Kineska evolucijska karta Tibeta otvara politička i financijska pitanja

Kineski znanstvenici tvrde da su rekonstruirali evolucijsku povijest kopnenih životinja na Tibetanskoj visoravni, ali pitanje koje ostaje visjeti u zraku nije znanstveno — nego političko i financijsko.

Studiju koju potpisuje tim s Chengdu instituta za biologiju Kineske akademije znanosti objavljena je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Autori su spojili vremenski kalibrirana filogenetska stabla koja pokrivaju više od 20.000 vrsta u pet velikih skupina — beskralješnjaci, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci — i na temelju toga rekonstruirali povijest 527 endemskih kopnenih vrsta na visoravni.

Zaključak je da se ta fauna oblikovala uglavnom in situ, dakle na samom prostoru, a ne doseljavanjem. Usprkos tome, doseljavanje je bilo gotovo dvostruko češće od iseljavanja, što visoravan čini istodobno središtem diversifikacije i biogeografskim „ponorom” u koji vrste ulaze i ostaju.

Tri regije, tri različite uloge

Visoravan se dijeli na tri cjeline — visoravan u užem smislu, Himalaju i planine Hengduan — i one su se pokazale bitno različitima. Planine Hengduan glavni su izvor nove raznolikosti. Himalaja je i izvor i ponor. Visoravan u užem smislu gotovo da ne proizvodi nove vrste; njezina fauna nastala je doseljavanjem, pa je ta regija prije svega odredište.

Geološki i klimatski ritam autori vežu uz dva procesa. Prijelaz iz eocena u oligocen, prije oko 34 milijuna godina, označio je početak trajne diversifikacije i biotičke razmjene. Uzdizanje tla ubrzalo je nastanak novih vrsta u Hengduanu i Himalaji, a monsuni su odredili kad su migracije dosegnule vrhunac: u Hengduanu tijekom jačanja istočnoazijskog, u Himalaji tijekom jačanja južnoazijskog monsuna.

Najzanimljiviji nalaz je pravilo „prvo biljke, zatim životinje”. Rane biljne skupine stvorile su ekološke niše u koje su se životinje kasnije uselile. Autori to nazivaju predvidivim obrascem kolonizacije koji vrijedi preko granica taksona.

Što studija ne kaže

Ovdje valja zastati. Rad je temeljen na modelima i postojećim bazama podataka, a ne na novim terenskim istraživanjima. Filogenetska stabla su konstrukcije, a datiranje događaja od prije 34 milijuna godina nosi široke raspone nesigurnosti. Zaključak o „predvidivom pravilu” zvuči uredno u sažetku, ali u prirodi rijetko postoji pravilo bez iznimki.

I upravo tu leži pitanje koje autori nisu postavili: kome služi ova karta biodiverziteta? Tibetanska visoravan strateški je prostor u kojem se kineski infrastrukturni i klimatski projekti, od željeznica do sustava za upravljanje vodama, graniče s osjetljivim staništima. Detaljna evolucijska karta endemskih vrsta nije samo akademski doprinos — to je i alat za prostorno planiranje, procjenu utjecaja na okoliš i, u konačnici, za argumente u međunarodnim raspravama o zaštiti tog područja.

Treći pol i naša slijepa pjega

Visoravan se naziva „Trećim polom” jer njezine ledenjake i rijeke napaja gotovo četvrtina čovječanstva. Većina europskih zemalja, o tom prostoru zna malo i uglavnom kroz prizmu velikih sila. To je pogreška. Ono što se tamo dogodi s vodom, tlom i biološkom raznolikošću odražava se na globalne tokove hrane i migracija.

Načelna pozicija koju zagovaramo jasna je: neutralnost prema velikim silama i vlastiti nacionalni interes. To znači da znanstvene rezultate poput ovoga čitamo sa zanimanjem, ali i s dozom opreza — jer svaka velika baza podataka o tuđem teritoriju ima i svog vlasnika. Ne treba odbaciti nalaz da su biljke pripremile teren životinjama; to je korisna spoznaja o tome kako se ekosustavi grade. Ali treba tražiti da se podaci o takvim područjima objavljuju otvoreno i da ih provjeravaju neovisni istraživači, a ne samo institucije jedne države.

Isti kriterij primjenjujemo i na sebe. Ako želimo prehrambenu i tehnološku autonomiju, ne možemo se oslanjati na tuđe karte i tuđe zaključke o tome što je prirodno, a što nije. Od tibetanskih planina do naših polja vrijedi isto pravilo: podatke treba provjeravati, a odluke o prostoru donositi tamo gdje ljudi žive — ne u sažecima znanstvenih radova.