Anur Hadžiomerspahić – angažovana umjetnost u luđačkom vremenu

Anur Hadžiomerspahić, angažovana umjetnost, friendship.
0

Anur Hadžiomerspahić je bosanskohercegovački dizajner i umjetnik. Osnivač je kreativnog tima Ideologija, najuspješnije reklamne agencije u Bosni i Hercegovini koja je radila reklamne kampanje i grafički dizajn za mnoge uspješne projekte i za brojne poznate ličnosti u Bosni i Hercegovini i regionu.

Anur je rođen u Sarajevu 1971. godine. Studirao je grafički dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a studije okončao i diplomirao u Milanu, na Akademiji likovnih umjetnosti Brera/Accademia di Belle Arti Brera/ i Evropskom institutu za dizajn u Milanu/Istituto Europeo di Design Milano.

Najviše uticaja na njegov rad imali su Barbara Kruger i Oliviero Toskani, sa svojim elementima jasnosti, jednostavnosti i hrabrog govornog čina. Prema stilskom određenju najbliži je slavenskoj plakatnoj školi, prije svega Ferenzu Baratu i umjetničkom iskazu René Magrittea. Od devedesetih godina do danas bavi se angažovanom umjetnošću. U svom radu služi se osnovnim elementima reklamne industrije – alatima reklame i grafičkog dizajna, a svoj umjetnički angažman doživljava kao kritički osvrt na društvo i vremenski okvir u kome danas živimo. Njegova umjetnost je atraktivna, ironična, jasna, ali duboko politična sa snažnim vizualnim porukama. Nastala je iz potrebe da progovori i ukazuje na anomalije u društvu u kojem živimo, o nepravdi, površnosti, ljudskim pravima, robovlasničkom svijetu i savremenim pošastima liberalnog kapitalizma i korporativizma u svijetu.

Human Conditions i Fake Art

Cijeli njegov opus dijeli se na dva povezana ciklusa – opus plakata pod nazivom ”Human Conditions”, koji je 2001. godine izložen na Centralnoj izložbi Venecijanskog bijenala, a drugi je opus ”Fake Art”.

U ranim radovima ‘Human Condition I’ osnovni alati njegove angažovane umjetnosti su elementi reklama i grafički dizajn kroz upotrebu fotografike koja je osnova slavenskog plakata. U drugoj fazi, ”Human Condition II, koristi bilboarde, citylightove, brendirane štandove sa promotivnim materijalima, uniformisane hostese koje dijele promotivne letke u tržnim centrima i supermarketima. Sve su to elementi reklamne industrije koje autor koristi da vizuelnim jezikom efektno i snažno ukaže na surovost kapitalizma i čudovišne posljedice ovog političkog sistema: nesigurnost i odsustvo empatije, otuđenje ljudi, nestanak radničkih prava, stvaranje ekstremno bogatih elita nasuprot velikom siromaštvu; mobingu, depresiji i anksioznim poremećajima kao bolestima modernog društva.

Fake Art su printovi fotografija koje autor fotomanipulacijom pretvara u lažne uljane slike kako bi ogolio prirodu današnjih vrijednosti i poslao snažnu poruku. ”Fake” kao lajtmotiv provlači se kroz cijeli ciklus. To je u osnovi priča o svijetu laži i licemjerja: lažna ljubav, lažni prijatelji, lažna osjećanja, lažni idoli, lažne diplome, lažni ratovi, lažni mir, lažne vijesti, lažna hrana, lažno voće, lažno povrće, lažne religije, lažna empatija, lažna pravda, lažna kosa, lažne grudi, lažni brakovi. Kako sam autor objašnjava:

„U tom odnosu između onoga u šta vjeruješ dok gledaš taj jeftini proizvod fotošop filtera ja vidim onaj odnos koji imaš dok gledaš vijesti koje lažu, a ti ih doživljavaš kao apsolutnu istinu, vidim lažne osmijehe kojima vjeruješ da su iskreni, vidim retuširane ljepotice na naslovnicama zbog kojih oboliš od anoreksije, vidim lažne silikonske grudi ili usne koje želiš, vidim taj cijeli pojavni svijet lišen bilo kakvog smisla u koji vjerujemo, i koji nas vara i manipuliše sa nama“.

Umjetnik publici i publika umjetniku

Vrlo jasno i precizno priča o današnjem duboko podijeljenom, zaraćenom i luđačkom svijetu u kojem živimo. Pored angažovanosti i figurativnosti plakatnog dizajna, Anurov umjetnički izraz vezan je i za uličnu umjetnost, već od devedesetih godina. Njegovi radovi izlagani su u javnim prostorima, supermarketima, na ulicama, metroima, kafanama i trgovima. To je jedini pravi način da njegova umjetnost komunicira sa svima, a ne samo sa povlašćenim umjetničkim elitama u galerijskim prostorima i muzejima.

U tom odnosu prisnosti autora i publike, globalna mreža je za ovog umjetnika “odličan izlagački prostor koji omogućava dvosmjernu komunikaciju – umjetnik publici ali i publika umjetniku“, znatan dio njegovog opusa je upravo prisutan na Mreži i u cyber prostorima koje često koristi za svoje izlagačke aktivnosti i predstavljanje svojih radova.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik