Svi lažu – Izmišljeni znanstveni citati umjetno napuhuju ugled znanstvenih časopisa

Znanstvena zajednica suočena je s praksom koja ozbiljno narušava temelje akademskog rada: organizirane mreže za proizvodnju lažnih radova sustavno napuhuju broj citata, a time i prividnu vrijednost svojih publikacija.

Međunarodni tim znanstvenika analizirao je 33.159 članaka objavljenih u 20 časopisa između 2012. i 2023. godine. Primjenom modela za detekciju temeljenog na tekstualnoj sličnosti s povučenim radovima iz „tvornica radova”, označili su 4.085 članaka kao potencijalno povezane s tom praksom.

Rezultati su otkrili obrazac koji se ne može objasniti slučajnošću. Označeni radovi imali su znatno više citata od neoznačenih, ali manje čitatelja. Kako citati dolaze od čitatelja, statistika je logički nemoguća — osim ako citati nisu umjetno generirani.

Zatvoreni krug citiranja

Označeni radovi uglavnom citiraju druge označene radove i bivaju citirani od njih. Riječ je o zatvorenoj petlji koja umjetno diže metrike časopisa, a stvarni znanstveni doprinos ostaje nula. Statističar Adrian Barnett s australskog sveučilišta QUT upozorava da umjetno visoke stope citiranja napuhuju faktor utjecaja časopisa, pojačavaju nepouzdane nalaze i usporavaju znanstveni napredak.

Problem se koncentrira u nekoliko časopisa. Najviše označenih radova zabilježeno je u Journal of Experimental & Clinical Cancer Research i Molecular Cancer, dok su drugi časopisi pogođeni znatno manje. To upućuje na to da problem nije raspršen po cijelom sustavu, nego vezan uz konkretne uređivačke prakse.

Ovo nije izoliran slučaj. Posljednjih godina sve je više dokaza o tzv. tvornicama radova — organizacijama koje proizvode i prodaju znanstvene rukopise s izmišljenim podacima. Njihov poslovni model ne ovisi samo o objavi, nego i o citatima koji se kupuju ili dogovaraju kako bi se stvorio privid relevantnosti.

Pitanje koje istraživači nisu postavili

Studija je precizno dokumentirala obrazac, ali zaobilazi ključno pitanje: tko financira te mreže i zašto visoko rangirani časopisi godinama ne reagiraju? Ako je manipulacija vidljiva statističkim modelom, zašto je nisu uhvatili recenzentski sustavi i uredništva koja žive od faktora utjecaja?

Odgovor se nameće sam. Faktor utjecaja postao je valuta u akademskom svijetu — mjerilo napredovanja, financiranja i prestiža. Sustav koji nagrađuje broj citata, a ne kvalitetu istraživanja, stvara poticaj za prijevaru. Tvornice radova ne djeluju u praznom prostoru; one iskorištavaju pravila koja su postavili sami akademski akteri.

Istraživači predlažu sustavno provjeravanje članaka i časopisa na opisane obrasce manipulacije citatima. To je nužan, ali nedovoljan korak. Bez promjene kriterija vrednovanja znanstvenog rada — s brojanja citata na stvarnu provjeru metodologije i reproducibilnosti — svaki novi detekcijski model bit će samo privremena prepreka koju će sljedeća generacija prijevara zaobići.

Hrvatski znanstveni sustav, koji se također oslanja na međunarodne baze i faktore utjecaja pri napredovanju, nije imun na ovaj problem. Pitanje je koliko domaćih recenzija prolazi kroz provjere koje bi ovakve obrasce mogle prepoznati — i je li itko uopće gledao.