Poznati gradiški alas, kafandžija i majstor za riblje specijalitete Stojan Jerković kafanu, koja je najstarija u gradu pretvorio u pravi muzej.
Ko god je ušao u kafanu ‘Ribar’ u Gradišci nije ostao ravndušan. Kao da je ušao u muzej ili antikvarnicu. Mnoštvo žičanih instrumenata starih po dva ljudska vijeka okačeno na ručno tesanu građu od slavonske hrastovine. Tu su i ribarski alati, lampe, fenjeri, pegle od gusa, mnogo toga.
I sama kuća, smještena u staroj gradskoj ulici je eksponat neprocijenjive vrijednosti. Stojan kaže da je kuća izgrađena u 19. vijeku te da je bila i kafana i zanatska radionica, ribarnica i prodavnica.
“Ovdje je nekada bila opančarska radnja moga tasta Branka Obradovića. Radnja je radila do šezdesetih godina prošloga vijeka. Branko je bio vrsni majstor za popravku i izradu opanaka i druge obuće, a zanimljivo je da su od njega zanat izučili mnogi kasnije veoma priznati obućari”, kaže Stojan.
![Stojan Jerkovic - Opančarska radnja Branka Obradovića](https://www.logicno.com/wp-content/uploads/2017/03/Stojan-Jerkovic-Opancarska-radnja.jpg)
Potom je uslijedila “prezentacija” tesanog hrastovog točka od drvenih volovskih kola. Točak se okretao i nosio teret za vrijeme turske vladavine na ovim prostorima.
![Stojan Jerković - drveni točak](https://www.logicno.com/wp-content/uploads/2017/03/Stojan-Jerkovic-drveni-tocak.jpg)
Akademski slikar i vajar Borislav Prpoš, inače restaurator i procjenitelj umjetnina, garantuje da je ovaj točak stariji od četiri stoljeća. Pravljen je ručno, sjekirom zvanom bradva, od hrastovine. I danas je potpuno ispravan i neoštećen.
Bajo, kako ga prijatelji zovu, pokazuje nam potom čitav niz predmeta za kuhinju, ali i za radove oko stoke i obradu zemljišta.
![Stojan Jerković - posuda gdje se mijesio hljeb](https://www.logicno.com/wp-content/uploads/2017/03/Stojan-Jerkovic-posuda-gdje-se-mijesio-hljeb.jpg)
U ovome se nekada mijesio hljeb, ovo su pekarski rekviziti, koji su prije 150 godina korišteni u prvoj pekari ‘Vučkovac’ u Gornjim Podgradcima. Imam i češagiju za ovce, nož i viljušku stare 400 godina u futroli u obliku kubure, vreteno, preslicu, dosta starih brava i kjučeva koji su zaključavali silno blago, ponosno ističe Stojan Jerković.
![Stojan Jerković - nož](https://www.logicno.com/wp-content/uploads/2017/03/Stojan-Jerkovic-noz.jpg)
Od 350 antikviteta starijih od jednog vijeka je i jedno kovano sidro, nađeno na planini Kozara. Na starim hrastovim panjevima na Kozari još uvijek postoje alke, za koje postoje vjerovanja da su služile za vezanje brodova.
![Stojan Jerković - sidro](https://www.logicno.com/wp-content/uploads/2017/03/Stojan-Jerkovic-sidro-768x1024.jpg)
Ako je postojalo Panonsko more, Kozara je bila obala. I ovo sidro je dokaz za to. Osim sidra imam mnogo ribarskog alata iz minulih vijekova, koji govori o tome kako su se ljudi prehranjivali. Mi smo ovdje naučili od Slavonaca kako se od bijele ribe naprave specijaliteti ravni morskim plodovima. Tako smo zarađivali, školovali djecu i preživljavali, priča Stojan.
Ovaj vrsni kafandžija i ljubitelj antikviteta je i trostruki šampion Gradiške u spravljanju ribljih specijaliteta. Priznanja su dokaz da nije riječ o lovačkoj ili ribolovačkoj priči.
Kad ja pripremim ribu, pa izmješam mirođije i to sve skuham u kotliću na tihoj vatri, miris privlači ljubitelje pikantne čorbe ili fiš paprikaša. A onda nakon prvog tanjura obavezno slijedi dosipanje. Uvjerili su me ljudi, a i gosopođe sa kojima se srećem, da je čorba koju ja pripremim pravi afrodizijak. Nešto poput bamije, možda i jače, jer ja u čorbu dodajem i ikru i najmanje tri vrste ribe, kaže Stojan Jerković Bajo, poznati gradiški boem, kafandžija, ribar i ljubitelj starih predmeta.
Upravo zbog toga njegova kafana je ostala jedina kafana sa dušom u koju zalaze pisci, slikari, novinari, ljubitelji dobre priče. A da bi priča krenula, zasluga obično pripadne domaćoj rakiji i vrhunskim vinima. Kada paprena čorba preznoji, tek onda se razvežu jezici i priče poteknu, poput Save o kojoj se najčešće i priča u ovoj kafani-muzeju sa dušom.
Čestitam čovjeku. Ima i jedan restoran u ZG, isto sa starim alatima i instrumentima, ali ovaj je vjerojatno jedinstven. Doći ćemo, bosanska je Gradiška, jel’? Pretpostavljam zbog Kozare, ali bi netko manje upućen mogao lutati po Novoj;)
Nego ovo sidro… ako je kovano, od panonskog mora.. pa to je čudo. I alke na drvenim panjevima… Hrast može pod vodom ‘mumificiran’ izdržati vijekove, ali ovo me baš čudi. Mislim da treba doraditi priču. Potopa je vjerojatno bilo, i panonskog mora, i vještih civilizacija u ta doba… u toku rata su UNovim helikopterom odnijeli ogromne kamene alke sa nekog brda u Bosni, ali ovo sa metalnim alkama ako je istina, neka zaštiti prije nego vehabije prodaju, po narudžbi, nekom londonskom muzeju… kao u Iraku, Palmiri i tako stoljećima unazad.
I momcima u kafani preporučam da koji put popričaju o tome kako da se izvadimo iz govana.. Sava će teći i bez priče