija, najsebičnija, najnarcisoidnija generacija koja je ikada proizvedena”, kaže Bannon u intervjuu 2011.

On ovo pitanje detaljnije obrađuje u dokumentarcu “Generation Zero“, kojeg je napisao i režirao 2010. Film prikazuje jednog ispitanika nakon drugog i kako su “kapitalistički sustav” polako potkopale i uništile generacije bogatih mladih klinaca za čije su se materijalne potrebe brinuli vrijednih roditelji čije su vrijednosti oblikovane nedaćama Velike depresije i Drugim svjetskim ratom. Novi klinci su odbacili američke vrijednosti i bogatstvo stavili na prvo mjesto. Ovaj pomak je doveo do “socijalističkih politika koje potiču ovisnost o vlasti i slabe kapitalizam”, tvrdi Bannon.

“Na kraju se socijalistička vizija uspjela infiltrirati u visoke razine institucionalne vlasti u Americi. Do kasnih ’90-ih je ljevica preuzela mnoge od institucija vlasti, odnosno vladu, medije i akademsku zajednicu”, kaže Peter Schweizer, pisac povezan s Bannonom i član konzervativnog think-tanka “Government Accountability Institute“.

“S tih mjesta i pozicija moći su mogli ometati sustav i provoditi strategiju koja je osmišljena kako bi u konačnici potkopala kapitalistički sustav”, kaže Peter Schweizer.

U osnovi, sve to je filozofija Edmunda Burkea, utjecajnog irskog političkog mislioca iz 18. stoljeća kojeg Bannon povremeno citira. U “Razmišljanjima o revoluciji u Francuskoj”, Burke tvrdi kako temelj uspješnog društva ne bi trebala biti apstraktni pojmovi kao što su ljudska prava, socijalna pravda ili jednakost. Umjesto toga, društva funkcioniraju najbolje kada se običaji prenose s generacije na generaciju.

“Baby-boom generacija nije uspjela preuzeti odgovornosti i napustila je prave vrijednosti svojih roditelja – nacionalizam, skromnost, patrijarhat, vjeroispovijest, a prigrlila je nove apstraktne pojmove, kao što su pluralizam, seksualnost, egalitarizam i sekularizam“, rekao je Bannon na predavanju na Zakladi Obnove Slobode (LRF).

Za Bannona je ovaj neuspjeh doveo do “rasplamsavanja društvenog kaosa“.

Novi liberalni poredak

Jednom na vlasti, liberalna, sekularna i globalistička elita je preuzela institucije demokracije i kapitalizma, a sve snage i sposobnosti je iskoristila samo da se obogati.

“Stranka Davosa“, kako Bannon odavno naziva ovu kliku, deformirala je institucije kapitalizma, lišavajući srednju klasu bogatstva kojeg zaslužuje.

Ovaj obrazac iskorištavanja je kulminirao globalnom financijskom i gospodarskom krizom 2008. godine. Wall Streetu je od kolega iz globalističke elite i vlade omogućeno da se bogati klađenjem, umjesto da svoje bogatstvo ulaže u domaće poslove i poduzeća. Kada se balon konačno puknuo, vlada je prevarantima spašavanje omogućila novcem američkih poreznih obveznika.

Zbog toga je Bannon 2011. rekao da je stvoren “socijalizam za vrlo bogate”, dok je u ostatku zemlje sačuvan “zdrav razum, praktično u ljudi iz srednje klase”.

“Tamo je bio socijalizam za veoma siromašne. Mi smo izgradili socijalnu državu koja je u potpunosti bila neodrživa, a sad imamo krizu”, dodaje Bannon.

Bannon želi da sve ove liberalne povlastice “socijalizma” završe. 2009 je ponovio poznatu tiradu o “onima koji nose vodu i onima koji piju vodu”, a bio je začetnik onoga što je kasnije postao Tea Party, populistički pokret usmjeren na smanjenje poreza i usko tumačenje ustavnih prava. Bannon krivi i republikance i demokrate, koji su zajedno sudjelovali u favoritizmu i korupciji, na štetu obitelji srednje klase.

“Mi stvarno ne vjerujemo da postoji funkcionalna konzervativna stranka u ovoj zemlji, a svakako ne mislim ni da je to Republikanska stranka”, kaže Bannon 2013. godine.

“Mi na ovaj carski grad Washington, gledamo kao na Boomtown, gdje postoje dvije skupine, ili dvije stranke, koje iznutra predstavljaju jednu komercijalnu stranku. Oni su skup insidera koji se bave transakcijama aristokracije koja je napravila ovaj najbogatiji grad u zemlji”, rekao je Bannon.

Ukratko, prema Bannonu je “kriza kapitalizma dovela je do socijalizma” i patnje srednje klase. Stoga je nemoguće da sadašnje generacije ostave bolju budućnost svojim nasljednicima i da, prema Burkeu, “ispune svoju prirodnu dužnost”.

Judeo-kršćanske vrijednosti

Upravo ove običaje bi Amerikanci trebali ostaviti budućim generacijama? Osim “krize kapitalizma”, jedno od Bannonovih omiljenih načela su “judeo-kršćanske vrijednosti“. To je drugi element njegove teorije o Americi.

Bannon je u svom dokumentarcu “Generation Zero” imao puno toga za reći o “američkim vrijednostima“, a puno toga odgovara idealima Tea Party. No, 2013. ili 2014. godine je Bannon povremeno naglasak davao na američke vrijednosti u koje je uključio jaku vjersku komponentu. Uspješno funkcioniranje Amerike, ali i zapadne civilizacije u cjelini, ovisi o kapitalizmu, ali ovisi i o prisutnosti “judeo-kršćanskih vrijednosti”.

Za Bannona, kapitalizam nije zaslužan samo za pobjedu Sjedinjenih Država u ratu, nego je također doveo o obnove Europe i Pax Americana koja je uslijedila, što objašnjava 2014.

No, sam kapitalizam nije dovoljan. Bez judeo-kršćanskih moralnih okvira, kapitalizam može biti sila zla i nepravde, koja će dovesti do gospodarske propasti Sjedinjenih Država.

Za vraćanje zdravlja američkoj ekonomiji i povezivanja na djeliće raskidanog društvenog tkiva Bannon želi da se u kapitalizam ponovno usidre judeo-kršćanske vrijednosti, kao što je bilo u cijeloj povijesti zemlje. Ovaj zajednički moral osigurava da tvrtke ulažu ne samo za vlastitu korist, nego i za dobro domaćih radnika i budućih generacija.

Kao i Burke, ljudska prava i civilno društvo ne dolaze ni od čega apstraktnog, nego iz tradicije. Za Bannona je ta tradicija Bog, jer se društva bez religijskog temelja moraju raspasti.

Važno je imati na umu da “judeo-kršćanske vrijednosti” ne moraju nužno tražiti da svi građani vjeruju u kršćanstvo. Bannon ne izgleda kao netko tko želi ukinuti razdvajanje crkve i države ili slobodu vjere zajamčenu američkim ustavom. Navodno, o samo smatra da su osnivači izgradili naciju na temelju niza vrijednosti koje proizlaze iz judeo-kršćanske tradicije.

Da bi bili sigurni, cijela zemlja mora ploviti na brodu s tim vrijednostima, te mora ograničiti ili zaustaviti priljev ljudi koji ih ne dijele, nego se okupljaju oko nacionalizma ili nacionalizama. Za Bannona je prioritet da se nacionalna država okupi oko tradicionalnih vrijednosti, te da zabije glogov kolac u srce globalističkog i sekularnog establišmenta.

Nacionalizam

“Dok se sami bogate i potiču ovisnosti među siromašnim, globalističke elite također potiču poplavu imigranata u SAD i tako snižavaju plaće. Radnik imigrant jača korporativne profite globalista i njihove klike, a domaća srednja klasa na sebe preuzima teret edukacije, prehrane i brige za ove strance. Ateistički, pluralistički društveni poredak je dopustio da se razmnože, a na nacionalizam i patriotizam se tumače kao netolerantnost i netrpeljivost. Bez moralnog kompasa naših predaka, sustav pluta u relativizmu kojeg zastupa “desnica”. Policijska više mrzi neplatiše nameta među običnim Amerikancima od kriminalnih stranaca i potencijalnih terorista, pretvarajući gradove u žarišta nasilja, čime se podriva nacionalna sigurnost”, kaže Bannon.

Kao što jedan od ispitanika u još jednom od Bannonovih dokumentaraca o pograničnom ratu izjavljuje:

“Desnica u neprijavljenim imigrantima vidi jeftinu radnu snagu, a ljevica kao jeftine glasove.”

U eri nultog gospodarskog rasta i financijskog kaosa, Europska unija utjelovljuje katastrofalnu sudbinu globalističkog sustava kojim upravljaju elite koje nisu odgovorne prema građanima koji su ih izabrali.

“Narodi, posebno u nekim zemljama, žele svoje zemlje vidjeti kao suverene, oni u svojim zemljama žele vidjeti nacionalizam. Oni ne vjeruju u ovu vrstu paneuropske unije ili ne vjeruju u centraliziranu vladu u Sjedinjenim Državama”, kaže Bannon.

Nacionalizam je, dakle, mehanizam kojim judeo-kršćanska tradicija i vrijednosti postaju dio društva. To je zato što je u Americi nacionalizam u potpunosti uključiv, u smislu da poziva ljude iz različitih sredina da se ujedine pod zajedničkom “američkom” samoupravom. Bannon je protiv manjinskih identiteta, a zajednički set judeo-kršćanskih i nacionalistički vrijednosti vidi kao branu u sprečavanju manjina u dobivanju posebnih prava. Na primjer, on za stambeni kolaps 2007. krivi “crnu viktimizaciju”, koja je potkopala kapitalizam i potiče ovisnost o vlasti. U isto vrijeme, Martina Luthera Kinga Jr. vidi kao uzor tradicionalnog američkog morala, jer njegov stav o ljudskim pravima ima korijene u kršćanstvu.

Liberalne elite posebno daju naglasak na pluralizam i manjinska prava, te na financijsku i političku potporu tim grupama, čime se ograničava američko zajedništvo.

“Ova erozija judeo-kršćanskog nacionalizma slabi zemlju. Opet, to nije slučaj samo u Americi, nego i drugim zapadnim zemljama”, kaže Bannon prošle godine u South Carolini na konvenciji Tea Party.

“Investicijski bankari, dečki iz EU, su isti dečki koji su dopustili potpuni kolaps judeo-kršćanskog Zapada u Europi”, rekao je tada Bannon.

Ljudi koji ne žele biti dio zajedničkih vrijednosti ne bi trebali biti dobrodošli u SAD. Ova logika je temelj Bannonovog protivljenja imigrantima, čiji će nedostatak “demokratskog DNK” naškoditi društvu.

“To nisu Jeffersonovski demokrati. To nisu ljudi s više tisuća godina DNK demokracije koji dolazi ovamo”, rekao je Bannon prošle godine, kada je komentirao priljev imigranata u Europi.

Ovo tumačenje pojašnjava i zatvaranje granica imigrantima iz Latinske Amerike, iako je obično riječ o pobožnim katolicima.

“Teorija generacija”

Kriza kapitalizma i podrivanje judeo-kršćanskog Zapada, što je Bannon spomenuo u svom vatikanskom predavanju, nisu izolirani događaj. To je, po njegovom mišljenju, jedan od ciklus kriza koje se javljaju periodično, od kojih je svaka neizbježno kulminira ratom i sukobima na velikoj skali.

“Ovo je četvrta velika kriza u američkoj povijesti. Imali smo revoluciju, imali smo građanski rat, imali smo Veliku depresiju i Drugi svjetski rat. Ovo je veliki “četvrti ciklus” u američkoj povijesti”, rekao Bannon.

Ono što je tvrdio, uzeo je od radova Neila Howea i Williama Straussa, dva amaterska povjesničara koji su 1990. predstavili “generacijsku teoriju” o američkoj povijesti. Njihova teorija američku povijest gleda kroz objektiv ponovljenih ciklusa u trajanju od oko 80 godina, zbog duljine jednog ljudskog života. Unutar svakog od ciklusa od 80 godina, kažu Howe i Straussa, postoje četiri perioda od oko 20 godina koja se odlikuju određenim raspoloženjem. Ove četiri razdoblja – “visoko”, “buđenje”, “raspad” i na kraju “kriza”.

Teorija je previše nejasna da bi se dokazala i nije shvaćena ozbiljno od većine profesionalnih povjesničara. Ali, gledajući površno, zvuči uvjerljivo, posebno ako se prati američka povijest od osnutka.

Najnoviji ciklus, prema Howeu i Straussu, kreće od “visine” poslijeratnog doba. Vrijeme “buđenja” Bannon vidi tijekom ’60-ih, nakon čega slijedi “raspad” institucija i zajedničkih vrijednosti, a sve zahvaljujući prethodnom “buđenju” u obliku individualizma. Sve to nas dovodi do sadašnje krize, velikog “četvrtog ciklusa”, nakon američke revolucije, građanskog rata, Velike depresije i Drugog svjetskog rata.

Kako riješiti krizu – Sukob velikih razmjera

“Generation Zero” je teško obilježena karakteristikom “okretanjem svemu i svačemu“, kao godišnja doba, svako je okretanje nužno”, kaže povjesničar David Kaiser u dokumentarcu.

“Međutim, gradovi koje su osnovali su gradovi kolapsa. Države rastu i države padaju”, nastavlja Kaiser.

Što je točno trenutna kriza? Bannonov je pogled na tu temu evoluirao. 2010. je smatrao da je kriza posljedica duga i reketa iz 2000-ih, koja je dovela do financijske krize 2008. godine.

“Akumulirani dug na svim razinama našeg društva predstavlja neposrednu egzistencijalnu prijetnju Americi. Sada, za razliku od proizvedenih kriza globalnog zatopljenja i zdravstva, imamo pravu krizu koja ugrožava sam suverenitet naše zemlje”, kaže 2010. govoru u New Yorku.

Bannon 2011. izjavljuje da se SAD suočavaju s “četvrtom velikom krizom u američkoj povijesti”, ali i dalje izgleda o da ukazuje na to da se ona uglavnom sastoji od globalne financijske krize koja je započela 2008. godine.

No, tu ima i nešto više od toga. Uspoređujući trenutnu krizu s događajima poput Američkog rata i Drugog svjetskog rata, Bannon kao da vjeruje da SAD neminovno idu prema nasilnom sukobu.

David Kaiser, povjesničar i zagovornik teorije Strauss-Howe, nedavno je opisao svoj razgovor s Bannonom, uključujući njegovu vojnu interpretaciju teorije.

“Druga, još alarmantnija interakcija nije prikazana u filmu. Bannon je očito dugo vremena mislio kako o domaćem potencijalu i implikacijama na vanjsku politiku teorije Strauss-Howe. Više puta tijekom našeg razgovora je naglasio da su svake od tri uzastopne krize završile velikim ratom, a ti sukobi su rasli u opsegu od Američke revolucije do građanskog rata, pa sve do Drugog svjetskog rata. Kao dio sadašnje krize, on očekuje novi i još veći rat, a ne spominje ga u fazama i kao potencijalni.

Ako bi slijedili logiku generacijske teorije, “visokog” razdoblje dolazi tek nakon prethodne “krize”, ali “kriza” nužno mora završiti velikim ratom. Bannon je krenuo u potragu za velikim, postojanim neprijateljem. Da li se “Stranka Davos” može tako kvalificirati? Tko bi drugi mogao biti protivnik u tom ratu? U 2014. godini Bannon ide dalje.

“Mislim da smo u krizi temelja kapitalizma, a sada smo na vrhu, vjerujem, na početku faze globalnog rata protiv islamskog fašizma. On može biti militantniji od drugih. Vjerujem da treba uzeti vrlo, vrlo, vrlo agresivan stav protiv radikalnog islama. Pogledajte što se događa i vidjet ćete da smo u ratu golemih razmjera”, rekao je Bannon.

Bannonov “globalni rat protiv islamskog fašizma”

Četvrti veliki civilizacijski obračun je “globalni egzistencijalni rat“, kako ga Bannon opisuje u srpnju 2016. godine, kada tvrdi da se “judeo-kršćanski Zapad” bori protiv “islamskog fašizma” – prije svega “Islamske države“. Ali prijetnja nije nužno ograničeno na ISIL.

Bannonove izjave i njegova povezanost s protuislamskim aktivistima poput Pamele Geller i Roberta Spencera ostavljaju dojam da bi neprijatelj mogao biti i islam u cjelini.

Kako Breitbart piše 2014. godini, “erudita Bannona zabavlja argument da islamski rat protiv kršćanstva traje gotovo od začetka islama“. On prihvaća čak i stajalište da je to dovelo do Drugog svjetskog rata. Ostale ideje su da su američke neprofitne udruge usmjerene na promicanje pozitivnog imidža muslimana dio terorističkog fronta, a među njima su Islamska društvo Bostona, čija džamija stoji iza bombaškog napada 2013. u Bostonu, kao i da Amerikanci muslimani pokušavaju američki ustav zamijeniti šerijatom.

On ide logikom da je u islamu ukorijenjeno neprijateljstvo prema kršćanskoj obitelji. Prema toj logici, jedini način da se osigura da muslimani u Americi ne predstavljaju terorističku prijetnju jest osigurati da poštuju Ustav Sjedinjenih Država kao vladavinu prava i prihvate judeo-kršćanske vrijednosti, što je prilično neostvariva ideja.

“Tama, Darth Vader i Dick Cheney”

Postoji nekoliko labavih komentara Bannona za koje se čini da su nejasni ili se jasno ne uklapaju u dio veće vizije.

Uzmimo, na primjer, njegovu izjavu da “tama nešto dobro”, što je rekao Michaelu Wolffu za Hollywood Reporter.

“Dick Cheney. Darth Vader. Sotona. To je moć”, rekao je.

Ili u priopćenju za Daily Beast u kojem Bannon sebe vidi kao “lenjinista” koji želi “srušiti sve i uništiti sve što je do danas stvoreno”.

Konstantno ponavljanje fraze “judeo-kršćanskih vrijednosti” bi nas trebalo nas uvjeriti da Bannon nipošto ne štuje Sotonu.

“Tama je dobro” je izjava koja baca sumnju u sigurnost takve tvrdnje.

Citat se nastavlja riječima: “Ona nam pred liberalima i medijima pomaže kada griješimo. Onda su slijepi na to tko smo i što radimo.”

Dakle, ako je percepcija o njemu kao Darth Vaderu koji će stvoriti svoju prosvijetljenu kapitalističku utopiju, neka bude tako.

Što se tiče lenjinističke primjedbe, ona izgleda prilično u skladu s onim što do sada znamo o Bannonu. Čak je konzervativni Burke mislio da je svrgavanje vođa bilo opravdano kada je to bilo “potrebno” za vraćanje starih vrijednosti.

U odnosima s medijima, Bannon na njihove kritike gleda s vrha, unatoč novinarskoj aroganciji, superiornosti i naivnosti.

Na Breitbartu je početkom studenog hvalio “pamet” svojih sugovornika, dok je “samodopadnim” novinarima The New York Timesa, koji su rekli da sudionici marša podrške Trumpu u Mississippiju pojma nemaju tko je Nigel Farage, desničarski populist lider u Velikoj Britaniji, rekao “kako je 120% ljudi na skupu znalo za Faragea, koji je vrsta kultnog heroja ovog globalnog populističkog pokreta”.

U novije vrijeme je za The New York Times rekao “da kao poniženi medij treba držati jezik za zubima i samo slušati.”

“Želim reći ovo. Mediji ovdje su oporbena stranka. Oni ne razumiju ovu zemlju. Oni još uvijek ne razumiju zašto ej Donald Trump predsjednik Sjedinjenih Država”, rekao je Bannon.

Dio njegove mržnji prema eliti se čini ukorijenjen u njegovom iskustvu rada s tim ljudima. On je često govori o svom “podrijetlu” s Harvarda i Goldmana Sachsa. Međutim, kad opisuje svoje vrijeme među elitom, govori da je bio “autsajder”, a taj termin je koristio u ranim danima kada je populistički pokret opisivao da predstavlja one koji nisu privilegirani i obične Amerikance srednje klase.

Na primjer, 2014. on kaže: “Vidio sam to kad sam radio u Goldman Sachsu, gdje postoje ljudi u New Yorku koji se osjećaju bliže ljudima u Londonu i u Berlinu, nego ljudima u Kansasu i Coloradu. Oni imaju previše elitnog mentaliteta i misle da će svima diktirati kako će se svijet kretati. Reći će vam kako oni znaju što je najbolje za živote radnih ljudi i žena u Europi, Aziji, SAD-u i Latinskoj Americi.”

No, ova uloga svemirskog osvetnika Bannona ga je učinila glasom “zaboravljenih”, srednje klase koju sve dublje upućuje na zadovoljstvo sukobom. Fascinacija ratovanjem se pojavljuje, primjerice, čestim aluzijama na slavnu invaziju na Normandiju ili kada je kao predsjednik Breitbarta perom napisao osmrtnicu za Vo Nguyen Giapa, vijetnamskog generala koji vodio rat za neovisnost, kojeg je Bannon opisao kao “jednim od najkrvavijih i najtežih borbi u svim ratovima”.

Konkretno, njegovi dokumentarci estetski mogu biti nesnošljivo nasilni. Postoji najmanje šest odvojenih snimaka pada giljotine, dugotrajne snimke žrtava nuklearnog zračenja, masovnih ukopi žrtava iz nacističkih plinskih komora, te razni zločini ISIL-a.

Što sve to znači za predsjednika Trumpa?

Čak i prije nego što je u kolovozu 2016 preuzeo kampanju Trumpa, Bannon je prožeo svoju retoriku filozofijom. Ako postoji bilo kakvih dvojbi o utjecaju njegovih stavova na Trumpovu upravu, zadnjih nekoliko tjedana ih više nema. Predsjednik Trump se drži Bannonovog svjetonazora.

Trumpov inauguracijski govor je zapravo pun Bannonovih ideja i izjava. Ranije su govori odisali optimizmom, a Trump je bio pun ljutnje protiv elite, koju je, kao Bannon, optužio da je “otela bogatstvo američke srednje klase, koju je protjerala iz domova i to bogatstvo redistribuirala diljem svijeta”.

“Zaboravljeni muškarci i žene naše zemlje” je bio moto Trumpa.

Trump je obećao da je američke građane spasiti od financijske propasti.

“I dok se u našoj prijestolnici slavilo, bilo je malo razloga za slavlje u domovima obitelji diljem naše zemlje. Mi smo druge zemlje učinili bogatima, dok su bogatstvo, snage i povjerenje u našu zemlju nestali iza horizonta”, rekao je Trump.

“Amerika First” je slogan tipičan za Bannonov ekonomski nacionalizam. Trumpovo obećanje da će “ujediniti civilizirani svijet protiv radikalnog islamskog terorizma, kojeg će iskorijeniti s lica Zemlje, je Bannonova verzija borbe Zapada protiv “islamskih fašista”.

Trump je rekao i “da nas Biblija uči kako je dobro kada Božji ljudi zajedno žive u jedinstvu”, da je “najvažnije da budemo zaštićeni od Boga”, te da djeca iz Detroita i Nebraska budu “prožeta dahom života od strane istog svemogućeg tvorca”. Ove izjave baš i nisu tipične za ne baš religioznog čovjeka poput Trumpa. Međutim, razumljive su u kontekstu Bannonovog inzistiranja na činjenici da se društvo bez Boga raspada.

“Samo nekoliko dana nakon inauguracije je Trump krenuo s potpisivanjem mnoštva izvršnih uredbi koje su napisali njegovi savjetnici Bannon i Stephen Miller”, kaže Andrew Rudalevige, profesor Bowdoin Collegea.

Bannonova filozofija prema islamu ima poseban utjecaj.

“Zaštita zemlje od tuđinskog terorizma treba zabranu njihovog ulaska u Sjedinjene Američke Države”, što podsjeća na redak o tome kako imigranti nisu “Jeffersonovski demokrati”, te da moraju potpisati dokument odanost američkim “temeljnim načelima” i američkom Ustavu, svatko tko ulazi u zemlju, čak i turisti.

Trump u televizijskom intervjuu za kršćanski Broadcast Network implicira kako je želio dati prioritet kršćanskim izbjeglicama, optužujući američku vladu za favoriziranje muslimanskih izbjeglica na štetu kršćana.

Još jedan od poteza nove administracije je fokusiranje na opasnost od poplave Meksikanaca preko granice, što je središnja vizija Bannona da je Amerika pod opsadom. Trump u uredbi navodi da “mnogi ilegalni imigranti predstavljaju značajnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti i javnom redu i miru”. Službeni kriminalisti tvrde da useljenici čine manje kaznenih djela od autohtonog stanovništva, što je vjerojatno točno u apsolutnim brojkama, obzirom na omjer broja američkih državljana i ilegalnih imigranata.

Bannon tvrdi kako oni “izazivaju neizmjernu štetu američkom narodu i samom tkivu zemlje”, drugim riječima, oni ne dijele američke vrijednosti.

Konačno, Trumpovo povlačenje iz Trans-pacifičkog partnerstva, multilateralnog trgovinskog sporazuma kojeg podržava “elita”, poseban je dio omiljene klasične Bannonove teme o američkom radništvu.

Bannonizam počinje?

Bannon koristi moć simbolike, a nju je unio u kampanju Trumpa, a sada, navodno, postaje i retorika njegove administracije. Uostalom, kako ga je Andrew Breitbart nazvao, Bannon je majstor propagande. On je također majstor oportunizma, što pokazuju njegove stalne smjene u karijeri. Moguće je da Trumpov inauguracijski govor i izvršne uredbe jednostavno kalibrira Bannon, koji zna kako s vremena na vrijeme probuditi maksimalni zanos u masama, ali ne planira oboriti Ameriku.

Međutim, postoji mogućnost da Bannon usmjerava Trumpa prema “prosvijetljenom kapitalizmu” judeo-kršćanskoj nacionalističkoj viziji za koju vjeruje da treba Americi.

Naravno, to ne možemo znati, jer samo Bannon zna što Bannon stvarno želi. Ono što sigurno znamo jest da taj čovjek ima silnu i duboku želju čak i nasilnog oživljavanja “zapadne civilizacije”, a sada ima moć da mu se želja ispuni, za portal Quartz pišu Gwynn Guilford i Nikhil Sonnad.