Povijest vjere često se prepričava kao gotova činjenica – kao da su današnji pojmovi i dogme oduvijek bili jasni, prihvaćeni i neupitni. No 4. stoljeće kršćanstva razotkriva sasvim drugačiju sliku. Vjera je bila poput rastućeg stabla, bez čvrstog debla i jasnih grana i nitko još nije znao kako bi to stablo trebalo izgledati. U tom je trenutku arijanstvo eksplodiralo – kao ideja koja je izazvala Crkvu da definira samu sebe.
Da bismo razumjeli arijanstvo, moramo prvo razumjeti njegovu privlačnost. Ono je branilo sliku o Bogu u kojoj postoji jedan apsolutni, nedjeljivi Izvor, jedan Stvoritelj, bez unutarnjih podjela, bitnih slojeva ili “božanske geometrije”.
Krščanski svećenik Arije nije smatrao da ruši vjeru – naprotiv, vidio je sebe kao čovjeka koji čisti teologiju i vraća je onome što je, prema njemu, najlogičnije i najbliže božanskoj transcendentnosti.
U njegovoj viziji, Bog Otac je ono što i riječ “Bog” intuitivno znači – Prvi, Vječni, Nepostali. Isus Krist, koliko god uzvišen i jedinstven, nije istobitan Bogu. On je “rođen” – dakle u jednom trenutku nastao. A sve što nastaje, kakvo god savršenstvo posjedovalo, ipak nije Bog u punom smislu.
Arijev pogled imao je teološku dosljednost. Ako kažemo da Isus i Bog Otac dijele istu Božansku bit, onda – iz ljudske perspektive – dolazimo do gotovo paradoksalne slike: jedan Bog koji je tri osobe, ali ipak jedna bit. Arije je smatrao da to uvodi nelogiku, dvostrukost (ili trostrukost) u samo srce vjerovanja, stvarajući neobjašnjivu napetost.
Kada se danas kaže “crkva je pobijedila arijanstvo”, zvuči kao da je Arije bio neka ekscentrična figura iz sjene. No to je povijesno pogrešan osjećaj. U jednom razdoblju, nakon Nicejskog sabora, više biskupa na Istoku bilo je bliže arijanskom poimanju Boga nego nicejskom.
Mnogi carevi, vođe i narodi prihvatili su ga jer je intelektualno izgledao bliži racionalnosti, jer je stvarao teologiju s jasnim redom: jedan Bog – jedno načelo. I to je razlog zašto se danas, s povijesnim odmakom, arijanstvo može sagledati ne samo kao “krivovjerje”, nego i kao ozbiljan pokušaj očuvanja čiste monoteističke ideje u kršćanskom okviru.
Što je Nicejski sabor?
Nicejski sabor (325. godine) bio je prvi opći, tzv. ekumenski sabor u povijesti kršćanstva. Sazvao ga je rimski car Konstantin Veliki u gradu Niceji (današnja İznik u Turskoj) kako bi se riješio duboki raskol koji je tada potresao Crkvu zbog arijanske rasprave o Isusu Kristu.
Na sabor su došli biskupi iz cijelog Carstva, a cilj je bio stvoriti jedinstvenu izjavu vjere koja će povezati religiju i političko jedinstvo. Ondje je utvrđeno da je Isus „istobitan s Ocem“ te je arijanstvo službeno osuđeno kao hereza. Odluke toga sabora postale su temeljnice kršćanske doktrine koje i danas oblikuju vjeru milijardi ljudi.
Upravo tu postaje zanimljiva usporedba s judaizmom i islamom. Obje te religije, kao i kršćanstvo, temelje se na Abrahamu. No judaizam i islam ostali su strogo i nepopustljivo monoteistički.
Judaizam izgovara: „Slušaj, Izraele, Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan.“ Islam će kasnije u 7. stoljeću formulirati svoj credo: „Nema drugog boga osim Boga, a Muhammed je njegov poslanik.“
Ni judaizam ni islam ne prihvaćaju mogućnost da Bog ima “unutarnje osobe”. U njihovom okviru, Bog koji dijeli svoju bit s drugim bićem nije Bog, nego nešto drugo. Sada jasno vidimo da priča o judeo-kršćanstvu baš i nije tako vjerodostojna.
Zanimljivo je – i gotovo ironično – da je arijanstvo, stoljećima prije Muhammeda, u kršćanstvu zagovaralo vrlo sličnu premisu: Bog je jedan, apsolutan, nedjeljiv, a sve ostalo što je božansko – božansko je po daru, ne po biti.
U tom smislu, arijanstvo je bilo teološki most – prema onome što će kasnije u islamskom svijetu postati nespornim temeljem vjere. Nije ispravno tvrditi da islam dolazi “od arijanstva”, ali je povijesno točno reći da je islam, u svojim kritikama kršćanskog Trojstva, zapravo napadao upravo ono što je Arije stoljećima ranije smatrao problematičnim, logičnost Boga koji je jedan, a opet trostruk.
Za judaizam i islam, ideja o Bogu koji ima Sina – i to Sina koji je “Bog od Boga” – djeluje kao razbijanje monoteizma. Njihova vjera počiva na jasnom ontološkom zidanju između Stvoritelja i stvorenja. Arijanstvo je pokušavalo ostati u tom istom okruženju. Sve što nije Bog bez početka – nije Bog. Točka.
No povijest rijetko nagrađuje logiku
Nicejski sabor 325. godine bio je trenutak u kojem se Carstvo i Crkva susreću i stapaju – i to je važno shvatiti. Konstantin nije sazvao biskupe zato što je bio mistik željan istine – nego političar koji je razumio da religijski razdor može razoriti Carstvo. Teološki problemi time su postali državni problemi. A državni problemi ne rješavaju se filozofijom, nego konsenzusom. Niceja je proizvela dogmu koja je omogućila jedinstvo – Trojstvo je postalo temelj. Arijanstvo je proglašeno herezom jer je prijetilo strukturi – kao ideja, kao pokret, kao populacija koja je imala glas.
Kada danas razmišljamo o arijanstvu, ne moramo ga idealizirati. Ono nije imalo sve odgovore. Moglo je stvoriti kršćanstvo u kojem je Bog dalji, manje prisutan u svakodnevici, u kojem je spas više djelo posrednika nego samog Boga. No ono što zaslužuje – a rijetko dobiva – jest poštovanje zbog ozbiljnosti pitanja koje je otvorilo. Jer Arije je imao hrabrosti pitati ono što je i danas “opasno” pitanje: može li Bog biti jedan – ako se o Njemu govori u množini?
Danas, u vremenu u kojem ljudi ponovno propituju religijske slike, arijanstvo djeluje kao neiskorišteni komad intelektualnog naslijeđa. I možda njegova najveća vrijednost nije u tome što je pokušalo promijeniti Crkvu. Nego u tome što nas, 1700 godina kasnije, tjera da se zapitamo: da je Crkva izabrala drugačije u Niceji – bismo li danas živjeli u civilizaciji koja više nalikuje judaizmu i islamu, u civilizaciji s jednim Bogom bez unutarnjih misterija, u vjeri koja se može logički objasniti, umjesto da se prihvaća kao otajstvo?
Kršćanstvo je izabralo put misterija. Arijanstvo je nudilo put logike. Povijest je presudila. Ali pitanje nije nestalo.
VAŽNA NAPOMENA : Arijanstvo (teološka ideja iz 4. stoljeća o prirodi Isusa Krista) nema nikakve veze s pojmom „arijevci“ iz 19. i 20. stoljeća, koji označava rasističko–nacionalističku teoriju o navodnoj nadmoćnoj „arijskoj rasi“, kasnije povezanu s nacizmom. Radi se o dvije potpuno nepovezane pojave, razdvojene više od 1500 godina, različite po značenju, kontekstu i cilju. Sličnost u nazivu je čista jezična slučajnost – i njihovo poistovjećivanje povijesno i intelektualno je pogrešno.
A je smisleno ako gledaš površno. U dubini je ipak ono što je od stvaranja zapisano kroz predaje. Sotona je otišao od Boga i pobunio se kad je spoznao kako se Božansko i jednakopravno kroz Duha svetoga treba utjeloviti u Isusu Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Njegovoj naravi je to bilo neprihvatljivo i nastao je otpad koji i dan danas čini samo i jedino zlo. Ali korijen je tu. Jedan Bog jest ali tri Božanske osobe jesu kroz Duha svetoga i Isusa Krista kao utjelovljenu riječ.
Kako to znamo???zato što je čovjek ne znajući odgovore to zaključio ,zato što je čovjek to napisao u knjigama ne znamo niti kako rade naše ćelije al znamo da iza sve kreacije stoji nadbičee koje čovjek stvori u svojoj prestrašenoj psihi na svoju sliku .Najveća prevara je što i religije i znanost tupe o nekom početku bez ijedne opipljive niti.Da bi prestao vjerovati samo kritičnim umom pročitaj Bibliju,Kur’an te Talmud ako ne spavajte uljuljkanim snom.
bilo kako bilo: svako je svoj bog – batina pogotovo;)
Dobra osnova za pocetnike,samo je problem sto na portalu imamo barem 90% ljudi koji ne vjeruju u Boga ni u jednoj formi.
Ljudi znaju koliko neko ima hazarskih ili semitskih krvnih zrnaca,znaju im rodoslov i unuke,znaju da je oko cijelog svemira voda kao dokazana naucna i religijjska tvrdnja,ali ne znaju da postoji Bog,Uzviseni Stvoritelj bez Koga ne bi nista moglo nastati niti opstati,pa ni oni sami.
I nije to pitanje samo vjerovanja ili nevjerovanja,nego uopce BITI ili ne BITI.
Izgovori i opravdanja su na nivou malog djeteta s posebnim potrebama…..zatucani vjernici.
A niko se ne zapita,sta ako je Bog istina?
Djelovanje magije kao pripreme za propagandu nemože ostat neprimjećeno. Tema separiranja kršćanskih pravaca u 4 stoljeću preplavila je internet u posljednjih godinu dana. Pričice o rođenju Djeteta i Betlehemu u predbožićno vrijeme pale su u drugi plan. Inače trenutno je najpopularniji gnosticizam, dualistički kršćanski pravac po kojemu je Bog poslao sina svoga Isusa da spasi svijet od zlog Demiurga kreatora kopija materijalnog svijeta koji je otkazao poslušnost Bogu i kojega se u gnosticizmu opisuje kao umjetnu inteligenciju odnosno boga s malim b, za razliku od prirodne inteligencije ili Boga. U stvarnosti to znači kako se duh nalazi iznad uma, a um iznad materije. Za um čovjeka materija je ispod, a duh iznad. To i je osnova većine kršćanskih pravaca izrečena u izreci Kako na nebu, tako i na zemlji. Kako sad na jedan put toliko objava o religijama s pogledima iz drugog kuta, ali separirano kao da se sugerira odabir… Čitaj više »
Religija je bajka za praznoglave ovcoide.
Možemo zatvarati oči ali svako tko je pročitao Bibliju i promišljao o pročitanom može vidjeti što se u stvari događa i da je tamo sve opisano. Trenutak je velikog otpada od vjere i povratak poganštine i različitih vjerovanja koja isključuju Isusa Krista ali očekuju ustoličenje Antikrista. Čemu onda Antikrist ako Isus Krist ne postoji i nije Bog? Pali Anđeli ili demoni vrše utjecaj na svijet kao i njihovi potomci i sljedbenici. Upravo ovako je opisano vrijeme prije drugog dolaska Isusa Krista. Isto tako Židovi Hazari ili Cionisti žele obnoviti hram i ustoličiti svoga Mesiju, Antikrista. Kome ovo nije jasno taj je slijep.
Kako je judaizam monoteistički kada judaisti priznaju Stari zavjet, odnosno Tanah? Na samom početku 1. knjige Mojsijeve pri stvaranju Neba i Zemlje, odnosno čovjeka piše: “Potom reče Bog: da NAČINIMO čovjeka po svojemu obličju, kao što smo Mi…” (1. Mojsijeva 1,26) dakle, MNOŽINA. Dalje u Psalmima stoji “Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.” Kazaću naredbu Gospodnju; on reče Meni: “ti si SIN moj, ja te sad rodih. Poštujte Sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev Njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u Nj uzdaju! (Psalam 2); “Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima” (Psalam 110,1). “Jer nam se rodi dijete, SIN nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, BOG silni, OTAC vječni, knez mirni”. (Isaija 9,6); Sve… Čitaj više »
Da sad Isus dođe i vidi ovaj svjet, radi kojega je i poslan – samo bi se okreno i pobjegao.
Dovoljno da ste pokrenuli Nicejski sabor kao poziv Konstantina za uvezivanje kršćanstva kao vjerskog i političkog jedinstva. Poslije toga ubijena je bit vjerovanja i počelo falsificiranje i masprodukcija istog obrazca. Nema slobodnih pristupa Bogu, sve mora biti uniformno i poslušno nekoj instituciji koja je nametnuta centralizirano. Kao jeka superstar božanskog tumačenja i lobotomije uma, a i tijela. Tada su ubili vjerovanje i uveli religiozno jednoumlja pod diktaturom nekog tzv. živog apostola( koji rotira kada umre, eto novog opet, pa opet ). Uzeli su Bibliju, ako je i bila objedinjeno djelo, bacili ono što ne odgovara, izbrisali što smeta, slagali da se bolje upravlja i eto ga. Mi je znam koje su riječi i misli originala. Više je bilo uma, filozofije i blizine Bogu u našim krajevima u 9,10,11,12,13 vijeku nego igdje gdje je gazila centralizirana crkva. U suštini Rim je naviše krstaških pohoda vršio po Bosni i našim krajevima zbog… Čitaj više »
1954. Natječaj za najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio tekst nepoznatog autora(nije naveo ime). Objavio ga je američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka: „Evo mladića koji se rodio u nepoznatom selu, sina žene sa sela. Radio je u drvodjelskoj radionici do svoje tridesete godine, zatim je tri godine propovijedao. Nije napisao nijednog slova, nikada nije bio na nekakvom političkom položaju. Nije posjedovao kuće, nije imao svoje obitelji, nije pohađao škole. Nije se udaljio više od 300 km od mjesta gdje se rodio. Nikad nije činio one stvari što redovito prate veličine, te nije imao drugih vjerodajnica osim sebe. Još dok je bio mlad, javno mnijenje je zauzelo prema njemu neprijateljski stav. Prijatelji su ga ostavili. Predan je neprijateljima. Nad njim je izvršen nazovi proces. Bio je raspet između dva razbojnika. Dok je umirao, njegovi su krvnici kockom odredili kome će pripasti jedina stvar… Čitaj više »
Svaki vjernik u svakom hramu, svakoj sinagogi, u svakoj crkvi ponižava sebe i vrijeđa svog unutarnjeg boga. Njegov unutarnji bog netreba drugog boga za obožavanje. Sve što je potrebno je buđenje: svjesnost, svijest o svom biću. U trenutku kad on postaje svjestan sebe, on više nije smrtan, on postaje besmrtan.
Najistaknutiji ateist u posljednjih 100 godina Javno rekao: Bog ipak postoji Antony Flew nesumnjivo je bio najistaknutiji ateistički filozof u posljednjih 100 godina. Razvio je izvornu i uređenu ateističku doktrinu, dao nove argumente protiv ateizma Jedan od glavnih razloga odbijanja A. Flewe vjere u Boga bio je problem postojanja zla. Mladić je tvrdio da je postojanje svemoćnog i punog ljubavi Boga nespojivo s očitovanjem zla i patnje u svijetu. Na pitanje jednog studenta gde je nastala knjiga Dr. Flew je odgovorio: “Nastala je u tiskari, naravno.” “U ovoj se knjizi nalazi informacija, što znači da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se? “, odgovorio je i upitao ga znanstvenik. Dr. Flew se složio: “Da, u pravu ste, ta knjiga je nastala u umu pisca.” A onda je uslijedilo drugo pitanje na koje dr. Flew nije znao odgovor. “Gospodine Flew, pošto svi živi organizmi imaju… Čitaj više »
pogrešna je predodžba da židovi vjeruju u jednog boga… evo odlomka o židovstvu i kabali, od hrvatskog autora Mladena Lojkića, stručnjaka za kabalu i masoneriju, satanizam i te stvari “…Da bi se uopće shvatilo kabalu nužno je znati da se mistika u židovstvu drži najvišim i najsloženijim stupnjem proučavanja Božje riječi. Židovi Bibliju tumače propovjednički, tražeći u njoj skriveni i dublji smisao . Za njih je Tora živ organizam. Za židovskog mistika cijeli jedan tajni duhovni život pulsira u beskrajnim slojevima Tore ispod vanjske ljuske pojedinih riječi. Stoga Toru ne čine samo riječi, rečenice i poglavlja, već je ona živo tkivo utjelovljenje božanske mudrosti. Ona nije samo zakon židovskog naroda, nego kozmički zakon. Povezanošću židovske mistike i Tore nastala je židovska mistika brojeva i slova uz čiju pomoć židovski mističar – kabalist, nastoji prodrijeti u božanske tajne i razotkriti ih. Kabalisti u hebrejskom jeziku (hebrejski jezik smatraju svetim jezikom kao… Čitaj više »
II…” Do novoga i punoga životnog duha kabala je došla u novom vijeku, među hasidima, ultraortodoksnim istočnoeuropskim Židovima koji danas u većim zajednicama žive u Izraelu i SAD-u. Danas ima osobit utjecaj u novijoj židovskoj ortodoksiji, osobito među rabinima gdje prevladava utjecaj kabale. Sam „dragulj“ židovske mistike je Zohar ili Knjiga blještavila, najpoznatija kabalistička knjiga čiji tekstovi razvijaju poseban način mišljenja, gledanja i doživljavanja. Znanost drži da ju je napisao židovski rabin, poznat po proučavanju kabale i kastiljanskih gnostika, Moše de Leon u kasnom 13. stoljeću, u duboko mističnom kršćanskom okruženju jugozapadne Europe. Zohar je zapravo mistični komentar Tore koji uranja u veće dubine duhovnog i pritom se uzdiže u ekstatičnu blizinu „božanskog“. Razumljivo, znajući da su rabini najučeniji tumači judaizma, tako da jedan dio njih shvaćajući židovske zablude u svezi raspeća Isusa Krista i istinitosti Evanđelja (što nikada neće priznati) svoje krivovjerje usmjeravaju u potpuno suprotnom smjeru – prema… Čitaj više »
III…” Štoviše, kabalisti vjeruju da su neke žrtve paljenice u hramu, prema Tori, bile namijenjene upravo Sotoni, vladaru svih nežidova, kao primjerice sedamdeset junaca žrtvovanih tijekom sedam dana Blagdana sjenica (Brojevi, 36), itd. ( Israel Shahak: Židovska povijest, židovska religija, Jeseni i Turk, Zagreb, 2006., str. 40., 60.-62.). Da bismo stekli ispravan dojam o kabali, podsjetimo se riječi jednog od najutjecajnijih kabalističkih rabina Askenazija: „Svi su anđeli čisti. Dakle i Sotona. To je vrlo sveto biće. Ali, on dobro poznaje svoj posao: on je javni tužitelj na Božjem tribunalu.“ Prema tomu, demoni za kabaliste nisu duhovna bića – pali anđeli kao kod kršćana, već su to bića prema „grčkom smislu“ daimon: intermedijarna, „dobra“ bića. Odnosno, za mistiku kabale demoni su duhovi zraka, „svijetla bića“ (po njima su i masoni dobili naziv „sinovi svjetla“), prijenosnici životne pneume, odnosno Sotona je za mistike kabale snaga koja se može iskoristiti za dobro i… Čitaj više »
IV…Drvo života postalo je okultna filozofija postmodernističkog vremena, ne samo među pripadnicima kabalističkih i drugih ezoternih redova i organizacija, već i u naoko bezazlenim „društvenim igrama“: geomanciji, tarotu, astrologiji i sl. Primjerice, sefiroti i staze obuhvaćaju astrologiju zajedno s njezinim tradicionalnim atribucijama koje se pripisuju planetima ili znakovima zodijaka. Tarot (osmislili su ga opskurni švicarski okultist, astrolog, umjetnik i dizajner lika Baphometa Oswald Wirth i najeminentniji predstavnik masonske spiritualnosti, sotonist i obnavljač Kabalističkog reda Ružinog križa Stanislas de Guaita) je također povezan s kabalističkim Drvetom života pomoću 22 aduta i 22 slova alfabeta, a karte služe kao važan alat za navigaciju između energija koje predstavljaju sefiroiti. Astrologija i tarot zato nisu bezazlene društvene igre kako to ponajčešće misle znatiželjnici, već su to igre s paklenim ognjem….”
Bog je jedan. Tog jedinog jednog,kao boga, priznaju i kršćani i židovi i muslimani. Svi oni tvrde da nema boga osim tog jedinog Boga. Gdje je problem. Taj Bog u kojeg svi oni vjeruju je vrhovna duhovna vlast koju moraju poštivati svi ako vjeruju u njega i u njegovu sposobnost svekolike kreacije. Sve ostalo je nebitno. Ono što je po redoslijedu ispod te vrhovne duhovne vlasti a koju svi priznaju nije vrijedno bilo kakvih prijepora. To što kršćani smatraju Isusa bogočovjekom ne bi trebalo biti kamen smutnje u odnosu na judaizam ili islam. Zašto bi ostalim vjerama smetalo što Isus ima i božja obilježlja koja mu pomažu kao božjem izaslaniku u prijenosu božjih poruka čovječanstvu. Zar nisu u tom slučaju te poruke prožete većom vjerodostojnošću i manje sklone falsifikatu. To što je Muhamed kao božji poslanik lišen božjih obilježja za njega može predstavljati samo veći izazov. Mora uložiti više truda… Čitaj više »
“Religija” ima neku vrijednost samo zbog smrti. Da nema smrti “religija” bi bila općenito neinteresantna. Nije život taj koji ljude inspirira da budu religiozni, ne – to je samo zbog smrti. Smrt je ta koja ljude nagoni da tragaju za nečim što će biti živo i usprkos smrti. Zamislite samo svijet u kojem smrt nepostoji, gdje nitko neumire. Pitanje što se događa poslije smrti će tada biti beznačajno, pitanje o nebu i paklu će biti besmisleno. A kada ste vi vječni, kako Bog može biti viši od vas? Sada je on vječni život, a vi ste trenutačni fenomen, mjehurić od sapunice, kao takvi ćete za trenutak nestati – otud proizlazi strah. A taj strah kreira traganje. Vi želite znati što je ova smrt i da li ostaje nešto poslije toga. Oni koji kažu da ništa neostaje poslije toga, nisu religiozni. Oni neidu u nijedan hram, oni neidu u nijednu crkvu,… Čitaj više »
Da je Isus rođen danas, da li bi preživio američku policijsku državu? Zerohedge Autor Tyler Durden Napisali John & Nisha Whitehead “Kada prestane pjevanje anđela, kada nestane zvijezda na nebu, kada se kraljevi i prinčevi vrate kući, kada se pastiri vrate sa svojim stadom, počinje rad Božića: pronaći izgubljene, izliječiti slomljene, nahraniti gladne, osloboditi zarobljenike, obnoviti narode, sklopiti mir među ljudima, stvarati muziku u srcu.”- Howard Thurman, teolog i aktivista za građanska prava Svake godine na Božić kršćani slave rođenje djeteta rođenog u ugnjetavanju – u okupiranu zemlju, u klimi političkog straha i pod vladom koja je brzo srušila sve što je ugrozilo njen autoritet. Dvije iljade godina kasnije, paralele su očigledne. Da je Isus rođen u modernoj Americi, pod vladom opsjednutom nadzorom, suzbijanjem ilegalnih imigranata, vjerskim nacionalizmom i apsolutnom poslušnošću šefu države umjesto zakona, bi li preživio dovoljno dugo da propovijeda o ljubavi, opraštanju i spasenju? Da li bi… Čitaj više »
U svako vrijeme morate tražiti objašnjenje. Nikad ne smijete samo jednostavno prihvaćati. Bog i stvaranje Premda ovom poglavlju nije potreban uvod, postoje mnogi ljudi koji nisu povezani ni s kakvim konceptom Boga.Čitanje ovog poglavlja mogao bi biti proces prosvjetljenja koji nas navodi da revidiramo naše vlastite ideje o stvaranju,katkad neupitne od trenutka kad smo ih stekli…TOM: Na početku je bilo neophodno imati uspostavljeni oblik religije. Greška je bila u onim religijama koje su započele kontrolirati druge, i praviti se važnima, ane razumljivima.Čovječanstvo se sada buni protiv toga, i u ovo vrijeme postoje oni koji pokušavaju stvoriti jednu novu religiju. To je stari pokušaj da se preuzme novo i oblikuje u njegovoj vlastitoj dimenziji. To sve potječe od sumnje i straha.Zapamtite da je ovo jedini planet potpune i cjelovite slobodne volje.JOHN: Voljeli bismo postaviti pitanje “Što je Bog?” Sada i sami imamo o tome nekakvu predodžbu, ali voljeli bismo onima koji… Čitaj više »
Stvaranje djeteta je sveto djelo, blagoslovljeno od svih na Nebu. Ništa što bi dojenče moglo učiniti na bilo koji način ne može biti povezano s grijehom ili zlom. Postoji jedna preostala parodija koja se mora ovdje riješiti, i koja mora biti izliječena prije nego što ljudi Majke Zemlje budu mogli živjeti u miru. To je ideja da je kršćanstvo jedina prava religija. Ja neću, i nikad nisam, učio da sam bio konačni stručnjak ili jedini Božji sin. Svi mi smo djeca Božja. niti jedna osoba ili skupina učenja nije posljednja riječ – superiornija od ostalih. Postoji samo jedan Izvor/Stvoritelj, Stvoritelj svih Kreacija u našem svemiru i izvan njega. Niti jedan pojedinac nema izravnu liniju ili željeni položaj s Njima. Oni su naša Majka/Otac Izvor, i svi su jednaki u njihovim očima. Tako, vidite, ideja vjerskog rata je apsurd. Svaka duša na Zemlji i u svemiru ima jednako mjesto u njihovim… Čitaj više »
Najpozitivnija vijest godine, stoljeća i milenija… zasad
Bosna i Hercegovina legalizirala medicinsku upotrebu kanabisa.
aleluja… allahuakbar… baruhašem… tashidelek… namaste… falakurcu…
Riječ religija…”naučnici” se još uvijek ne mogu složiti oko ova 3 značenja od kojih potiče naziv religija…
1.Re-ligare (ponovno povezati)
2.Re-legere (ponovno čitati / ponovno razmatrati)
3.Re-eligere (ponovno izabrati)
Ako je vjerovati ovim tumačenjima nastanka pojma religija, htjeli ili ne upada u oči riječ – ponovo.
Dakle, nešto je bilo ranije, pa je to “nešto” trebalo ponoviti.
Zato, kada kažem da nisam religiozan, to ne znaći da istovremeno negiram Boga, Arhitektu, Programera ili kako god ko želi nazvati Stvaraoca.
Za ove prostore naročito BiH važniji su bili Bogumili nego Arijanci, a ni Bogumile vlast nije trpila te ih je fizički uništila. Oni su bili u BiH vjerojatno od crkvenog raskola i nisu se priklonili ni jednoj strani pri podjeli crkve šta znači kako su bili neprijatelji i katoličke i pravoslavne crkve te su dolaskom islama nestali.
Teško je govorit o kršćanstvu kad su kršćani proganjali kršćane kroz daleku i bližu povijest.
Više logike nudi dualizam gdje je glavno pitanje odakle dolazi zlo logičnije usmjereno.
Da bilo tko danas u BiH počne propovijedat ono šta su Bogumili propovijedali bili bi napadani od sve tri religijske skupine i vlast bi ih zabranila zbog same sebe jer Bogumili ne priznaju ni vlasti ni religijske hijerarhije, nemaju tekstove ni bogomolje, a to ne može u današnjem svijetu.
Najveća zabluda jest, raspravljati o tome da se može shvatiti Boga i strpati ga u našu logiku … pa mi ne možemo shvatiti zemaljske stvari, a kamoli Božje
Više o tome:
https://youtu.be/W_1whocESR0?si=4A0bFVK249QPny1W
Kompliciraju svi. Dvojstvo, trojstvo, jedinstvo, razglabanja ova ona, nista nema smisla. Biblija i kuran pisu dogodovstvine i pricice, bonton i modnu reviju. To ne spada u teologiju. O bogu misli sam i smislit ces. Pocni cist ako oni u praiskonska vremena, pred 10 000 godina. Ocisti svoj um od svih pricica. Kako je to bilo i islo, od najjednostavnijeg ka slozenijem, od jednog, prve neravnoteze, prvog pokreta, prvog daha. Kako je nastala materija, svijest, zivot, misao, um te konacno bog. Sve mozes sam smisliti. Misli o svemiru kao o mozgu (najbolja analogija) a o sebi kao jednom od neurona. Misli o bogu kao kolektivu svih svijesti, svih neurona. Ako su oni koji su vozili drveni kotac mogli smisliti pricu o bogu, mi koji vrtimo magnetska polja mozemo smisliti jos bolje. Vrijeme je da religija dobije “update”, stare koncepte promislimo i smislimo sami jos bolje. Ajmo razjasniti boga! Cuvaj se centricnosti;… Čitaj više »
Pastafarijanci su sljedbenici Crkve letećeg špagetnog čudovišta (eng. Church of the Flying Spaghetti Monster), društvenog pokreta koji se definira kao parodijska religija. Osnovne značajke i povijest pokreta: Nastanak: Pokret je 2005. godine utemeljio Bobby Henderson. Napisao je otvoreno pismo prosvjedujući protiv odluke obrazovnog odbora u Kansasu da se u školama, uz teoriju evolucije, podučava i “inteligentni dizajn” (kreacionizam). Vjerovanja: Smatraju da je svemir stvorilo nevidljivo i nedokučivo Leteće špagetno čudovište. Umjesto deset zapovijedi imaju osam “Stvarno bih radije da ne…” smjernica. Simboli i običaji: Pirati: Štuju pirate kao prve pastafarijance i tvrde da je globalno zatopljenje uzrokovano smanjenjem broja pirata u svijetu. Cjedilo za tjesteninu: Često nose cjedilo na glavi kao vjersko pokrivalo, što je u nekim zemljama (poput Austrije, Češke i Novog Zelanda) dopušteno čak i na fotografijama za osobne dokumente. Petak: Ovaj dan slave kao sveti dan (šabat). Priznanje: Pastafarijanstvo je službeno priznato kao religija u Nizozemskoj i… Čitaj više »
Čudno. Koliko ovaca a tako malo bogova. Koji je sljedeći paganski praznik koji slave ovce.
Када бришете поруке.
А.
Када се не слажу са интерним главним токовима.
Б.
Када их не разумете.
🙂
Arijanstvo je heretička misao !