Godine 1965., zajednička misija CIA-e i indijskih službi s ciljem postavljanja nuklearnog generatora na plutonij na vrh Nanda Devi (Himalaja) radi praćenja kineskih pokusa propala je kada je oluja prisilila alpiniste na napuštanje uređaja. Osvrt na misiju koja se pretvorila u fijasko.
Godine 1965., na vrhuncu Hladnoga rata, Sjedinjene Američke Države i Indija provodile su zajedničku operaciju s ciljem nadziranja kineskih nuklearnih pokusa i njihova vojnog razvoja. Strateški je cilj bio postaviti elektronički nadzorni uređaj na velikoj visini u Himalaji, sposoban presresti telemetrijske signale iz Kine, gdje je Peking izveo svoju prvu atomsku eksploziju 1964. godine.
Misija je imala za cilj postaviti prislušnu stanicu na planinu Nanda Devi, vrh visok 7800 metara u saveznoj državi Uttarakhand na sjeveru Indije, u blizini tibetske granice.
Radioizotopni generator na plutonij
Srce operacije bio je radioizotopni generator model SNAP-19C, pogonjen plutonijem-238, visokoradioaktivnom tvari. Ova vrsta generatora (radioizotopni termoelektrični generator ili RTG) proizvodi električnu energiju pretvarajući toplinu koja se oslobađa radioaktivnim raspadom, a koristile su ga Sjedinjene Države u udaljenim instalacijama ili u svemiru.
Generator je težio oko 22 kg i bio je namijenjen napajanju antene i elektroničkih senzora na padini ili blizu vrha Nanda Devi.
Strogo tajna misija
Kombinirana ekipa američkih penjača i indijskih alpinista, odabranih zbog njihova iskustva na velikim visinama, formirana je za prijevoz opreme do naprednoga kampa blizu vrha.
U listopadu 1965., dok se tim približavao vrhu, naišla je žestoka oluja, čineći uspon opasnim i prekidajući operacije. Suočen s ekstremnim uvjetima, indijski kapetan M. S. Kohli, odgovoran za ekspediciju, dao je naredbu za trenutačno spuštanje kako bi spasio živote alpinista. Strahujući za sigurnost opreme, ali prisiljeni okolnostima, tim je ostavio generator i ostale uređaje pažljivo osigurane na ledenoj izbočini, s namjerom da se kasnije vrate po njih.
U proljeće 1966., tim za povrat vratio se na Nanda Devi, ali na njihovo veliko iznenađenje mjesto gdje je generator bio ostavljen više nije postojalo. Izbočina od leda i stijena nestala je, najvjerojatnije odnesena lavinom ili kretanjem ledenjaka.
Unatoč nekoliko kasnijih ekspedicija potrage, koje su koristile detektore zračenja, infracrvene senzore i instrumente za otkrivanje metala, generator nikada nije pronađen. Uređaj se još uvijek smatra izgubljenim negdje pod himalajskim ledom, vjerojatno duboko zakopanim u ledenjaku ili odnesenim na nepoznato mjesto.
Vodi se kao nestao od tih godina
Činjenica da je generator koji sadrži plutonij izgubljen u osjetljivoj regiji izazvala je zabrinutost za okoliš i politička pitanja. Plutonij-238 je vrlo toksičan ako se raspršuje u obliku čestica i, iako nije napravljen da eksplodira poput nuklearnog oružja, može izazvati razne vrste raka.
Kako se ledenjaci tope, generator bi mogao izroniti iz himalajskoga leda i ugroziti zdravlje svakoga tko bi ga pronašao, posebice ako je oštećen. Nestanak uređaja držan je u tajnosti godinama i tek je krajem 1970-ih objavljen javnosti, izazivajući prosvjede u Indiji i zahtjeve za transparentnošću u Washingtonu i New Delhiju.
Treba pitati Kineze možda oni nešto znaju.
Ima li mjesta na Zemlji gdje oni nisu napravili neko sranje?
Pa s obzirom da su ušli u oblast kojom Shiva vlada, ne čudi što su ovako prošli…Također, ne čudi što se decenijama nije desila neka katastrofa jer Njegova (Shiva/Shakti) volja je posljednja…Kada nastupi transformacija tame (ega/demonske prirode) u Svjetlo (savjest, čista Svijest) tada Shiva vraća sve na fabričke postavke…I nije prvi put da se tako nešto dešava nekoj (pogotovo ovoj) navodnoj civilizaciji.
Ah, sad konačno kužim zašto je SAD preplavljena Indijcima – nadaju se kako neki od njih nešto zna