fbpx

Vojne vježbe Rusije i Srbije su farsa – Rusiji treba novi kurs ili će morati otići s Balkana

Vojska Republike Srbije - Pitanje ulaska u NATO

U posljednje vrijeme se sve više govori o pravom kursu politike Beograda u odnosu na Rusku Federaciju. I dok se visoki dužnosnici Srbije s jedne strane kunu u bratstvo i jedinstvo s ruskim narodom i ruskom državom, čini se da je konačna odluka aktualnog vodstva jednosmjerna i da je cilj ulazak zemlje u Europsku uniju i NATO.

Aleksandar Pivovarenko, znanstveni suradnik na Institutu slavističkih studija Ruske akademije znanosti, za portal Eurasia Expert je naveo nekoliko primjera zbog kojih bi Moskva morala revidirati svoju politiku prema Srbiji.

Naime, 28. lipnja ove godine su završile godišnje tripartitne vojne vježbe ruskih, srpskih i bjeloruskih padobranaca “Slavensko bratstvo – 2018”. U četiri godine su vježbe stekle redoviti karakter i naglašavaju posebnu vezu triju naroda. Međutim, u slučaju preusmjeravanja Srbije prema aktivnijoj suradnji s Bruxellesom, format zajedničkih vježbi može izgubiti svoju ekskluzivnost. Da bi se to izbjeglo, Rusija i sigurnosni savez Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK) se trebaju odmaknuti od trenutnog formata i poboljšati postojeći program interakcije s uspostavom veza s novim sudionicima i specifičnijim postavljanjem ciljeva.

Vojno-politički odnosi između Rusije i Srbije su regulirani “Deklaracijom o strateškom partnerstvu” iz 2013. godine, koja predviđa suradnju u području anti-terorizma i izgradnju dugoročne vojne suradnje.

Od 2014. godine se redovito provode bjelorusko-ruske-srpske vojne vježbe, uz povećanje uključenih snaga i vojne opreme. 2018. su se vježbe prvi put  održale u formatu borbene pukovnije, uz vojnog zrakoplovstva, obavještajnih i jedinica za elektronsko ratovanje, inženjerije, jedinica atomske, kemijske i biološke zaštite i logistike. U manevrima je sudjelovalo 70 padobranaca iz Rusije, 250 iz Bjelorusije, 50 iz Srbije, kao i više od 150 jedinica vojne opreme, deset zrakoplova i helikoptera vojnog zrakoplovstva iz ruske Južne vojne oblasti. Uvježbavanje zajedničkog slijetanja i padobranskog desanta je zabrinulo dio predstavnika NATO pakta, koji su bili pozvani da promatraju vježbe, jer su u tome vidjeli prototip scenarija pravih borbenih operacija.

Srbija i NATO

Ipak, važnost ovih zajedničkih vježbi ne bi trebalo preuveličavati. Aleksandar Pivovarenko podsjeća kako ne treba zaboraviti da je u kvantitativnoj dimenziji suradnja Srbije i NATO pakta puno intenzivnija. Do 2016. godine je Srbija je provela 206 vježbi sa Sjedinjenim Državama i NATO paktom, a samo 17 s Rusijom. U studenom 2017. su Srbija i NATO proveli vježbu “Double Eagle”, a mjesto održavanja je bila zračna baza Batajnica u neposrednoj blizini Beograda. S američke strane je u vježbe bilo uključeno vojno osoblje američke 503. pješačke pukovnije i 173. zrakoplovne brigade. Sudjelovalo je i 200 padobranaca koji su sletjeli iz zrakoplova C-130.

Ovo su bile prve vježbe Srbije i SAD-a koje su se provele na teritoriju Srbije. U listopadu 2018. se planiraju provesti vježbe na području Srbije u kojima će sudjelovati nekoliko članica NATO pakta.
Za Srbiju ovo ima politički značaj, jer ovakve vježbe pokazuju otvorenost Srbije za euroatlantski oblik suradnje.

Američke i NATO vježbe su sredstvo da označe svoju prisutnost na teritoriju Srbije, ali i još jedan od koraka ka strateškom preusmjeravanju Srbije od Rusije ka euroatlantskoj regiji.

“Partnerstvo” sa Srbijom dugoročno može biti važno za Sjedinjene Države kao sredstvo diversifikacije ulaganja u vanjsku politiku u regiji.

Dakle, iako Srbija po ustavu formalno ne može postati članica NATO pakta ili  Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK), stvarna suradnja sa Zapadom se aktivno razvija. Sporazumi između Srbije i Sjevernoatlantskog saveza iz 2015. i 2016. godine su puni praktičnih sadržaja, među kojima su  Individualni partnerski plan IPAP i Logistička podrška NSPO.

Nakon potpisivanja ovih sporazuma je Đorđe Vukadinović za Politiku napisao: Možda Srbija nije formalno ušla u NATO, ali NATO u Srbiju uvelike jeste. I upravo ovo je, sviđalo vam se to nekome ili ne, jedna od najkonkretnijih tekovina tri i pol godine SNS vlasti u Srbiji. Naravno, uz “bruxelleske sporazume” s Prištinom, sve ostalo su, više ili manje, samo propagandna magla i dim.
Dakle, ove sporazume Beograd potpisuje u drugoj i trećoj godini nakon “Deklaracije o strateškom partnerstvu” između Rusije i Srbije. Osim toga, tijekom tog razdoblja su poduzeti mnogi koraci za prevladavanje “hendikepa” nastalog zbog formata rusko-srpskog partnerstva.

Treba dodati da format Srbije i NATO pakta nije ograničen samo na vježbe. Naime srpska vojska se prilagođava NATO standardima.

Ti standardi podrazumijevaju obuku osoblja, pri čemu srpski studenti, kadeti i časnici često ulaze u programe razmjene i stažiranja koji se provode u  euroatlantskom bloku. Tu komuniciraju s mladima iz drugih zemalja regije, što dovodi do stvaranja horizontalnih veza. Kao rezultat toga, tijekom vremena će se stvoriti kritična masa i stari kadar će postupno biti zamijenjen osobljem s novim načinom razmišljanja, koje će poseban naglasak davati na euroatlantsku perspektivu zemlje.

To može imati dva učinka. S jedne strane će nestati “konfliktno razmišljanje” između Srbije i njezinih najnovijih protivnika, čime će se zacementirati regionalni status quo. S druge strane, može se promijeniti percepcija vojne suradnje s Rusijom, koja će od “ekskluzivne” spasti na protokolarni format, gotovo dužnost, slično vježbama “Vijeća Rusija-NATO”, koje su nakratko održavane od 2000. U slučaju političkih promjena u Srbiji, čak i ovaj format može biti ograničen ili ukinut.

Balkanske članice NATO saveza - datup pristupanja Savezu

Srbija i Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK)

Jasno je da se čak i povećanjem kvantitativne i kvalitativne komponente interakcije, vježbe u formatu Srbije i Rusije ili Srbije s ODBK po kvantitativnim pokazateljima teško mogu usporediti s formatom Srbije i Sjedinjenih Država ili veza Srbije i NATO pakta.

S obzirom na vanjskopolitičku poziciju Srbije, njezino “izvlačenje” iz Istoka barem ne bi trebao biti težak zadatak.

U tom smislu je legitimno postaviti pitanje koji je politički značaj interakcije između Srbije i Rusije i Srbije i Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK)? Koje rezultate Rusija  možemo ostvariti i treba uraditi?

Prije svega, vojno-diplomatska suradnja je nužna sama po sebi. Srbija je jedna od rijetkih neutralnih i nesvrstanih zemalja u Europi. Međutim, neutralnost je često konvencionalni koncept. Od 2018. godine SAD razvija format za “posebnu partnersku suradnju” s neutralnim skandinavskim zemljama, Švedskom i Finskom. Vježbe “Anaconda-2016”, održane u Poljskoj, uključivale su tri neutralne države – Finsku, Makedoniju i takozvanu “Republiku Kosovo”.

Stvoren je poseban lingvistički konstrukt i to su postale “Zemlje koje su prijateljske NATO savezu”. Iako Makedonija još uvijek formalno nije članica NATO pakta, aktualne vlasti Makedonije danas otvoreno izjavljuju da njihova zemlja nije “neutralna” i gotovo računaju dane do datuma ulaska u Sjevernoatlantski savez.

Dakle, srednji status neke zemlje može biti različit. Formalno, neutralnost ili “nesvrstanost” ne isključuju sudjelovanje u vojnim i diplomatskim aktivnostima pojedinih zemalja u nekom savezu, što automatski uključuje ograničavanje odnosa sa suprotnom stranom. U tom kontekstu, odnosi sa Srbijom stječu posebno značenje.

Srbija je gotovo jedina europska zemlja izvan postsovjetskog prostora s kojim Bjelorusija i Rusija imaju dovoljno jake i načelno konzistentno razvijaju vojne i diplomatske veze.

Ali u ovom slučaju postoji obrnuti presedan, onaj s Crnom Gorom i Makedonijom, koje su tek nedavno jasno odabrale drugu stranu.

Za Rusiju su odnosi sa Srbijom važni prije svega zbog očuvanja njene neutralnosti. U budućnosti bi za Moskvu bilo korisno da razvije kompromisan model koji će biti pogodan za neutralne zemlje, kao i za zemlje koje nisu neutralni, ali se teško mogu smatrati potencijalnim neprijateljem Rusije, zbog geografskih, vojno-strateških, ekonomskih ili povijesnih razloga.

Svake vojne vježbe također imaju važno simboličko značenje, što općenito odgovara učvršćivanju položaja Rusije na Balkanu. Važna područja djelovanja za Moskvu trebaju biti razvoj odnosa Srbije s Bjelorusijom, Kazahstanom i Armenijom.

Partnerstvo s Rusijom i njezinim saveznicima za Srbiju znači da mora ispuniti čitav niz zadataka.

Prvo, Beograd naglašava održivost srpske doktrine “neutralnosti”, iako je prema političkim protivnicima Aleksandra Vučića to obična fikcija.

Predsjednik Srbije razumije simboliku promocije ovog stava, jer je svjestan da mu to diže politički rejting u samoj Srbiji, čime nadoknađuje nedostatke unutarnje politike. Treće, Srbija je nedavno ostvarila i materijalnu korist u obliku borbenih zrakoplova iz Rusije i Bjelorusije. Četvrto, suradnja s Rusijom i njezinim saveznicima Beogradu daje dodatne argumente u odnosima Srbije sa susjedima u regiji.

Međutim, ove prednosti jedva da su važne u scenariju hipotetskog suprotstavljanja Srbije drugim zemljama regije i općenito suprotstavljaju Srbije euroatlantskom poretku koji je na Balkanu uspostavljen od ranih ’90-ih. Danas se u regiji vodi još jedan proces – rješavanje teritorijalnih i političkih proturječja uz stvaranje horizontalne suradnje pod vanjskim pokroviteljstvom.
Strateški imperativ Srbije je pridruživanje EU, što podrazumijeva zasebnu interakciju s NATO paktom kao organizacijom i njegovim zemljama članicama.

Taj cilj nije demantiran od nijedne srpske vlade od početka 2000-ih, uključujući aktualnu koju vode premijerka Ana Brnabić i kao predsjednik Aleksandar Vučić. Motivacija srpsku stranu i nije tako teško razumjeti. Tijekom dva svjetske rata je Srbija izgubila oko 10% svoje populacije. Raspad Jugoslavije i agresija NATO pakta 1999. godine su uzrokovali gubitak značajnog dijela infrastrukturnih kapaciteta.

Logično je da, nakon što je prošla tri katastrofe, Srbija pokušava izaći iz ratnih sukoba i pronaći način da “zacijeli rane”, razvijajući model održivog razvoja. Druga stvar je da je srpsko društvo u stanju socijalne anomije, odnosno nepostojanje ili pomanjkanja socijalnih ili društvenih normi, što je stanje u kojem dolazi do destabilizacije starih normi i pravila. Zbog ovog i niza drugih razloga srpske elite ne vide mogućnosti na istoku i unutarnju srpsku dinamiku odlikuje velike inercija. Takve okolnosti nekim od vanjskih aktera pogoduju da odvuku Srbiju u navodno “povoljnije” formate suradnje.

Srbija si nikako ne može priuštiti novi teški sukob. Budući da prekomjerno zbližavanje s istočnim partnerima, koje Sjedinjene Države i Njemačka, kao i srpska opozicija, vide kao faktor koji udaljava Srbiju od članstva u EU i NATO paktu, treba biti spreman da Vučić, nakon što iscrpi mogućnost manevriranja u vanjskoj politici, ograniči odnose s Moskvom i eksplicitnije se opredijeli za format kojeg je odredio Bruxelles.

Što u ovom slučaju može učiniti Moskva? Ovo pitanje još uvijek nema jednoznačan odgovor. Ne može se iščitati ni iz ruske vanjske politike, ni drugih službenih dokumenata, niti izjava ruskih dužnosnika. Međutim, pronaći odgovor i nije tako teško kao što se čini.
Rusija treba odrediti minimalne i maksimalne vrijednosti onoga što može postići u ovoj regiji, te prihvatiti činjenicu da nije jedina strana koja je zainteresirana za održavanje “ekskluzivnih partnerskih odnosa”.

Danas se Balkan suočava s nizom ozbiljnih izazova. U nas se pojavio problem borbe protiv terorizma, uključuju borbu protiv prekograničnog kriminala, ilegalne migracije i trgovina drogom. Postoji problem učinkovite kontrole granica. Proširivanje programa vježbi na ta područja bi omogućilo drugim zemljama u regiji, na primjer Grčkoj i Sloveniji, koje su najsnažnije svjesne tih izazova, da se povežu s ovim trilateralnim partnerstvom, vjeruje ruski stručnjak Aleksandar Pivovarenko.

U suprotnom slučaju, ako Moskva ne bude jače igrala na tu kartu, sve sugerira da će se i Srbija u budućnosti integrirati u EU i NATO. Naime, pod Vučićem je Srbija od 2015. ratificirala sporazum SOFA, gotovo u tajnosti, bez javne rasprave o odluci kojom je Srbija preuzela obaveze iz osnivačkih ugovora zemalja članica NATO pakta potpisanih u Washingtonu 1949., Londonu 1951. i Parizu 1952. Dakle, iako formalno nije postala članica NATO pakta, Srbija se sporazumom SOFA obavezala na primjenu ugovora i povelja koje su do tada vrijedile isključivo za punopravne članice Sjevernoatlantskog saveza.

Nakon toga, Vučićeva vlada u siječnju 2015. potpisuje sporazum IPAP, operativni dokument koji predviđa širok spektar zajedničkih aktivnosti i produbljivanje suradnje između Srbije i NATO pakta na gotovo sva područja u kojima je suradnja moguća.

Konačno, u rujnu 2015. je potpisan je sporazum o suradnji u sektoru logističke podrške (NSPO), koji je ratificiran u skupštini Srbije 12. veljače 2016. Javnost Srbije je počela pokazivati znakove “buđenja” tek nakon trećeg sporazuma s NATO paktom, kojim je institucionalno zaokruženo neformalno pridruživanje Srbije NATO paktu.

S ova tri sporazuma Srbija zapravo ni ne mora formalno ući u NATO, jer ionako primjenjuje sve njegove ugovore i poredala je suverenitet NATO standardima i NATO zapovjedništvu praktično u istoj mjeri u kojoj su to učinile i punopravne članice ove vojne organizacije.

Moskva je tada u nekoliko dana čak dva puta službeno “izrazila zabrinutost” zbog ovolike razine približavanja Srbije NATO paktu. Zanimljivo je da nije ni spomenula Washington i Bruxelles, jer su njihovi ciljevi i interesi jasni. Možda je sada jasnije da u ovom procesu samoponižavanja glavnu ulogu igra aktualna vlast u Srbiji i da su Vučić i njegovi suradnici u predsjednički ured i ministarske kabinete postavljeni upravo u tu svrhu, ma koliko se trudili da to prikažu u drugačijem svjetlu.

Kao što je nedavno rekao Stevan Gajić s Instituta za europske studije iz Beograda: “Bez sumnje možemo govoriti o nasilnoj “natoizaciji” svih zemalja Balkana. Rusija ne radi ništa. Je li Moskva zadovoljna zapadnjačkom propagandom koja govori o nevjerojatnom ruskom utjecaju koji se baš i ne osjeća u regiji ili je izgubila interes za Balkan? Ne znam. Srpski narod je na strani Rusije, ali ako Srbija i formalno uđe u NATO, tamo će biti u zatočeništvu.”

“Diplomatski juriš” političkog vrha Srbije u zagrljaj Izraelu i Sjedinjenim Državama

Tsipras, Zaev i Vučić su dio istog atlantističkog tima i cijelu regiju će progutati NATO

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Nije pronađen nijedan rezultat.
Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
97 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Alen
Gost
Alen
3 godine prije

Istorija se ponavlja , opet imamo zajednickog okupatora na balkanu…

Siniša
Gost
Siniša
3 godine prije

U svakom slucaju…pozeljno je da Rusija konacno zesce zaigra,cak i mnogo “prljavije”.

Milan
Gost
Milan
3 godine prije

Zar bivši ruski Ambasador nije javno izjavio: “Ima li ovde srba?” To je odgovor na ovu temu!

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović
3 godine prije

Dobar tekst, samo mali ispravak:Srbija je u dva sv.rata izgubila malo vise od 10% populacije.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije

Kad sam već spomenuo Đinđića, vratimo se i Obrenoviću, koji je letio kroz prozor kad se slizao s Austrijancima. Zato i odgajaju mlade oficire na Zapadu , da ne znaju za Crnu ruku i sl. Ipak, sve nešto kontam da u starom vojnom kadru ima skupina generala i desetak pukovnika,… Pročitaj više »

Simo
Gost
Simo
3 godine prije

Text nije vrijedan komentara. Eskadrila migova 29 osavremenjenih na 4+ generaciju i još nekoliko od Lukašenka. Hrvatska je svoje barake morala kupiti.Složićemo se da se oružje ne poklanja potencijalnom protivniku. Ovom eskadrilom je potpuno obesmišljen pritisak od strane Albanije i Hrvatske. Tenkove i pancire nećemo sada pominjati.Sačekajmo novembar i Putina.… Pročitaj više »

Brainstorm
Gost
Brainstorm
3 godine prije

cemu stoji ovaj “spremte se spremte” sa cetnickim nadimkom? da iskusava toleranciju, koliko cemo govana pojesti? ajde neka ali urednistvo bi se trebalo ograditi i izjasniti po pogledu takvih. pa mene je uzas citati portal da netko vidi sa kakvima komuniciram ovdje zivog bi me pojeli. hvala.

Kajzer Soze
Member
Kajzer Soze
3 godine prije

Poenta neutralnosti je logično da se sarađuje i sa jednima i sa drugima kao i da se pokuša izvući što više koristi i od jednih i od drugih i to nije loše jer neko će dati kao poklon avione,neko kamione,neko će da ti smanji carine na izvezenu robu…… i bog… Pročitaj više »

Siniša
Gost
Siniša
3 godine prije

Ne u punom smislu ali istna…

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Jugoslavija i Tito su najbolje sto se juznoslavenskom narodu dogodilo ikada i vise se nikada ponoviti nece .

zgvaca
Gost
zgvaca
3 godine prije

Srbi su ponosni narod ali ujedno i najgluplji narod na balkanu. Umjesto da su ratove u bivsoj Jugi 1992 zavrsili oni su ih odugovlacili dok ih nisu izgubili. Oni su vjerovali UNO EU NATOu… iako su ih ovi svaki dan zezali. Umjesto 1998 povuc granicu po sredini Kosova i rec… Pročitaj više »

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
3 godine prije

Sloboda jednog naroda nije kondicionirana vezivanjem za neku od supersila , od slobodnog covjeka ili naroda ne moze se napraviti rob , jer je slobodan covjek ili narod slobodan i u zatvoru . Covjek ili narod postaje slobodan svojom odlukom , otporom i nepristajanjem . Ako sloboda ista znaci ,… Pročitaj više »

bbbb
Gost
bbbb
3 godine prije

Dobar napis Babiću, Srbija je izgubljena za ruse, okupirana je izdajnicima.

antinwo
Gost
antinwo
3 godine prije

Dajte ljudi pamet više u glavu i Hrvati i Srbi i ostali narodi ex Juge!Lažu nam gamad od političara i kradu po nalogu smradova iz smrdljive fašističke eu i ko zna kojih centara moči.A mi da ratujemo opet.Ma evo vam k…. stoko masonska poremečena

Sa čim ćeš pred Miloša
Gost
Sa čim ćeš pred Miloša
3 godine prije

Dok god srpski vojnici koji učestvuju u zajedničkim vežba sa Amerima, tim istim Amerima žele da spraše metak u glavu ja se ne brinem. Jer ako NATO zaista želi Srbiju da uvuče u svoje članstvo, bolje da razmisli dva puta. Možda mogu da ostvare uticaj na komandnu strukturu horizontalnim povezivanjem… Pročitaj više »

Jurišić maja
Gost
Jurišić maja
3 godine prije

onoga koji potpiše pristupanje nato savezu stići će metak od obrenovića do đinđića ništa se u Srbiji nije promijenilo kako sada stvari stoje njima ni ne treba članstvo u nato-apočme iz rvackog primjera se vidi da je članstvo u atlantskom savezu promašaj

Tomica
Gost
Tomica
3 godine prije

A gdje bi ti da idu? Kako to hoda u “pravim” drzavama? Valjda ima neka logika u tome? Ti bi trpao novce dok je sezona a poslije na trosak drzave. Naravno drzava treba Dalmatincima obezbjediti sve za uspjesnu sezonu kako bi zaradili sto vise novaca.

Građevinar
Gost
Građevinar
3 godine prije

Neutralnost Srbije je oksimoron. A. Vucic ne zaboravlja iskoristiti priliku spomenuti, da je Srbija bila bombardirana od strane NATO-a, kako ce se uvijek prisjecati nevinih zrtava, ali eto, nije problem kada se srpski vojnici 207 puta zagrle s onima koji su ih bombardirali. Preduvjet za stjecanje glasackog prava bi morao… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.
Izbornik