fbpx

Sreća je u sitnicama

Sreca je u malim stvarima

Mnogo je onih koji bi trebali, po široko prihvaćenim kriterijima biti sretni, presretni, a ne osjećaju se tako. Neki od njih se čak osjećaju nesretnima.

Nije lako biti najbolji u nečemu u čemu je velika konkurencija.  Među toliko milijardi ljudi – biti najpametniji. Ili najjači. Najbrži. Među toliko milijardi žena biti najbolja pjevačica. Biti najljepša. Najbolja učiteljica. Mnogo je velikih stvari koje treba posjedovati da bi se u nečemu bilo prvi, ali i detalja, nijansi, gotovo nevidljivih sitnica koje odlučuju u takvim natjecanjima. Pobjeda je svakome draga i prirodno je za očekivati da je pobjednik i sretan zbog nje. Ostvario je ono čemu je težio, kako se ne radovati, ne biti sretan zbog toga?!

Ipak, ni najveći uspjesi nisu dovoljni da nekoga učine potpuno sretnim. Trenutak sreće ne znači da će taj osjećaj ostati trajno. Osvojite medalju na Olimpijskim igrama i radujete se tada, tog dana, nekoliko dana, ali kasnije sve to pada u drugi plan. Ne možete cijeli život biti sretni samo zbog medalje. Postanete milijarder i to vas drži neko vrijeme, a kasnije se opet pojavljuju problemi koji su bili i prije, ili se pojave novi. Može to biti bolest, može neuzvraćena ljubav, osjećaj inferiornosti ili ko zna šta sve, i to vam ne da mira niti vam omogućava da se osjećate sretnim.

S druge strane, neko, na prvi pogled, nema puno razloga za sreću, a osjeća se divno, sve mu je potaman i uvjeren je da je pravi sretnik. Ima tek toliko da nije gladan i neki smještaj koji jedva da se može nazvati domom, a pjesma mu ne silazi s usana i baš uživa u životu. Ne opterećuje se puno razmišljajući o sutrašnjem danu, ne zanima ga šta se događa kilometar dalje od njegovog boravišta i ne pita se je li zdrava hrana koju je pojeo. Nema taj problema u kontaktu s drugim ljudima, za sve ima vremena, osmijeh i lijepu riječ i za svakoga razumijevanja. Nikada u životu nije uradio ništa značajno, po našim mjerilima, niti je tome težio, a osjeća se potpuno ostvarenim i sretnim.

Nema univerzalnog „srećomjera“ koji bi nam izmjerio koliko smo kada sretni. Uspjeh ili neuspjeh mogu bitno utjecati na osjećaj sretnosti, bar neki period, ali oni nisu i garancija sreće u cjelini. Neimaština i neuspjeh mogu u nama izazvati osjećaj nesretnosti, ali ni to nije pouzdano mjerilo. Imati mnogo novca ili ga ne imati nimalo, također mogu mijenjati naše raspoloženje, ali neke ljude nikakva gomila novca ne može potpuno usrećiti niti nekima potpuna besparica može pokvariti raspoloženje. („Pare nisu problem – para nema!“, kaže jedan političar.)

Neki misle da za sreću trebaju velike i krupne stvari. Neki smatraju da su potrebne samo sitnice i da sreću čine male stvari. Ali i male stvari, sitnice, mogu biti skupe. Čini mi se da sam negdje pročitao kako sreću čine male, skupe sitnice, ali samo one koje se ne mogu kupiti – novcem. I, naravno, sretan je onaj ko se sam tako osjeća, a ne onaj za koga drugi misle da je sretan.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
39 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Ivosrećo,buduci da pozitivno
utjećes na moj ”srećomjer”
eto tute tebi pisme:

MRAČINA(u 7 sati)

IMA MALO ČIMBENIKA
U SRED GRADA ŠIBENIKA

Ivo Kobaš
Gost
Ivo Kobaš
1 godina prije

Ima malo čimbenika
usred grada Šibenika,
a glavni je Umpah Pah –
rastjeruje smijehom strah,
pa je tuga u tom gradu
doživjela pravi krah!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Toplo jutro(usred se pise zajedno-US NERED vlada pa se izgubih)!
Em’ti jarca,
sta’s lipo dopisivat na struju?

jezevakucica
Gost
jezevakucica
1 godina prije

Umpah i Ivo dajem Vam sretni plus.Da Vas nema bio bi mi pljus.Vama i svima na planeti Logično pozdrav iz oblačne Rijeke.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Cuvaj kucicu ako Rijeka nabuja!

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije

Umpah Pah Uranija ti jutros u Žbeniku, siguro si obe dvi sriće ćapa.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Nisan u Žbeniku
nego u mačci-(nje)
Njemačka-di se kuka(kukasti kriz)

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

Najbolje stvari su besplatne.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
1 godina prije

O ljudskoj sreći može da se napravi cijela nauka. I biće napravljena. Biće napravljeno i Ministarstvo sreće.

Tink
Gost
Tink
1 godina prije

Vec je napravljeno, samo je u senci dok V.B. ne odluci da ga ozvanici, ali bez brige ono radi punom parom.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
1 godina prije

Ne, ne. Nije napravljeno, tek treba da se napravi u skorijoj budućnosti.
A V.B. se ne pita više ama baš ništa.

alterego
Gost
alterego
1 godina prije

sitnice me ne mogu usreciti.

jezevakucica
Gost
jezevakucica
1 godina prije

Dobro,to kaže tvoj alter ego.A šta ti kažeš??

Tink
Gost
Tink
1 godina prije

Ivo = COVEK!

giordano bruno
Gost
giordano bruno
1 godina prije

Svakog čuda za tri dana dosta. – poslovica

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Svakog cuda za-polovica?

Nas kuttjitj za literarni trenuttjitj?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

giordano bruno:
Da presijecem?

Pletač Pruća
Gost
Pletač Pruća
1 godina prije

Kad ujutro ptice zapjevaju,
Tjelesne me čežnje spopadaju.
Ki&a raste ko kvasac se diže,
A po meni roj žmaraca gmiže.

Svaka miso sam do pi&ke seže,
Budan jesam, al bez ravnoteže.
Ne treba mi ni hrane ni vode,
Sva mi snaga tad u ku&ac ode!

Oj mladosti, zlatno ljudsko doba,
Ne daj rđi da se na te toba!
Je&o brige, pravde, barikade …
Pusti čula da sve sama rade!!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Probaj čipku?
Smiruje?

Pletač Pruća
Gost
Pletač Pruća
1 godina prije

Idu tako sve dani za danom
Tragam za njom ko gladan za `ranom!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Dobrovoljac(dragovoljac)za slanje u 3p.bez m.?

Pletač Pruća
Gost
Pletač Pruća
1 godina prije

A po Bosni hara politika,
ljudi gladni na sva tri jezika.
Mržnja opšta … geopolitička,
a meni se traži samo pi&ka!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

@Pletac Pruca:
Oprosti,pretjerah?

Pletač Pruća
Gost
Pletač Pruća
1 godina prije

@Umpah Pah
Dobri duhu,
HVALA; sve je kako treba, samo naprijed

Partijamo preko jednog sata,
pa me gaziš ko starog Passata!

Maja
Gost
Maja
1 godina prije

gledam kroz prozor
bijela kuglica kroz maglu viri,
sve je mirno, tiho..
u daljini samo bijelo-siva mrena..
rekoh si, pusti poso,
daj se smiri.
idi vanka, na jezero ili polja,
slikaj drva u magli
ili labude sto hranu traze,
ili galebe bijelo-sive,
sto u spaliru na molu stoje.
a podalje iz vode magla se dize,
dvorac samo na pola viri.
hodaj, slikaj, uzivaj na svjezem zraku,
prije no sunce grane i sve boje
budu jasne,
i dan se brzo izgubi u mraku..

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Maja
Prekrasno. Učinila si riječima da na tren pogledam kroz tvoje oči. Na kraju ti se dan izgubi u mraku, nakon što je sunce granulo. A zapravo bi se trebalo razdaniti, sve uroniti u svjetlo. Mogao bi biti mrak samo zbog rime, da se slaže sa zrak, a mogla bi stvarnost biti mračna. Mogla bi biti tvoja, ali ne mora. Čekam drugi osvrt, drugačiji pogled u drugom zapisu, sa sasvim drugačijom rimom koje ne mora biti. Možeš je zamijeniti za Radost. Mjenjačnica je iza oka. Hvala ti unaprijed. I za ovo napisano, svakako.

Maja
Gost
Maja
1 godina prije

dragi soa, naj prevec filozofirat, danas je maglovit dan , nije se ni razdanilo i eto vec pada mrak. tipicno zimsko vrijeme. htjela sam napisati, da u svako doba, u svemu se moze uzivati, ne mora to uvijek biti sunce i jasne boje. eto, jedna sitnica, malo srece, ti i priroda. kretanje, sklad tijela i duha. napr. po bolnicama, kad tesko bolesni pacijenti gledaju kroz prozore van, ljude koji zure po ulicama, mozes cuti i ovo – znaju li oni vani uopce, koliko su sretni? i to je nesto, sto premalo nas cijeni. hvala, ovo je bila moja prva pjesmica, potakli me umpi i pletac.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

@Maja:
Oprosti sto sam zbog Kurza,
riskirao pocetak komunikacije.
Krasno pises i molm te,
daruj nas svojim radovima cesce.
CMOK!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Koliko kilometara treba prijeći do sreće? Koliko granica, kontrola, policijskih patrola, koliko sačekuša preskočiti da bismo došli do znaka na kojem piše Sreća? Piše li se sreća imenom našeg sela, grada? Nosi li naše prezime?
Možda se Sreća pali uzvikom, pozdravom na jeziku s kojim sanjamo?
A možda je Sreća upravo jutros rekla Dobro jutro, kad je bol prestala, kad smo ponovo zdravi i ponovo spremni na borbu, na Život?
Svatko liježe i ustaje se sa svojom verzijom Sreće. Njeno lice je neuhvatljivo. Jednom ima lice žene, drugog puta ima lice djeteta. Skoro je uvijek na korak ispred, skoro nadohvat. Uhvatiti je za prsa i reći joj Moja si, više mi bježati nećeš? Zagrliti je i prošaputati joj nešto nježno, podvaliti joj ljubav i poštovanje, bilo što, samo je zadržati uz sebe..?

Svi ljudi su stvoreni jednaki,obdareni su od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom – evo dokaza! Težnja za srećom je naše neotuđivo pravo! To piše i u deklaracijama.
Ovdje nema slobode, nema posla, nema temelja za moju sreću i zato je moje pravo potražiti sreću tamo gdje je ima.
Odlazim. Briga me za sve koji ostaju, evo im njihova zloba, evo im njihova država, njihova moć, ja odlazim.
Kupit ću A5, napravit ću kuću, kupiti apartman na moru.

I napravit ćeš sve to, slagati životne kockice uspjeha i neuspjeha, nekad sa srećom biti na ti, nekad ne misliti na nju. Čini se da je njen okus izmijenjen kao što je izmijenjena okolina u kojoj rasteš. Rasteš? Pa ne baš. Ne rasteš više, raste tvoj bankovni račun, bogatstvo. Ponekad, u zakutku uma, učini ti se kako i tu, koje je tamo negdje, možeš stvoriti ugođaj iz djetinjstva, ali ne. Niti je slatko na isti način, niti je slano. Možda je problem u soli.
Da? Sjećaš li se nečeg, možda je netko stvarno rekao “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?”

Koje zemlje sam ja sol? Jesam li slan ili sam odavno obljutavio?

Ne, ne može to biti. Ja sam rođen za velike stvari. Ja sam bolji od svih njih koji nikad nisu prešli ni granice općine, kamo li vidjeli sve ove zemlje i snašli se u njima. Ja sam bolji.

I prolazi vrijeme, nižu se godine, trgaju listovi s kalendara. Kako dobro bi bilo ponovo osjetiti radost tamo gdje svoj sam na svome. Da? Što ćeš napraviti? Staviti fasadu u drugoj boji na svojoj uglavnom praznoj kući?

Vidiš njih koji su ostali. Čini ti se kako im manje treba za sreću. Gle koliko mogu govoriti o ribi i gradelama, kao da je to nešto bitno, nešto veliko?
Jest. Veliko je. Da veće biti ne može. Hrana onima koji su ostali su pogledi, jutarnje slike s prozora. Vrabac koji traži mrvice na balkonu. Udar vjetra u stari orah. Glazba s radija, upravo pjeva netko Sve za sreću što treba je žena, čovik i more i jedno dite iz ljubavi.

A ljubav je kao podloga, slikarsko platno na kojem će svojim bojama oslikati Život. Tvoj život. Što više daš drugima, više ćeš imati. Sreća i bogatstvo. U tvom srcu. Ljubav oko tebe kao postelja. Shvatiš da ti si zemlja, njeni minerali u tebi se kreću, ti si zemlja koja hoda. Ti si od sreće napravljen. Ne moraš trčati za njom. Nosiš je u sebi i dijeliš, kao što sebe dijeliš. Vraćaš Životu život. I živiš. Kao čovjek.

Maja
Gost
Maja
1 godina prije

grandiozno!

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Ne postoji unaprijed ucrtan put prema sreci ili istini , sreca i istina nisu fiksne tocke do kojih mozemo doci unapred odredjenim i “utabanim stazama” .
Naime, ako bi postojala fiksna tocka onda bi imali bezbroj puteva ka istini i sreci , u tom slucaju svi putevi bili bi ispravni i doveli bi nas do cilja , medjutim sreca i istina nisu fiksirani pojmovi vec su to zivi pojmovi u stalnom pokretu.
Prirodno je da do srece ili istine nema puta ali covjeku je tu cinjenicu tesko pojmiti jer psiholoski inzistira da sve bude fiksno i nepokretno.
U ljudskoj prirodi ,odnosno na psiholoskom nivou uma , egzistira potpuno kriva teorija koja sugerira da svaka misao ili predmet moraju biti fiksni i konacni.

Sreca i istina smisao su zivota i nisu fiksni ciljevi , vec bi to trebao biti put kojim koracamo do kraja nase egzistencije.
Biti srecan moze samo onaj tko umije biti srecan na putu do cilja i kao sto Ivo napisa , popeti se na vrh svijeta i biti najbolji ushicenje je kratkog daha , jer tamo gore na vrhu nema nista , sto vec nije duboko usadjeno u nama .

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Koliko kilometara treba prijeći do sreće? Koliko granica, kontrola, policijskih patrola, koliko sačekuša preskočiti da bismo došli do znaka na kojem piše Sreća? Piše li se sreća imenom našeg sela, grada? Nosi li naše prezime?
Možda se Sreća pali uzvikom, pozdravom na jeziku s kojim sanjamo?
A možda je Sreća upravo jutros rekla Dobro jutro, kad je bol prestala, kad smo ponovo zdravi i ponovo spremni na borbu, na Život?
Svatko liježe i ustaje se sa svojom verzijom Sreće. Njeno lice je neuhvatljivo. Jednom ima lice žene, drugog puta ima lice djeteta. Skoro je uvijek na korak ispred, skoro nadohvat. Uhvatiti je za prsa i reći joj Moja si, više mi bježati nećeš? Zagrliti je i prošaputati joj nešto nježno, podvaliti joj ljubav i poštovanje, bilo što, samo je zadržati uz sebe..?

Svi ljudi su stvoreni jednaki,obdareni su od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom – evo dokaza! Težnja za srećom je naše neotuđivo pravo! To piše i u deklaracijama.
Ovdje nema slobode, nema posla, nema temelja za moju sreću i zato je moje pravo potražiti sreću tamo gdje je ima.
Odlazim. Briga me za sve koji ostaju, evo im njihova zloba, evo im njihova država, njihova moć, ja odlazim.
Kupit ću A5, napravit ću kuću, kupiti apartman na moru.

I napravit ćeš sve to, slagati životne kockice uspjeha i neuspjeha, nekad sa srećom biti na ti, nekad ne misliti na nju. Čini se da je njen okus izmijenjen kao što je izmijenjena okolina u kojoj rasteš. Rasteš? Pa ne baš. Ne rasteš više, raste tvoj bankovni račun, bogatstvo. Ponekad, u zakutku uma, učini ti se kako i tu, koje je tamo negdje, možeš stvoriti ugođaj iz djetinjstva, ali ne. Niti je slatko na isti način, niti je slano. Možda je problem u soli.
Da? Sjećaš li se nečeg, možda je netko stvarno rekao “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?”

Koje zemlje sam ja sol? Jesam li slan ili sam odavno obljutavio?

Ne, ne može to biti. Ja sam rođen za velike stvari. Ja sam bolji od svih njih koji nikad nisu prešli ni granice općine, kamo li vidjeli sve ove zemlje i snašli se u njima. Ja sam bolji.

I prolazi vrijeme, nižu se godine, trgaju listovi s kalendara. Kako dobro bi bilo ponovo osjetiti radost tamo gdje svoj sam na svome. Da? Što ćeš napraviti? Staviti fasadu u drugoj boji na svojoj uglavnom praznoj kući?

Vidiš njih koji su ostali. Čini ti se kako im manje treba za sreću. Gle koliko mogu govoriti o ribi i gradelama, kao da je to nešto bitno, nešto veliko?
Jest. Veliko je. Da veće biti ne može. Hrana onima koji su ostali su pogledi, jutarnje slike s prozora. Vrabac koji traži mrvice na balkonu. Udar vjetra u stari orah. Glazba s radija, upravo pjeva netko Sve za sreću što treba je žena, čovik i more i jedno dite iz ljubavi.

A ljubav je kao podloga, slikarsko platno na kojem će svojim bojama oslikati Život. Tvoj život. Što više daš drugima, više ćeš imati. Sreća i bogatstvo. U tvom srcu. Ljubav oko tebe kao postelja. Shvatiš da ti si zemlja, njeni minerali u tebi se kreću, ti si zemlja koja hoda. Ti si od sreće napravljen. Ne moraš trčati za njom. Nosiš je u sebi i dijeliš, kao što sebe dijeliš. Vraćaš Životu život. I živiš. Kao čovjek.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Vlado ili Vlada,pitao se otac dugo ocekivanog sina,
inace despot i tiranin po ubijedjenju i karakteru i dade mu ime
Strahovlada.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Gledam koliko je nesretnih oko mene koji jedva cekaju da odsele u inostranstvo i onda po nasim kafanama tuguju za zavicajem.

Starina
Gost
Starina
1 godina prije

Da, to je nastupila suluda manija!!! Ljudi situirani sa svime potrebnim u životu odlaze tražiti sreću daleko od svojeg doma, familije, prijatelja, poznate okoline, naroda i jezika da bi “pružili perspektivu” svojoj djeci . Kao da je jedina perspektiva imati najnoviji mobitel, igricu, BMW.. A žive tako da kupuju po akcijama u Lidlu, Aldiju, a ako rijetki i kupuju Bio proizvode to je nešto što putuje danima, tjednima, u svakom slučaju niti ukusno niti hranjivo tijelu , niti svježe kao njihovom rukom i rukom njihovih djedova odgojeno i ubrano,iz njihovog sada pustog dvorišta .. I onda za praznike hrle u nepreglednim kolonama pokazati toj neperspektivnoj okolini svoje najnovije limene ljubimce da bi svoj poremećeni ego nahranili od tih istih koje su bez puno razmišljanja napustili. A nemaju ni malo volje iskoristit svoj potencijal i preuzeti kontrolu svog života, mikro i makro okoline i preokrenuti stvari u svoju korist. Lobotomizirani su im mozgovi raznim reklamama o sreći, pa onda neprestanim kružnim sistemom “Kruha i igara” koji se vrti u krugu Svjetskog, europskog, nacionalnog, olimpijskog i ne znam kakvog sve ne prvenstva, od nogometa, pa kosarke, rukometa, tenisa, i nebrojenog niza sportova i sportskih događaja potpuno irelevantnih za naše živote a osobito za našu sreću.
Pa uzdizanje seksualnih nagona na razinu koja nije dostojna čovjeka kao najuzvišenijeg bića na Zemaljskoj kugli a koje je malo višlje opisao Pletač. Zanemarivanje duhovnih potreba ljudskog bića sigurno ne vodi do sreće a prekomjerno isticanje seksualnog nagona je najveći poricatelj te dimenzije čovjeka. Mudrost je u ravnoteži, ničega ne valja previše.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Dobar Starino!!!

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

Fragmentirani komentar i jako skucen pogled na istinu iseljavanja i iseljenika .Jos je jedan trazio duhovnost iznad istine , suhih usta na pocetku , trabunjao je na pocetku i slinio na kraju , Istina ga udarila u bradu!

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Imam jednog prijatelja koji je davno otisao u Austriju, a odatle u Njemacku. Pomjerao se malo pomalo sve zapadnije i na kraju zavrsio u Vankuveru. Nakon 20 godina potucanja vratio se. Skucio se, ozenio se, i kad smo pomislili da se smirio za te dvije godine, on odseli u Emirate. I opet se nastavi stalno pomjerati. Planira pocetkom iduce godine da se odseli iz Sidneja na Novi Zeland. E odatle moze samo Na Antartik ili nazad u zavicaj.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
1 godina prije

“Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?”….. A kad sol obljutavi vise nije pogodna ni za zemlju ni za gnojivo .

Covjek kroz svoj mehanicki i vanjski zivot izgubi okus , odnosno obljutavi , bukvalno se ova parabola moze protumaciti kao vanjski covjek .

Bljutavi ljudi su svi oni koji si utvaraju (u svojoj samoobmani ili iluziji vanjskog svijeta ) da mogu kroz licemjerno vjerovanje i interpretacije Evandjelja dostici u “kraljevstvo nebesko”.

Covjek koji gradi kucu na pijesku jest glup covjek i suprotnost je mudrom covjeku opisanom u Evandjeljima kao fronimos .
Rijec fronimos ima prakticno znacenje a definira iskrenu akciju inteligentnog covjeka koji trazi visi nivo sebe kroz unutrasnju evoluciju .

Upravo ucitelj tradicije Isus je ljude koji nisu u stanju ili ne zele shvatiti kraljevstvo nebesko (unutrasnju evoluciju ) nazvao solju koja je izgubila okus i ne sluzi vise cak ni za gnojivo .

Dakle mudri ljudi grade kucu na kamenu “ne pade , jer bijese utemeljena na kamenu “,ova parabola govori o tome kako je fronimos gradio kucu (sebe ) na postojanom i dugotrajnom ucenju o unutrasnjoj evoluciji koja se u Evadjeljima naziva Rijec (gospodnja), te na taj nacin izgradio cvrstu i postojanu kucu .

On , fronimos , mudar ,radio je na sebi kroz Rijec , iz nje je djelovao i primjenio na svoj zivot ono sto je razumio te na taj nacin gradio sebe na kamenu Istine a ne na nestabilnom pijesku zivota ……….

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
39
0
()
x