Georg Soros u Davosu: Gubimo na mnogim frontama i zadnji je čas da se nešto uradi

U svom govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu je američki milijarder mađarsko-židovskog podrijetla, samozvani “filantrop” i financijer galaksije nevladinih udruga okupljenih oko njegove Zaklade “Otvoreno društvo”, George Soros, napao gotovo sve. Iritiraju ga Donald Trump, Vladimir Putin, Facebook, Google, kriptovaluta Bitcoin i što sve ne. Za Georga Sorosa (87) je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa opasnost po svijet”, Rusija je “Putinova mafijaška država”, a Facebook i Google je opisao kao “sve moćnije monopoliste koji bi mogli pasti u iskušenje da se povežu s autoritarnim režimima radi stvaranja totalitarne mreže koju ne bi mogli osmisliti ni Aldous Huxley ili George Orwell u svojim romanima “Vrli novi svijet” i “1984.”.

Zaista zanimljivo?! Ostarjeli strateg i financijer “Novog svjetskog poretka” s jednim centrom moći iz kojeg će se svijetu nametnuti “univerzalne liberalne vrijednosti” je izjavio kako je Davos pravo mjesto za reći “kako su njihovi dani odbrojani”. Na upit o Bitcoinu je rekao “kako to nije valuta” i njegov čest rast je dokaz da je ova kriptovaluta “tipičan mjehur od sapuna”.

Međutim, ako pažljivo pročitamo govor Georga Sorosa, koji bi svojom slatkorječivošću mogao zavarati samo naivne čitatelje, primijetit ćemo da je to starac koji je izgubio brojne bitke i da se svijet nepovratno mijenja, čega je postao svjestan u trenutku kada su njegovi dani odbrojani i dok nemoćno promatra kako se urušava njegov san s početka devedesetih, kada je, inspiriran filozofijom Karla Poppera, krenuo u stvaranje upravo onakvog svijeta kakvog su ga opisali Huxley i Orwell.

Ipak, kako bi najbolje razumjeli o čemu je riječ, prenosimo integralnu verziju Soroseva govora u Davosu, nakon čega će publika lakše razumjeti koliko nepopravljivih stvari iritira ostarjelog milijardera, koji je, kako bi spasio carstvo koje se urušava, nedavno odlučio uložiti 18 milijardi dolara u “Otvoreno društvo”, gotovo sve svoje bogatstvo, samo kako bi pokušao spasiti nemoguće.

Govor Georga Sorosa na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu

Mafijaši Putin i Trump

 

Dobra večer. Postao je dio godišnje tradicije Davosa da dajem pregled trenutnog stanja svijeta. Planirao sam pola sata govora i pola sata za pitanja, ali se moj govor produžio. Ja to pripisujem ozbiljnosti problema s kojima se suočavamo. Nakon što završim, bit ću spreman za vaše komentare i pitanja. Tako se pripremite.

Aktualni povijesni trenutak vidim kao prilično bolan. Otvorena društva su u krizi, a razni oblici diktatura i mafija, primjerice Putinova Rusija, su o porastu. U Sjedinjenim Državama predsjednik Trump želi uspostaviti mafijsku državu, ali ne može, jer Ustav, druge institucije i živopisno civilno društvo to neće dopustiti.

Htjeli mi to ili ne, moja zaklada i većina nas se mora boriti u ovoj uzvišenoj borbi, štiteći demokratska postignuća iz prošlosti. Moja zaklada se usredotočila na svijet u razvoju, ali sada kada je otvoreno društvo ugroženo i u Sjedinjenim Državama i Europi, potrošili smo više od pola našeg proračuna kod nas, jer ono što se događa ovdje ima negativan utjecaj na cijeli svijet.

No, zaštita demokratskih postignuća prošlosti nije dovoljna. Moramo također zaštititi vrijednosti otvorenog društva i kako bi bolje izdržali buduće napade. Otvoreno društvo će uvijek imati svoje neprijatelje, a svaka generacija mora potvrditi svoju predanost otvaranju društva kako bi preživjela.

Najbolja obrana je protunapad

Najbolja obrana je principijelni protunapad. Neprijatelji otvorenog društva se osjećaju kao pobjednici, što ih tjera na prevelik pritisak u njihovim represivnim naporima, što stvara ogorčenost i nudi mogućnosti otpora. To je ono što se danas događa u mjestima poput Mađarske.

Za ostvarivanje ciljeva su moje zaklade koristile obranu otvorenog društva od njegovih neprijatelja, što vlade čini odgovornima i potiče ih na kritički način razmišljanja. Ali situacija se pogoršala. Ne samo opstanak otvorenog društva, nego i opstanak naše cijele civilizacije.

Prihvatimo nuklearnu Sjevernu Koreju i surađujmo s Kinom

Uspon čelnika kao što su Kim Jong-un u Sjevernoj Koreji i Donalda Trumpa u SAD-u imaju mnogo veze s tim. Oboje su spremni riskirati i pokrenuti nuklearni rat, samo kako bi ostali na vlasti. No, uzrok je još dublji.

Sposobnost čovječanstva da iskorištava sile prirode, kako za konstruktivne tako i za destruktivne svrhe, i dalje raste, a naša sposobnost da se time vlada varira, a sada je na niskoj razini.

Prijetnja nuklearnog ratu je toliko strašna da smo je skloni ignorirati. Ali ona je stvarna. Doista, Sjedinjene Države su na putu ka nuklearnom ratu, odbijajući prihvatiti činjenicu da je Sjeverna Koreja postala nuklearna sila. Time se stvara snažan poticaj za Sjevernu Koreju da razvije svoj nuklearni kapacitet na najbrži mogući način, što zauzvrat može potaknuti Sjedinjene Države da prethodno koriste nuklearnu nadmoć. No, pokretanje nuklearnog rata kako bi se spriječio nuklearni rat je očigledno sama po sebi proturječna strategija.

Sjeverna Koreja je već nuklearna sila

Činjenica je da je Sjeverna Koreja postala nuklearna sila i da ne postoji vojna akcija koja može spriječiti da se dogodi ono što se već dogodilo. Jedina je razborita strategija je prihvatiti stvarnost, koliko god bila neugodna, te se dogovoriti sa Sjevernom Korejom kao nuklearnom silom. To zahtijeva od Sjedinjenih Američkih Država da surađuje sa svim zainteresiranim stranama, među kojima se najviše ističe Kina.

Peking drži većinu poluga sile protiv Sjeverne Koreje, ali ih nerado koristi. Ako se previše pritisne Pyongyang, režim bi se mogao srušiti, a Kinu će preplaviti sjevernokorejske izbjeglice. Štoviše, Peking ne želi učiniti bilo kakvu uslugu a Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Koreji ili Japanu. Postizanje suradnje će zahtijevati opsežne pregovore, ali kada se postigne, savez bi se mogao suprotstaviti Sjevernoj Koreji i mrkvom i batinom.

Batina bi se mogla upotrijebiti za prisiljavanje na pregovore u dobroj vjeri, a mrkva da se Pyongyang nagradi za vjerodostojan prekid daljnjeg razvoja nuklearnog oružja. Što prije bude moguće postići takozvani sporazum o zamrzavanju, to će politika biti uspješnija. Uspjeh se može mjeriti količinom vremena kojeg Sjeverna Koreja treba da njen nuklearni arsenal bude u potpunosti operativan. Želio bih vam skrenuti pozornost na dva temeljna izvješća koja govore o izgledima nuklearnog rata u Sjevernoj Koreji.

Klimatske promjene su, između ostalog, uzrok migracija

Druga glavna prijetnja opstanku naše civilizacije su klimatske promjene, što je također sve veći uzrok prisilne migracije. Mnogo sam vodio brige o migracijskim problemima negdje drugdje i moram naglasiti kako su ti problemi teški. Ne želim ulaziti u detalje o klimatskim promjenama, jer svi znamo što treba učiniti. Imamo znanstvene spoznaje, ali nema političke volje, osobito u Trumpovoj upravi.

Trump je opasnost za svijet i može ne dočekati 2020. u uredu

Osobno smatram da je Trumpova administracija opasna po svijet. Ali to smatram čisto privremenim fenomenom koji će nestati 2020. godine, ili čak prije. Predsjedniku Trumpu priznajem zasluge za briljantno motiviranje njegovih pristaša, ali je istovremeno stvorio i jednak broj njihovih protivnika, koji su jednako snažno motivirani. Zato ove godine očekujem jači angažman Demokratske stranke.

Moj osobni cilj u Sjedinjenim Američkim Državama jest pomoći u ponovnom uspostavljanju funkcionalnog dvostranačkog sustava. To će zahtijevati ne samo uklizavanje demokratska 2018. godine, nego i da se Demokratska stranka usmjeri na nestranački odabir, imenovanje kvalitetno osposobljenih sudaca, koji će propisno provoditi zakone i druge mjere na kojima funkcionira dvostranački sustav.

Monopoli visoke tehnologije

Želim posvetiti dio preostalog vremena drugom globalnom problemu, a to je porast i monopolističko ponašanje divovskih IT platformi. Te su tvrtke često igrale inovativnu i slobodarsku ulogu. No, budući da su Facebook i Google postali sve snažniji monopolisti, postali su zapreke inovacijama i uzrokovali razne probleme kojih tek počinjemo postati svjesni.

Tvrtke zarađuju iskorištavanjem svog okruženja. Rudarstvo i naftne kompanije iskorištavaju fizičko okruženje, a društvene medijske tvrtke iskorištavaju društveno okruženje. To je posebno neugodno, jer tvrtke društvenih medija utječu na to kako ljudi razmišljaju i ponašaju se, bez da su oni toga uopće svjesni. To ima dalekosežne negativne posljedice za funkcioniranje demokracije, osobito na integritet izbora.

Značajka internetskih tvrtki je da uživaju u porastu prihoda i to predstavlja njihov fenomenalni rast. Efekt interneta je doista bez presedana i transformativan, ali je neodrživ. Facebooku je trebalo osam i pol godina da dostigne milijardu korisnika i pola od tog vremena da dosegne drugu milijardu. Po tom izračunu, Facebook će ostati bez ljudi za nove prijeme u manje od 3 godine.

Facebook i Google učinkovito kontroliraju polovicu svih prihoda od oglašavanja na internetu. Da bi zadržali svoju dominaciju trebaju proširiti svoje mreže i povećati udio pozornosti korisnika. Trenutno to čine pružajući korisnicima praktičnu platformu. Što više vremena provode korisnici na platformi, to su korisniji za vrijednost internetskih tvrtki.

Davatelji sadržaja također pridonose profitabilnosti tvrtki društvenih medija, jer ne mogu izbjeći korištenje platformi i moraju prihvatiti sve uvjete koji im se nude.

Izuzetna profitabilnost tih tvrtki uglavnom je razlog izbjegavanja njihove odgovornosti, ali i za izbjegavanje plaćanja sadržaja na njihovim platformama.

Oni tvrde da samo distribuiraju informacije. Ali činjenica da su oni gotovo monopolski distributeri ih čini javnim poduzećima i treba ih podvrgnuti strožim propisima koji imaju za cilj očuvanje tržišnog natjecanja, inovativnosti i fer i otvorenog univerzalnog pristupa.

Poslovni model društvenih medija se temelji na oglašavanju. Njihovi pravi korisnici su oglašivači. No, postupno se pojavljuje novi poslovni model koji se ne temelji samo na oglašavanju, već i na prodaji proizvoda i usluga izravno korisnicima. Oni iskorištavaju podatke koje kontroliraju, snabdijevaju uslugama ponuđače i koriste diskriminirajuće cijene kako bi za sebe zadržali više pogodnosti, koje bi inače morali podijeliti s potrošačima. Time se još više povećava njihova profitabilnost, ali povezivanje usluga i diskriminirajuće cijene potkopavaju učinkovitost tržišnog gospodarstva.

Društvene medijske tvrtke obmanjuju svoje korisnike manipulacijom njihove pozornosti i usmjeravaju ih prema vlastitim komercijalnim svrhama. Namjerno stvaraju ovisnost o uslugama koje pružaju. To može biti vrlo štetno, posebno za adolescente. Postoji sličnost između internetskih platformi i tvrtki za kockanje. Kockarske kompanije su razvile tehnike za povezivanje kockara s mjesta gdje se kocka sa svim njegovim novcem, čak i novcem kojeg nemaju.

Ljudi su zbog društvenih medija već izgubili slobodu uma i to na američkim izborima 2106.

Nešto vrlo štetno i možda nepovratno se događa s ljudskom pažnjom u našem digitalnom dobu. Ne govorim samo o distrakciji ili ovisnosti, tvrtke društvenih medija potiču ljude da se odreknu svoje autonomije. Snaga za oblikovanje pozornosti ljudi je sve više koncentrirana u rukama nekoliko tvrtki. Potreban je pravi napor da se obrani ono što je John Stuart Mill nazvao “slobodom uma.” Postoji mogućnost da će tu slobodu, jednom izgubljenu, ljudi koji odrastaju u digitalnom dobu teško vratiti.

Što ako se IT monopolisti ujedine s autoritarnim režimima Rusije i Kine?

To može imati dalekosežne političke posljedice. Ljudima bez slobode mišljenja je lako manipulirati. Ova opasnost se ne odnosi samo na budućnost i već je igrala važnu ulogu u američkim predsjedničkim izborima godine.

Ali je na horizontu još alarmantnija perspektiva. Mogao bi se stvoriti savez između autoritarnih država i tih velikih IT monopolista, uz bogatstvo podataka koji bi ujedinio nove sustave korporativnog nadzora s već razvijenim sustavom državnog sponzoriranog nadzora. To bi moglo rezultirati mrežom totalitarne kontrole koju nisu mogli zamisliti ni Aldous Huxley ni George Orwell.

Zemlje u kojima bi se takvi nesretni brakovi najvjerojatnije prvo mogli dogoditi su Rusija i Kina. Kineske informatičke tvrtke su u potpunosti jednake američkim tvrtkama. Također uživaju punu potporu i zaštitu Xi Jingpingova režima. Vlada Kine je dovoljno jaka da zaštiti svoje nacionalne divove, barem unutar svojih granica.

Američki informatički monopolisti su već u iskušenju da se kompromitiraju, samo kako bi ušli u ta ogromna i brzorastuća tržišta. Diktatorski vođe u tim zemljama bi bili presretni da surađuju s njima, jer žele poboljšati svoje metode kontrole nad vlastitim stanovništvom i proširiti svoju moć i utjecaj u Sjedinjenim Državama i ostatku svijeta.

Vlasnici divovskih platformi se smatraju gospodarima svemira, no zapravo robuju očuvanju njihove dominantne pozicije. Samo je pitanje vremena kada će globalna dominacija američkih IT monopolista biti razbijena. Davos je dobro mjesto za reći da su ti dani brojani. Propisi i oporezivanje bit će njihovo uništenje, a povjerenik EU za zaštitu tržišnog natjecanja Vestager će biti njihov neprijatelj.

Također se sve više prepoznaje povezanosti između dominacije monopola platformi i porasta razine nejednakosti. Koncentracija vlasništva dionica u rukama nekolicine pojedinaca ima neku ulogu, ali je poseban položaj kojeg zauzimaju IT divovi još važnija. Oni su postigli moć monopola, ali se istovremeno međusobno natječu. Oni su dovoljno veliki da progutaju start-up kojeg bi mogla razviti konkurencija, ali samo divovi imaju sredstva za međusobni napad u istom području. Oni su spremni dominirati novim područjima rasta koji se otvara umjetnom inteligencijom, poput automobila bez vozača.

Utjecaj inovacija na nezaposlenost ovisi o vladinim politikama. Europska unija, osobito nordijske zemlje mnogo su dalekovidnije u svojoj socijalnoj politici od Sjedinjenih Država. Oni štite radnike, a ne poslove. Oni su spremni platiti za povratak raseljenih radnika. To radnicima u nordijskim zemljama daje veći osjećaj sigurnosti i čini ih spremnijim da podrže tehnološke inovacije nego radnici u SAD-u.

Internetski monopolisti nemaju niti volju ni sklonosti za zaštitu društva od posljedica njihovih postupaka. To ih pretvara u opasnost i odgovornost je regulatornih tijela da društvo zaštiti od njih. U SAD-u regulatori nisu dovoljno jaki da se usprotive njihovom političkom utjecaju. Europska unija je bolje pozicionirana, jer nema vlastite divove ove vrste.

Europska unija koristi drugačiju definiciju moći monopolista od Sjedinjenih Država. Američko zakonodavstvo se usredotočuje prvenstveno na monopole stvorene akvizicijama, dok zakonodavstvo EU zabranjuje zloupotrebu moći monopola,  bez obzira na to kako je postignut. Europa ima puno jače zakone o privatnosti i zaštiti podataka od Amerike. Štoviše, američki zakon je usvojio čudnu doktrinu i mjeri štetu pri povećanju cijene koju plaćaju kupci za dobivene usluge, tako da je gotovo nemoguće dokazati kada je većina usluga besplatna. To ostaje tako bez obzira na vrijedne podatke koje tvrtke na svojim platformama prikupljaju od svojih korisnika.

Povjerenik Vestager je šampion europskog pristupa. Europskoj uniji je trebalo sedam godina da dobije slučaj protiv Googlea, ali je zbog tog uspjeha proces uvelike ubrzan. Zbog svog prozelitizma, europski je pristup počeo utjecati i na stavove u Sjedinjenim Državama.

Uspon nacionalizma i kako ga preokrenuti

Spomenuo sam neke od najvažnijih problema s kojima se danas suočavamo. U zaključku, dopustite da naglasim da živimo u revolucionarnom razdoblju. Sve naše uspostavljene institucije su u stanju fluktuacije. U takvim okolnostima pogreške i refleksivnost djeluju punom snagom.

U životu sam proživio slične uvjete, posljednjih nekoliko trideset godina. Tada sam izgradio svoju mrežu i temelje u bivšem sovjetskom carstvu. Glavna razlika između dva razdoblja je da je prije trideset godina dominantno vjerovanje bilo u međunarodnu vladavinu i suradnju. Europska unija je bila rastuća snaga, a Sovjetski Savez je bio u opadanju. Danas je, međutim, motivirajuća sila nacionalizam.

Rusija je mafijaška država s nacionalističkom ideologijom

Rusija je ponovno ojačala, a Europska unija je u opasnosti od odustajanja od vlastitih vrijednosti.

Kao što ćete se sjetiti, dosadašnja iskustva se nisu pokazala dobrima za Sovjetski Savez. Sovjetsko carstvo se urušilo i Rusija je postala mafijaška država koja je usvojila nacionalističku ideologiju. Moji su temelji bili vrlo dobri i napredne članice sovjetskog carstva su se pridružile Europskoj uniji.

Spasimo Europsku uniju

Sada nam je cilj pomoći spasiti Europsku uniju, kako bi se radikalno preustrojila. EU je uživala oduševljenu podršku ljudi moje generacije, ali se to promijenilo nakon financijske krize 2008. godine. EU je izgubila svoj put zato što je vladala na temelju zastarjelih ugovora i pogrešnim uvjerenjima u politiku štednje. Ono što je bila dobrovoljna zajednica jednakih država se pretvorilo u odnos između vjerovnika i dužnika, gdje dužnici nisu mogli ispuniti svoje obveze, a vjerovnici su postavili uvjete koje dužnici moraju ispuniti. Ta zajednica više nije bila ni dobrovoljna, ni jednaka.

Posljedica toga je da veliki dio trenutne generacije Europsku uniju smatra svojim neprijateljem. Jedna važna zemlja, Velika Britanija, je u procesu napuštanja EU, a najmanje dvije zemlje, Poljska i Mađarska, imaju vlade koje se čvrsto protive vrijednostima na kojima se Europska unija temelji. Oni su u akutnom sukobu s raznim europskim institucijama i te ih institucije pokušavaju disciplinirati. U nekoliko drugih zemalja su antieuropske stranke u porastu. U Austriji su u vladajućoj koaliciji, a sudbina Italije će biti odlučena na izborima u ožujku.

Kako možemo spriječiti da Europska unija odustane od svojih vrijednosti? Moramo je reformirati na svim razinama, na razini same EU, na razini država članica i razini biračkog tijela. Mi smo u revolucionarnom razdoblju. Sve je podložno promjenama. Danas donesene će odrediti budućnost.

Na razini EU je glavno pitanje što treba učiniti u vezi eura? Mora li svaka država članica na kraju usvojiti euro ili bi trebalo da trenutna situacija ostane neograničeno trajna? Ugovor iz Maastrichta propisao je prvu opciju, ali je euro donio neke nedostatke koje Ugovor iz Maastrichta nije predvidio, i još uvijek čekaju rješenje.

Europska unija treba apsorbirati sve zemlje

Treba li europskim problemima dopustiti da ugroze budućnost Europske unije? Ja bih snažno govorio protiv toga. Činjenica je i da se zemlje koje ne ispunjavaju uvjete žele pridružiti, ali one koje su već članice su protiv njega, osim Bugarske. Osim toga, želio bih da Velika Britanija i dalje ostane članica EU ili da se eventualno ponovo pridruži, ali to se neće moći dogoditi ako to podrazumijeva usvajanje eura.

Izbor s kojim se suočava EU bi se mogao bolje formulirati kao višestruki i pristup s više brzina. U pristupu s više brzina se države članice unaprijed moraju dogovoriti o konačnom ishodu. U višestrukom pristupu su države članice slobodne formirati koalicije koje spremne slijediti određene ciljeve u kojima se slažu. Pristup s više staza je očito fleksibilniji, ali je europska birokracija favorizirala pristup s više brzina. To se uvelike doprinijelo rigidnosti strukture same Europske unije.

Na razini država članica, njihove političke stranke su uglavnom su zastarjele. Stara razlika između ljevice i desnice je postala pro ili antieuropska. To se različito manifestira u različitim zemljama.

U Njemačkoj je sijamski dvostranački dogovor između CDU-a i CSU-a neodrživ nakon rezultata nedavnih izbora. Postoji još jedna stranka, Alternativa za Njemačku (AfD), koja je još više desno od CSU-a u Bavarskoj. To je prisililo CSU da krene desnije od njih, zbog lokalnih izbora u Bavarskoj iduće godine, tako da je jaz između CSU-a i CDU-a postao prevelik. Zbog toga je njemački stranački sustav u velikoj mjeri nefunkcionalan, sve dok se CDU i CSU ne raspadnu.

U Velikoj Britaniji su konzervativci  stranka desnice i Laburistička stranka ljevice, ali je svaka stranka interno podijeljena u svom stavu prema Brexitu. To preko mjere komplicira pregovore o Brexitu i čini ih iznimno teške za Britance, kao zemlju koja odlučuje i mijenja svoju poziciju prema Europi.

Očekuje se da će druge europske zemlje proći slične izazove, uz izuzetak Francuske, koja je već prošla unutarnju revoluciju.

Na razini biračkog tijela, inicijativa odozgo prema dolje koju je započela mala skupina vizionara na čelu s Jeanom Monnetom, dugo je vodila proces integracije, ali je izgubila snagu. Sada trebamo kombinaciju pristupa europskih vlasti s vrha prema dolje s inicijativama koje započinje angažiranjem biračkog tijela. Srećom, postoji mnogo takvih inicijativa i ostaje da se vidi kako će vlasti reagirati na njih.

Izbor Macrona nudi model za spas Europe

Do sada je predsjednik Macron pokazao najprikladniji odgovor. On je kampanju za francusko predsjedništvo vodio na proeuropskoj platformi, a njegova trenutna strategija je usredotočena na izbore za Europski parlament 2019. godine, a to zahtijeva angažiranje biračkog tijela.

Kina korača ka novom režimu i dajmo joj mjesto u globalnom upravljanju

Dok sam detaljnije analizirao Europu s povijesne perspektive, u konačnici je mnogo važnije što se događa u Aziji. Kina je rastuća sila. U Kini su stvoreni mnogi žarki vjernici, oni koji su poslani da budu preodgojeni u ruralnim područjima u vrijeme Maove revolucije. Oni koji su preživjeli su se vratili i zauzeli položaje u vlasti i vladi. Tako je stvoren budući otvoreni smjer Kine. Ali ne više.

Promicatelji otvorenog društva su došli u dob za umirovljenje, a Xi Jinping, koji ima više zajedničkog s Putinom nego s takozvanim Zapadom, počeo je uspostavljati novi sustav stranačkog pokroviteljstva. Bojim se da će situacija za sljedećih dvadeset godina biti prilično sumorna. Ipak, važno je Kinu ugraditi u institucije globalnog upravljanja. To može pomoći da se izbjegne svjetski rat koji bi uništio cijelu našu civilizaciju.

Ostala su i lokalna bojišta u Africi, na Bliskom istoku i Središnjoj Aziji. Moje su zaklade aktivno uključene u sve njih. Posebno smo usredotočeni na Afriku, gdje su diktatori u Keniji, Zimbabveu i Demokratskoj Republici Kongo počinili izborne prijevare na dosad neviđenoj skali, a građani doslovce riskiraju svoje živote da se odupru diktaturi. Naš je cilj osnažiti lokalno stanovništvo da se bavi vlastitim problemima, pomoći im u nepovoljnom položaju i smanjiti ljudske patnje u najvećoj mogućoj mjeri. To će nam oduzeti dosta vremena za činiti dobro i nakon mog života.

Tako je govorio George Soros u Davosu 25. siječnja 2018. godine.