fbpx

Zbog proglašenja kraja povijesti SAD sada plaća račun za svoju aroganciju

SAD kriza

Primjetan je globalni trend u kojem SAD gube simpatije svjetskih zemalja, čak i onih koje su im deklarativno saveznice. Mediji se trude nametnuti uvjerenje da je to zbog Donalda Trumpa, što uopće nije istina. To se događa već duže vrijeme, točnije, od završetka Hladnog rata kada je Washington odlučio da je slom Sovjetskog Saveza isključivo njegova zasluga, a ne posljedica unutarnjih problema sovjetske države i cijelog Istočnog bloka. Tada je Amerika bila “ponosna” i zbog svoje je arogancije počinila je niz pogrešaka, zbog kojih sada gubi utjecaj.

Općenito se smatra da su SAD danas globalni lider i to vodstvo se temelji na četiri stupa. Ne nužno tim redoslijedom, to su znanstvena i tehnološka dostignuća, vojna moć, financijske poluge i na kraju općepoznata “meka sila”, ili “soft power”, zahvaljujući kojoj je američki utjecaj u svijetu toliko jak.

Međutim, posljednjih godina je vladajuća elita u Sjedinjenim Američkim Državama sve je zabrinutija zbog slabljenja mehanizama “meke sile”, što povezuje s ulaskom u Bijelu kuće predsjednika Donalda Trumpa.

To misli i kreator koncepta “meke snage”  Joseph Nye, koji je, pozivajući se na brojne ankete, dolazak na vlast Trumpa komentirao tvrdnjom da će Amerika zbog toga postati omražena u svijetu.

Međutim, nemoguće je kriviti isključivo Trumpa. Slabljene američke “meke sile” nije bio jednokratan proces, nego je posljedica toga da su Sjedinjene Države, nakon Hladnog rata u vanjskoj i unutarnjoj politici napravile cijeli niz pogrešaka, koje su na kraju uzdrmale same temelje američkog koncepta  “soft power”. Dakle, za to su odgovorni svi predsjednici koji su SAD vodili nakon Hladnog rata, kao i predstavnici političke elite.

U vanjskoj politici je glavna pogreška Washingtona bila kada je sebi pripisao sve zasluge za “pobjedu u Hladnom ratu “. Sjedinjene Države su u određenom smislu pobijedile u sukobu sa Sovjetskim Savezom, ali to se dogodilo zbog unutarnjih problema unutar cijelog sovjetskog bloka i proturječja unutar samog Sovjetskog Saveza.

Ne može se reći da Washington i njegovi saveznici nisu imali dio zasluga u ovom povijesnom procesu, ali su američke vlasti pripisale ovu pobjedu sebi, zbog koje su bile “ponosne”.

Tijekom tog razdoblja su u svojoj aroganciji počele ugnjetavati druge. To je osobito bilo očito u odnosu prema Rusiji, koju su Sjedinjene Države uvijek vidjele kao “zemlju koja je izgubila rat ” i to je korijen proturječja između Moskve i Washingtona.

Prvo, Rusi su se nadali ekonomskoj pomoći i ulaganjima od strane Sjedinjenih Država, ali i da se nitko neće miješati u njihovu sigurnosnu sferu. Umjesto toga, SAD su za rusko gospodarstvo odredile “šok terapiju ” s privatizacijom svih državnih poduzeća u zemlji.

Isprva su sretni Rusi požurili kupovati dionice, ali je sve uništila galopirajuća inflacija i od basnoslovno vrijedne državne imovine nije ostalo ni traga. Tek tada su stanovnici Rusije trijezno ocijenili “pomoć” Zapada.

Snaga SAD

Nije se stalo samo na gospodarstvu zemlje. Nakon Hladnog rata je Rusija u sferi sigurnosti također pretrpjela udar od strane Sjedinjenih Država. Prvi problem je stalno širenje NATO pakta na istok, unatoč svim obećanjima da se to neće dogoditi. Nakon što je apsorbirao baltičke zemlje, NATO se odmah usmjerio na Gruziju i Ukrajinu, čiji bi ulazak u Sjevernoatlantski savez Rusiju učinio najranjivijom u povijesti. NATO bi s projektilima s nuklearnim bojevim glavama iz Harkova ili Južnog Kavkaza učinkovito mogao neutralizirati sve obrambene sustave ruske vojske iza Urala, a Rusi bi se za obranu morali povući u Sibir. Moskva to više nije mogla tolerirati, pa je stoga počela pružati sve veći otpor. Napad Mihaila Saakašvilija na Južni Osetiju 2008. je Moskvi bio kao dar s neba. Nakon kratkog rata protiv Rusije i poraza Gruzije, Južna Osetija i Abhazija su se odcijepile od Gruzije i danas funkcioniraju kao dio Rusije, iako ih Moskva službeno nije prihvatila kao dijelove Ruske Federacije. Nešto slično se dogodilo i s Ukrajinom nakon državnog udara u veljači 2014. godine i NATO je uspješno odbijen. “Ljubav” između Rusije i Sjedinjenih Država, koje nikada nije ni bilo, konačno je pukla i brojne zemlje, čak i one koje nisu involvirane u sukob između ove dvije zemlje, se pitaju zašto je Washington morao ići tako daleko?

Još jedna pogreška vanjske politike Amerike je bila “Arapsko proljeće”. Arapski svijet je ionako pun unutarnjih proturječja, a zapadne zemlje su doslovno sve okrenule naglavce. Iako autokratske, Tunisom, Egiptom, Libijom, Sirijom i drugim arapskim zemljama su vladale stabilne sekularne vlade s Ben Alijem, Mubarakom, Gaddafijem i Assadom na čelu.

U ovom procesu je Rusija izgubila mnoge od svojih tradicionalnih saveznika na Bliskom istoku i nakon što joj je ostala samo Sirija ne čudi da se Vladimir Putin odlučio na vojnu intervenciju.

Američki stav i odnos prema Rusiji je već ranije bio velika pogreška. Da je Washington odmah shvatio da njegova “pobjeda” u Hladnom ratu nije bila toliko njegova zasluga, nego “dar s neba”, da je promijenili svoj stav prema Rusiji i pomogao Moskvi da se integriraju u međunarodni sustav, sada bi u Washingtonu imali puno manje briga. No, samouvjerenost i arogancija su doveli do političkog sljepila i sada se SAD moraju boriti s unutarnjim problemima i četiri neprijatelja odjednom, koja su sami stvorili. To su Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja, ne računajući na otpor Iraka, Pakistana, Libanona, Venezuele, Nikaragve i svih zemalja koje podrivaju američke napore za globalnim vodstvom, što SAD odavno nisu.

Takav arogantan stav SAD ima i prema Kini. Washington pokušava izvršiti pritisak kroz nekakvo priznanje neovisnosti Tajvana, da bi kasnije priopćio da je sve krivo protumačeno.

Tu su i stalni incidenti u Južnom kineskom moru ili slučajevi poput pretraga kineskog putničkog broda u Saudijskoj Arabiji, za kojeg su sumnjali da prevozi Iranu materijal za kemijsko oružje.

Amerika se ponaša loše i prema muslimanima.

SAD - NATO - proračun - Europa

Počevši od Kosova i završavajući s beskrajnim ratovima na Bliskom istoku u kojima ubijaju lokalne vode i civilno stanovništvo, čime Sjedinjene Države islamskim zemljama pokazuju da im lokalno stanovništvo doslovno ne znači ništa.

Washington je isto činio u Latinskoj Americi i Africi, koje je potpuno ignorirao nakon uspješnog završetka Hladnog rata.  Zaboravio je i na potrebe svojih europskih saveznika. Arogancija je bila i ostala glavna pogreška vladajuće elite u Washingtonu.

U unutarnjoj politici su se dogodile slične stvari. Američki “intelektualci” završetak Hladnog rata smatraju za “pobjedu” politike Washingtona i pobjedu liberalne demokracije koja je neoliberalni model silom htjela nametnuti cijelom svijetu. Unutar Sjedinjenih Država se taj model primjenjuje još od vremena Reagana.

I sve je bilo lijepo, bogato, elitno, krasno i s bogatom srednjom klasom, sve do 2008. godine kada je Wall Street uzrokovao globalnu krizu koja je pomela američku srednju klasu. Naravno, pravi krivci nikada nisu kažnjeni, zbog čega su izbili masovni prosvjedi protiv moćnih korporacija i bankara, od kojih je najveći pokret “Occupy Wall Street “.

Dakle, Sjedinjene Države su počele gubiti svoju privlačnost i “meku silu “ ne zbog dolaska na vlast Donalda Trumpa, čiji je izbor bio posljedica velikih promjena u javnom mnijenju Amerikanaca.  Uostalom, Trump je pobijedio na izborima uglavnom zato što je njegov program temeljen na populizmu i bio je usmjeren protiv elita.

Ako žele povratiti ugled u svijetu, SAD moraju ponovno razmotriti svoju vanjsku i unutarnju politiku i odreći se svoje aroganciju. Međutim, problem je što su već izgubili sposobnost prosudbe i to je teško očekivati.

Ipak, čak i ako je nesporno slabljenje američke “meke sile”, ne smijemo zaboraviti da su Sjedinjene Države, kojima treba dodati brojne europske i druge vazale, kao cjelina i dalje jak igrač u međunarodnoj areni i ima očite prednosti u ekonomskom i vojnom smislu.

 

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
28 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
trumba
Gost
trumba
2 godine prije

Galopirajuća Šizofrenija Zapada ima samo jednu dijagnozu u korijenu;
“psihopatsko licemjerje u službi njezine sebičnosti.”
Isto tako je i kod nas na Balkanu, gdje je zbog geografske specifičnosti
ta pojava manifestirana kao rodijački krkanizam koji je ograničen
na prostor između nekoliko brda i rijeka,…
dok je na zapadu to ‘evoluiralo’ u odijelo sa smiješkom pa se odaje dojam “neke pristojne civilizacije”,
a u principu; isto sranje, drugo pakovanje!

mmne
Gost
mmne
2 godine prije

sve sto nam se ovdje dogadja vec je izumljeno i oprobano kod njih i na njima….cini mi se da daje rezultate?

trumba
Gost
trumba
2 godine prije

Nije to od jučer;
zadnjih par tisuća godina,
ponavlja se to serijski!

A povijest pišu pobjednici, zar ne?
😉
Nekoć su u jednom džepu završavale sve ceste,
a danas završava u više džepova.
Podijeli (tal) pa vladaj.

davor
Gost
davor
2 godine prije

Neznam koji narod je idiotskiji u tom procesu američki ili izraelski

Željko
Gost
Željko
2 godine prije

@ davor Najidiotskiji “narod” je balkanski!

žrec
Gost
žrec
2 godine prije

Valjda KRAJA povijesti a ne kralja?

L. R.
Admin
Famed Member
2 godine prije

Hvala Žrec na ispravci. Sređeno. Admin

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
2 godine prije

Dobra analiza. Uz jednu opasku. Američke građane nije briga što se događa u Svijetu, zaokupljeni su vlastitim životom. Uz takve slijepce vanjska politika može biti svakakva.

Travis
Gost
Travis
2 godine prije

Prije mislim da će Rusija platiti cijenu za ovu klaonicu u Siriji koju proizvodi.

Zvonimir
Gost
Zvonimir
2 godine prije

A ko proizvodi onu još veću klanonicu o kojoj zapadni mediji ne vole puno da pišu u Jemenu?
I ko to neće da pregovara sa Sirijskom vladom i pod čijom naputom u Siriji?

tuf
Gost
tuf
2 godine prije

Travise, zaboravio si popiti lijek protiv demencije. Pa se ne sjećaš tko je u Siriju doveo i opremio koljače.

gost
Gost
gost
2 godine prije

Da bi bio pravi Travis(Robert De Niro)morao bi biti malo pametniji 🙂

hiber
Gost
hiber
2 godine prije

Putin je prvi izrazio Bushu potporu nakon 11.09.2001. Više puta ga je privatno posjetio na ranču u Texasu. Međutim, ljubav je počela pucati kada je ni šest mjeseci kasnije Bush izašao iz ABM sporazuma.

hiber
Gost
hiber
2 godine prije

Gospodine Babiću, s obzirom da niste mediokritet trebali bi se potruditi daleko više. Današnji svijet vode mediokriteti i po definiciji oni ne mogu činiti dobre ili loše odluke. One su prije rezultat kompromisa i podražaja, nego promišljenog razmišljanja. Kada tvrdite da je USA elita počinila nekakve loše odluke, implicirate da su isto tako odluke mogle biti i dobre, s drugim rukovodstvom. U mediokritetskim društvima to naproto nije tako moguće. Ako promatramo s mediokritetskog stajališta, stvari izgledaju sasvim drugačije. U osnovi problema definicija je kapitalizma. Po Marksu kapital bi bila vlast nad sredstavima proizvodnje, odnosno kapital bi trebao imati konkretnu vrijednost. Socijalizam bi dakle bila vlast države nad sredstvima proizvodnjom, kao prelazni oblik ka komunizma. Međutim iz toga slijedi da je socijalizam inačica kapitalizma, a to se u današnjoj liberalnoj propagandi namjerno zamagljuje poistovjećivanjem komunizma i socijalizma. Krenimo iz ključnog događaja kada je Nixon 1971., uslijed naglog gubitka zlatnih rezervi, jednostrano ukinuo Bretton woodski sporazum. Tada je praktički ukinuo i zlatnu podlogu dolaru, to jest od tada je jedina podloga novcu postao dug. Kasnije se to pokušalo popraviti uvođenjem petrodolara kojem je jamstvo bila nafta u utrobi zemlje otkupljiva jedino u dolaru što je osiguravala američka vojna sila. Međutim, to je u biti bio ugovor sa đavlom, jer ste kao nosilac koncesije nad novcem bez stvarnog pokrića (osim sile) u stvarnosti ukinuli kapitalizam, jer od tada činjenica vlasništva nad sredstvima nad proizvodnjom ili zemljištem je bila beznačajna u odnosu na moć izdavanja novca. Od tada ne možemo govoriti o USA kao kapitalističkoj državi. Prije kao o korporativističkoj i konzumerističkoj. U promjeni paradigme koja je realno odgovarala stvarnom stanju svjetskog gospodarstva koje je sve više posustajalo u rastu, Sovjetski savez sa ostarijelim i birokratkim društvom nije imao nikavu šansu .i njegov kolaps bio je ujedno konačni kolaps kapitalizma, barem onakvog kakvog ga je poimao Marx. U nastavku nije istina da je sovjetska imovina obezvrijeđena. Obezvrijeđena su sredstva za proizvodnju, kao i u USA ili u Hrvatskoj. Ono što je vrijedilo, dakle resursi i vojnoindustrijski kompleks,prešli su u ruke ruskih oligarha. Isto se više, manje dogodilo u USA ranije. Također, period od 1991 do 2008. godine za USA je bio izrazito nepovoljan, jer je postala neprikoslovljeni globalni policajac. A biti policajac se općenito malo isplati. Gdje ste vidijeli bogatog policajca. Zato se tim periodom, u zavjetrini od 1991. godine, najbolje okoristila Kina, a nakon 1998. godine i Rusija. Đavo je došao na naplatu 2008. godine kada je sustav globalnog policajca bankrotirao, a činjenica da Kina, Rusija a i Europa, od tada više nisu u privjetrini izaziva sve veća trvljenja. Prije toga se USA kao nepošteni policajac pokušala okoristiti Iraqom, ali nakon 2008. USA sve čini da izađe iz takve pozicije. Zato i imamo Trumpa i Amerika first. Dakle kada govorite o odricanju od arogancije USA , vi zapravo zagovarate povratak na prije 2008. godine i koncept amerike kao globalnog policajca, dakle okruženje koje je itekako odgovaralo Kini, Rusiji, Njemačkoj i Japanu. Suvišno je reči da to više nije moguće. Dokazuje to i situacija u Siriji gdje je USA igra koncept minimalnih troškova sa što većim profitom. Rusiji je sada tamo uvaljena uloga regionalnog policajca, a kako je to završilo sa globalnim policajcem već smo vidijeli.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Ono..,kad je komentar bolji od teksta kojeg se komentira.

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

Ono…kad trolejbus potpisuje samog sebe.

Čardak
Gost
Čardak
2 godine prije

Toliko je bolesno nedorasla i neozbiljna ta politika da upravo navodi na pitanje – a tko ovo radi “glupom” SAD-u? Za čije interese se gura SAD u sukob sa Rusijom, pa čak Rusijom i Kinom istovremeno. Može li jedna ozbiljna država sebi dopustiti toliku zaslijepljenost i neobjektivno sagledavanje realnosti?

Što rade svi ti silni stručnjaci, analitičari, think-tankovi, tajne službe, generali koji sudjeluju u kreiranju američke politike? Gdje su ti moćni naftaski, bankarski, vojni lobiji da dopuštaju matičnoj zemlji put u samoubojstvo… Zar nikome od njih neće naškoditi kada SAD konačno posrne pod teretom nepromišljenih arogantnih odluka?

Mora zato biti da je centar moći negdje drugdje, a SAD samo alat i potrošna roba u desetljećima unaprijed osmišljenoj “igri”… No gdje su ti ljudi, tko su ti ljudi… Koji je njihov krajnji cilj? Je li i Rusija uključena – i da li je ona igrač ili pijun? I u konačnici – ako je tako, čemu i za koga se postavlja tako elaborirani igrokaz? Zašto jednostavno ne naprave sto su naumili i gotovo… ako su toliko moćni nitko ih neće spriječiti…

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
2 godine prije

Očito postoji strah od nećeg,jer bi to već odavno bilo gotovo.Meni se čini da je strah od ovaca kojih je puno,da se ne probude.

Amater
Gost
Amater
2 godine prije

Šef je Sotona …. sljedi Armagedon … 🙂

Weteran
Gost
Weteran
2 godine prije

Vera je bila glavni faktor raspada SSSR-a!
Rusi, hipnotisani od strane Zapada, sa osmehom, polako gaze u živo blato?!
Sve bi dali za Ameriku i Amerima!
Otrežnjenje i povratak iz komatoznog stanja dešava se 1999?
Bombardovanje Srbije od strane NATO, otvara oči Moskvi!?
Duboka država Rusije okreće list, instalira se V.V.Putin, i danas smo tu !

davor
Gost
davor
2 godine prije

Mali skromni doprinos protiv agresivnog zloćudnog tumora sa druge strane Atlantika možemo dati i mi obični puk….npr. umjesto coca-cole kupujmo Sky-colu , Party-colu , Plodine-colu….i slično !!!!!!!!

PDVNK bre
Gost
PDVNK bre
2 godine prije

Ma treba sve izbaciti. Vratiti se na staru dobru, zdravu hranu, bez GMo, secera, konzervansa, aditiva i ko zna cega. Otvorili bi se oci cak i Fanu i Burtu kada bi probao hleb bez aditiva i meso bez konzervansa, domace. Da ne pricam o cvarcima, svargli kaurmi kao i soku od visanja.

Zax
Gost
Zax
2 godine prije

Problem Amerike nisu ni Rusi ni Kinezi ni razni teroristi. Problem je njihova vladajuća oligarhija koja se stopila s korporacijama koje u biti vladaju Amerikom. Lee Camp komičar na RT to ljepo objasnjava.

Amater
Gost
Amater
2 godine prije

Točno …imperija se raspada iznutra …

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

Znam da mi je komentar podugačak, ali molim da ga pročitate i umjesto minusa pokušate svojom replikom ukazati gdje griješim (ako mislite da griješim)

Mislim da ni Amerika ni njeni predsjednici nisu zaslužni (krivi) za pad SSSR-a. Stvari su (po meni) drugačije nego što nam se prezentira (čak i na ovom portalu).
Gotovo nikad se ne upuštam u komentiranje političkih tema zato što je to jalov posao. Evo, činim rijetku iznimku.

Svjetsku sudbinu ne kroje ni predsjednici Amerike, ni Rusije (ni bivšeg SSSR-a) ,ni njihovi parlamenti ni, njihove partije.. Sudbinu svijeta oduvijek kroje pravi gospodari planeta preko nekolicine odabranih (koji doduše danas žive na teritoriju Amerike) u čijim je rukama svekolika moć i milost uzvišenih im Gospodara.

Ako pođemo od pretpostavke (po meni činjenice) da je naša civilizacija stvorena sa određenom (?) svrhom, onda je Tvorcima itekako stalo da budemo stabilni i efikasni u izvršavanju zadaća koje se očekuju od nas. Nakon što su “bijeli” i “žuti” čovjek (kao najuspješniji uraci) postali mnogobrojni i sposobni usvajati i primjenjivati znanja Gospodari planeta su počeli sve ubrzanije ta znanja ljudima i davati. Kako je rasla sposobnost ljudi tako je organizacija života na planetu postajala sve zahtjevnija.
Vladari su bili na mukama kako očuvati efikasnost u materijalnoj produkciji i poslušnost svojih podanika, pa su nakon industrijske revolucije koja je krenula kod mnogoljudnih zajednica na području Europe (Engleska Njemačka Francuska, tada već i Amerika) muku mučili sa pohlepom i primitivizmom i na kraju podijelili svijet na dva sustava.
Prvi svjetski rat je imao zadaću uspostave čvrstih nacionalnih država i pod okriljem rata implementirati novi poredak na teritoriju istočne Europe i dijelu Azije.
Tu je je napravljen eksperimentalni sustav – socijalizam (kroz ideal komunizma)
No Gospodari su ubrzo uvidjeli da od toga neće biti ništa, pa su odlučili to preko Hitlera promijeniti (najmnogobrojnijim i organiziranim narodom Nijemcima u kolijevci bijele civilizacije ) .
Sada možemo već govoriti o ulozi Amerike jer su se Gospodari tamo utaborili.
Počelo je tako da je Njemcima dana velika količina novih znanja koja su naglo ubrzala industrijsku proizvodnju, medicinu a naročito vojnu industriju (dobili su projekte za nove avione, rakete, atomsku bombu itd.) Dakle, Hitler je imao zadatak da porobi dio južne Europe i istočne narode (Slavene), “genski ih pročisti” i da ovlada njihovim bogatim teritorijem u svrhu što brže i efikasnije eksploatacije tog ogromnog teritorija, Stvorio je koaliciju sa Talijanima koji su trebali pomoći u osvajanju Balkana, sj. Afrike i bliskog istoka, i Japancima koji su imali zadatak da isto učine sa Azijom.

Naravno To nije uspjelo jer su se Gospodari opet prevarili i dali preveliku moć jednom Čovjeku i narodu koji je unatoč velikom znanju i lojalnosti ipak bio samo primitivan zemljanin koji je sa svom moći koju je dobio postao prijetnja i samiim Gospodarima ( a možda je u igri bio i razdor između samih Gospodara pa su si međusobno podijelili planet i do dana današnjega traje njihovo rivalstvo i svako svoje roblje huška na one druge, pazeći da ne dođe do sveuništenja.)

Uglavnom, 2.sv. rat je (do 1989 godine) podijelio svijet na dva sustava i učvrstio nacionalne granice.
Socijalizam i komunizam su ojačali i postali su bolje organizirani ali su kako znamo zaostajali za kapitaliznom i trebalo je na čitavom planetu implementirati kapitalizam , no Gospodari ponovo čine grešku, jer opet koncentriraju previše moči u ruke jednog naroda, ovaj put Američkog.
Pričekali su da se biologija pobrine o vođama istočnih naroda iz 2.sv.rata, pa su njihove nasljednike okupili za stolom i dali im zadatak da svoje narode pripreme na promjene sistema obečavši im prijateljstvo i pomoć pri obnovi. Naravno to nije bio težak zadatak jer je medijska tehnologija bila već visoko razvijena i “mozgovi su bili oprani” i spremni za promjene.
“Dan D” je bio kada ja počelo rušenje Berlinskog zida.

Cilj je opet bio porobljavanje i osvajanje Euroazijskog teritorija i njegova eksploatacija , samo što ovaj put to ne čini Njemačka već Amerika sa svojom Nato koalicijom.

E, sad sam još samo u dilemi, da li je na dijelu jaz i rivalstvo među planetarnim Gospodarima koji su si podijelili planet, jer, vrlo je znakovito to što – kad Amerikanac napravi novi brod, avion, raketu ili satelit, ubrzo i kod Rusa i Kineza vidimo sličnu inačicu i obrnuto?

…Ili je to samo obična trgovina između Gospodara i robova preko odabranih predstavnika – ti meni zlato i druge interesantne proizvode a ja tebi nova znanja i tehnologije kako bi mi u budućnosti dao još više, te nema veze kojoj naciji pripadaš ?

Iain
Gost
Iain
2 godine prije

Dobar članak ako stvari sagledavamo iz pozicije psihički zdrave osobe. Međutim, ako stvar sagledamo iz malo drukčije pozicije, one kojoj stvaranje kaosa upravo jest cilj, tada sve ovo što se događa itekako ima smisla i nema govora o bilo kakvim “pogreškama”. Does “Ordo ab Chao” ring a bell?

alan ford
Gost
alan ford
2 godine prije

to o kraju povijesti je izrekao Francis Fukuyama, američki aktivist japanskog podrijetla, Rockefellerov plaćenik, član CFR-a i to u vrhu najvećih plaćenika u rangu sa pokojnim Brzenskim.

Joseph Nye (81 godina) stara Rockefellerova ljiga, član “Vijeća za vanjske odnose”-CFR, stvarne vlade SAD-a, predstavnika tzv. “duboke države”. Predsjednik Trilateralne komisije za Sjevernu Ameriku, član glavnog odbora organizacije Aspen Institute (iza koje također stoji Rockefeller), Nye je bivši obavještajac u National Intelligence Council, i bivši zamjenik ministra obrane u Clintonovoj vladi sredinom 90-ih

Netko
Gost
Netko
2 godine prije

Potpuno glorificiranje kleptokratske tiranije (da budem precizniji i ne zovem zemlju demokracijom) – Rusije. Nesloboda medija, oligarsi vladaju ekonomijom dok je Putin glava mafije. Zatvaranje ili trovanje protivnika polonijem. Uglavnom, portal koji je vjerojatno dio hibridnog ratovanja i uvlačenja isfrustriranih hrvatskih kvazi poznavatelja “stanja” (čitaj: ljudi sklonih fašizmu i vladavini čvrste ruke) te, samim time, potpuno neobjektivan. Mislim da je svakom pametnom dosta.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik