Skupina od trideset demokratskih zastupnika u Zastupničkom domu SAD-a zatražila je od administracije predsjednika Donalda Trumpa hitno objavljivanje informacija o izraelskom nuklearnom naoružanju i povezanim doktrinama. U službenom pismu upućenom državnom tajniku Marcu Rubiju, zastupnici predvođeni demokratom Joaquinom Castrom upozoravaju kako kontinuirana šutnja i nedostatak transparentnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti cijelog Bliskog istoka, posebice u kontekstu eskalacije sukoba s Iranom.
Zastupnici u pismu argumentiraju kako Sjedinjene Države trenutno ratuju rame uz rame sa zemljom čije potencijalno nuklearno oružje američka vlada službeno odbija priznati. Ta pozicija, tvrde, nije više održiva i sama po sebi generira ekstremne rizike. U pismu se doslovce navodi kako rizici od pogrešne procjene, eskalacije i nuklearne uporabe u ovakvom okruženju nisu više samo teoretske prirode, već vrlo realna i opipljiva opasnost. Zbog toga inzistiraju da Sjedinjene Države moraju primijeniti isti standard transparentnosti prema Izraelu kakav zahtijevaju od svih drugih država. U protivnom, kako navode, postaje nemoguće osmisliti i provesti koherentnu politiku neširenja nuklearnog oružja na Bliskom istoku, što uključuje i iranski nuklearni program te ambicije Saudijske Arabije.
Prema procjenama Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira, Izrael trenutno posjeduje između osamdeset i devedeset komada nuklearnog oružja. Taj arsenal navodno uključuje oko trideset bombi i pedeset bojevih glava za balističke projektile, no stvarna brojka mogla bi biti i znatno veća s obzirom na povijesne procjene. Fotografije koje su procurile iz izraelskog nuklearnog postrojenja i objavljene u Sunday Timesu još 1986. godine sugerirale su da je zemlja već tada mogla proizvesti dovoljno materijala za čak dvije stotine nuklearnih bombi. Tehničar Mordechai Vanunu, koji je te fotografije dao u javnost, ubrzo je otet od strane Mossada u inozemstvu i osuđen na gotovo dva desetljeća zatvora, što dovoljno svjedoči o ekstremnim mjerama koje je Izrael poduzimao kako bi sakrio istinu o svojim kapacitetima.
Korijeni ove dugogodišnje zavjere šutnje sežu duboko u povijest američko-izraelskih odnosa i protežu kroz administracije obiju stranki. Izrael je svoje nuklearne ambicije počeo razvijati gotovo odmah nakon osnutka države 1948. godine. Ernst David Bergmann, prvi čelnik Izraelske komisije za atomsku energiju osnovane 1952., otvoreno je govorio o atomskoj bombi kao jamstvu da Židovi više nikada neće biti vođeni na klanje poput janjaca. Istraživački centar u pustinji Negev blizu grada Dimone, izgrađen krajem pedesetih godina, prema izvještaju američke obavještajne službe iz 1960. godine, bio je projektiran upravo za proizvodnju plutonija za oružje. Washington je već u prosincu 1960. godine bio svjestan da je postrojenje u Dimoni povezano s oružjem, a do 1967. izraelski vojnici obavijestili su američko veleposlanstvo da su udaljeni tek nekoliko tjedana od posjedovanja bombe.
Tajnost je formalizirana na sastanku između američkog predsjednika Richarda Nixona i izraelske premijerke Golde Meir 1969. godine. Avner Cohen, profesor s Middlebury Instituta za međunarodne studije i autor knjige o izraelskom nuklearnom programu, nedavno je za Washington Post izjavio kako Izrael samostalno ne bi mogao održavati tu politiku desetljećima bez aktivne podrške Sjedinjenih Država. Deklasificirani dokumenti CIA-e dodatno otkrivaju mračne detalje te podrške i svjesnog zataškavanja. Još 1968. godine, tadašnji predsjednik Lyndon Johnson naredio je direktoru CIA-e Richardu Helmsu da informaciju o izraelskom nuklearnom oružju zataji čak i pred vlastitim državnim tajnikom Deanom Ruskom i ministrom obrane Robertom McNamarom. Strahovalo se da bi arapske države odbile pristupiti Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja ukoliko bi vijest o nedeklariranom izraelskom arsenalu izašla u javnost.
Ova višedesetljetna urota šutnje imala je i svoje mračne epizode poput dvostrukog bljeska kojeg je 1979. godine nad južnim Atlantikom detektirao američki satelit. Objavljeni dnevnici bivšeg predsjednika Jimmyja Cartera iz 2010. godine navode kako je postojalo rastuće uvjerenje da se radilo o zajedničkom izraelsko-južnoafričkom nuklearnom testu. Savjetnik Senata u to vrijeme, Leonard Weiss, kasnije je tvrdio kako su mu iz Carterove i Reaganove administracije prijetili da zašuti o incidentu. Rečeno mu je da bi priznanje testa stvorilo izuzetno ozbiljan vanjskopolitički problem za SAD i da je netko detonirao nešto za što nitko u Americi nije želio da se sazna. Upravo na tom povijesnom teretu danas skupina zastupnika traži istinu, smatrajući kako nastavak licemjerne šutnje izravno potkopava svaki američki napor da spriječi Iran ili bilo koju drugu regionalnu silu u nabavi nuklearnog naoružanja.
Hohoho, koje foliranje kauboja, pa rozmarina beba zapovjeda đumerici…………..