Dok se Bliski istok ponovno nalazi na rubu ponora, svjetska javnost sve teže prati zamršene poteze vojnih stratega i političkih lidera. Sukob koji je započeo kao niz ograničenih udara brzo je preraastao u rat iscrpljivanja s potencijalom da zahvati cijelu regiju i duboko poljulja temelje globalnog gospodarstva. U ovom članku donosimo detaljnu analizu trenutne situacije, temeljenu na provjerljivim geopolitičkim obrascima i strateškim procjenama koje otkrivaju pravu prirodu sukoba, njegove sudionike i dalekosežne posljedice.
Sukob koji poprima vlastitu logiku
Prema analizi koja se temelji na poznavanju obavještajnih prilika i vojnih strategija, rat u Iranu pokazuje sve značajke sukoba koji više ne slijedi volju svojih pokretača, već je poprimio vlastitu nezaustavljivu logiku. Ovaj rat, poput onog u Ukrajini, predstavlja primjer dugotrajnog sukoba iscrpljivanja u kojem niti jedna strana ne želi priznati poraz, unatoč tome što bi prekid vatre bio u njezinom najboljem interesu. U ovakvoj situaciji, cijela globalna ekonomija postaje taoc sukoba, a svakodnevno svjedočimo eskalaciji koja uključuje napade na ključnu energetsku infrastrukturu.
Iran je jasno artikulirao svoju strategiju, s ciljem podizanja cijene nafte na 200 dolara po barelu. Budući da je cijeli svjetski gospodarski poredak izgrađen na pristupu jeftinoj energiji, ovakav potez ima potencijal izazvati globalnu recesiju neviđenih razmjera. Već sada vidimo kako se letovi otkazuju diljem svijeta, a u jugoistočnoj Aziji dolazi do nestašice goriva, što prisiljava vlasti na uvođenje mjera štednje. Stručnjaci upozoravaju da bi u roku od nekoliko mjeseci moglo doći do ozbiljne nestašice hrane, što bi dovelo do uvođenja sustava racionalizacije.
Izrael i američka zamka
Jedan od ključnih elemenata ovog sukoba jest uloga Izraela, koji se prema mnogim analizama pojavljuje kao glavni dobitnik rata. Izraelski strateški cilj, poznat kao projekt “Velikog Izraela”, podrazumijeva stvaranje nove regionalne paradigme u kojoj bi ta država postala hegemonska sila na Bliskom istoku. Prema tom konceptu, koji ima svoje korijene u teološkim interpretacijama, Izrael teži proširenju utjecaja od Nila u Egiptu do Eufrata u Iraku.
Glavna prepreka ostvarenju tog projekta nije Iran, već Sjedinjene Američke Države. Naime, Amerika svojim vojnim prisustvom jamči sigurnost državama Vijeća za suradnju u Zaljevu, čime izravno ograničava izraelske ambicije. Stoga je izraelska strategija usmjerena na iscrpljivanje američke vojske u dugotrajnom sukobu s Iranom. Cilj nije samo uništiti iransku vojnu moć, već i natjerati SAD na povlačenje iz regije, što bi otvorilo prostor za uspostavu nove regionalne hijerarhije.
Analitičari upozoravaju na opasnost od misijskog puzanja koje bi moglo zahvatiti američku vojsku. Ono što počinje kao ograničena operacija, poput zauzimanja strateškog otoka Khark, glavnog izvorišta iranske nafte, moglo bi prerasti u dugotrajnu okupaciju sličnu onoj u Vijetnamu. Američka vojska, iako tehnološki superiorna, suočava se s neprijateljem koji je dvadeset godina pripremao strategiju za ovaj sukob. Iranska doktrina, temeljena na kombinaciji bespilotnih letjelica, hipersoničnih projektila i terenske prednosti, predstavlja ozbiljan izazov za američku flotu i kopnene snage.
Gospodarski kolaps i povlačenje Amerike
Pitanje koje se postavlja jest zašto Amerika ne može jednostavno izaći iz ovog sukoba i zašto nema interesa za brzo rješenje. Odgovor leži u zamršenoj mreži globalnih financijskih tokova i geopolitičkih obveza. Povlačenje iz regije uz posredovanje Irana bilo bi moguće samo uz ispunjenje iranskih zahtjeva koji uključuju isplatu odštete od gotovo bilijun dolara i trajno povlačenje američkih snaga s Bliskog istoka.
Takav potez doveo bi do trenutnog kolapsa dosadašnjeg poretka. Države Vijeća za suradnju u Zaljevu postale bi klijentske države Irana, što bi ozbiljno poljuljalo temelje petrodolara. Podsjetimo, te države prodaju naftu u američkim dolarima, a zatim taj novac ulažu natrag u američko gospodarstvo. Gubitak tog mehanizma imao bi katastrofalne posljedice za Sjedinjene Države, koje već sada imaju javni dug od 39 bilijuna dolara.
Osim toga, povlačenje Amerike iz regije poslalo bi alarmantan signal američkim saveznicima u Aziji. Japan i Južna Koreja, suočeni s nemogućnošću oslanjanja na američku vojnu zaštitu, bili bi prisiljeni na remilitarizaciju i preusmjeravanje resursa prema vlastitoj obrani, čime bi se dodatno zakomplicirala ionako napeta situacija u regiji. Europa bi pak preispitala svrhu svog sukoba s Rusijom, što bi moglo dovesti do naglog sloma zapadnog savezništva i eventualnog kolapsa američkog dolara kao svjetske rezervne valute.
Tri velike promjene svjetskog poretka
Prema dostupnim analizama, ovaj rat će ubrzati tri ključna globalna trenda koji će zauvijek promijeniti način na koji društva funkcioniraju. Prvi je deindustrijalizacija. Svijet se navikao na velike urbane centre koji mogu opstati samo uz uvoz jeftine energije i jeftine hrane. Kada ti resursi nestanu, dolazi do nužnog povratka poljoprivredi i smanjenja ovisnosti o energiji, što znači kraj dosadašnjeg modela globalizacije.
Drugi trend je remilitarizacija svijeta. Desetljeća Pax Americane, razdoblja u kojem su Sjedinjene Države garantirale globalni mir i sprječavale ratove između regionalnih sila, polako se privode kraju. Gubitak američke aurore nepobjedivosti znači da će se nacije ponovno morati osloniti na vlastitu vojnu moć kako bi osigurale svoju sigurnost. Posebno su ranjive zemlje poput Japana, koje su se desetljećima oslanjale na američki sigurnosni kišobran.
Treći i posljednji trend jest merkantilizam. U svijetu narušenih globalnih lanaca opskrbe, napredne industrijske nacije poput Njemačke i Japana više se ne mogu oslanjati na globalno tržište. One su prisiljene stvarati vlastite, samodostatne lance opskrbe, što znači širenje utjecaja i ekspanziju prema resursno bogatim područjima. Dok Zapadna hemisfera, bogata prirodnim resursima, ima određenu prednost, Azija i Europa suočavaju se s egzistencijalnom prijetnjom.
Nova uloga Kine i izazovi Azije
Kina se u ovom sukobu nalazi u delikatnoj poziciji. Kao najveći uvoznik energije iz regije, ona ima golem interes za što brži prekid vatre i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. Međutim, priroda kineske vanjske politike, koja se tradicionalno suzdržava od izravnog miješanja u unutarnje stvari drugih država, ostavlja kineske kreatore politike u teškom položaju.
Kineski dužnosnici javno su izrazili želju za prestankom nasilja, ali nemaju razvijen geopolitički okvir za rješavanje oružanih sukoba. Osim toga, kinesko gospodarstvo temelji se na modelu uvoza jeftine energije i izvoza proizvedene robe, a prelazak na gospodarstvo temeljeno na potrošnji i inovacijama pokazao se težim nego što se očekivalo. Visoka razina štednje kućanstava i nedostatak optimizma u budućnost dodatno kompliciraju situaciju.
U međuvremenu, Japan se nameće kao ključni faktor stabilnosti. Unatoč strukturnim slabostima poput starenja stanovništva, golemog javnog duga i ovisnosti o uvozu energije, Japan ima kulturološku otpornost koja ga je kroz povijest više puta izvlačila iz kriza. Povijesni primjeri, od obrane od mongolskih invazija u trinaestom stoljeću, preko Meiji obnove u devetnaestom stoljeću, do poslijeratnog gospodarskog čuda, svjedoče o nevjerojatnoj sposobnosti japanskog društva da se konsolidira u trenucima krize.
Sudbina Bliskog istoka i Irana
Na samom poprištu sukoba, najveći gubitnici, bez obzira na ishod, bit će države Vijeća za suradnju u Zaljevu. Ove su zemlje desetljećima gradile svoje bogatstvo na iluziji sigurnosti koju su jamčile američke vojne baze i petrodolar. Sada, kada je ta iluzija razbijena, postaje jasno da se radi o pustinjskim područjima s ograničenim pristupom vodi i poljoprivrednim površinama.
Dubai, koji se dugo pozicionirao kao sigurna, kozmopolitska i otvorena porezna oaza, suočava se s egzistencijalnom krizom. Nekoliko projektila koji su pogodili hotele bilo je dovoljno da razbiju sliku sigurnosti koja se gradila desetljećima. Kada se takva iluzija jednom razbije, više se ne može vratiti.
Iran je, s druge strane, izložen devastirajućim napadima na svoju kritičnu infrastrukturu. Osim napada na plinska polja i postrojenja za desalinizaciju, Izrael i Amerika provode operacije usmjerene na uništavanje sposobnosti iranske države da kontrolira vlastiti teritorij. Napadi na policijske snage i vojne instalacije, te navodno slanje specijalnih snaga koje podržavaju disidentske skupine, imaju za cilj potkopati monopol države na nasilje.
Unatoč tome, Iran ima jednu značajnu prednost. Kontrola nad Hormuškim tjesnacem omogućit će mu ubiranje desetpostotne pristojbe na sav promet koji prolazi kroz taj ključni prolaz. Procjenjuje se da bi to moglo generirati oko 800 milijardi dolara godišnjeg prihoda, što bi, unatoč razaranjima, moglo poslužiti kao temelj za dugoročni oporavak.
Eshatološki rat i uloga Donalda Trumpa
Jedan od najuznemirujućih aspekata ovog sukoba jest njegova povezanost s eshatološkim uvjerenjima koja prožimaju dijelove izraelskog i američkog društva. U Izraelu, određene rabinske struje otvoreno govore o tome kako rat, unatoč razaranjima Tel Aviva, vodi prema dolasku mesije. Vjeruje se da će se Bog umiješati tek kada egzistencija Izraela bude najugroženija, nagrađujući vjeru židovskog naroda.
Slična uvjerenja postoje i među američkim kršćanskim cionistima, koji čine oko četvrtine američke populacije. Organizacije poput Christians United for Israel, s više od sedam milijuna članova, financiraju naselja na Zapadnoj obali i aktivno podržavaju sukob. Ove skupine dijele vjerovanje da je Izrael ključan za ispunjenje božanskog plana i povratak Isusa Krista.
U takvom kontekstu, uloga Donalda Trumpa ostaje predmetom nagađanja. Postoji nekoliko mogućih scenarija. Prvi je da je Trump samo glumac koji slijedi scenarij koji su mu napisali savjetnici poput Jareda Kushnera, Petea Hegsetha i Marca Rubija, ne shvaćajući u potpunosti posljedice. Drugi je da je Trump osobno uvjeren da ima mesijansku misiju spašavanja Amerike ili Izraela. Treća mogućnost jest da je Netanyahua taj koji stoji iza svega, uvukavši Ameriku u sukob prije nego što su SAD to planirale. Četvrta, najmračnija mogućnost, jest da je Trump kompromitiran ili ucijenjen, pa djeluje protiv vlastite volje.
Kanada, Meksiko i nova vizija kontinenta
Kako se svijet povlači u autarkične blokove, Sjeverna Amerika se suočava s potrebom potpune reorganizacije. S geopolitičkog stajališta, ako Amerika bude prisiljena na povlačenje unutar Zapadne hemisfere, njezina će glavna briga biti osiguranje resursa. To bi, prema nekim analizama, moglo dovesti do nužnog preuzimanja i kolonizacije Kanade i Meksika.
Kanada, iako bogata neviđenim prirodnim resursima, funkcionira više kao resursna kolonija nego kao suverena država. Njezino stanovništvo suočava se s egzistencijalnim prijetnjama kroz državno potpomognutu eutanaziju i masovnu imigraciju koja mijenja demografsku sliku protiv volje domaćeg stanovništva. Slični procesi odvijaju se diljem anglosfere, od Australije do Britanije, sugerirajući kontroliranu demontažu zapadnih društava.
Američki stratezi svjesni su da kontinentalna utvrda, zaštićena dvama oceanima i bogata neiscrpnim resursima, ima potencijal izdržati globalnu krizu. Međutim, unutarnji politički rascjepi, posebno oni koji proizlaze iz sukoba lijevih i desnih ideologija, predstavljaju ozbiljnu prijetnju koheziji. Mogućnost uvođenja nacionalnog roka za popunu vojnih redova mogla bi izazvati ulične nemire i nasilje koje bi zahtijevalo raspoređivanje Nacionalne garde u svim većim američkim gradovima.
Gubitak Zapada i pitanje kulture
Dok se svijet nalazi na pragu novog svjetskog poretka, pitanje identiteta i kulture postaje ključno. Analitičari ističu paradoks da su upravo zapadne elite, posebno one na elitnim sveučilištima poput Yalea i Harvarda, postale najžešći kritičari zapadne civilizacije. Umjesto da čuvaju baštinu Homera, Platona, Dantea i Shakespearea, ove institucije promoviraju ideologije koje potkopavaju temelje društva.
U međuvremenu, u Kini, gdje se veliki klasici zapadne misli i dalje proučavaju s poštovanjem, postoji svijest o trajnim istinama koje su u njima utjelovljene. Kineski studenti, unatoč tome što nemaju izravnog dodira sa zapadnom kulturom, često pokazuju duboko razumijevanje i ljubav prema djelima Platonove Države, Danteove Božanstvene komedije ili Homerove Odiseje.
Ironija današnjeg trenutka jest u tome što su upravo Kanada, Britanija i zapadna Europa postale najneprijateljskije prema zapadnoj civilizaciji. Dok se na Istoku gradi most prema univerzalnim vrijednostima, Zapad sustavno uništava vlastite kulturne temelje. Ova civilizacijska samodestrukcija, koja se provodi kroz obrazovni sustav, medije i javne politike, možda je najveća misterija s kojom se suočavamo. Bez razumijevanja tko stoji iza tog procesa i koji je njegov konačni cilj, nemoguće je predvidjeti konačni ishod sukoba koji je već zahvatio Bliski istok i prijeti da proguta cijeli svijet.
Tko god da je ovo pisao i prenosio samo želi zadržat pažnju onih koji to čitaju kao šta to radi scenarista hollywoodskog filma.
Slične članke sam 2022 čitao o ratu u Ukrajini i tko se više sjeća toga, a i čemu kad je u kino došao novi film.
Ratni plan svakako nije Trumpov… Kome su tzv. SAD dužne famoznih 39 000 milijarrdi dolara? I to kažu “US” dolara! Kako US ako su upravo US dužne??? Kome su tzv. US dužne? Posljedice dosadašnjeg tijeka rata sasvim odgovaraju ciljevim proklamovanim tzv. Agendom 2030 i iznesenom planu tzv. Velikog reseta. Škole u Izraelu prelaze na on line režim… Keir Stramer kaže da što brže treba prijeći na tzv. obnovljive izvore energije… Podizanje cijene barela nafte preko spomenutih 200 “US” dolara i deindustrijalizacija, racionaliziranje potrošnje, restriktivne mjere, izvanredno stanje… vode reguliranju ponašanja stoke sitnog zuba… Podsjeća na operaciju kurton “virus”… Projekat Veliki Izrael ima globalni, a ne regionalni karakter. Tzv. US sa “svojim” oružanim snagama su sredestvo, tzv. Izrael i tzv. Iran su također samo sredstvo. Sve što sedešava na globalnoj sceni je inscenirana predstava koja je po višestoljetnom planu neophodna radi uvođenja novog tzv. svjetskog poretka u kojem “prorekoše” da nećete… Čitaj više »
Iranska vojska je objavila da će ciljati energetsku infrastrukturu i postrojenja za desalinizaciju u regiji ako Donald Trump ostvari svoje prijetnje uništenjem iranskih termoelektrana.
“Ako neprijatelj napadne iransku naftnu i energetsku infrastrukturu, meta će biti sva energetska, informacijska i infrastruktura za desalinizaciju koja pripada Sjedinjenim Državama i režimu u regiji“
1.) NAJTOČNIJA ANALIZA… strpljivo iščitaj…P E T R O D O L A R (veoma V A Ž N O znati u vezi rata cionisti/pedofili – Iran) SAD je udario na Iran. Ali ne gori Iran. Gori Saudijska Arabija. Gori UAE. Gori Katar. Gori Kuvajt. Gori Bahrein. Svi su saveznici SAD-a. Svi misle da je ovaj rat sa Iranom. Ja vidim nešto drugo. Vlastiti saveznici SAD-a gore u ratu SAD-a. I niko ne postavlja pravo pitanje. Objašnjavam… Petrodolar. Godine 1974. Henry Kissinger, tadašnji državni sekretar SAD-a, i kralj Fejsal od Saudijske Arabije sklopili su sporazum. Nafta će se u svijetu kupovati i prodavati isključivo za dolare. Zauzvrat, SAD će vojno štititi Saudijsku Arabiju. Ovaj sporazum oblikovao je svijet 50 godina. Zamislite ovako. Vodite radnju u susjedstvu. Najmoćniji čovjek u susjedstvu došao je. Postavio je pravilo: ‘Svi u ovom susjedstvu kupovat će samo novcem koji ja štampam.’ Zauzvrat, štitit ću… Čitaj više »
2.) Ali ostala četiri? Saudijska Arabija, Katar, UAE i Bahrein. To su 50-godišnji saveznici SAD-a. 50 godina pod vojnom zaštitom. Koriste američko oružje. Na njihovom tlu su američke baze. Tiho su skrenuli s dolara. Kad je Saddam sam skrenuo, njegova zemlja je okupirana. Sada 5 zemalja odjednom skreće. I 4 su vaši vlastiti saveznici. Šta ćete učiniti? Ne možete okupirati Saudijsku Arabiju. Ne možete bombardovati UAE. Ne možete izvesti operaciju u Kataru. Ne možete udariti Bahrein. To su vaši partneri. Imate ugovore o naoružanju vrijedne bilion dolara. Šta onda radite? Naterate nekog drugog da umjesto vas udari. RAT IZRAEL-SAD I IRAN SAD i Izrael udarili su na Iran. Iran je uzvratio. Ali obratite pažnju. Koga je Iran udario? Saudijska Arabija: Pogođeno je najveće postrojenje Aramca. Zemlja koja je sklopila swap aranžman s Kinom. UAE: Pogođen je aerodrom u Dubaiju. Oštećeni su podatkovni centri. Zemlja koja se pridružila BRICS-u. Investitori uznemireno… Čitaj više »
3.) Pitanje koje se mora postaviti zemljama Zaliva je vrlo jednostavno: Ako vam je SAD saveznik, zašto vi gorite? Ako vas SAD štiti, zašto vaša postrojenja gore? Je li to zaštita? Ili je kazna? Velika slika Formula se nije mijenjala 26 godina. 2000: Saddam je skrenuo s dolara. 2003: Irak je okupiran. Nafta se vratila na dolar. 2021-2024: 4 zemlje Zaliva skrenule su s dolara. Okrenule se Kini. 2026: Region je zapaljen. Saddam je bio neprijatelj. Ušlo se direktno. U saveznike se ne može direktno. Zato je Iran isprovociran. Iran je pogođen. Iran je uzvratio. I uzvrat nije pao na SAD, već na saveznike SAD-a. Metoda se promijenila. Formula se nije promijenila. Bukvalno sam PRVI koji je napisao tekst o tome da SAD su svjesno išle na to da se zatvori Hormuški tjesnac (u komentaru vidi link na taj tekst), jer oni sada imaju venecuelansku naftu. Tada sam objasnio da… Čitaj više »
Ovaj rat je dobro promišljen. Uvjek se posle rata ekonomija država koje nisu pretrpele štete brzo oporavlja a sada je američka ekonomija pred ponorom.
Iran uveo naplatu za prolazak tankera.
2.000.000 dolara po tankeru u juanima.
–
Japan izgleda pristao na tu poštenu nagodbu
???
Mislio sam da većina “analiticara” tvrdi,kako narancasti klaun nema plan!?!
Ovaj TROLL Simon je dosao ovdje da ometa komentatore, da razvodni temu zato jer ne moze nista reci u obranu Izraelsko-americke agresije.
Jadni sendvicari koji dolaze ovdje, nemaju boljeg posla nego da propsipaju svoj proljev na nedeljsko jutro.
Donald Trump je u objavi na društvenim mrežama tvrdio da je Iran “izbrisao s karte”, a zatim je brzo promijenio smjer, prijeteći novim vojnim napadima samo sat vremena kasnije. Taj americki predsjednik ce zavrsiti u zatvor kao i Netanjahu, zato ratuju da bi izbjegli zatvor.
MAGA ……………..
„Sjedinjene Države su izbrisale Iran s karte“, objavio je Trump, inzistirajući da su vodstvo zemlje, mornarica i zrakoplovstvo „mrtvi“ te da Teheran „uopće nema obranu“.
Ali nešto više od sat vremena kasnije, u 19:44 EST, Trump je, čini se, oštrim ultimatumom potkopao vlastite tvrdnje o potpunoj pobjedi.
„Ako Iran POTPUNO NE OTVORI, BEZ PRIJETNJE, Hormuški tjesnac u roku od 48 SATI… Sjedinjene Države… će napasti i uništiti njihove razne ELEKTRANE“, poručio je u drugoj objavi.
Eskalacija je nespretno došla uz njegove ranije tvrdnje o potpunoj pobjedi, a također je izazvala pravne sumnje jer se ciljanje civilne infrastrukture, poput elektrana, smatra ratnim zločinom prema međunarodnom pravu……….
ciljanje civilne infrastrukture, poput elektrana, smatra ratnim zločinom prema međunarodnom pravu.
Trump vi ste idioti za Ameriku ne postoji sud.
MAGA…………………………………………………………
Izrael ima suvise mali broj stanovnika koji je potreban za ostvarenje i kontrolu velikog izraela.Obzirom da se bes ljudi prema jevrejima sirom sveta (prvenstveno zapadnog) povecava,logicno bi bilo ocekivati pogrom i progon,koji ce za posledicu imati njihov povratak u Izrael.Bivse jugoslovenske zemlje treba da se pripreme za dolazak ogromnog broja migranata.Jedina nepoznanica je da li ce to biti muslimani sa bliskog istoka ili jevreji iz Izraela i sveta
To je vrtlog koji će nas sve uvući ali nema mi života ni bet njrga lad me takozvana obitel maltretira .
Ovaj tren kaze Trump da je demokratska stranka veca prijetnja Americi od Irana, dokle je doslo kad opoziciju proglasis drzavnim neprijateljem.
Tekst počinje sa “U ovom članku donosimo detaljnu analizu trenutne situacije, temeljenu na provjerljivim geopolitičkim obrascima i strateškim procjenama koje otkrivaju pravu prirodu sukoba, njegove sudionike i dalekosežne posljedice” a završava “Bez razumijevanja tko stoji iza tog procesa i koji je njegov konačni cilj, nemoguće je predvidjeti konačni ishod sukoba koji je već zahvatio Bliski istok i prijeti da proguta cijeli svijet”. U biti kraj teksta je suprotan sa početkom, pa je nemoguće nešto smisleno komentirati. Možda jedino ideju “Kontrola nad Hormuškim tjesnacem omogućit će mu (Iranu) ubiranje desetpostotne pristojbe na sav promet koji prolazi kroz taj ključni prolaz. Procjenjuje se da bi to moglo generirati oko 800 milijardi dolara godišnjeg prihoda, što bi, unatoč razaranjima, moglo poslužiti kao temelj za dugoročni oporavak”. Da li to znači da bi Albanija morala ubirati porez nad prolazom Otranta, Maroko nad Gibraltarom, itd? Ili mozda trebamo nekog globalnog policajca koji će omogućiti slobodu… Čitaj više »
Ма где нам је Луче? Почиње да недостаје.
sigurno će biti desant na otok Kharg da se presiječe iranski tok nafte, otok od 20km2 ne može se obraniti od desanta uz američku zračnu nadmoć bez obzira što tamo ima IRGC-a i Basija i iranske mornarice, to bi bila senzacija da zadrže tako mali otok
Ma Iran u ovoj cijelo priči nije uopće bitan, on je tu da uradi ono šta amerika je i prvotno željela, raskinuti veze Kine sa Katarom, Baherinom, UAE, Kuvajtom, svi navedeni su na papiru američki saveznici i amerika se obvezala ih štiti u zamjenu za naftu. A koliko svi vidimo u Iranu ne gore naftna postrojenja a u naveden državama da, zašto? Jer su se drznuli poslovati s Kinom u Juanima i iz igre izbaciti petro-dolar. Tu leži povod za rat. Drugo i bitnije možda, uskoro će se u americi desiti opet neki 9/11 (i glupi ameri će povjerovati) navodno je lokacija u kaliforniji i razlog za vjerovanje u to jer je silverstein isti onaj koji je osigurao na milijunski iznos zgradu dvije ulice dalje od tornjeva blizanaca koja se MISTERIOZNO urušila, sada je uradi oistu stvar sa svojim neboderom bankom zvanom USBank, svi mediji u americi sada bruje o… Čitaj više »
Promjenimo osnovne postavke pa se rat odvija točno po zamišljenom scenariju. Dakle, Kent tvrdi da su dali točnu ocjenu posljedica napada na Iran, ali da su ignorirani, pa je dao ostavku. Iz toga slijedi da je vrh ovo napravio upravo iz razloga da dobiju ovakve posljedice. Prefmetna analiza je upravo pokušaj da objasni novo stanje stvari, ali na pogrešan način. Jedini način je da povežemo korona prevaru, beskonačni rat u Ukraini, Trumpov izbor i napad na Iran kao jedan logičan niz, kojemu su prethodili globalizacija, 11/09, arapsko proljeće, digitalizacija i kriza iz 2008. Kad shvatite njihovu zajedničku nit, ostvarujete prelazak sa nivoa 2. na nivo 3. i točno sagledavate ishode trenutne situacije. Do tada, kao što godinama tupim pripremite se na mega recesiju, koja je ionako bila neumitna, samo što se multiplicira pomoću Irana.