Mel Gibson – Čovjek kojeg mainstream mediji ne zaslužuju

Dame i gospodo, napokon netko tko ne glumi sveca, nego jest – grub, iskren, genijalan i proklet. Mel Gibson nije samo glumac, redatelj i producent. On je fenomen. I zato ga medijska mašinerija, ona ispranog mozda i korporativna, gura na rub. Jer Gibson odbija hodati uštirkanom stazom političke korektnosti.

Australac rođen u New Yorku probija se s Mad Maxom (1979.) – niskobudžetnim kaosom koji je postao kult. Zatim Gallipoli (1981.), pa Godina opasnog življenja (1982.). No vrhunac slave kao glumac – serijal Lethal Weapon ( Smrtonosno oružje). Martin Riggs, onaj poludjelomiroljubivi policajac – to je Gibson u najboljem izdanju: sirova energija, balkanska džungla emocija.

Glumački vrhunci:

Braveheart ( Hrabro srce , 1995.) – tu ne glumi samo, nego režira i osvaja Oscara za najboljeg redatelja. Pasija ( The Passion of the Christ , 2004.) – film koji je razvalio kina unatoč tome što su ga mediji proglasili “prenasilnim” i “antisemitskim”. Gibson ga snima na aramejskom, latinskom i hebrejskom. Bez pardona. Apocalypto (2006.) – majstorstvo vizualnog pripovijedanja, cijeli film na jukatečkom jeziku. Tko to radi? Mel Gibson.

Redateljski i producentski rad:

Kad drugi režiraju sigurne gluposti, Gibson režira patnju, vjeru, krv i slobodu. Hacksaw Ridge ( Greben spašenih , 2016.) – priča o Desmondu Dossu, prigovaraču savjesti koji bez oružja spašava 75 vojnika na Okinawi. Oscar za montažu zvuka, a Gibsonu osobno – šutnja. Zašto? Zato što je 2006. uhićen zbog vožnje pod utjecajem alkohola i tada izgovorio glupe, neoprostive riječi o Židovima. Platio je cijenu, ispričao se, otišao na liječenje. Ali mediji nikad ne opraštaju onima koji se ne pokaju na njihov način.

Medijska izolacija – dokazi:

Nakon Pasije, holivudski establišment progoni ga. Film je zaradio 612 milijuna dolara iz proračuna od 30 milijuna – i opet su ga na dodjeli Oscara ignorirali. Apocalypto – još jedno remek-djelo, dva Oscara za šminku i vizualne efekte, a Gibson opet prošao kao da je režirao reklamu za pivo. Greben spašenih nominiran za najbolji film i najboljeg redatelja – ali pobjeda izostaje. Nitko ga ne zove na velike večere. Kad se spomene njegovo ime, odmah se povuče crta “skandalozni Gibson”.

A što je zapravo napravio? Uvrijedio je elite koje drže narativ. Njegovi filmovi uvijek su bili na strani pravde, a ne na strani korporativnog konsenzusa. Hrabro srce priča je o škotskoj neovisnosti – tadašnje elite (engleske) mrzile su ga. Pasija – razotkrio je političku pozadinu Isusove smrti, na što su se uzbunili oni koji ne žele da se preispituje tko je i koga ubio. Apocalypto je pokazao propadanje civilizacije zbog unutarnje korupcije – i sve je to previše istinito za udobne fotelje kritičara.

Gibson nije svetac. Ima ispada. Ali zato njegovi filmovi imaju kost. Ono što mainstream mediji rade nije kritika – to je linč. Ignoriraju ga jer ih boli istina koju isporučuje. A on, bez njih, i dalje puni kina.

Zato, Mele, svaka čast. Ti si već u povijesti. Ostali tek prolaze.