Čudno je to kako smo svi u potrazi za nekom imaginarnom srećom; tražimo je svuda po svijetu, u bogatim zemljama, velikim firmama, poznatim turističkim destinacijama, u blizini velikih ljudi, a ona je tu, na dohvat ruke, samo je ne vidimo.
Ne vidimo je i nismo svjesni da većina od nas već ima sasvim dovoljno razloga za sreću. Tražimo je tamo gdje je ne možemo naći. Težimo materijalno osigurati svoju budućnost, pa budućnost svoje djece, pa unučadi… A kad se pogledamo u ogledalu, vidimo da smo u grču, u strahu od neizvjesnosti, od budućnosti. Što više nagomilavamo bogatstvo, u nama je sve veći strah da ga možemo izgubiti i umjesto da uživamo u stečenome, mi živimo u strahu. Oni koji nemaju bogatstvo, oni ne strahuju da će im se dijete „osramotiti“ pred drugom djecom ako nema odgovarajući mobitel ili patike. Oni ne moraju plaćati tjelohranitelje koji im čuvaju djecu od otmičara i ucjenjivača i nemaju brige takve vrste, oni se „samo“ brinu kako će nahraniti i obući djecu.
Moj drugar Pole je ovih dana pokrenuo jednu humanitarnu akciju. Želi pomoći obitelji Vasiljević iz Brvnika u bosanskoj Posavini, obitelji s nekoliko djece koja preživljava tako što selektira otpad i prodaje ga. Nemaju u kući niti u dvorištu vodu, pa je cilj akcije do zime im omogućiti da se kupaju u vlastitoj kupaoni. Bilo bi za očekivati očaj na licu ove obitelji, uplakanu i iscrpljenu djecu, pesimizam u njihovom ponašanju. Ali nema toga!
Djeca nemaju igračke koje ima većina druge djece. Nemaju kompjutor, mobitel i ostale pogodnosti, ali im je stalno osmijeh na licu. U igri su neumorna. Kreativna su u smišljanju raznih rješenja kako se zabaviti. Sad je jesen, opalo je lišće i ispod oraha ga ima napretek. Oni su se u igri bacanja lišća tako lijepo igrali i radovali kao da imaju u rukama najskupocjenije igračke. A te njihove igračke nisu bile od umjetnih materijala koji su često nezdravi. Ove igračke su vani, na čistom zraku, na zemlji. One nakon upotrebe neće biti bačene i neće ugrožavati životnu sredinu, nego će u prirodnom procesu pomoći oporavku prirode. Djeca „pucaju“ od radosti i zdravlja, a nemaju mobitele! Ko bi to rekao?!
Znam, radovat će se ova djeca i kada dobiju toplu vodu u kući. Zaslužili su to, da budu kao i druga djeca. Ali poželio bih im, kao i drugoj djeci koja su u sličnoj poziciji, da zauvijek sačuvaju svijest kako je sreća u njima, u njihovoj sposobnosti da je prepoznaju i u malim stvarima, a ne isključivo u skupocjenim predmetima. Želio bih im da budu sretni, pa makar imali manje materijalnog, a ne da žive u izobilju, ali u velikom strahu.
https://www.facebook.com/100017483911871/videos/731569990769125
29 komentara
ne vole ljudi srecu, oni vise vole ulogu zrtve, jer da vole ne bi je proklinjali a potom se cudili nesreci;)
Ne radi se tu o sreci uopce vec o sistemu koji nam je nametnula Kabala prije rodenja!
prvo pravilo stvarnosti glasi: sto zelimo iskusiti to moramo i postati.
ti si strucnjak za kabalu a ja sam za srecu;)
Hahha, dakle ako zelis biti doctor znanosti prvo moras zavrsit faks?
Ako zelis zavrsit u zatvoru prvo moras nekog ubit?
Ako zelis vecerat prvo moras narucit ili spremit?
Ako zelis biti bogat, prvo moras pronaci nacin?
Ako zelis biti religiozan prvo moras odabrati religiju ili neko drugi za tebe?
Hahahaha, veceg strucnjaka od tebe jos nisam upoznao ni u jednoj oblasti…
Brisi ovo Emiliano, brisi kako znas, procitat ce budala pa ce te pohvalit;)
kad ga zamislim s osmjehom na licu, ovog srednjeg ja bih u muziku, imam viska dobar klarinet pa je neko iz tog kraja u svici izmedju berna, bazela, ciriha, lucerna, nek javi pa
mu to ponese, znam, znam, treba tu jos i muzicke skole, al’ cudni su putevi gospodnji;)
Sreća je najbolja dok je čekaš.
zanimljivo, gdje god da su na pozitivne teme uvjek slaba reakcija, i onda se mi jos kao pitamo sto nas snadje – da, ni krive ni duzne?
Kratkoga daha ce biti sreca s obzirom da je agenda pokrenuta…
“Tamo gdje obilje zabunom smatraju bogatstvom a radost posjedovanja srećom ”
Salman Rushdie
Najbolji opis bogatog zapada u jednoj rečenici.
Jedan je drugu Ivo, Ivo Andrić rekao: Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako nam baš to malo nedostaje.
Kada netko govori o sreći govori o onom što misli da mu je najvažnije u životu. Robu je to sloboda, gladnom kruh, bolesnom zdravlje a većini suvremenih ljudi novac. Da novac nije sreća pokazuje to što bogati nisu sretni, upravo suprotno, sretni su oni koji znaju uživati u životu, disati punim plućima, ne brinuti za sutra, oni koji vole i koji su voljeni.
sitna para covjeka veseli;)
Da imas pravo. Tereza pjeva- ‘sreću čine male stvari’…
Drug Tito :
Sretan je onaj narod
koji ima ovakve penzionere .
hahahaha
Jel se “nadohvat” ne piše zajedno?
Kako-‘ko
Nadohvatsepišezajebno !
Paznja, Iiistina je manipulator koji izmislja podzemne gradove u kojima zive crni ljudi i koji pusta liste uhicenih i smaknutih slavnih osoba tvrdeci da su ih zamjenili dvojnici.
Unaroc molbama on ne prestaje navoditi ljude da se opustaju misleci kako ce netko drugi odraditi posao umjesto njih
Ta mani se nabrajanja ”pulatora”
jer lista nema kraja !
PS.
Od mene VELIKI POLjUBAC
preslatkoj dijeci sa slike !
Indijanci stari znanci
Hahahha, samo sto dalje od djecice vidis da su svi nabrijani na Kabalu i njihove sklonosti…
Da nerazumijem zasto bi ih zamjenili dvojnicima a ti kao pravi manipualtor nedajes jasan odgovor vec citiras neke djelove o bogu koji nemaju veze s onim sto sam te pitao…
kupaona – odmah malcice manje srece.
nece se smjeti prljati, valjati u liscu, travi, trcati po kisi, penjati na drvece.
hoce ali malo manje. postat ce oprezniji, vise prigovora ce cuti, “samocenzura” nastupa.
jos jedan krevet- malo manje srece. nece biti guranja u krevetu, igranja, spavanja u klupku.
svakom njegova soba – vise srece za pocetak a onda vise sebicnosti, izdvojenosti i osamljenosti.
malo vise hrane – malcice manje srece jer ce biti manje zelje i manje radosti radi ostvarene zelje.
svakom cokolada – manje srece sa jabukama, grozdjem, orasima.
svakom njegove cipele- vise srece prvih par dana a onda manje srece zauvijek jer ce cipele pojesti svu drugu srecu.
Znamo kad smo sretni. Idemo li definirati sreću, e tu smo već u problemu. Jednom smo sretni zbog jednoga, a drugi put zbog istoga nismo!? Očito sreća ne nastaje kao sigurni proces s poznatim ulaznim faktorima i sigurnom srećom na izlazu.
Sreća je individualna. O tuđoj sreći mi pretpostavljamo. Mislimo da je njima sreća isto što i nama, a nije.
Sreća je izbor. Svatko bira sebe u odnosu sa stvarnošću.
Kaže priča (već sam je pričao) – bio jednom seljak, imao sina. Sin negdje odluta, nestane, seljaci rekoše Koja nesreća. Seljak na to – Sreća? Nesreća? Tko zna!? Nakon nekog vremena se vrati sin i sa sobom dovede prekrasnog konja. Seljaci rekoše Koja sreća. Seljak reče Sreća, nesreća? Tko zna!? Jahao njegov sin tog konja, padne i polomi ruku i nogu. Seljaci rekoše Koja nesreća!?
Car krene u rat, iz sela odvede sve zdrave momke, ali ne i seljakovog sina…
Sreća nije mjesto. Stanje je. Ne traje dugo. Ovisi o našoj svjesnosti, o tomu jesmo li budni doista ili tek mislimo da smo budni. Umočeni u blato od vlastitih misli, većinu vremena smo zatvoreni za objektivu stvarnost, prebivamo u pustopoljinama svog uma, ne i u svijetu. Takvi ne prepoznajemo puno oko sebe.
Sretan si kad si živ. A živi smo vrlo rijetko.
Reka je Mark Twain: nikad nemoj totalno odrast. Dici stvarno malo triba za sriću, isto je i sa odraslima kad se odmaknu od svih nebitnih, materijalističkih stvari.
Če koga zanima , kaj po kabali pomeni sreča sestavljena je iz dveh besed GeDi. G pomeni Skrivnost oziroma prepoznavanje različnih fizičnih obstojev, D je pa raznovrstnost -oziroma izkušnja brez zakonitosti. To kar narava ljubi raznovstna mnogoterost.
Jedna moja sretna sličica, (prije nego zaspem, prođem kroz sve sretne trenutke, uglavnom djetinjstva) – na zemlji, tek osušenoj proljetnim suncem, prutom crtamo svatko “svoju kuću,” hvalimo se kako nam je lijepa kuća, i kako je i njihova lijepa, pozivamo se u goste… a kad pređeš tu crtu što si iscrtao prestaje čarolija.Ja se stalno vraćam nazad, “u svoju kuću”.
Bogati se nikad neznaju spontano radovati ni životu, ni trenutku, ni društvu! idem sad poslušat Velikog Šabana i pjesmu Šabanovu
‘Lepi dani mog detinjstva – (Official Video)’
baš paše uz sliku ovo troje, kao da njih odpjevava.