Vatikan tvrdi da će novi italijanski zakon kršiti 90 godina stare ugovore između dvije države i kriminalizovati crkvu jer ne dozvoljava istospolne brakove i usvojenja od strane homoseksualnih parova i odbija da podučava prakse koje se kose sa katoličkim vrijednostima.
Vatikan je zvanično zatražio od Italije da odustane od predloženog zakona prema kojem bi Katolička crkva mogla da bude inkriminisana zbog odbijanja istospolnih brakova.
U potezu koji su dnevne novine Corriere della Sera opisale kao „bez presedana“, rimska mikro-država Svete stolice uputila je formalni protest italijanskoj vladi.
Izaslanik pape Franje nadbiskup Paul Richard Gallagher dostavio je pismo ili „verbalnu notu“ italijanskoj ambasadi u Vatikanu 17. juna.
Takozvani „Zanov zakon“, nazvan po homoseksualnom poslaniku Alessandru Zanu iz Demokratske stranke liijevog centra, donji dom parlamenta usvojio je u novembru i trenutno se o njemu raspravlja u Senatu.
Vatikan vjeruje da bi zakon kršio Lateranske pakte iz 1929. godine, koji Vatikan upisuju u suverenu državu i regulišu njegove odnose sa Italijom.
Pored klauzula o istopolnim brakovima, crkva tvrdi da bi zakon zabranio katoličkim sirotištima i agencijama za usvojenje da se usprotive usvajanju od strane homoseksualnih parova i primorao katoličke škole da podučavaju politički korektne koncepte transrodnosti i rodne fluidnosti koji se kose sa crkvenim doktrinama.
Italijanski biskupi kritikovali su zakon, rekavši: „Zakon koji ima za cilj borbu protiv diskriminacije ne može ostvariti taj cilj kroz netrpeljivost i propitivanjem stvarne razlike između muškaraca i žena“.
Vatikan je podržao bivšeg potpredsjednika vlade Mattea Salvinija, lidera konzervativne stranke Sjeverna liga.
„Kažemo „da“ ljubavi prema kome god želite i „da“ borbi protiv diskriminacije i „da“ kažnjavanju bilo kog oblika nasilja“, rekao je Salvini. „Ali mi smo protiv bilo kakve cenzure ili suđenja onima koji vjeruju da su majka, otac i porodica srž našeg društva“.

17 komentara
Odnio vrag šalu, rekli bi neki u Vatikanu, ali ne i “Papa Franjo”. Njemu svaka (globalna) računica štima… jer tko je on da sudi?! Ali dobro… barem je time otvoreno priznao da nije poglavar dostojan Katoličke Crkve i njezinog nauka, da ga nema namjeru čuvati i braniti jer on sam nema ista uvjerenja kao autentični Katolici.
Ne znam da li si ti katolik. Ali svakako ne poznaješ katoličku doktrinu. Papina je zadnja i tvrdnja da postoje autentični katolici koji bolje poznaju katolički nauk od njega znači da ne priznaju njegov autoritet, a to je nespojivo s katoličkom doktrinom koja papi daje potpuni autoritet u svim pitanjima.
“… Papina je zadnja …”
“Papina” (Jezuitska=satanisticka) – jest i prva i zadnja.
On je Pontifex Maximus…
Njegova rijec je zakon u tzv “katolickoj crkvi”…
Papina je zadnja… ako je Papa Katolik. Za Jorge Maria Bergoglia se to sa sigurnošću ne može reći, a ako tzv. Papa zvuči i djeluje nekatolički, Katolici ga nisu obavezni ni uvažavati ni slijediti. Tako naučava doktrina Katoličke Crkve.
Papina je poslednja rijec,poneficus maximus,i ako to nije dovoljno ima cak ” ex catedra” da sam bog prica kroz njegova usta. Problem je sto je ovaj papa odrastao kao radikalni komunista u predgradjima Buenos Airesa
Vatikan je jedna od najlicemjernijih institucija na svijetu koja podjednako poluđuje ljude kao sorosevska otvorena društva koja zajedno s Vatikanom žele punu ideološku kontrolu nad čovječanstvom po principu dva ideološka tora za nesvijesne ovčice.
Sad bi kao trebalo misliti kako Vatikan radi dobro jer se opire neprirodnom poretku kao što se soroseva otvorena društva opiru ugrožavanju žena i djece.
Papa i Soros su dvije strane iste NWO medalje i na njihovu prevaru pada velika većina čovječanstva.
Dragi Bog je stvorio covjeka na svoju sliku i priliku i dao mu slobodnu volju tako da uvijek ima dva puta. Pitanje je samo koji ce put covjek izabrati? To se odnosi na sve krscane od pape pa do vjernickog puka. Osobno se na to pozivam u ovoj nametnutoj “pandemiji” i do sada se uspjesno odupirem nosenju maske i cijepljenju. I uz Bozju pomoc ,nadam se i u buduce.
još jedan igrokaz za naivce…
Obožavtelj Bafometa Bergoljo i njegovi kardinali koje vole nositi čipkice ispod drečavih crvenih habita, u zadnjih 8 godina, otkad je Bergoljo na vlasti, na sve strane su se doslovce rečeno, uvlačili u stražnji dio tijela LGBTŠĆĐŽ ekipi…
počevši od prvoga dana, u ožujku 2013. kada je Bergoljo par dana nakon što ka je kabala postavila za papu, rekao ono: tko sam ja da vam sudim, sa čime je faktički stavio izvan zakona, službeni nauk Katoličke crkve o homoseksuaalnosti. i tada je odmah izazvao oduševljenje LGBT-ekipe, formerly known as LGBTP. Da podsjetim slovo P su imali u svojoj kratici cijelih 70-ih i 80-ih godina, i organizacija NAMBLA (=North American Men Boys Loving Association)je tada 2 desetljeća bila otvoreno službeni član IGLA-e (Međunarodne organizacije lezbi i gejeva). Početkom 90-ih IGLA se odvojila od NAMBLA-e, naprosto zato da bi mogla dobiti status NGO-a pri UN-u.
Mnogi gej magazini tada su stavili sliku Bergolja na naslovnu stranicu i proglasili ga osobom godine, a Elton John, gej, rekao je da papa treba dobiti Nobelovu nagrradu za mir.
– Vatikan je 2014. primio Jeanne Garrick, staru časnu sestru, koja se otvoreno deklarira kao lezba, zajedno sa još nekoliko svećenika, koji se otvoreno deklrariraju koa gejevi. Ova Garrick i ti svećenici godinama vrše aktivizam da KC prizna homoseksualnost. I napominjem da ni ona, ni ti svećenici nisu isključeni iz crkve.
– Bergoljo je 2015. organizirao vanrednu konferenciju o obitelji, a to su organizirali njegovi omiljeni kardinali sa čipkicma, poznati kao ljubitelji gejeva i globalističke agende, stari njemački kardinal Kasper i stari belgijski kardinal mafijaš Gotfried Deenels. Koji je poznat po tomu što je godinama štitio pedofile u crkvi, a prema svjedočenju dvojice belgijskih političara, Deenels je 1990. tadašnjeg belgijskog kralja, osobno nagovarao da potpiše zakon o još većoj liberalizaciji zakona o pobačaju, kojega je većinski donio belgijski parlamenmt. Na toj vanrednoj konferenciji o obitelji, tada homoseksualnost službeno ipak nije legalizirana., ali faktički jeste– jer je u završnoj deklaraciji unešeno i ono–da homoseksualci mogu puno doprinjeti crkvi. Ustvari to i jeste taktika Bergolja i njegovih ljubitelja čipkica, ista taktika kaabale: dvoličnost. Na jednoj strani kofol čuvaju službeni nauk Crkve o homoseksulanosti (da je to grijeh), ali istovremrno na drugoj strani, u praksi čine sve da ga sabotiraju i potkopaju
– Bergoljo je iste godine, na jednoj od svojih sada već poznatih presica u avionu, rekao da se Crkva treba ispričati homoseksualcima. Isto je nedavno rekao i nadbiskup Uzinić, Bergoljov kadar..
….
..2
– 2015. Bergoljo je bio u posjeti SAD-u, Na svečanoj misi u Washingtonu, evanđelje je čitao jedan deklarirani gej. Malo kasnije, Bergoljo je protiv svoje volje bio primio američku matičarku, Kim Davis, inače evanđeličku kršćansku, koja je zbog svoh uvjerenja odbila vjenčati gej parove i zato bila par dana u zatvoru. Ona je očekivala podršku od pape, ali šipak. Nakon što je LGBT ekipa ljutito grmila na svog ljubimca Bergolja, što je primio “homofobnu” matičarku, Vatikan se preko svog glasnogovornika, patera Lombardija (također jezuit), javno ispričao i rekao- da Vatikan i papa, ne djele stavove Kim Davis o homoseksualnosti. Iako su ti stavovi zaparavo isti, kao službeni nauk KC. Dakle Vatikan se faktički jvno odrekao vlastitiog nauka. Malo kasnije, Bergoljo je primio Yaya Grassa, svog bivšeg učenika iz Argentine, Grass je gej i na audijenciju je poveo i svog dečka. Bergoljo je 45 minuta srdačno ćaskao sa njima.
– Papinska zaklada u Argentini otvorneo promiče homoseksulnost i rodnu ideologiju
– Bečki kardinal Schonborn, jedan od Bergoljovih ljubimaca, 2014., nakon inscenirane pobjede na Eurosonogu austrijskog amaterskog gej pjevača Toma Neuwirtha u liku dženderske kreature “Conchite Wurst”, nahvalio je Neuwirtha (Wurst) i rekao: u Božjem šarenom vrtu ima mjesta za sve. Newuwirtha (Wurst), onako sa bradom i haljinom te godine svečano je primo tadašnji austrijski predsjedsnik Heinz Fischer (bilderbergovac), te tadašnji tajnik UN-a onaj Korejanac, a primljen je i EU parlamentu.
– 2017. Schonborn je povodom “dana borbe protiv AIDS-a” u bečkoj katedrali Sv. Stjepana, organiziro gej dernek, na kojem su bili i Neuwirth (Conchit Wurst) i vodeći austrijski gej akivist. Inače obojica i Neuwirth (Wurst) i ovaj aktivist imaju AIDS.
– prije 4 godine, Bergoljo je u Vatikanu primio luksemburškog premjera, geja, koji je došao sa svojim dečkom
– posvuda po svijetu, bilo je mnogih slučajeva, gdje svećenici sabotraju sliužbeni nauk KC o homoseksualnosti (koji je odavno mrtvo slovo na papiru), i vjenčavaju i blagosivju gej parove i lezbijske parove.
– Za Božić 2018… mnogi vjernici, bili su šokirani, kad su ispred crkve Sv. Petra vidjeli službene vatiknaske jaslice. Umjesto figure malog djeteta Isusa, ležala je figura odraslog golog muškarca.
– preko 80% svh slučajeva zlostavljana djece u redovima CRkve u zadnjih 60-ak godina, bili su slučajevi zlostavljana dječaka. Tojest , u preko 80% slučajeva, su zlostvaljači bili gej-svećenici i biskupi, Ovo ignoriraju i Vatikan i globalistički mainstrem mediji koji su inače rado pisali o skandalu zlostvaljanja
…. ima tog još, napretek koliko hoćeš.. duboka smrdljiva močvara
Fali im još samo Kačavenda da se skompletiraju.
pogledajte ovdje sliku: ushićeni izraz na licu Bergolja i njegovog tajnika Gansweina, prilikom susreta sa ovim skoro golim gejom:
ttps://www.haz.de/Nachrichten/Panorama/Uebersicht/Papst-ueber-Homosexualitaet-Modeerscheinung
Većina katolika proživi svoj život, ne čuvši niti jednu prijekornu riječ o bilo kojem papi ili pripadniku svećenstva. Ipak, zapisana povijest života svećeničke hijerarhije nimalo ne nalikuje današnjoj slici o njima, a prave priče o papama spadaju među najiskrivljenije u povijesti religije.
Pravi karakter papa u pravilu je bio tako lažno prikazivan da mnogi ljudi ne znaju da su mnogi pape bili ne samo dekadentni nego i najzvjerskiji i najpodmukliji vojni stratezi svih vremena.
Komentari kardinala zahtijevaju našu pažnju, jer u njima leži malo poznata priča o vođama kršćanske religije koja otkriva da je današnja slika o papama kao neiskvarljivim moralnim autoritetima neistinita. Skrivena povijest o doktrinarnim osnovama koje su papama omogućile da se upuštaju u sukobe i raskalašenost, te do koje je mjere dekadencija među svećenstvom «djelomično istinita», predstavljaju izvanrednu priču, koja nema presedana ili paralele u povijesti svjetskih religija.
Pobožan katolički povjesničar i autor, biskup Frotheringham, iznio je ovaj sažetak kršćanskih vođa sve do svog vremena:
«Mnogi od papa bili su ljudi najrazuzdanijih života. Neki su bili čarobnjaci (okultisti); drugi su bili poznati po buntovnosti, ratovanju, pokoljima, rasipnosti i trgovanju oprostima grijeha. Treći čak nisu bili ni sljedbenici Krista, već najiskvareniji zločinci i neprijatelji svake pobožnosti. Neki su bili djeca svoga oca, Sotone, većina je bila krvavih ruku; neki čak nisu bili ni svećenici. Drugi su bili heretici. Ako je papa heretik, on ipso facto nije papa.«
A heretici su zaista i bili, te su, kao što ćemo vidjeti, mnogi pape javno priznavali da ne vjeruju u evanđelje. Te su činjenice dobro poznate katoličkim povjesničarima koji svojim čitateljima nepošteno govore da su pape bili neporočni i sposobni ljudi »uzvišenih vjerskih umova« (The Papacy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964.).
Prava je istina da su bili usmjereni samo na vlastite interese, a ne Božje, i da su njegovali sustav papinske pokvarenosti mnogo marljivije nego što se katolički pisci crkvene povijesti usuđuju otvoreno otkriti. Laici su bili ogorčeni na njih, a kada su bolji ekonomski uvjeti probudili umove nastajuće europske srednje klase, došlo je do raširene pobune protiv njih.
Kršćanski zapisi pokazuju da su pape očigledno bili jako daleko od moderne slike o njihovom karakteru i pokušavajući ih portretirati s čistom prošlošću Crkva je razvila doktrinarnu fasadu koja ih besramno i lažno prikazuje kao pobožne.
Kada na umu imamo model papinstva s kraja 20. stoljeća, teško je zamisliti kakvo je ono bilo u 16. ili 14. stoljeću, a kamoli u 10. ili osmom. Oni koje danas zovemo tumačima «kršćanske kreposti» bili su brutalni ubojice, a «zločini protiv vjere bili su veleizdaja, i kao takvi kažnjivi smrću« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, xiv, str. 768). Pape su gazili kroz rijeke krvi kako bi postigli svoje zemaljske ciljeve i mnogi su osobno predvodili svoje biskupske milicije na bojnom polju. Crkva je naredila svom «svjetovnom ogranku« da čovječanstvu nametne njezine dogme «masovnim ubojstvima« (The Extermination of the Cathars, Simonde de Sismondi, 1826.) i «čini se da svećenstvo, vršeći u svakom okrugu funkcije lokalnih državnih dužnosnika, nikada nije u potpunosti povratilo vjerski duh« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, i, str. 507).
Apologetski pisci kršćanske povijesti uzalud nastoje velom sofizma prekriti prošlost papa, koja je stoljećima skandalizirala Europu i koja je očigledno neprofinjena i primitivna.
Iz knjige Tony Bushby: “Kriminalna povijest Vatikana”
Papa Stjepan VII. (VI), «podagričan i proždrljiv stari svećenik« (kremonski biskup Liutpand, oko 922.-972.), naredio je da se raspadajuće tijelo pape Formozija izvadi iz groba nakon osam mjeseci, zaveže uspravno u stolici i podvrgne suđenju zbog kršenja kanona. Pred njegovim trulećim tijelom, odjeveni u grimiz i sa zlatnim regalijama, stajali su papa, njegovi biskupi, rimsko plemstvo i Lamberto Toskanski.
«Suđenje» je bilo groteskna i opscena farsa. Papa je koračao naprijed-natrag i vrištao na truplo, proglašavajući ga krivim. Đakon je, stojeći kraj raspadajućeg tijela bivšeg pape, odgovarao u njegovo ime. U tom sablasnom incidentu, koji danas licemjerno zovemo «Sinoda mrtvaca«, mrtvog su papu uredno osudili, strgnuli s njega ruho, odsjekli tri prsta s njegove desne ruke i njegove ostatke bacili u rijeku Tiber.
«U tom odvratnom poslu, njega se [papu Stjepana VII. (VI)] ne može opravdati za ono što je uslijedilo. Proglasivši mrtvoga papu svrgnutim, on je također poništio njegova djela, uključujući njegova zaređenja. Njegova mračna i jeziva uloga izazvala je žestoku reakciju u Rimu, a krajem srpnja ili početkom kolovoza papa Stjepan bačen je u zatvor i kasnije zadavljen.« (The Popes: A Concise Biographical History, ibid., str. 160)
Kremonski biskup Liutprand, čija Anta-podosis obrađuje papinsku povijest od 886. do 950., ostavio je izvanrednu sliku poročnosti papa i njihovih biskupskih kolega, možda uz malo zavisti:
«Lovili su na konjima sa zlatnim ormama, održavali bogate gozbe s plesačicama po završetku lova i odlazili s tim bestidnim kurvama u krevete sa svilenom posteljinom i zlatom izvezenim prekrivačima. Svi rimski biskupi bili su oženjeni, a njihove supruge izrađivale su svilene haljine od svetih ruha.«
Njihove ljubavnice bile su vodeće plemkinje grada, a «dvije pohotne imperijalne žene», Theodora i njezina kći Marozia, «vladale su papinstvom desetog stoljeća» ( Antapodosis, ibid.).
Ugledni vatikanski povjesničar, kardinal Caesar Baronius (1538.- 1607.), to je razdoblje zvao «vladavina kurvi«, što je «zapravo ustupilo mjesto još skandaloznijoj vladavini kurvara» (Annates Eccle-siastici, folio iii, Antwerp, 1597.). Jedino što je biskup Liutprand detaljno razotkrio o Theodori jest da je uvjerila zgodnog mladog svećenika da uzvrati strast koju je osjećala prema njemu i postavila ga za nadbiskupa Ravenne. Kasnije je Theodora pozvala svog nadbiskupskog ljubavnika iz Ravenne i proglasila ga papom Ivanom X. (papa od 914. do 928., umro 928.).
Ivan X. uglavnom je ostao zapamćen kao vojni zapovjednik. Osobno se borio na bojnom polju protiv Saracena i porazio ih. Prepuštao se nepotizmu, ili bogaćenju svoje obitelji, a njegovo je ponašanje utrlo put dubljoj degradaciji papinstva.
…prema pobožnim kroničarima, ubio ga je vrag dok je silovao neku ženu u jednoj kući u predgrađu. U stvari, Svetog je Oca tako teško pretukao bijesni suprug te žene da je umro od ozljeda osam dana kasnije.
Pozvao je Mađare, koji su u to vrijeme još bili polucivilizirani Azijati, da dođu i bore se protiv njegovih neprijatelja, čime je na svoju zemlju navukao novu i strašnu nevolju. Nije imao principa u svom diplomatskom, političkom ili privatnom ponašanju. Odbijao je Theodoru i mamio je privlačnu mladu kćer Hugha od Provanse u svoju papinsku spavaću sobu. Odbačena Theodora potom se udala za Guida, markiza od Toskane, i oni su zajedno izveli državni udar protiv Ivana X. Theodora je iznenada umrla, pretpostavlja se od trovanja, a Ivan X. ušao je u ogorčeni sukob s Maroziom i vodećim rimskim plemićima. Ivan je u Rim doveo svoga brata Petra, uzdigao ga na plemićki rang i zasuo ga unosnim položajima koje su stariji pripadnici plemstva smatrali svojim privilegijem. Bila je to unutarnja bitka za moć. Plemići su, na čelu s Maroziom, istjerali Petra, papu Ivana i njihove trupe iz grada. Papa i njegov brat povećali su svoju vojsku i vratili se u Rim, ali grupa Marozijinih ljudi presjekla im je put do Lateranske palače i ubila Petra pred papinim očima. Ivana su zarobili, proglasili svrgnutim u svibnju 928. i ugušili jastukom u dvorcu Sant’ Angelo.
Marozia i njezina frakcija nakon toga su za novog papu postavili Leona VI. (928.), ali su ga sedam mjeseci kasnije zamijenili Stjepanom VIII. (VII). On je vladao dvije godine, a onda je Marozia predala papinski položaj svom sinu Ivanu XI. (oko 910.-936; papa od 931. do 935.). Njegov nezakoniti otac bio je papa Sergij III., što je «potvrdio Flodoard, pouzdan suvremeni pisac» (The Popes: A Concise Biographical History, ibid, str. 162). Sergij je prethodno silom prisvojio papinstvo uz pomoć Marozijine majke Theodore. I Theodora i Sergij imali su vodeće uloge u ranijem skrnavljenju Formozijevog trupla, a Sergij je kasnije bio optužen da je ubio svoja dva prethodnika. Crkva se branila, ali je pritom razotkrila da on nije bio jedini papa koji je bio u seksualnoj vezi s Maroziom:
«Rašireno je vjerovanje da je papa Sergij, premda sredovječan čovjek, bio u tjelesnoj vezi s mladom Maroziom i s njom dobio sina, budućeg papu Ivana XI. Većina informacija koje imamo o Marozijinoj karijeri i rimskim skandalima u koje su ona i niz papa bili umiješani potječu iz neprijateljskih izvora i mogle bi biti pretjerane.» (The Popes: A Concise Biographical History, ibid.)
Evo ti + za I epizodu, + za drugu i čak ++ za treću!
Golema duhovna moć koju pape posjeduju, za koju se govori da je tako dragocjena kršćanima, dovela je do najrazvratnije, najokrutnije i najnečasnije organizacije poznate u povijesti civilizacije. Apologet koji svojim čitateljima kaže da su pape bili pozitivna konstruktivna sila flagrantno se suprotstavlja povijesnim činjenicama.
The Cambridge Modern History, najmjerodavniji autoritet, kaže da je «svijet rijetko vidio tako iskrivljene moralne standarde kao što su oni koji su prevladavali pod papama u posljednjim godinama srednjega vijeka« (sv. 1, str. 673). Tome bi se moglo dodati mišljenje ovog autora, temeljeno na mnogim godinama istraživanja, da su pravi razmjeri sramote papinstva bili neprekinuti od vremena prije cara Svetog Rimskog Carstva Karla Velikog (u. 814.) do dugo nakon Koncila uTrentu (1545.-63.) i daju je iskorijenio tek pritisak protestantizma.
Većina katolika ne zna pravu priču o povijesti Crkve, niti o gruboj i bezbožnoj prirodi njihovih papa. Ali kada zavire preko barijera koje je podigla katolička hijerarhija vide da je povijest uzvišene i autoritativne pasivnosti papa izgrađena na lažima.
Današnje tvrdnje da su pape poticali mentalno buđenje Europe posebno je drsko iskrivljavanje činjenica. Svijet saznaje da je papinstvo, umjesto da je vodilo Europu putem prema civilizaciji, čak i u svojim najboljim predstavnicima inauguriralo stoljeća sukoba i degradacije.
Papinski položaj jedinstven je u povijesti religije, ne samo po visokom udjelu nečasnih ljudi koji su sjedili na papinskom prijestolju, nego i po krvi koju je prolio u obrani svoje moći, neistinitosti njegove reputacije i povijesti izdaja vlastitih ideala.
Od kada su u Santa Sede na vlastu pucisti,koji skinuse zadnjeg legitimnog papu Benedetto 16 svasta je ocekivati. Procitati zadnju papsku ” lettera da Ratisbona” 2011 je sve ” predvidio” val migranata,lgbt,eu krizu totalnu. ” predvidio” bolje reci analizirao,najjaci teolog od postanka,tesko su se borili,ali su uspijeli da ga slome