“Ruski red protiv zapadnog kaosa”

sad rusija
30 komentara

Tko prati odnose između Rusije i Ukrajine, sjeća se da je Vladimir Putin naložio vladi da u prosincu 2013. odobri Ukrajini zajam od 15 milijardi dolara i odmah je isplaćena prva tranša od tri milijarde. Kasnije se Kijev žalio, tvrdeći da je to bio “privatni kredit” Putina svrgnutom predsjedniku Janukoviču, a onda je sve došlo pred sud u Engleskoj.

Kako piše ruski stručnjak Rostislav Iščenko, 14. rujna je Apelacioni sud Engleske i Walesa odlučio stati na stranu Ukrajine i presuditi u korist Kijeva u slučaju o spomenute tri milijarde dolara, što je dio zajma od 15 milijardi koje je Rusija 2013. osigurala vladi Viktora Janukoviča.

Ukrajina priznaje dug, ali želi da konačna odluka u obzir uzme presudu Arbitražnog suda u Stockholmu o navodnom “dugu” kojeg Naftogaz traži od Gazproma. Kijev vjeruje da ako oduze od svog duga Rusiji ovu svotu, potom novac od “krađe Krima” i štete zbog ruske pomoći Donbasu, onda Moskva ne samo da neće dobiti svoje tri milijarde, nego će Kijevu morati platiti veliku svotu novca.

Iščenko podsjeća da je Arbitražni sud u Stockholmu, nakon što je razmotrio uzajamne tvrdnje stranaka u sporu, “zadovoljio” obje strane tako da je Ukrajini od višestruko tražene svote odobrio odštetu od 2,5 milijardi dolara.

Apsolutno nezamislivo obrazloženje, što je vjerojatno presedan u praksi Arbitražnog suda u Stockholmu, jest činjenica da su suci svoju odluku motivirali ne po sadržaju ugovora Naftogaza i Gazproma, već zbog lošeg ekonomskog stanja Ukrajine.

Ovakvo obrazloženje se nije čulo ni u najbesmislenijim i skandaloznim obrazloženjima presuda svih međunarodnih sporova koji su vođeni u povijesti. Konkretno, prema ugovoru Naftogaz nema pravo na odštetu, ali je Ukrajina u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji, a Gazprom je dobrostojeći svjetski gigant, stoga nije sporno da nešto od novca pokloni ukrajinskim neradnicima. Točno tako, jer je od odlaska Rusije iz Ukrajine, konkretno Gazproma koji se brinuo za plinski tranzitni sustav ukrajinskog operatera, ukrajinski GTS u četiri godine na nekim dionicama oštećen i do 65%.

Rostislav Iščenko podsjeća da je Rusija pokrenula žalbeni postupak o slučaju s Naftogazom pred Apelacionim sudom u Stockholmu.

Neposredno prije odluke britanskog suda  Apelacioni sud u Stockholmu ukida provedbu prvostupanjske presude i sada se čeka konačna instanca ovog pravosudnog tijela.

gasna infrastruktura Ukrajine
FOTO: Gasna infrastruktura Ukrajine

Do sada oba rješenja ne mijenjaju ništa. Oba spora u suštini ostaju nedovršena. Ali je njihova temeljna nedorečenost, uz savršeno očiglednu nepogrešivost ruske pozicije, zajedno s odlukom Arbitražnog suda u Stockholmu, stvoriti situaciju u kojoj su, zbog očite politizacije donesenih odluka, tradicionalne međunarodne strukture za rješavanje gospodarskih sporova beskorisne.

Niti Arbitražni sud u Stockholmu nije ovlašten rješavati ekonomske probleme Ukrajine, osobito ne na štetu Gazproma, niti britanski sudovi mogu raspravljati i donositi odluke o političke tvrdnjama dviju država u sporu. Njihova se zadaća sastoji samo u procjeni ispunjenja ili neispunjavanja odredbi ugovornih stranaka o točno određenom predmetu, a ako postoji slučaj kršenja ugovora, onda su ti sudovi nadležni izreći sankcije predviđene istim ugovorom. Ništa više od toga.

No, posljednjih su dana pogođeni Gazprom, Rusija, ali i međunarodno pravo, koje je u Stockholmu i Londonu izgubilo bilo kakav smisao.

Dalje, što je u Rusiji vrlo važna tema ovih dana, patrijarh Bartolomej iz Konstantinopola, suprotno prosvjedima primata Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije mitropolita Onofrija, šalje da dva egzarha u Ukrajinu za pripremu autokefalnosti pravoslavnih kršćana Ukrajine pod okriljem nepriznate Ukrajinske pravoslavne crkve patrijarha Filareta, koja je nastala u režiji političkog vrha i oko sebe je okupila  rascjepkane sekte. Posljedice ove odluke se ovdje ne osjete, ali je cilj pokrenuti lavinu raskola unutar pravoslavnih kršćana i stvaranje možda desetina nepriznatih autokefalnih crkvi.

U Europskoj uniji je izbio skandal oko pokušaja Europskog parlamenta i Vijeća EU da Mađarsku kazni zbog suprotstavljanja migracijskoj politici Bruxellesa, bolje rečeno Berlina i Pariza.

Izvana izgleda da ovi događaji nemaju ništa zajedničko jedni s drugima, iako su sve to karike u jednom lancu. Svaka odluka pokušava uništiti postojeći svjetski poredak. Neka u sferi međunarodnog prava, neke u crkvenim odnosima u pravoslavnom svijetu, neke u sferi odnosa između nacionalnih država i birokratskih struktura EU.

I ovdje ne govorimo o preoblikovanju nekih struktura ili stjecanju prednosti bilo koje države, nego o uništavanju cjelokupnog globalnog pravnog sustava koji regulira političke, gospodarske, financijske, sportske, kulturne i druge odnose.

Tako se, na primjer, “olimpijski doping skandal” oko ruskih sportaša na kraju pokazao kao pokušaj da se ukradu pobjede ruskog tima, uništi ruski sport i ponizi Rusija.

Kao što vidimo, Moskvu se stalno gura da poduzme drastične akcije u različitim smjerovima. Protiv međunarodnih gospodarskih sudova, protiv olimpijskog pokreta, da se upliće u crkvena pitanja, dok se u političko-diplomatskoj sferi mora boriti s aferom u kojoj britanska vlada ne samo da se koristi ruskim prebjezima, nego i vlastitim građanima, što je došlo do točke apsurda koja bi u konačnici morala prisiliti Rusiju na oštar diplomatski demarš protiv Velike Britanije, nakon čega će se Moskvu optužiti za “oštro pogoršanje međunarodne klime”.

Možda je nakon pojašnjenja ruskog stručnjaka nekima jasnije zašto politički vrh u Moskvi ostaje priseban i dalje se ironično koristi terminima poput “naši zapadni partneri…” ili “naši zapadni prijatelji…”, iako su itekako svjesni da u zapadnim kancelarijama, sudovima, organizacijama, čak i Carigradskoj patrijaršiji, koja nema nikakve ovlasti da donosi odluke o Ukrajini, nemaju ni “partnera” ni “prijatelja”.

Ali to nije samo Moskva. Slično tome  SAD prisiljavaju Kinu i EU da igraju na slabljenje dolara, što Trumpu treba mnogo više od Pekinga ili Bruxellesa, jer će Europa i Kina zbrajati gubitke, a ne dobiti.

Već smo spomenuli mađarski presedan. Ovdje zapravo govorimo o činjenici da europska globalistička birokracija potiče nacionalne europske države da se pokore Europskoj uniji, koja je po svojoj strukturi neprijatelj suvereniteta.

Evropski parlament
FOTO: Ilustracija, Evropski parlament

Od pamtivijeka države koje posežu za ratom krivnju žele prebaciti na žrtve agresije. To se ne radi s ciljem uopće ublažavanja bolesne savjesti, koje agresor i nema, nego zato što imidž agresora nikome nije donio koristi.

Motivi za agresiju nekada mogu biti apsurdni. Na primjer, navodni razlog ulaska Velike Britanije, a potom i Sjedinjenih Država u Prvi svjetski rat bilo je kršenje neutralnosti i suvereniteta Belgije od strane Njemačke.

Slično tome je kršenje neutralnosti u Belgiji, Danskoj i Norveškoj u Drugom svjetskom ratu služilo Rooseveltovoj administraciji da vrlo dobrom propagandom uvjeri više nego neutralne Amerikance da su Sjedinjene Države Velikoj Britaniji dužne pružiti vojnu i gospodarsku pomoć, uključujući oblike pomoći koji su nedopustivi za neutralnu državu, čime su SAD zapravo izazivale uključivanje u rat.

To da u Drugom svjetskom ratu saveznici nisu skrivali da i sami krše neutralnost, barem u Belgiji i Norveškoj, nije nikakva tajna. Jednako kao je uoči Prvog svjetskog rata Velika Britanija jasno poručile Nijemcima da se neće boriti, bez obzira na to što se dogodilo na kontinentu, a onda je rekla kako jednostavno ne može živjeti uz očito gaženje belgijske neutralnosti. U oba slučaja, status agresora koji je dodijeljen Njemačkoj je pridonio stvaranju gotovo globalne koalicije protiv Berlina.

Ako je u Drugom svjetskom ratu zbog nacista taj potez imao opravdanje, u Prvom svjetskom ratu Berlin sigurno nije bio veći agresor od Londona, koji je učinio sve od sebe da bi izazvao i zapalio ovaj rat.

Dakle, glavni krivac svjetskih nevolja prvo izgubi saveznike, potom u očima svjetske zajednice snosi odgovornost za izazivanje sukoba, gubi potporu, tone u izolaciju i tako sve do njegovog poraza u sukobu. Podsjeća li vas ovaj “modus operandi” na nešto čemu danas svjedočimo u svijetu, a sve dolazi iz iste kuhinje kao prije sto godina?

Sjedinjene Države u trenutnoj globalnoj konfiguraciji više ne uspijevaju održati svoju hegemoniju i ulažu sve napore da postojeći poredak unište. No, ovaj proces ne treba pogrešno shvatiti kao uništenje mrskog “Novog svjetskog poretka”, što neki kao zaslugu pripisuju Donaldu Trumpu. Prije bi se moglo reći da se uništava sve kako bi se ponovno izgradio monstrum zvan “Pax Americana”, koji je tijekom protekla dva desetljeća zadobio niz smrtnih rana.

Washington uništava sve što može, od zemalja do međunarodnih organizacija i norme međunarodnog prava. Ali se za imidž destruktivne sile plaća ozbiljna politička cijena. Čak se i elitni duh najbližih saveznika počinje bojati nepredvidivosti svog partnera, odnosno njegove predvidive destruktivnosti.

I sada dolazimo do trenutka u kojem  SAD tu odgovornost žele dijeliti s ostalim svjetskim silama – Rusijom, Kinom i Europskom unijom, iako potonja nije sila u pravom smislu te riječi. Barem ne što se tiče suvereniteta. No važna je percepcija.

SAD - NATO - proračun - Europa
FOTO: Ilustracija, SAD – NATO

To je otprilike isto kao kad ukrajinski “stručnjaci” u ruskim emisijama, kada ih se pita o svim kršenjima pravnih normi u Ukrajini, samo viknu: “Vi to isto radite!” Ili “Vi ste još gori!”

Dakle, u situaciji u kojoj nema opravdanja, a zločin je očigledan, točno onakvoj u kakvoj su danas SAD, diljem planete se uništavaju strukture koje reguliraju međunarodne odnose na različitim područjima, a na mjestu civilizacije se stvaraju barbarske periferije, kao u Libiji, Ukrajini, Iraku, Afganistanu, Jemenu, kako se probalo učiniti u Siriji, Iranu, Turskoj, Venezueli, Nikaragvi, Armeniji, Središnjoj Aziji, Pakistanu, Kini, pa čak i Rusiji.

SAD su spremni kriviti sve za uništenje civilizacije, za smrt milijuna, ako ne i stotina milijuna ljudi, samo kako bi povratile izgubljeni status svjetskog hegemona. Zbog toga podupiru postojeće proturječnosti i stvaraju nove linije podjela, a tamo gdje ne postoje koriste svoj utjecaj u međunarodnim strukturama kako bi prisilili neke od njih da donose neadekvatne odluke koje su očito neprijateljske prema pojedinim zemljama, uključujući Rusiju.

Nakon svega učinjenog, iz prikrajka čekaju oštru reakciju pogođenih, kako bi ih se moglo okriviti za demontiranje globalnog sustava međunarodnog prava i propasti relevantnih institucija. Sve to se čini s mantrom kako je važno imati povjerenje u SAD i smanjiti potporu američkim protivnicima.

To je duga i komplicirana igra živaca u kojima Rusija, Kina, Iran, dio Turske i sada značajan dio Europske unije pokušavaju dobiti na vremenu za restrukturiranje globalnog sustava i stvoriti novo područje međunarodnog prava koji će biti zaštićeno od američkih napada. Zauzvrat su Washington i njegovi saveznici u raznim dijelovima svijeta razorili što je moguće više zemalja i struktura, samo kako bi izazvali sukobe u kojima će sudjelovati njihovi protivnici, tako da im u igri bez pravila oduzmu prednosti koje su stekli igrajući po pravilima.

Moramo shvatiti da uništavanje međunarodnog pravnog sustava nije nuspojava američkih akcija, već američki strateški cilj, posljednja prilika Washingtona da se izvuče iz živog blata i dobije slobodu političkog manevra. Washington će dosljedno ići ovim putem sve do cilja. Kada želite izazvati sukob, prije ili kasnije će se stvoriti situacija u kojoj ćete se morati boriti ili predati. Uvijek morate biti spremni na to. No,  transformacija “od Leopolda do leoparda” uvijek treba biti iznenadna, neočekivana za neprijatelja, jednako ili još učinkovitija od gruzijske operacije 2008. i one na Krimu 2014. Red će uvijek vjerojatnije pobijediti kaos, ali zato red treba sačuvati, barem kod sebe i svojih saveznika, zaključio je Rostislav Iščenko.

Ishchenko: Russian Order Against Western Chaos

 

NATO
Pretplatiti se
Obavijesti o
30 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
eu kolonija
5 godine prije

kršćanstvo je staro 2000 godina I ono je napravilo red a I prosperitet u državama koje su ga prakticirale. amerikancima I brtancima je zasmetalo I kršćanstvo. oni pokušavaju odvratiti vlastititi narod od tradicije I identiteta što je mač sa dvije oštrice

Dub Miroslav
5 godine prije

Rijetko se nađe ovako dobar članak!

shumadinac
5 godine prije

Ovo sam ja odavno i šire obrazlagao… – Opisana strategija nije novijeg datuma i vrlo pažljivo se sprovodi. “Razmontiranje” međunarodnog prava je odavno praktikovano od strane SAD ali je napadom NATO na Srbiju postalo nedvosmisleno. To je, međutim, samo vrh ledenog brega. Napad se sprovodi na sve sfere našeg života. Relativiziranje tradicionalnih vrednosti, uništavanje porodice, ukidanje osnovnih ljudskih prava (nemojte misliti da voda “nije univerzalno ljudsko pravo” samo iz ekonomskih razloga), nametanje “novih seksualnih pravila… I tako mogu do sutra da nabrajam krajnje šokantne primere porobljavanja i duha i tela običnog čoveka na koje se on sve više navikava i prihvata kao normalno. Nikako ne treba potcenjivati ovu strategiju. Ma koliko da nam je očigledna ona postiže tačno ono što joj je svrha i za sada je superiorna u odnosu na konkurenciju – to je osnovni razlog što sam pesimista. SAD će mnogo lakše da izazove rat nego što svi… Čitaj više »

Cudno
5 godine prije

Jako dobar clanak, pismen, sadrzajan, promisljen…

Alex
5 godine prije

Odličan članak. Nažalost, raspad svakog carstva prati dugotrajna agonija koja može potrajati. Direktnog sukoba nuklearnih sila, po mom mišljenju, neće biti, jer je to kraj svih i svega. Na kraju balade Amerika će se morati priznati poraz i pocet se navikavati na novu ulogu koja će joj se dodijeliti u novom svjetskom poretku. Kako će vratiti trilijuna duga, to niko nezna. Ali velike promjene dolaze.

čitalac
5 godine prije

Je, je, ali…
Rostislav Iščenko je u svojim kolumnama već poodavna najavio da će se Ukrajina raspasti i po njegovoj tvrdnji trebala se je već raspasti prije par godina.
Bilo je i nemalo analitičara po kojima je EUR već trebao propasti a onda i EU
Hm…

Weteran
5 godine prije

Točak Globalizacije i dalje gazi.
Svakim danom sve teže se okreće, ali i dalje “radi”.
SAD su jedna od ključnih žrtava Globalizacije!
Najveća prepreka globalizaciji je Pravoslavlje!?
Videćemo uskoro u kojem pravcu ide ovaj Svet?

Abe Nepotvrdjeni
5 godine prije

Ono kad razbojnici požele biti državnici, odnekud poznato.

Alen
5 godine prije

U svom rasulu pale sve mostove..To se je i ocekivalo…

Potemkin(Georgij Zukov )
5 godine prije
Spartak
5 godine prije

Kakva je to besmislena presuda! Ali očekivana. Ti “sudovi” u Stockholmu i Londonu nisu nikakvi sudovi, to su anglocionistički banksteri odjeveni u sudačke toge. Njihove presude ne smije RF uzimati u obzir jer su protivne zdravom razumu. To je svima jasno, vjerujem i “sucima”.Ali tako su naredili njihovi gazde u Lonodn Cityju i Wall Streetu, a oni čuvaju svoja dobro plaćena radna mjesta.
Nažalost, bojim se da povrat onih uplaćenih 3 milijarde Rusija nikad vidjeti neće. Što je opljačkano, opljačkano je.
No, idemo dalje. Ni prva ni zadnja prevara pokvarenog svijeta. Neka je Moskvi utjeha da nije izgubila više. Vjerujem da će banda unatočsvim tim krađama propasti jednoga dana.

Iggys
5 godine prije

Britanci su umislili da su njihovi sudovi bogom dani da presuđuju u sporovima drugih država (da imaju međunarodnu jurisdikciju) i da su njihove odluke izvršne u celom svetu. Kakva glupost.

Carlosan
5 godine prije

NIsam ekspert ni neki znalac, ali nije mi jasno po kojem kriteriju Ukrajinci ne mogu imati vlastitu pravoslavnu crkvu? Zato što se ruski Patrijarh ne slaže?
Ako Ukrajina ima 40 mil. stanovnika (45?) i ako je 10 % pravoslavnih Ukrajinaca zašto ne bi imali pravo na autokefalnost?
Isto je pitanje i za Crnogorsku PC.
NIje mi cilj podbadati nikoga već ako ima netko da mi argumentirano rastumači.

Kile
5 godine prije

Odličan tekst, gušt za čitat

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI