fbpx

Zbog proglašenja kraja povijesti SAD sada plaća račun za svoju aroganciju

SAD kriza

Primjetan je globalni trend u kojem SAD gube simpatije svjetskih zemalja, čak i onih koje su im deklarativno saveznice. Mediji se trude nametnuti uvjerenje da je to zbog Donalda Trumpa, što uopće nije istina. To se događa već duže vrijeme, točnije, od završetka Hladnog rata kada je Washington odlučio da je slom Sovjetskog Saveza isključivo njegova zasluga, a ne posljedica unutarnjih problema sovjetske države i cijelog Istočnog bloka. Tada je Amerika bila “ponosna” i zbog svoje je arogancije počinila je niz pogrešaka, zbog kojih sada gubi utjecaj.

Općenito se smatra da su SAD danas globalni lider i to vodstvo se temelji na četiri stupa. Ne nužno tim redoslijedom, to su znanstvena i tehnološka dostignuća, vojna moć, financijske poluge i na kraju općepoznata “meka sila”, ili “soft power”, zahvaljujući kojoj je američki utjecaj u svijetu toliko jak.

Međutim, posljednjih godina je vladajuća elita u Sjedinjenim Američkim Državama sve je zabrinutija zbog slabljenja mehanizama “meke sile”, što povezuje s ulaskom u Bijelu kuće predsjednika Donalda Trumpa.

To misli i kreator koncepta “meke snage”  Joseph Nye, koji je, pozivajući se na brojne ankete, dolazak na vlast Trumpa komentirao tvrdnjom da će Amerika zbog toga postati omražena u svijetu.

Međutim, nemoguće je kriviti isključivo Trumpa. Slabljene američke “meke sile” nije bio jednokratan proces, nego je posljedica toga da su Sjedinjene Države, nakon Hladnog rata u vanjskoj i unutarnjoj politici napravile cijeli niz pogrešaka, koje su na kraju uzdrmale same temelje američkog koncepta  “soft power”. Dakle, za to su odgovorni svi predsjednici koji su SAD vodili nakon Hladnog rata, kao i predstavnici političke elite.

U vanjskoj politici je glavna pogreška Washingtona bila kada je sebi pripisao sve zasluge za “pobjedu u Hladnom ratu “. Sjedinjene Države su u određenom smislu pobijedile u sukobu sa Sovjetskim Savezom, ali to se dogodilo zbog unutarnjih problema unutar cijelog sovjetskog bloka i proturječja unutar samog Sovjetskog Saveza.

Ne može se reći da Washington i njegovi saveznici nisu imali dio zasluga u ovom povijesnom procesu, ali su američke vlasti pripisale ovu pobjedu sebi, zbog koje su bile “ponosne”.

Tijekom tog razdoblja su u svojoj aroganciji počele ugnjetavati druge. To je osobito bilo očito u odnosu prema Rusiji, koju su Sjedinjene Države uvijek vidjele kao “zemlju koja je izgubila rat ” i to je korijen proturječja između Moskve i Washingtona.

Prvo, Rusi su se nadali ekonomskoj pomoći i ulaganjima od strane Sjedinjenih Država, ali i da se nitko neće miješati u njihovu sigurnosnu sferu. Umjesto toga, SAD su za rusko gospodarstvo odredile “šok terapiju ” s privatizacijom svih državnih poduzeća u zemlji.

Isprva su sretni Rusi požurili kupovati dionice, ali je sve uništila galopirajuća inflacija i od basnoslovno vrijedne državne imovine nije ostalo ni traga. Tek tada su stanovnici Rusije trijezno ocijenili “pomoć” Zapada.

Snaga SAD

Nije se stalo samo na gospodarstvu zemlje. Nakon Hladnog rata je Rusija u sferi sigurnosti također pretrpjela udar od strane Sjedinjenih Država. Prvi problem je stalno širenje NATO pakta na istok, unatoč svim obećanjima da se to neće dogoditi. Nakon što je apsorbirao baltičke zemlje, NATO se odmah usmjerio na Gruziju i Ukrajinu, čiji bi ulazak u Sjevernoatlantski savez Rusiju učinio najranjivijom u povijesti. NATO bi s projektilima s nuklearnim bojevim glavama iz Harkova ili Južnog Kavkaza učinkovito mogao neutralizirati sve obrambene sustave ruske vojske iza Urala, a Rusi bi se za obranu morali povući u Sibir. Moskva to više nije mogla tolerirati, pa je stoga počela pružati sve veći otpor. Napad Mihaila Saakašvilija na Južni Osetiju 2008. je Moskvi bio kao dar s neba. Nakon kratkog rata protiv Rusije i poraza Gruzije, Južna Osetija i Abhazija su se odcijepile od Gruzije i danas funkcioniraju kao dio Rusije, iako ih Moskva službeno nije prihvatila kao dijelove Ruske Federacije. Nešto slično se dogodilo i s Ukrajinom nakon državnog udara u veljači 2014. godine i NATO je uspješno odbijen. “Ljubav” između Rusije i Sjedinjenih Država, koje nikada nije ni bilo, konačno je pukla i brojne zemlje, čak i one koje nisu involvirane u sukob između ove dvije zemlje, se pitaju zašto je Washington morao ići tako daleko?

Još jedna pogreška vanjske politike Amerike je bila “Arapsko proljeće”. Arapski svijet je ionako pun unutarnjih proturječja, a zapadne zemlje su doslovno sve okrenule naglavce. Iako autokratske, Tunisom, Egiptom, Libijom, Sirijom i drugim arapskim zemljama su vladale stabilne sekularne vlade s Ben Alijem, Mubarakom, Gaddafijem i Assadom na čelu.

U ovom procesu je Rusija izgubila mnoge od svojih tradicionalnih saveznika na Bliskom istoku i nakon što joj je ostala samo Sirija ne čudi da se Vladimir Putin odlučio na vojnu intervenciju.

Američki stav i odnos prema Rusiji je već ranije bio velika pogreška. Da je Washington odmah shvatio da njegova “pobjeda” u Hladnom ratu nije bila toliko njegova zasluga, nego “dar s neba”, da je promijenili svoj stav prema Rusiji i pomogao Moskvi da se integriraju u međunarodni sustav, sada bi u Washingtonu imali puno manje briga. No, samouvjerenost i arogancija su doveli do političkog sljepila i sada se SAD moraju boriti s unutarnjim problemima i četiri neprijatelja odjednom, koja su sami stvorili. To su Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja, ne računajući na otpor Iraka, Pakistana, Libanona, Venezuele, Nikaragve i svih zemalja koje podrivaju američke napore za globalnim vodstvom, što SAD odavno nisu.

Takav arogantan stav SAD ima i prema Kini. Washington pokušava izvršiti pritisak kroz nekakvo priznanje neovisnosti Tajvana, da bi kasnije priopćio da je sve krivo protumačeno.

Tu su i stalni incidenti u Južnom kineskom moru ili slučajevi poput pretraga kineskog putničkog broda u Saudijskoj Arabiji, za kojeg su sumnjali da prevozi Iranu materijal za kemijsko oružje.

Amerika se ponaša loše i prema muslimanima.

SAD - NATO - proračun - Europa

Počevši od Kosova i završavajući s beskrajnim ratovima na Bliskom istoku u kojima ubijaju lokalne vode i civilno stanovništvo, čime Sjedinjene Države islamskim zemljama pokazuju da im lokalno stanovništvo doslovno ne znači ništa.

Washington je isto činio u Latinskoj Americi i Africi, koje je potpuno ignorirao nakon uspješnog završetka Hladnog rata.  Zaboravio je i na potrebe svojih europskih saveznika. Arogancija je bila i ostala glavna pogreška vladajuće elite u Washingtonu.

U unutarnjoj politici su se dogodile slične stvari. Američki “intelektualci” završetak Hladnog rata smatraju za “pobjedu” politike Washingtona i pobjedu liberalne demokracije koja je neoliberalni model silom htjela nametnuti cijelom svijetu. Unutar Sjedinjenih Država se taj model primjenjuje još od vremena Reagana.

I sve je bilo lijepo, bogato, elitno, krasno i s bogatom srednjom klasom, sve do 2008. godine kada je Wall Street uzrokovao globalnu krizu koja je pomela američku srednju klasu. Naravno, pravi krivci nikada nisu kažnjeni, zbog čega su izbili masovni prosvjedi protiv moćnih korporacija i bankara, od kojih je najveći pokret “Occupy Wall Street “.

Dakle, Sjedinjene Države su počele gubiti svoju privlačnost i “meku silu “ ne zbog dolaska na vlast Donalda Trumpa, čiji je izbor bio posljedica velikih promjena u javnom mnijenju Amerikanaca.  Uostalom, Trump je pobijedio na izborima uglavnom zato što je njegov program temeljen na populizmu i bio je usmjeren protiv elita.

Ako žele povratiti ugled u svijetu, SAD moraju ponovno razmotriti svoju vanjsku i unutarnju politiku i odreći se svoje aroganciju. Međutim, problem je što su već izgubili sposobnost prosudbe i to je teško očekivati.

Ipak, čak i ako je nesporno slabljenje američke “meke sile”, ne smijemo zaboraviti da su Sjedinjene Države, kojima treba dodati brojne europske i druge vazale, kao cjelina i dalje jak igrač u međunarodnoj areni i ima očite prednosti u ekonomskom i vojnom smislu.

 

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
28 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
trumba
Gost
trumba
3 godine prije

Galopirajuća Šizofrenija Zapada ima samo jednu dijagnozu u korijenu; “psihopatsko licemjerje u službi njezine sebičnosti.” Isto tako je i kod nas na Balkanu, gdje je zbog geografske specifičnosti ta pojava manifestirana kao rodijački krkanizam koji je ograničen na prostor između nekoliko brda i rijeka,… dok je na zapadu to ‘evoluiralo’… Pročitaj više »

mmne
Gost
mmne
3 godine prije
Reply to  trumba

sve sto nam se ovdje dogadja vec je izumljeno i oprobano kod njih i na njima….cini mi se da daje rezultate?

trumba
Gost
trumba
3 godine prije
Reply to  mmne

Nije to od jučer;
zadnjih par tisuća godina,
ponavlja se to serijski!

A povijest pišu pobjednici, zar ne?
😉
Nekoć su u jednom džepu završavale sve ceste,
a danas završava u više džepova.
Podijeli (tal) pa vladaj.

davor
Gost
davor
3 godine prije

Neznam koji narod je idiotskiji u tom procesu američki ili izraelski

Željko
Gost
Željko
3 godine prije
Reply to  davor

@ davor Najidiotskiji “narod” je balkanski!

žrec
Gost
žrec
3 godine prije

Valjda KRAJA povijesti a ne kralja?

L. R.
Admin
Famed Member
3 godine prije
Reply to  žrec

Hvala Žrec na ispravci. Sređeno. Admin

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
3 godine prije

Dobra analiza. Uz jednu opasku. Američke građane nije briga što se događa u Svijetu, zaokupljeni su vlastitim životom. Uz takve slijepce vanjska politika može biti svakakva.

Travis
Gost
Travis
3 godine prije

Prije mislim da će Rusija platiti cijenu za ovu klaonicu u Siriji koju proizvodi.

Zvonimir
Gost
Zvonimir
3 godine prije
Reply to  Travis

A ko proizvodi onu još veću klanonicu o kojoj zapadni mediji ne vole puno da pišu u Jemenu?
I ko to neće da pregovara sa Sirijskom vladom i pod čijom naputom u Siriji?

tuf
Gost
tuf
3 godine prije
Reply to  Travis

Travise, zaboravio si popiti lijek protiv demencije. Pa se ne sjećaš tko je u Siriju doveo i opremio koljače.

gost
Gost
gost
3 godine prije
Reply to  Travis

Da bi bio pravi Travis(Robert De Niro)morao bi biti malo pametniji 🙂

hiber
Gost
hiber
3 godine prije

Putin je prvi izrazio Bushu potporu nakon 11.09.2001. Više puta ga je privatno posjetio na ranču u Texasu. Međutim, ljubav je počela pucati kada je ni šest mjeseci kasnije Bush izašao iz ABM sporazuma.

hiber
Gost
hiber
3 godine prije

Gospodine Babiću, s obzirom da niste mediokritet trebali bi se potruditi daleko više. Današnji svijet vode mediokriteti i po definiciji oni ne mogu činiti dobre ili loše odluke. One su prije rezultat kompromisa i podražaja, nego promišljenog razmišljanja. Kada tvrdite da je USA elita počinila nekakve loše odluke, implicirate da… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
3 godine prije
Reply to  hiber

Ono..,kad je komentar bolji od teksta kojeg se komentira.

Zvrk
Gost
Zvrk
3 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Ono…kad trolejbus potpisuje samog sebe.

Čardak
Gost
Čardak
3 godine prije

Toliko je bolesno nedorasla i neozbiljna ta politika da upravo navodi na pitanje – a tko ovo radi “glupom” SAD-u? Za čije interese se gura SAD u sukob sa Rusijom, pa čak Rusijom i Kinom istovremeno. Može li jedna ozbiljna država sebi dopustiti toliku zaslijepljenost i neobjektivno sagledavanje realnosti? Što… Pročitaj više »

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
3 godine prije
Reply to  Čardak

Očito postoji strah od nećeg,jer bi to već odavno bilo gotovo.Meni se čini da je strah od ovaca kojih je puno,da se ne probude.

Amater
Gost
Amater
3 godine prije
Reply to  Čardak

Šef je Sotona …. sljedi Armagedon … 🙂

Weteran
Gost
Weteran
3 godine prije

Vera je bila glavni faktor raspada SSSR-a! Rusi, hipnotisani od strane Zapada, sa osmehom, polako gaze u živo blato?! Sve bi dali za Ameriku i Amerima! Otrežnjenje i povratak iz komatoznog stanja dešava se 1999? Bombardovanje Srbije od strane NATO, otvara oči Moskvi!? Duboka država Rusije okreće list, instalira se… Pročitaj više »

davor
Gost
davor
3 godine prije

Mali skromni doprinos protiv agresivnog zloćudnog tumora sa druge strane Atlantika možemo dati i mi obični puk….npr. umjesto coca-cole kupujmo Sky-colu , Party-colu , Plodine-colu….i slično !!!!!!!!

PDVNK bre
Gost
PDVNK bre
3 godine prije
Reply to  davor

Ma treba sve izbaciti. Vratiti se na staru dobru, zdravu hranu, bez GMo, secera, konzervansa, aditiva i ko zna cega. Otvorili bi se oci cak i Fanu i Burtu kada bi probao hleb bez aditiva i meso bez konzervansa, domace. Da ne pricam o cvarcima, svargli kaurmi kao i soku… Pročitaj više »

Zax
Gost
Zax
3 godine prije

Problem Amerike nisu ni Rusi ni Kinezi ni razni teroristi. Problem je njihova vladajuća oligarhija koja se stopila s korporacijama koje u biti vladaju Amerikom. Lee Camp komičar na RT to ljepo objasnjava.

Amater
Gost
Amater
3 godine prije
Reply to  Zax

Točno …imperija se raspada iznutra …

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Znam da mi je komentar podugačak, ali molim da ga pročitate i umjesto minusa pokušate svojom replikom ukazati gdje griješim (ako mislite da griješim) Mislim da ni Amerika ni njeni predsjednici nisu zaslužni (krivi) za pad SSSR-a. Stvari su (po meni) drugačije nego što nam se prezentira (čak i na… Pročitaj više »

Iain
Gost
Iain
3 godine prije

Dobar članak ako stvari sagledavamo iz pozicije psihički zdrave osobe. Međutim, ako stvar sagledamo iz malo drukčije pozicije, one kojoj stvaranje kaosa upravo jest cilj, tada sve ovo što se događa itekako ima smisla i nema govora o bilo kakvim “pogreškama”. Does “Ordo ab Chao” ring a bell?

alan ford
Gost
alan ford
3 godine prije

to o kraju povijesti je izrekao Francis Fukuyama, američki aktivist japanskog podrijetla, Rockefellerov plaćenik, član CFR-a i to u vrhu najvećih plaćenika u rangu sa pokojnim Brzenskim. Joseph Nye (81 godina) stara Rockefellerova ljiga, član “Vijeća za vanjske odnose”-CFR, stvarne vlade SAD-a, predstavnika tzv. “duboke države”. Predsjednik Trilateralne komisije za… Pročitaj više »

Netko
Gost
Netko
3 godine prije

Potpuno glorificiranje kleptokratske tiranije (da budem precizniji i ne zovem zemlju demokracijom) – Rusije. Nesloboda medija, oligarsi vladaju ekonomijom dok je Putin glava mafije. Zatvaranje ili trovanje protivnika polonijem. Uglavnom, portal koji je vjerojatno dio hibridnog ratovanja i uvlačenja isfrustriranih hrvatskih kvazi poznavatelja “stanja” (čitaj: ljudi sklonih fašizmu i vladavini… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik