Već više od trideset godina živim u Francuskoj. U zemlji koja nije moja po rođenju, ali jest po iskustvu i patriotizmu. Odrastao sam u jednoj kulturi, a sazrijevao u drugoj. Naučio sam gledati svijet iz dva kuta, slušati dvije strane, razumjeti dvije vrste ponosa. Francuska je zemlja mnogih velikih, često neshvaćenih umova. Ljudi ovdje znaju biti nevjerojatno bogati u glavi, a skromni u džepu. Ne žive od izloženosti, nego od misli. Rasprave su važnije od dojma. Ideje važnije od etiketa.
S vremenom sam shvatio da se u Francuskoj najdublje stvari ne govore kroz “parole”, nego kroz sliku, pjesmu i kreaciju. U Francuskoj pjesma nije samo melodija – ona je stav. Roman nije samo priča – on je dijagnoza društva. I tek kad to razumiješ, počneš slušati i gledati drugačije.
Često slušam glazbu. U autu ili tijekom noći dok radim nešto kreativno. Vrlo sam probirljiv. Pjesmu La Corrida, koju izvodi francuski glazbenik Francis Cabrel često sam slušao, ali nisam previše obraćao pažnju na riječi.
Na površini, pjesma govori o koridi. O biku koji izlazi u arenu. Zbunjen, ali svjestan da ide u smrt. Ono što je čini posebnom jest perspektiva. Cabrel daje glas životinji.
Bik promatra publiku, osjeća strah, ne razumije pravila igre, ne shvaća zašto ga slave dok ga vode prema kraju. Nema politike, nema urlanja, samo tiha, bolna pripovijest iznutra.
Godinama sam tu pjesmu doživljavao kao snažnu, ali ipak tematsku kritiku jedne tradicije. Cijenio sam je, ali nisam bio slomljen njome. Bila je to dobra pjesma. Ništa više.
Sve dok prije dvije večeri moja supruga nije počela analizirati i objašnjavati mi poruku pjesme. Nije podizala glas. Nije dramatizirala. Samo je mirno rekla: “Zamisli Petre kako se osjeća onaj koji ne razumije zašto ga ubijaju.”
I odjednom se sve promijenilo.
Nije više govorila o biku. Govorila je o čovjeku. O čovjeku kojeg masa okruži. O čovjeku koji ne zna što je učinio ili je li uopće išta učinio. O čovjeku koji osjeća kako se prostor oko njega sužava, kako pogledi postaju oštri, kako se riječi pretvaraju u kamenje.
Opisivala je taj osjećaj s takvom jasnoćom da mi se stegnulo grlo. Ona je nastavila: “to je najstrašnija stvar na svijetu – umirati, a ne znati zašto. Biti u agoniji, dok se oko tebe ljudi smiju, šute ili uživaju. Biti okružen mnoštvom koje više ne vidi tvoje lice, nego samo ulogu koju ti je dodijelilo. Uplašen si. Zbunjen. Srce lupa, a razum pokušava pronaći smisao. Tražiš objašnjenje, tražiš pogled koji će ti potvrditi da je sve nesporazum. Ali objašnjenja nema. Masa je odlučila. A masa ne mora objašnjavati. Taj trenutak agonije gori je od same smrti. To je smrt dostojanstva. Smrt razumijevanja. Smrt ljudskosti.”
Dok sam je slušao, shvatio sam da arena iz pjesme nema zidove. Ona je svugdje gdje ljudi prestanu vidjeti čovjeka ispred sebe. U povijesti. U politici. U medijima. U svakodnevnim sitnim okrutnostima koje opravdavamo riječima “takav je svijet”.
Moja supruga nije bila svjesna kakav je emotivni potres izazvala u meni. Dva dana nisam se mogao skoncentrirati na posao, te sam odlučio napisati ovaj kratak članak. Izbaciti iz sebe taj osjećaj agonije kojeg doživljavaju žrtve mase.
“La Corrida” više nije bila samo pjesma o koridi i o zaštiti životinja. Postala je priča o svakome tko je ikada stajao sam pred mnoštvom koje je odlučilo da više nije čovjek.
Nikome to ne bih poželio. Taj osjećaj potpune nemoći, to pitanje koje visi u zraku – “Zašto?” – dok oko tebe odjekuje smijeh i ushićenje. To je možda najdublja rana koju društvo može nanijeti pojedincu.
Francuska me naučila misliti. Ta večer me naučila osjećati. A između misli i osjećaja postoji samo jedna tanka linija – ona koja nas dijeli od arene.
Korida (La Corrida)
Odavno već čekam strpljivo
u ovoj mračnoj sobi
čujem kako se smiju i pjevaju
na kraju hodnika
Netko je dirao zasun
i bacio me u veliko svjetlo
vidio sam fanfare, ograde
i ljude svuda oko mene
U prvim trenucima mislio sam
da se samo moram braniti
ali ovo mjesto nema izlaza
počinjem shvaćati
Zatvorili su iza mene
boje se da ne uzmaknem
na kraju ću je dohvatiti
tu smiješnu plesačicu
Je li ovaj svijet ozbiljan?
Je li ovaj svijet ozbiljan?
Andaluzijo, sjećam se
livada obrubljenih kaktusima
neću drhtati pred
tom lutkom, tim patuljkom
Zgrabit ću njega i njegov šešir
zavrtjeti ih kao sunce
večeras će žena toreadora
spavati mirnim snom
Je li ovaj svijet ozbiljan?
Je li ovaj svijet ozbiljan?
Proganjao sam duhove
gotovo doticao njihove baletne papučice
snažno su me udarali po vratu
da me natjeraju da se poklonim
Odakle izlaze ti akrobati
u svojim papirnatim kostimima?
nikad nisam naučio boriti se
protiv lutaka
Osjetiti pijesak pod glavom
čudno kako to može prijati
molio sam da sve prestane
Andaluzijo, sjećam se
Čujem ih kako se smiju dok ja ričem
vidim ih kako plešu dok ja padam
nisam znao da se može toliko
zabavljati oko groba
Je li ovaj svijet ozbiljan?
Je li ovaj svijet ozbiljan?
Da, da čovječe, čovječe
pleši, pleši
treba opet plesati
ubit ćemo druge
druge živote i druge bikove
ubit ćemo druge
hajde, hajde, zapleši
ubit ćemo druge
Na površini, pjesma govori o koridi. O biku koji izlazi u arenu. pa krenimo……………jer francuzi imaju atomsku tehnologiju i tlače i kradu i sada su pod nadzorom. ……..Mi takođe nismo došli da pravimo bliske kontakte sa zemljanima kako bi im pomagali u evoluciji, nego samo da ispunimo našu obavezu prevencije katastrofe. Za druge stvari kao što je pomoć u evoluciji zadužene su druge forme života unutar vašeg univerzuma. Oni takođe kontrolišu zemlju hiljadama godina, kao i vrše kontrolu nad rasama koje putuju kroz prostor i imaju zle namjere prema zemljanima. Čak I kada budeš spreman da otpočneš svoju misiju, imaćes da naučiš još mnogo toga. Moraćeš da vidiš istinu i shvatiš je, a to znači mnogo za tvoje učenje. Moračeš naučiti da samostalno pronađes istinu, da procjeniš šta si našao, i baš zato će tvoj budući život biti veoma težak……….kada dovoljno sazrite. Sve do tada obavezujem te da učiš mnogo,… Čitaj više »
Hmmm . Da . Sve je rečeno .
Da to je najstrašnija stvar na svjetu !!! –
“to je najstrašnija stvar na svijetu – umirati, a ne znati zašto. Biti u agoniji, dok se oko tebe ljudi smiju, šute ili uživaju. Biti okružen mnoštvom koje više ne vidi tvoje lice, nego samo ulogu koju ti je dodijelilo”
.. zato neke kulture koje slave koridu – mučko ubijanje bikova je velika pušiona.
Naizgled glazbeno vrlo vesela i jako popularna pjesma “99 Luftballons” od Nene (ima i engleska verzija Nene naziva “99 Red Ballons”) iz osamdesetih kada je isto bila psihoza Trećeg svjetskog rata ima isto vrlo zanimljiv tekst.
A crveni baloni u pjesmi nisu crveni baloni – shvatio sam ih kao avione koji nose nuklearne bombe širom svijeta više strana u sukobu i izbacuju ih na ‘neprijateljske’ države.
Jedna od najboljih anti-ratnih pjesama po meni.
Pametna zena koja zna objasniti muskom umu emocije koje skriva od sebe, odnosno ono sto su ga naucili da potiskuje a koje se sa vremenom pretvori u dihotomiju kontrole.
G Petre, nekako mi zvučite poznato pa vas pozdravljam. Recimo da je meni kao vjerniku mnogo puta palo tako nešto napamet jer me podsjeća na situaciju kad je Isus bio razapet, a nedužan. Jedina razlika je što je On znao zašto samo mislim da je još užasavajuće kad umireš kako bi se spasili one koji su te ubili.
Moje potreban za to bik u koridi. I danas mnogi tako umiru. Npr mnoga djeca što je još užasavajuće, bar za mene. Lp i svako dobro i vama i supruzi.
Pa, kako god da okreneš
E nemoreš u komentu da Petra ne spomeneš
Tako upleti svoje misli i uvide
A adminu da sjedne i ide.
Rastimo u raspravi i ne koči me.
Ja nastojim pristojno ići po svome
A ko se to rodi da ugodi svakome
Sad lipo pusti komentara moga
A Petar neka ga iskomentira
Kad je prilika da se vidi kako i on svira.
Kabrel dobar. Dotle Dugi opet kuka, koristi moju terminologiju o davanju jedernog irancima i hutima: „Време је да Русија делује заиста чврсто. Ускоро ћете разумети на шта мислим. Веровали смо Трампу и желели смо да избегнемо горе. Сада је то, изгледа, немогуће. Зато нека се деси горе“ * „Хајде да се већ уразумимо. Недовршен рат у Украјини за нас би практично био крај. Само Победа долази у обзир. Снови о миру без Победе нису само наивни, они су злочиначки. Ушли смо у борбу и сада имамо само једну шансу да се извучемо из ње: наношењем неоспоривог пораза непријатељу. Све друго би био пораз за нас саме“ * „Сада треба да заскочимо непријатеља. На пример, да отмемо Зеленског, Буданова или неког другог, уз истовремену серију удара „Орешницима“ по украјинским штабовима, испоруку тактичког нуклеарног оружја Ирану и Хутима, и ултиматум ЕУ са претњом коришћењем тактичког атомског оружја. Плус: са тражењем објављивања осталих 3.000.000… Čitaj više »
Na zemljinoj kugli,
U opsegu vremena poznate ljudske istorije.
:
Nije poznata pojava ovako zločinačke i umobolne elite društva.
:
Opasnost je postojala da UMOBOLNI ZLOČINCI
potpuno oblikuje sve narode i sve klase.
:
Rat nije počeo što je neka druga zemlja ojačala.
Rat je počeo što su umobolnici počeli drastično da odstupaju i da se sukobljavaju sa realnošću, sa stvarnošću i sa samim sobom.
–
Ja sam neki dan vidio obračun bandi u Francuskoj, bacili su ručne granate u salon za uljepšavanje. Nitko nije poginuo niti je itko ozlijeđen samo ogrebotine za koje nije trebala ni hitna pomoć. Ja Francusku i ostale EU države vidim jedno kroz takve videozapise obračuni bandi silovanja koje provodi dio migranata i suce koji te migrante ne osuđuju za ono što su napravili. Europa je otišla u klinac. Šta bi onda ja trebao osjećati kada znam šta se sve događa po toj Europi a nitko ne reagira. Što više kada to napišem u Hrvatskoj brižni administratori me brišu i blokiraju jer ne smijem u njihovim novinama napisati kako Europa izgleda.
Nije bik tek tako izabran da se ceremonijalno ubija u areni.
Bik, u mnogim kulturama, predstavlja plodnost, snagu, borbenost. Često se veže za bogove ili heroje koji se bore za pravdu ili preživljavanje.
A u ovoj “kulturi” bik se ceremonijalno žrtvuje.
Zašto?
Šta mislite?
Da oni toreadori i matadori, obučeni ko pizdice, pokažu snagu i umjeće?
Pa zašto im onda ne puste lava ili lavicu u koridu?
Tigra?
Patetika i dvosmislenost.., i od autora pjesme i od autora čanka.
Jasno i glasno.., javno.., u jednoj prosto proširenoj rečenici, osudit sadizam, i od “čovjeka” prema čovjeku, i od “čovjeka” prema životinji.., e, to je hrabrost i na korist ljudskom rodu.
Francuska odavno ne postoji više.
Bridgitte Bardot, Louis de Funes, Belmondo, Alain Delon, …šansone,.. i sve ono što je nekada karakteriziralo Francusku, sve ono što svi vežemo uz Francusku, ne postoji više.
Francuska je pod vlasništvu onih koji su upravo malo bombardirali Libanon, koji su uzorali Gazu, koji pripremaju agresiju na Iran, koji drže Trumpa i cijelu ameriku za spolovilo i kojima se cijeli svijet mora izvinjavati za svaku sitnicu, kao i za ponašnje nekih bezveznih panjeva na tompsonovom koncertu, dok ubijanje djece u Gazi niko javno ne smije nazvati genocidom.
Njihova marioneta, Macron je neki dan rekao, sloboda govora je bulšit
Imao sam 7. Godina kada sam svjedocio dogadjaju koji je kasnije trasirao citav moj zivot. Dogodilo se davnih 70 tih godina u tadasnjoj SR Hrvatskoj,u maloj varosici. “Covjek” svojih 60 tak godina, pretovario je prikolicu drvima, posto mu je kuca bila na uzvisini ,do koje je vodio strm put, konj koji je vukao prikolicu nije imao snage i stao je na pola uzvisine. “Covjek”ga je tukao dok nije uginuo, sjecam se te borbe izmedju zivotinje i monstruma u obliku covjeka, konj je sve pokusao, korak napred, pola unatrag, zivotinja ga je tukla bicem citavo vrijeme, sjecam se tog pogleda konja koji me je molio za pomoc, pjene na ustima,zivotinju koji moli za milost a ja mu nemogu pomoci. Bila je nedjelja popodne,sve se to dogadjalo fakticki izmedju kuca seljana, nitko ali bas nitko nije izasao iz dvorista pomoci konju, ja nisam moga, bio sam slab i nemocan, djecak od 7… Čitaj više »
U tijelu nema dovoljno mjesta za ples. Potrebno je više prostora – kakav je prostor moguć u tijelu? Plesati se može samo izvan tijela. Zbog toga, ako se potpuno prepustite plesu, činit će se da više nemate tijela. U konačnoj čari i uzvišenosti plesa, vi ste izvan tijela. Tijelo se okreće, giba se u ritmu, no vi ste izvan, više niste unutra.
Ako plešete potpuno, ako plešete totalno, tada u tom plesu vaše biće izlazi iz tijela. Vaše će se tijelo nastaviti micati u ritmu, no vi ćete iskusiti da ste izvan tijela. I tada, vaš pravi ples počinje: dolje, tijelo će nastaviti ples, iznad, vi ćete plesati. Tijelo na zemlji, vi na nebu. Tijelo u zemaljskom, vi u nebeskom. Tijelo će plesati ples materije, vi ćete plesati ples svjesnosti.
kad smo već kod koride, “Balkanska korida” od grupe Stijene,1984.
nakon odlaska Kondže iz grupe, pjevala je Vesna Ivić
“Ja vidim da svjetli ta svjetlost daleka
od iskona hladna pod nogama meka
a zašto me nema u njedrima njenim
zašto glasa dižem s vrh planina snenih
Zašto me nema u njedrima njenim
zašto ruku dižem s vrh planina snenih
razorit ću brda sumorna i duga
da svjetlost daleka dodje do mog juga
I pustit ću s lanca da Bogovi vide
žrtvovanu stranu balkanske koride
Ja ću pjevati la-la-la-laj
ja ću vikati la-la-la-laj
to je korida u kojoj sve se zna
balkanska korida
Ponosno mi lice krvavo od mača
svoju pjesmu ćuti bez da iko plača
i još kad bih mogla dok mi je u vidu
zatrti u zemlju domaću koridu
Demokracija….Ruska Federalna sigurnosna služba (FSB) upozorila je u subotu da korištenje društvene mreže Telegram predstavlja prijetnju životima vojnika raspoređenih duž fronta u Ukrajini. Prethodno je objavljeno da Moskva ograničava pristup aplikaciji.
„Federalna sigurnosna služba ima pouzdane informacije da ukrajinske oružane snage i obavještajne agencije mogu brzo dobiti informacije objavljene na Telegram messengeru i koristiti ih u vojne svrhe“, rekla je služba. Prijetnja se pojavila tijekom posljednja tri mjeseca, dodaje se.
S druge strane, osnivač i izvršni direktor Telegrama Pavel Durov optužio je ruske vlasti da pokušavaju cenzurirati aplikaciju za razmjenu poruka.
Francuska je velika europska nacija koja je kao i sve ostale širila svoj kulturološki soft power po svijetu, jasno u Kanadi na jedan način, u jugoistočnoj Europi na drugi. To su radile i druge velike europske nacije i carstva, od Njemačke, Austrije, Mađarske, Turske do Rusije i Engleske. U Splitu je u Marmontovoj ulici bio Francuski Institut, danas Francuska Alijansa preko koje su Francuzi širili svoj soft power i to se na prvi pogled činilo dobro i bilo je. Kako sam krajem 1980-ih ovdje radio za francusko grčku firmu šefovi su mi bili Francuzi i tu sam primjetio kulturološke razlike kad bi se našli u zadanim uvjetima Amerikanci, Grci, Francuzi i ja. Shvatio sam kako smo mi Europljani različiti od Amerikanaca, a Grci i ja sličniji jedni drugima nego Grci i ja Francuzima, jer Mediteran je uticajniji na Grke i nas koji živimo na Mediteranu, šta u kontinentu već mjenja… Čitaj više »
Nije li ovo opis svakog ljudskog i ne samo ljudskog rođenja, života i smrti. Izađeš iz maternice u nepoznat i opasan svijet, pa se snalazi a smrt je jedina sigurna.
Ja sam volio Tute en Vas Alana Bariera, Oprostite zbog možebitne greške jer ne pišem i ne govorim francuski jezik.
Ako pričamo samo i koridi, bez dodatnih konotacija, simbolike i značenja…
Bik u areni ima sportsku šansu.
Koliku šansu ima u klaonici?
Kaže Marina Abramović da se ne usuđuje izaći iz kuće…prijete joj…:D
Bik je u minojskoj civilizaciji (oko 3100. do 1100. godine pre nove ere) bio sveta životinja, simbol snage, plodnosti i moći. Žrtvovanje tako vredne životinje bio je najveći mogući dar bogovima. Životinja je ubijana na kontrolisan način.
U minojskoj religiji, krv žrtvovane životinje, smatrana je najmoćnijom i najdragocenijom ponudom bogovima.
–
Sada smo na najvišem i zadnjem stupnju razvoja čovečanstva.
U EPŠTAJNSKOJ civilizaciji.
Ljudsko dete je sveta životinja.
Ubija se na mučne i bolne načine za razliku od bika.
Krv ispijaju lično, sami inkarnirani bogovi.
Kako smiješ, tako žanješ!
Ne vidim razlog da se žali bilo što oko Francie.
Imao sam jednu francuzicu, iz Rennes porijeklom, završila estetiku u Paris, ćaća joj imao cijelu planinu, neki građevinski poduzetnik.
Christelle je bila lijepa, bijela koža porculanska, a kosa kao antracit tamna, …iskreno volio sam oblik tijela tako uska nježna krhka, a opet raskošno.
Upoznao sam s njom budaleština dosta, sve ..samo ne droge ne konzumiram to.
Može hrana, mogu neka vina, poneki sirčić, tripice su im dobre, neke još stvari neke stvari – čestitke…
Ali….
Zašto bi im neko dizao spomenik???
Treba ravnodušno gledati njih, kako i oni gledaju druge.