Današnji su ciljevi odgoja i obrazovanja orijentirani na cijeloživotno obrazovanje te su usmjereni na učenika.
Ključne kompetencije prema Europskom referentnom okviru (Europska komisija, 2004.) su: komunikacija na materinjem jeziku; komunikacija na stranim jezicima; matematička pismenost, znanost i tehnologija; digitalne kompetencije; učiti kako učiti; interpersonalne, interkulturne, socijalne i građanske kompetencije; poduzetništvo (inovativnost i poduzetnost) i kulturna osviještenost.
U učeničkim zadrugama učenici stječu i primjenjuju znanja, stječu radne navike kroz učenje, shvaćanje i razumijevanje pa potom ovladavanje cjelovitim proizvodnim procesom, a posebice razvijaju i njeguju svijest o načinu održavanja prirodne ravnoteže (koncept održivog razvoja i njemu primjeren ekološki odgoj). Učenici članovi zadruge izvan uvjeta klasične učionice i odnosa učitelj/učenik stječu inovativnost, poduzetnost, a neposrednim sudjelovanjem u pokusima stječu znanstveni pristup stvarnosti, iznošenjem i vrednovanjem rezultata potvrđuju svoje mogućnosti i doživljavaju priznanje i zadovoljstvo postignutim rezultatima.
Kroz zadrugarstvo se stječu temeljne “kreposti poduzetnika” kao što su marljivost, radinost, razboritost u preuzimanju rizika, dostojnost povjerenja i vjernost u međuljudskim odnosima, snaga u provedbi teških i bolnih odluka nužnih za zajednički rad i za prevladavanje nevolja.
Konkretni primjeri zadruga u školama su u vidu raznih grupa kao na primjer: voćarskih, čipkarskih, košaračkih, logožarskih, kožarskih, vezilja, lončarskih grupa, mladih keramičara i slično. Svoje proizvode mogu prodati na raznim smotrama i sajmovima i raspolagati novcem tako da dio ulože u nove proizvode, a ostatak zarade dogovorno potroše prema željama.
Učeničko zadrugarstvo usmjerava mladež u izboru obrazovnih mogućnosti i zanimanja vezanih za poljoprivredu i selo, obrt i druge djelatnosti. Učenička zadruga pokreće odgoj za društveni, kulturni i politički angažman pojedinca.