Od malih nogu nas uče da je novac, ne samo potreban za život, već i suštinski važan za osjećaj sreće. Mediji nas zatrpavaju pričama da višak novca nesumnjivo vodi nirvani. Međutim, kako odrastamo i prerastamo ranija ubjeđenja sopstvenim iskustvima, uviđamo da to nije istina. Pojedincu je potrebno da ima osnovne stvari za život, poput doma, hrane, obrazovanja i zdravstvene zaštite.
Odličan primjer je taj što dobitnici velikih količina novca u igrama na sreću ne pokazuju održivi rast sreće nakon početnog uzbuđenja. Ustvari, neki od njih kažu da su čak postali manje srećni. Novac je kao lijek koji je dobar samo onda kada vam je potreban. Kada „ozdravite“, postaje nepotreban i kontraproduktivan. Neki lijekovi i terapije imaju jako štetan efekat ako se primjenjuju na zdrave pacijente.
Život su iskustva. Dok vam novac može omogućiti više različitih i možda egzotičnih prilika, ne postoji garancija da će iskustvo biti vrijedno truda.
Ako pogledamo koliko ljudi naporno rade da bi stekli bogatstvo, koliko žrtava podnose za to, a onda nemaju dovoljno vremena da uživaju u tom bogatstvu, zapitaćemo se da li je vrijedilo. Dalaj Lama, tibetanski duhovni vođa, upitan šta ga najviše iznenađuje kod ljudi, odgovorio je:
„Čovjek me najviše iznenađuje. On prvi žrtvuje svoje zdravlje da bi zaradio novac. Onda žrtvuje novac da bi povratio svoje zdravlje. A onda postaje toliko nervozan zbog svoje budućnosti da uopšte ne uživa u sadašnjosti; a rezultat svega toga je da ne živi ni u sadašnjosti, ni u budućnosti; živi kao da nikad neće umrijeti, a umire tako da nikad nije ni živio.“
Trka za bogatstvom umanjuje nezamjenjive resurse. Odričemo se vremena koje bismo mogli utrošiti sa ljudima do kojih nam je najviše stalo. Ništa ne može zamijeniti te trenutke. Ako živitmo za bogatstvo, zapravo živimo pokušavajući da preživimo. Čak i ako imamo ogromnu platu, postaćemo robovi tog novca, jer počinjemo da brinemo da bismo ga mogli izgubiti.
Što više imamo, to više želimo. Ako se predamo početnom osjećanju želje i sebičnosti, otvaramo vrata opravdanom življenju. „Nisam bio na rođendanu svog djeteta, ali sam potpisao vrijedan ugovor, tako da će moje dijete sada moći da studira“ – tako počinje.
Nakon što naučimo da opravdavamo svoju pohlepu, ona od neškodljivog primjera prelazi u „Da bih sačuvao novac firmi, koristio sam otrovne hemikalije za izgradnju vodovoda“, a taj vodovod sada ubija ljude koji koriste vodu. To je čudovišno.
Univerzitet u Princetonu je sproveo istraživanje nad 450 hiljada ljudi. Cilj je bio pronaći optimalan odnos između novca i sreće. Dakle, kada novac prestaje da doprinosi našoj sveukupnoj sreći?
Istraživači su podijelili sreću u dvije kategorije. Jedna je svakodnevno raspoloženje koje se brzo mijenja, a druga kategorija predstavlja duboki osjećaj zadovoljstva sopstvenim životom. Rezultati su pokazali da nakon što godišnja zarada ispitanika pređe 75 hiljada dolara (nešto više od 70 hiljada eura), nema više porasta u drugoj kategoriji sreće.
Potrebno je, u tom smislu, uživati u onome što imamo. Ne dopustimo sebi da nam mediji podgrijavaju apetite i pretvore ih u proždrljivu pohlepu. Neka nam najbliži prijatelji i porodica budu blago, jer oni to zaista i jesu – nezamjenjiva blaga koja kad jednom izgubimo, više nikada nećemo imati.