Papa Lav XIV. je pred desecima tisuća vjernika proglasio sedam novih svetaca Katoličke Crkve. Među njima – časne sestre koje su život posvetile siromašnima, „liječnik siromašnih“ iz Venezuele, prvi svetac iz Papue Nove Gvineje… i, na iznenađenje mnogih, jedan bivši sotonistički svećenik: Bartolo Longo.
Ova kanonizacija, održana 19. listopada 2025., nije tek crkveni događaj – ona je, u očima mnogih, poruka o moći obraćenja i transformacije, ali i o spremnosti Crkve da suoči vjernike s vlastitim paradoksima. Jer, tko bi rekao da će čovjek koji je nekada vodio crne mise i zazivao demone, jednoga dana biti slavljen kao svetac?
Od odvjetnika do „svećenika Sotone”
Bartolo Longo rodio se 11. veljače 1841. u malom talijanskom gradu Latianu. Odrastao u pobožnoj obitelji, rano je izgubio majku, što ga je duboko obilježilo. Tijekom studentskih dana u Napulju, mladi Bartolo, tada već buntovnik i oduševljen idejama Garibaldijeve antiklerikalne revolucije, okreće leđa Crkvi i upušta se u opasne eksperimente s okultizmom.
U tom razdoblju njegova se znatiželja pretvara u opsesiju. Prisustvuje spiritističkim seansama, prakticira gatanje, sudjeluje u ritualnim orgijama, a u dvadesetoj godini života – biva posvećen za „sotonističkog svećenika“. Nekoć obećavajući odvjetnik, Longo ubrzo tone u ponor depresije, paranoje i egzistencijalne praznine.
Preokret: susret koji mijenja sve
Godine 1871., kad mu je bilo trideset, sudbina ga dovodi do dominikanca Alberta Radentea, svećenika s darom da vidi dalje od grijeha – u samo srce čovjeka. Uz njegovu pomoć, Longo prolazi kroz duboku unutarnju borbu i naposljetku – obraća se katoličkoj vjeri.
Odriče se prošlosti, pridružuje se Trećem redu dominikanaca i uzima ime brat Rosario – simbol novog života posvećenog molitvi i služenju. Od tada, njegov život postaje antiteza svemu što je nekad bio: pomaže siromašnima, skrbi o djeci zatvorenika i širi pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Svetište iz pepela grijeha
Bartolov najveći projekt postaje osnivanje Papinskog svetišta Blažene Djevice od Krunice u Pompejima, koje danas posjećuju milijuni hodočasnika. Ono nije samo crkva, nego simbol ideje da iz najdublje tame može izrasti svjetlost – da nitko nije izgubljen, ako je voljan promijeniti se.
Preminuo je 5. listopada 1926. u Pompejima. Crkva ga je proglasila blaženim 1980., a danas, gotovo stoljeće nakon njegove smrti, i službeno svecem.
Poruka koja odzvanja
Kanonizacija Bartola Longa izazvala je burne reakcije – od oduševljenja do šoka. Kritičari ističu njegovu mračnu prošlost, dok vjernici u njemu vide živi dokaz da je milost jača od grijeha.
Papa Lav XIV. u svojoj je homiliji sažeo poruku Longova života u jednoj rečenici: „Ako je Bog mogao od sotonista stvoriti sveca, onda nitko od nas nije izgubljen.“
Mi se pitamo tko će preobratiti naše telavivaše koji podupiru genocid u Gazi. Možda i njih neki papa proglasi svecem?
Skandalozan čin.
Da li sad shvaćaš zašto sumnjamo da ste ti i ona druga crna kokoš sotonjare ?Nikako da se oslobodite zlih misli mržnje prema partizanima.. Sad kad veruješ u Boga treba da se naučiš i suživotu sa partizanima.,
Ha,cujte…kad se zna da je prvi crkveni poglavar bio upravo onaj koji je(tri puta!) zanijekao Isusa ,cemu se vise cuditi ?
Pa kad je mogao i Pavao iz Tarsa, koji je tamanio kršćane, postati svetac, zašto ne bi mogli i drugi? A da mu se Krist, navodno, nije osobno javio na putu u Damask, vrtio bi se na ražnju u paklu. Zaključak: Krist diskriminira druge grešnike jer im se osobno ne javlja da ih preobrati. Zašto njemu da, a drugima ne? Evo, i ja bih, da mi se osobno javi, čineći poneko slično čudo, povjerovao i prestao griješiti. No, dobro, vjerojatno bih kao Augustin iz Hipone molio: “Bože, oslobodi me tjelesnih grijeha, ali ne još, malo kasnije…prelijepo je ovako”.
To sve govori o vatikanu i okolo …
Da to je odlično, samo daj gas i živi punim jedrima i u 5. brzini.
Najveće uzbuđenje se doživljava kada skačeš kroz prozor a publika snima i navija.
🙂
Eto prilike da i ja, sa radošću, bacim kamen na katoličku crkvu i ostale abrahamske religije ali prvo pođimo od NAS kao reperne tačke, nulte grupe, ništice. Kakvi smo MI koji kritikujemo. Mi najglasniji i najbrojniji: . Vernici religije Materijalizma. – Ako čovek nije vaspitan u abrahamskoj veri, već isključivo u materijalističkom svetonazaru, da li je on onda vaspitan u “materialističkoj religiji”? Ako posmatramo religiju ne samo kao veru u božanstva, već kao sveobuhvatan sistem verovanja koji daje odgovore na osnovna životna pitanja, postavlja vrednosti i oblikuje ponašanje, onda materializam zaista može imati religijske odlike. Elementi Materializma kao “Religije”: Svetogrđe (Dogma): “Novac, uspeh i posedovanje su najveće vrednosti.” Ovo je osnovno učenje. Obećanje spasenja (Eschatologija): “Ako budeš uspešan, bogat i kupovaćeš prave stvari, postaćeš srećan i ispunjen.” Ovo je ekvivalent raju. Pakao (Anksioznost): Neuspeh, siromaštvo i društvena nevidljivost su savremeni pakao, izvor stida i anksioznosti. Hramovi: Tržni centri, robne marke… Čitaj više »
Izvodi iz irske knjige 1923. godine: U našim školskim povijestima odvija se u jednoj od svojih faza, pod krinkom nevjerojatnih događaja koji su predstavljeni kao stvarni događaji u povijesti britanske crkve, ne samo Engleske, nego i povijesti Rima. Isto se može reći i za povijest Grčke, jer je autorstvo isto i za istu svrhu obmane. Pišući svoje povijesti Rima i Grčke, crkveni pisari nisu imali namjeru ograničiti se na pripovijedanje o stvarnim činjenicama koje su se dogodile ili su se mogle dogoditi u materijalnom i političkom razvoju tih dviju zemalja. Da su doista željeli napisati točnu povijest tih zemalja u kasnim danima u kojima su bile sastavljene, bilo bi gotovo nemoguće to učiniti, jer je na početku određenog razdoblja o kojem te povijesti govore i stoljećima kasnije, Rimska crkva bila angažirana u uništavanju knjižnica i zapisa, a ne u njihovom očuvanju. Sve povijesti koje su napisali svećenici i redovnici bile… Čitaj više »
Sanader je isto za narod bio svetac, a onda je prodao INA-u, pokro pare i kreno bježat u Austriju. Sada je na slobodi i u akciji preuzimanja HDZ-a od Plenkovića i banditske kamarile.
Samo … ima njih koji padaju u depresiju, ocaj i propast a mole se isusu. Nema to veze komu se covo molio.
Stvaranje i evolucija su potpuno protivne jedna drugoj. Stvaranje znači završen posao, evolucija znači stalni razvoj. Razvoj je moguć samo ako nešto nije savršeno i uvijek ostaje nesavršeno. Bez obzira koliko se razvilo, uvijek postoji mogućnost da se razvije još više. Ako je čovjek stvoren, nemože imati slobodu. Jeste li vidjeli neki stroj koji ima slobodu, jeste li vidjeli da bilo koja “stvar” ima slobodu? Sve što je stvoreno je u rukama stvoritelja, poput marioneta. On u svojim rukama ima konce, on poteže konce… Sigurno ste gledali neku lutkarsku predstavu. Povlače se konci – čovjek je iza zaslona, nevidite ga, vidite samo lutke – i lutke plešu i tuku se, ali sve je to lažno, lutkar je stvarnost. Te lutke nemaju slobodu da se bore, vole, vjenčaju – sve se te stvari događaju u lutkarskoj predstavi. Nemaju slobodu da plešu ili neplešu, niti mogu, kad im se nepleše, reći:”Ne! Neću… Čitaj više »
Pa kad svi rade za istog vraga………….
Osobno izgubio sam vjeru u Katoličku crkvu, ali nisam izgubio vjeru, Iako je i vjera na niskim granama. Kada sam vidio povijest šta je sve katolička crkva radila da bi pokrstila ljude uopće ne želim više imati posla sa takvom crkvom.
Zanima me šta crkva misli o tome kada je mačem pokrštavala nevjernike po Južnoj Americi i Africi. Jeli i to svjetli primjer kako se čovjek može promijeniti ako mu daš poticaj sa mačem.
Vrana vrani oči ne kopa iliti svoj svome 🙂
Ima logike!
Papundek je Amer, mogu oni svašta, a jbt.
ima dobra izreka u Bosni: star se Vlah ne poturči, a može o obrnuto.
Ko još vjeruje i ozbiljnost nekih poslije pelcovana onoga papundeka, kardinala, pa patrijarha pa faksa. Oni me vjeruju i božiji usud i sudbinu. Vjeruju u struku 😁😂😂😂😂😛
Živimo u posljednja vremena sve više je znakova.
Očevi vole povratak sina razmetenog. Vole ih više od sina koji je čitav život uz svog oca, koji poslušan i bogobojazan. Vole onog koji se preobrati.
Sveti Augustin je većim djelom svog života bio razvratnik. Sveti Dismas je bio razbojnik. Sveti Moses je bio kriminalac i sjecikesa…..
Da li će te biti svetac ne ovisi o tome kakvim ste životom živjeli. Već da ste se pokajali i preobratili a time pokazali da je snaga vjere jača od bezbožništva.
Vaša završnica
LOGIČNO
Što je to “sotonistički svećenik”? Takvo što nje postoji kao što ne postoji ni sotonistčka vjera ili religija. Postoje samo ridikulozna, marginalne skupine izgubljenika koji pokušavaju privući pozornost na svoje nabijeđeno “buntovništvo” imitirajući ili izmišljajući nekakve nepostojeće “vjere”, “religije”, “crkve” i “obrede”. Nekad, istini za volju sa tragičnim posljedicama. A što je osim toga radio ovaj paćenik? Prisustvovao spiritističkim seansama, prakticirao gatanje i sudjelovao u orgijama u kojima je “religijski” motiv samo opravdanje za razvrat i nemoral. I to je sve činio desetak godina, u svojim dvadesetim pod utjecdajem Garibaldijevih socijalističkih ideja. Je li on nekoga gore navedenim postupcima ubijao?, Krao, pljačkao, silovao? Nije. U načelu, iako Crkva naravno sve te prakse osuđuje s pravom, nije nikome nainio nikakvo veliko zlo osim samom sebi. Njegovi postupci su bili glupi,naivni i ponekad nemoralni, ali nisu bili posebno zli po svojim posljedicama. A onda se preobratio i slijedećih 55 godina života posvetio… Čitaj više »
Zašto postoji siromaštvo uopće?Aaaaa zbog vas vjernika da.Katolibanska organizacija za koju je i komunizam mala beba a ovce i dalje bleji.Fala svevišnjem kaj postoji DEMONKRACIJA. Volja većine nepismenih.