Znanstvenik koji je razbio iluziju stvarnosti – Zašto je CIA preuzela njegova otkrića

Postoji trenutak u povijesti kad znanost, filozofija i mistika prestaju biti suprotstavljeni svjetovi – i počnu govoriti istim jezikom. Takav trenutak dogodio se kad je Federico Faggin, izumitelj prvog mikroprocesora, postavio pitanje koje je zapanjilo i najtvrđe umove fizike: „Ako je sve energija, što je onda svijest – i odakle dolazi iskustvo samog postojanja?“

Faggin je dugo bio čovjek tehnologije, logike i algoritama. No kad je uronio u svijet kvantne fizike i istraživanja svijesti, shvatio je da je sama materija – ono što smatramo „stvarnim“ – samo iluzija, manifestacija nečega dubljeg. Njegov zaključak bio je radikalan. Nije materija ta koja stvara svijest, nego svijest stvara materiju.

Zamislite – sve što vidimo, dodirujemo i osjećamo, uključujući vlastito tijelo, možda je samo projekcija svijesti. „Tijelo je dron kojim upravlja svijest s višeg nivoa“, rekao je Faggin. „Drugim riječima, materija je – svijest.“

Ta ideja nije nova. Još je Werner Heisenberg, otac kvantne fizike, tvrdio da promatrač – svjesno biće – doslovno stvori stvarnost činom promatranja. Kad svijest „pogleda“ u energiju, ona kolapsira valnu funkciju i pretvara beskonačne mogućnosti u konkretan događaj. U tom trenutku, ono što nazivamo „stvarnost“ – nastaje.

Fagginovo istraživanje svijesti odvelo ga je mnogo dalje od mikroprocesora. Nakon desetljeća rada na tehnologiji koja je omogućila digitalnu revoluciju, započeo je osobni eksperiment – istraživanje svijesti kroz introspekciju, meditaciju i iskustva koja su ga dovela do spoznaje da svijest ne nastaje u mozgu, nego je mozak samo sučelje kroz koje svijest doživljava materijalni svijet.

On opisuje trenutak prosvjetljenja kao iskustvo u kojem se svemir „promatra samoga sebe“ kroz nas. U tom stanju, granica između „ja“ i „svijeta“ nestaje. Nema više promatrača i promatranog – sve je jedno iskustvo svijesti koja je svjesna sebe.

„Ne radi se o tome da sam pomislio da jesam svijet – ja sam iskusio da jesam svijet“, rekao je Faggin.

Znanost je dugo pokušavala objasniti svijest pomoću materije – sinapsi, neurona, kemijskih impulsa. Ali ako je točno da svijest prethodi materiji, onda se cijela paradigma znanosti mijenja. Sve – od kvarkova do galaksija – postaje misaoni konstrukt, energetska projekcija kozmičke svijesti.

Ovdje priča postaje još intrigantnija. Fagginova istraživanja i eksperimenti izazvali su interes mnogih – pa i američkih obavještajnih struktura. Nije trebalo dugo da se pojave informacije kako je CIA preuzela dokumente i nastavila istraživanja o vezi između svijesti i kvantne stvarnosti. Nije teško shvatiti zašto. Ako bi netko razumio kako svijest može oblikovati stvarnost, to bi otvorilo vrata nepojmljivim mogućnostima – od tehnologije do kontrole stvarnosti same.

No Faggin nije želio moć, nego razumijevanje. Njegov zaključak bio je duboko humanistički. Svemir nije hladan mehanizam, nego živo biće koje se promatra kroz nas. „Ako svemir ima svrhu“, govorio je, „onda je to da – spozna samoga sebe.“

Taj pogled povezuje znanost, duhovnost i egzistenciju u jednu sliku. Mi nismo slučajni nusprodukt materije – materija je nusprodukt našeg postojanja.

S vremenom su i drugi istraživači, poput Itzhaka Bentova, fizičara i mistika, potvrdili slično: svijest i materija su hologramski povezane. Svaka čestica svemira sadrži informaciju o cjelini. Kad promatramo svijet, zapravo promatramo sebe – a kad promijenimo sebe, svijet se mijenja zajedno s nama.

To je možda i najveća tajna koju je čovjek ikad otkrio: Svemir nije materijalan – on je mentalan. I sve što doživljavamo jest igra svijesti koja u beskrajnom ogledalu promatra samu sebe, učeći, razvijajući se i stvarajući nove oblike stvarnosti.

Dakle, kad sljedeći put pogledate zvjezdano nebo, možda zapravo gledate – svoj vlastiti um koji vam se smiješi natrag.