Maslina kao majka

Masline
12 komentara

Cijelog dana je pogledavao u nebo, iščekivao. Trudio se odagnati tjeskobne misli od sebe, zaboraviti i onu večer od prije sedam dana kad je zamalo klonuo, zamalo izgubio vjeru i… nije mu baš uspijevalo. Bližio se suton, a ništa. Za oko mu zapne sićušna točkica na obzoru, kao da se micala, kao da je rasla i jest! Rasla je baš kao i nada u njemu. Osjetio je navalu adrenalina kad je shvatio da je riječ o ptici.  O njegovoj golubici. Sletjela je na Arkin pramac, umorna, zastala na tren i doletjela do njega. Držala je važno list u kljunu. Maslinov list. Noa je znao da su se vode povukle.

Maslina je neveliko stablo, vazda zeleno. Maslinova grančica i golubica postali su kasnije simbolima mira.

Kao dijete nisam pridavao posebnu pažnju maslini. Kod nas ih nije nešto ni bilo, tek poneka u polju i jedna stara u susjedovoj ogradi pri kršu, s izbrazdanom korom. Jedne zime, jedna od onih orkanskih bura ju je iščupala. Bila je u čudnom položaju. Žile su stršile prema gore, oko njih zemlja. Nisam posebno žalio za njom, ne više nego što bih žalio za hrastom. Masline uopće nisu bile jestive, nisi se mogao na nju popeti kao na trešnju, nisu bile slatke. Ali skoro će Cvjetnica!? Nju sam volio. Brat i ja bismo subotom popodne nabrali cvijeća po kršu i na Cvjetnicu bi majka cvijeće stavila u umivaonik i svi smo se umivali u cvijeću, a poslije odrezali nekoliko grančica masline i nosili u Crkvu na blagoslov. Na svaku njivu je valjalo potom odnijeti komad blagoslovljene grančice. Neka čuva naše polje i neka urode naši trudi. Sad kad nema više stare masline morat ćemo ići daleko po grančice.

Odrasli smo, prošao je i rat, došla neka nova vremena. Došli su agronomi u općinu, govorili o razvoju maslinarstva, novim sortama. Svidjela mi se pomisao da više ne moramo s tuđe masline rezati grančice za Cvjetnicu. Odlučili smo gdje ćemo sve posaditi masline i koliko. Četiri ćemo u dvorište, tamo gdje je bio vinograd moglo bi ih stati preko sto komada…brzo smo došli do brojke 250. Toliko smo ih i zasadili.

Nitko ne sadi masline za sebe, rekla je majka, one se sade za unučad. Taman će za dvadeset-trideset godina stati na rod kako treba. Objasnila mi je i staru izreku – Vinograd je poput žene, a maslina poput majke. Ako u vinograd ne dođeš kad treba, samo jednu sezonu, za godinu dana zarast će i nećeš više nikad naći roda u njemu. Ako napustiš maslinu i ne dođeš je niti pogledati deset godina, kad joj se vratiš, malo je obrežeš, ona će rađati. Kao i majka kad joj se vrati dijete, dočekat će ga raširenih ruku, ne zna i ne može se ljutiti na tebe, ma koliko dugo i radi kojeg god razloga odsutan bio.

Iz godine u godinu smo obrađivali masline. Valjalo je izorati oko njih, staviti gnojiva, oblikovati ih. Prošla je i šesta-sedma godina, ni na jednoj maslini ni jedne masline. U čemu griješim, pitao sam se. Što ne radim kako valja, jesam li posadio krivu sortu, možda bih trebao neke masline iščupati i na njihovo mjesto posaditi drugu sortu zbog oprašivanja? Čvrsto sam odlučio – nikad ih ni s čim neću prskati. Prošle godine su rodile ove kraj kuće.  Ubrali smo na četiri masline oko 60 kila i na ostalih preko 240 jedva još toliko. Što ćeš sad s toliko maslina? Za jelo ih je previše, za odnijeti u uljaru premalo.

Na sreću, u istom problemu je bio i Joso, moj prijatelj iz djetinjstva. Nije završio neke škole, ali sam od njega puno u životu naučio. Jedan je od onih koji znaju s Prirodom, sa stablima, sa životinjama. On pamti neke naše tuče, ja neke druge. Bili smo poput janjčića na livadi, nadmetali se kad treba i kad ne treba.

On je imao isto toliko maslina, našao je jednu malu uljaru koja je primala sve količine na preradu jer je imala malu ‘makinu’ od 200 kg. Nije bilo termina, nego je trebalo čekati red.

Vani je već bila prohladna noć, a u uljari bučno i toplo. Ono unutra nije bio zrak, nego masline u plinovitom stanju. Sve me je zanimalo, proces od početka do kraja. Vlasnik uljare je imao strpljenja i objasnio nam cijeli proces. Tamo na kraju linije je bila cijev iz koje je curilo ulje.

Masline i ulje

Negdje oko ponoći došle su i naše masline na red. Iznutra sam se nadimao od ponosa, zauzeo  poziciju na kraju, tamo gdje treba poteći ulje. Nestrpljiv. I konačno je počelo teći. Zeleno. Stavio sam prst pod slap od ulja i liznuo ga. To nije bilo ulje, bila je to tekuća maslina. Malo peckava na vrhu jezika, a onda blaženstvo okusa, punina. Osjećaj zemlje, Sunca, kiše, vode, suše, korijenja koje traži vodu. Postao sam maslina!

Zbrojili smo kilograme, ulje, podijelili. Pripale su mi dvije plastične kante. Jedna od deset litara i u drugoj još osam. Koliki ti je bio postotak, pitala me gospođa koja je bila na redu. Prepoznali smo se. Ona je išla u ‘c’ razred, a ja u ‘a’ u istoj generaciji. Nemam pojma. Pa kako ne znaš, bio si među najboljim matematičarima u školi. Ona je izračunala za me, zadnje na umu su mi bili postotci. Imao sam ulje. Svoje ulje. Prvi put u povijesti obitelji.

Kući sam došao oko tri ujutro. Žena je spavala. Sva odjeća na meni je mirisala na masline, i sve ispod odjeće, cijelo tijelo. Nisam se htio kupati, uvukao sam se u postelju jer sam bio maslina, žena je promrmljala nešto kao Došao ti. Jesam. Počeo sam joj govoriti o tomu kako se masline prerađuju, kakvog je okusa ulje, govorio, govorio, a ona je spavala. Nema veze.

Ujutro sam odnio majci pola ulja. Koje bogatstvo! Zamisli koliko bismo mogli imati ulja kad masline doista stanu na rod?

Ove godine su masline puno više rodile. Brali smo ih danima. Kupio sam dvije bačve od inoxa, svaka po sto litara. U njima 180 litara extra djevičanskog maslinovog ulja. Nisam se pohvalio majci. Nema je više.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
cogo
Gost
cogo

jos puno uspjeha ,,neka ti savke nove godine sto vise obrode ,

velebit
Gost
velebit

Uvijek bila i ostala.

28.juni
Gost
28.juni

@velebit-Maslina je autoru ,vjerovatno ,metafora za prohujalim djetinjstvom, ocem,majkom-posebno! Simbol lijepih i prohujalih vremena,a iznad svega simbol topline doma… Svaka čast! Volim ovakve pripivijesti u kojima snažno osjetim emocije autora.

otpisani
Gost
otpisani

28.juni
Da tu se u potpunosti slažem sa vama. Naravno da imati vrt, vinograd ili maslinik nije uvijek motivirano zaradom u novcu.
Maslina je idealna baš za ljude koji se bave nekim drugim poslovima pa im rad u masliniku dođe kao odmak od svakodnevnog stresnog posla i na kraju za trud budu nagrađeni “bogovskom hranom”- maslinovim uljem.

Još bi dodao da maslina može postati “majka” tek nakon 30-50 godina oko koje je trebalo mukotrpno raditi, tek kada je izdržala sve okolišne i klimatske nepogode i razvila jaki korijen. Do tada oko masline ima posla i više nego oko loza jer se oko maslina mora jako puno ručno raditi a u vinogradu se 75% poslova može odraditi strojno.
Definitivno, u komercijalne svrhe, loza ima prednost pred maslinom.

EU dismr
Gost
EU dismr

Krasno !! Venlo, veliko hvala na prekrasnom članku. Želim Ti svako dobro u masliniku, u životu i u pisanju.

otpisani
Gost
otpisani

Molio bih administratora da mi ne obriše ovaj komentar.
Opet će netko reći da sam hladno realističan (ali sve u ime objektivnosti)
Mnogo je romantičnih i idealizirajućih priča ispričano o maslini, međutim, stvarnost je drugačija.
Ja se osobno ne bih složio usporedbom loze i masline kao žene i majke. Imam loze a neki članovi moje šire obitelji imaju masline pa znam da se oko oboje moraš puno truditi da dobiješ redovan i kvalitetan urod, sa time što maslina ćešće zakaže od loze.
Nadalje, vrijednost prinosa za isti trud i istu površinu zasađenosti je debelo na strani loze.
Jedina je prednost masline što je možeš zasaditi i na terenu koje nije pogodno za lozu i ostale kulture, ali tada ti je rad oko obrade višestruko teži i svodi se potpuno na ručnu obradu.
Da je to sve kako kažem, možemo isčitati i iz ovog romantično intoniranog članka. Očigledno autor članka nije imao nikakvog prethodnog iskustva u poljoprivredi i ponijela ga “maslinomanija” ovih posljednjih 20 godina koja je zaista nekima i donijela uspješnost u proizvodnji, predstavljanju i prodaji ulja i to sve zahvaljujući velikoj medijskoj pomoći, državnim poticajima i entuzijastima koji guraju maslinarstvo i uljarstvo. No većina je ostala u sferi amaterske proizvodnje za “vlastite potrebe”.

Dakle da analiziram: za 250 komada maslina , angažiran je 1 hektar zemlje trebalo je povaditi kamenje duboko izorati ili duboko samljeti tlo, kupiti alat za obradu, kupiti i posaditi masline iz godine u godinu obrađivati gnojiti, špricati 5-6 puta (autor članka ne šprica i tu mu je greška) orezivati grane itd , da bi nakon 7 godina muke i troška došao na 18 litara ulja (na 1 ha) koje na tržištu ne vrijedi više od 180 € (toliko o “majci” maslini)

Recimo da bi za istu površinu pod lozom trebalo uložiti toliko rada koliko i za masline uz nešto veći trošak na sadnice loze i dodatak troška na armaturu redova, ali već u trećoj godini života loze imaš garantirani urod od 6 tona na 1 ha, u četvrtoj godini imaš 8 tona i dalje svake godine 9 -12 tona i da samo grožđe prodaš nekoj vinariji sa kojim prethodno napraviš ugovor o otkupu, do kraja sedme godine od sadnje, možeš utržiti 30000€ sa tog jednog hektara (računao sam da grožđe prodaš po 4-5 kn za kg što je realna cijena ako je dobra kvaliteta i količina uroda po lozi)
Ako bi taj urod bio prerađen u vino, njegovom prodajom u rinfuzi mogao bi utržiti i više od 50000 € a ako bi ga punio u boce sa svojom etiketom, čak i dvostruko (ali to je već druga priča jer je ulaganje u moderan podrum jako skupo)

Morati ćete se složiti sa mnom da je loza čak i bolja od same žene – ona je prvoklasna ljubavnica 😉

Matija Vlačić
Gost
Matija Vlačić

valjda ovisi o sorti, to špricanje i orezivanje.. A ima i loze koju ne treba špricati (a rezati treba).
Samo bih spomenuo da je kesten dobar djed:)

Majk Majers
Gost
Majk Majers

Odlican tekst, fala ti!
Maslina je puno potentnija od loze i moze se koristit za puno toga. To je prirodni antibiotik, kako njen list tako i samo ulje. Stvarno cudesna biljka, koja moze ic uz bok canabisu

marko
Gost
marko

Prekrasna prica,momcino zelim ti puno srece u zivotu i radu,i pisi cesce.

Rabotnik
Gost
Rabotnik

Odlican clanak. Hvala Venlo!

Matija Vlačić
Gost
Matija Vlačić

Prekrasno!!! (to sam mislio napisat’ i prije nego vidjeh ovog plagijatora eudismr:)
Mislim, jedino ovo za Majku je žalosno, ali samo je napustila svoje zemaljsko tijelo..
a crkva je sa malim c kad se radi o građevini, sa velikim kad je riječ o instituciji… što se mene tiče, svaki spomen joj je suvišan, samo kažem kako je službeno. Živio!

Matija Vlačić
Gost
Matija Vlačić

al Maslina mora da ima veliko M:)

POVEZANE VIJESTI

Izbornik