Sjećanje na Ivu Gregurevića

U jednom danu saznali smo da su nas napustila dva velika glumca koja su nam svojim ulogama uljepšali mnoge trenutke – Marko Nikolić i Ivo Gregurević.

Marka sam vidio samo jednom u životu, i to slučajno, na surčinskom aerodromu, dok je još bio mlad i imao bujnu, gustu kosu. O njemu ne znam ništa više nego većina ljudi koji ga poznaju samo s ekrana ili iz novina. Zato o njemu neću ni pisati ovom prilikom. Ali Ivo je moj Posavac, i generacijski smo bliski pa, sam s njim ipak imao nekih kontakata koji mi omogućavaju da napišem i nešto što se neće moći naći u drugim tekstovima o njemu, mada nismo bili bliski. Naprotiv, mislim da bi se on mene teško sjetio da ga je neko prije smrti pitao za moje ime.

Prvi put smo se sreli u Bosanskom Šamcu, kad je on bio mladi glumac, a ja mladi profesor (On je dvije godine stariji od mene). Gostovao je u školi u kojoj sam radio, a moj kabinet mu je služio kao garderoba. Tad je igrao Đuku Begovića, svoju omiljenu ulogu. Mene je zamolio da mu nađem jednu bijelu, običnu bocu koju je trebao držati u ruci dok glumi i iz nje piti tobože rakiju, mada sam mu u nju nalio običnu vodu. Ali kad sam mu donio bocu, ona je na sebi imala etiketu zalijepljenu nekim opakim ljepilom pa je moj imenjak nokte istupio dok je, uz pomoć vode, nije sasvim uklonio, da boca bude potpuno čista.

Dok se tako pripremao za nastup, razgovarali smo, a on me je, između ostalog, pitao znam li gdje bi mogao nabaviti pravog psa vučjaka koga bi poklonio svom sinčiću. Ja sam se prije samo dan-dva vratio s nekog izleta s kolegama, bili smo, čini mi se, na Fruškoj gori i usput posjetili jednog Šamčanina koji je bio tamo u vojsci. Došao je s tek oštenjenim psićem vučjakom kog je oštenila vojna keruša s dobrim pedigreom i pitao treba li kome, mogao bi nam ga pokloniti jer je jedno štene nekako ugrabio za sebe. Ali kako niko od nas nije pokazao interes za tog psića, on ga je vratio. Ispričao sam to Ivi i, koliko se sjećam, dao sam mu adresu ili telefon tog momka, a ne znam kako se kasnije ta priča završila i je li Ivin sinčić dobio psa, pravog vučjaka.

O Ivinom glumačkom radu se manje-više sve zna, a onaj ko ne zna, lako može naći sve zanimljive informacije na internetu. Zato neću o tome trošiti vrijeme, nego ću nešto reći samo o onom što nije šire poznato i što se ne može naći na uobičajen način, a čemu sam i sam svjedočio. Jedan takav događaj je bio vezan i za Nizozemsku gdje sam u to vrijeme već živio. U Nizozemskoj je umro jedan naš zemljak, Mato Živković, iz Ivinog susjednog sela. Trebalo ga je sahraniti u Bosni, u Posavini, a to je značilo mnogo proceduralnih poteškoća i peripetija. Neko se dosjetio da bi tu Ivo mogao pomoći. Naravno, on je učinio sve što je mogao i na granicama se zadržavalo minimalno. Ni jednim potezom Ivo nije pokazao da mu je to bilo teško učiniti niti je očekivao da mu se za trud posebno zahvaljuje. Rado je pomagao ljudima iz zavičaja i nije iznenađujuće što je baš u Orašju napravio Dane hrvatskog filma, manifestaciju koja svojim značajem daleko premašuje ovu malu sredinu koja u tim danima vrvi od poznatih glumaca i svih onih koji su uz njih vezani.

Na jednoj od tih manifestacija smo uradili i jedan intervju s Ivom za mjesečnik Posavina koji je tada izlazio, čiji je vlasnik bio Petar Jasak, a Ivo Kobaš urednik. (Ova imena čitateljima portala Logicno.com nekako poznato zvuče, a?) Naša novinarka Adnana Tihić je nadahnuto vodila ovaj intervju, a ja sam imao ulogu fotografa i Adnaninog vozača. Dok smo sjedjeli u dvorištu jedne vikendice pored Save, u čijem je dvorištu odigravano mnogo toga vezano za Dane hrvatskog filma, u jednom trenutku Ivo je u odgovoru na postavljeno pitanje rekao i rečenicu: „Ko ne voli svoj zavičaj, bolje da se nije ni rodio!“ Sjećam se da smo se Adnana i ja pogledali i da je i njoj i meni odmah bilo jasno da će to biti naslov intervjua na naslovnici idućeg broja. Tako je i bilo. Inače, te godine smo ispred Posavine Ivi uručili i specijalno priznanje, zahvalnicu, s Petrovim potpisom, a ja sam mu je predao pred publikom na otvorenju, da se vidi da se njegov trud ovdje cijeni. Mislim da mu je to jedno od rijetkih priznanja koje jo dobio u zavičaju, uglavnom ih je osvajao izvan, u čemu i nije izuzetak.

Evo, s ovih nekoliko detalja htio sam samo reći kako je Ivo bio s jedne strane veliki i poznati umjetnik, lice s naslovnica, cijenjen i izvan granica svoje države, a s druge samo običan čovjek koga ništa nije promijenila slava i nije ga udaljila od ljudi s kojima se družio u djetinjstvu, od malih ljudi. Umio je i s velikima i s malima. Zato se nimalo nisam iznenadio kad sam čuo da će biti sahranjen u svom selu, a ne na Mirogoju. On svoju veličinu ne mjeri po veličini i značaju groblja na kom će ga pokopati. On zna ko je i kakav je i bez takvih kriterija i možda ga zbog takvih stavova ljudi toliko i vole, kako oni u zavičaju, tako i oni izvan.

Neka počiva u miru!


Ivo Gregurević pored svog auta po kom su ga prepoznavali

Ivo Gregurević pored svog auta po kom su ga prepoznavali

 

Ivo Gregurević i Ivo Kobaš

Ivo Gregurević i Ivo Kobaš

 

Adnana Tihić i Ivo Gregurević

Adnana Tihić i Ivo Gregurević

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Veliki covjek i veliki glumac , Velicanstven u filmu Čaruga – Prici o utopiji socijalne jednakosti i drustvene pravde, o raju u kojem ce svi imati sve.

Pocivao u miru !

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum,

Ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
Strah obracenika, molitve za spas.

Neka sikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.

Ivan Goran Kovacic

Šok
Gost
Šok

Bog mu dao duši pokoj.

Mile
Gost
Mile

Umra netijak prije strikana 🙁

Abcnormalan
Gost
Abcnormalan

Zadnji put ga vidio prosle godine na britancu u koznjaku i raybanicama u obucnoj birtiji kako pije domace pivo…. Legendo….

joso.
Gost
joso.

Zao mi te covece. Ti si nesto posebno . Nalazlost , pridruzio si se plejadi velikih , najvecih glumaca s ovh prostora , koji su nas napustili . Tesko da ce se skoro naci netko da popuni tu prazninu . R.I.P.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Jučer na Radio Dalmaciji, novinarka je uz vijest o smrti Ive Gregurevića dodala kako je najpoznatiji po ulozi Netjaka u seriji Velo Misto, onda je išao insert iz poznate scene s balotama i inženjerom od balota.Na nekom drugom radiju je vjerojatno uz istu vijest išlo spominjanje neke druge uloge. Neke druge ‘zavičajne uloge’. Uloga Netjaka je doista bila zavičajna uloga u kojoj je Gregurević svima dočarao tadašnju Dalmatinsku Zagoru.
Možda je kroz cijelu karijeru glumio ‘zavičajne uloge’.
Za razliku od domovine koja je uglavnom svima dohvatljiva apstrakcija, zavičaj nema ambiciju obuhvaćanja svih i svakoga, odnosi se na lokalno. Općina ili mikroregija, identifikacija s krajolikom iz koje izrasta ljubav prema svom kraju i ponos. Domoljublje ne postoji samo za sebe, ako nije sastavljeno od mnoštva zavičajnih ljubavi (postoji jedan, meni ne baš drag naziv za to – lokal patriotizam). Kao džemper ispleten od različitih prediva i boja je istkano domoljublje.
Ako uspiješ u životu negdje drugdje, imaš li obavezu prema zavičaju?
Ivo Gregurević je to decidirano, jasno i nemilosrdno izrekao – ako nemaš, bolje da se nisi ni rodio. Zvuči kao optužba, skoro kao kletva. ali što se tu može – svatko će to čuti na svoj način. Odmahnuti rukom ili zamahnuti za aplauz.
Nije samo za Posavinu dobro što se Gregurević rodio, obogatio je život i svima nama koji smo kao publika svjedočili njegovom radu pa njegova smrt nije gubitak samo za njegov zavičaj, nego i za sve nas koji dijelimo zajednički jezik.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Dragi kolega Son , postoji 7,5 milijardi definicija domovine , zavicaja , domoljublja , patriotizma ….

Jedno od tih 7.5 milijardi definicija jeste i ona da je domovina izmedju ostalog i mjesto gdje nam Bog dade kruh nas svagdasnji,odnosno mjesto gdje covjek moze dostojno zivjeti od svog rada i znanja , nista vise i nista manje .

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Žukov
Nikomu ne sudim. Živi pošteno od svog rada, ne čini drugomu što ne bi htio da drugi tebi čini i za me si domoljub, ma gdje bio. No, postoje ljudi koji se rode drugačiji, sa stvarnim osjećajima prema kraju iz kojeg potječu, radi kojih imaju potrebu neksko uzvratiti. Na to nitko nikog ne tjera…tjera ga nešto iznutra.

Valter
Gost
Valter

Voljeti svoje ne znači mrziti tuđe. Bilo da je riječ o zavičaju, narodu, domovini, vjeri, ideologiji, svjetonazoru ….

Zvrk
Gost
Zvrk

Većina uloga mu se svodila na mrzovoljnog patrijarha neke obitelji iz radničke klase koji pošteno živi i zarađuje svojh kruh. Iako, za karakternog glumca poput njega on je ipak obavljao također i podosta šarenih uloga…
Inače, u SAD-u je postojala šala koja je postala računalna igrica ili aplikacija. Zove se Baconov broj. Nazvana je po glumcu K. Baconu koji je poznat po brojnim karakternim ulogama i vrlo plodnoj filmografiji. Taj broj zapravo govori o broju direktnih veza nekog glumca s K. Baconom. Tko je glumio s njim u filmu, ima broj 1, tko je glumio s nekim glumcem iz njegova filma, dobiva broj 2 itd. Navodno je najveći broj koji je dan nekom holovudskom glumcu 8. I tako, razmišljala je moja malenkost, bi li tako postojala mogućnost da se uvede domaća verzija, nekakav Gregurevićev broj. No kad se bolje razmisli, čisto sumnjam da bi imao itko više od 2. To dovoljno govori koliko je on bio sveprisutan na domaćem filmu.
Ivo, počivao u miru!

ime
Gost
ime

Odgovor “””””” mmne

R.I.P. znaci sto? OK kako u Engleskoj kazu poslije pokojnika ? Pocivaj u miru? P.U.M. ?
Njegujmo hrvatski jezik kao sta je pokojnik cinio.

Komunista
Gost
Komunista

Da, rečenica koja jako puno govori i s kojom se u potpunosti slažem. Svaka čast Ivi, na svemu. Zaista ga cijenim što je volio svoj kraj i što mu se uvijek vraćao.
Nažalost, danas su ljudi pomahnitali, trče za novcem, za “boljim životom”, za gradskim smogom i prljavim asfaltom. Neka, ali nikada ne treba zaboraviti ko si i odakle si. Jer makar polovicu tebe čini tvoje porijeklo.
Ivo, pokoj ti duši.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Treba voljeti svoj zavicaj taman u njemu postalo nemoguce zivjeti pa ga moras napustit!

MiLo
Gost
MiLo

Pocivajte u miru stara gardo. Netjak po meni pored Caruge Ivina najjaca uloga ostale ne bih komentarisao. Prisjetih se da sam ga gledao 80-tih u nekoj ulozi koju ni ne zapamtih ali se smekerski nabacivao prekijepoj nastavnici hemije koja nas je dovela u bioskopsku salu u Orasju. Marka nisam imao priliku da gledam uzivo ali mi je ostao u sjecanju iz “boljeg zivota” kao naivna dobricina a inace vise nego dobar glumac.

barba tonći
Gost
barba tonći

Ode IVE Bogu za kurira. Blago Bogu !

mmne
Gost
mmne

R.I.P

oddball
Gost
oddball

Ode najveći šokac među bosancima …

POVEZANE VIJESTI

Izbornik