fbpx

Zrmanja, rijeka tuge i sreće koju razumiju samo oni koji su je pili

Rijeka Zrmanja
35 komentara

Tko zna kako je to Bog odvojio vode od voda, je li samo pomislio pa gledao kako se materijalizira misao ili je podigao božansku ruku i naredio vodama da zauzmu svoja mjesta? Ne znamo, jer nije bilo svjedoka, čak ni pokajnika. Ali ono što znamo jest kako je vodama prožeo skoro sve živo i neživo. Vode je u nama i oko nas toliko da bismo mogli pomisliti kako je zapravo voda ono ljepilo koje na okupu drži materiju, kako je ispred i iza elektromagnetskih i gravitacijskih sila.

Vodom se umivamo, peremo, vodom se krstimo, blagosivljamo; vodu pijemo, vodu kuhamo; voda je najbolji izolator, voda je provodnik, s vodom sve miješamo. Voda pamti, voda sluša i čuje. Voda otapa. Voda teče. Stoji, isparava, rosa je i kiša je. I oblak je. Tekuća je, kruta je, para je. Kažu kako je voda tvar bez okusa, boje i mirisa. Možda je takva u laboratorijskim opitima. U stvarnosti svatko od nas zna da voda ima okus. Jednog je okusa kao kišnica iz gustirne koju smo sami izgradili, drugog je okusa kao bunarska voda. Sasvim je različit okus one iz slavine, iz gradskog vodovoda. I sasvim je posebnog okusa na izvoru.

Naša voda je različita od drugih voda

Danas je voda drugorazredna stvar. Konfekcijska je i prodaje se u supermarketima. Neke nam prodaju kao premium vode po cijeni skupljoj od nafte. Ipak, koliko god platili premium vodu i koliko god nam to bilo pristupačno zbog standarda, novca kojeg posjedujemo, kojeg zavrjeđujemo svojim radom, znanjem i vještinama, ni jedna od voda koju kupimo nije naša voda. Voda u kojoj smo začeti je ona koja je držala naše roditelje na okupu; voda s kojom smo odrasli i koja je postala dio nas jest ono što nam daje identitet. Zato postoji naša voda koja je različita od drugih voda. Jer se i mi razlikujemo od drugih ljudi. Sve informacije podneblja u kojem smo rođeni nalaze se u vodi našeg podneblja. I ta voda je stvarala naše pretke, kao što stvara i nas.

Zrmanja
FOTO: Zrmanja – © VeNLO

Sudbinski puti i sile jače od nas mogu nas natjerati na napuštanje podneblja u kojem smo rođeni. Možemo otići tamo gdje se ne govori naš jezik, onaj na kojem sanjamo; možemo desetljeća proživjeti u inozemstvu, a da ne izgubimo niti vlas od svojeg identiteta. Negdje u nama je sjećanje naše vode koje je pupčana vrpca s našom majkom zemljom. Vidjet ćemo kako generacija rođena u inozemstvu nema te vrpce i kako uz sav odgoj, sve priče o starom kraju ne možemo u njoj pobuditi osjećaje istog intenziteta prema rodnom kraju roditelja. Nisu pili istu vodu.

Izvor Zrmanje
Izvor Zrmanje – © VeNLO

Dinaridi nisu visoki poput Alpa, na njima nema glečera i ne skladište po svojim vrhovima vodu. Tek s proljeća se snjegovi kroz porozne krške stijene spuste kroz njih i s njih. Čuli smo da su čudnovati puti Gospodnji, a koliko su tek čudnovati putevi po kojima idu vode kad mogu postojati izvori u podnožju planine koji nikad ne presušuju? Otkud se vode slivaju u ta podzemlja kad stvaraju toliki pritisak da voda nema kamo do van? Probiti stijenu ako treba i početi teći. U jedva 50-ak kilometara Dinarida nalaze se izvori Une, Zrmanje, Krke i Cetine. Sami nazivi rijeka su veličanstveni i jedinstveni. Ne da se nazrijeti korijen riječi, ne znamo jesmo li ta imena zatekli ili su ih dali naši preci.

zastitni zid
FOTO: zaštitni zid – © VeNLO

Izvor je najmoćniji pojam

Je li Zrmanja bila manja od neke veće ili je ime dobila po šumu kojeg proizvodi dok teče? Je li ime kakve Boginje ili vile koja je udarila štapom po stijeni i pustila Zrmanju iz podzemnog zatočeništva? Možda bi bio odgovor na izvoru? Od svih pojmova na svijetu, ‘izvor’ je sigurno najmoćniji pojam. Što god stavili iza ‘izvora’ ima prizvuk obilja – izvor nafte, izvor moći, izvor bogatstva… Do izvora Zrmanje bi bilo najlogičnije doći sljedeći njen tok od ušća u zasebnom komadiću Jadranskog mora nazvanog Karinskim pa onda uzvodno. Ali Zrmanja ne slijedi logični put, već stvara sama svoju logiku. Miče planine, razdvaja brda snagom svog žubora. Siguran sam da svaka rijeka ima svoj vlastiti zvuk, akord u kojem se stapaju udari vode u kamen, u stabla, u obale koje je sama iscrtala. Zvuk Zrmanje nije buka, ne čuje se iz daljine i dijeli ga samo onima koji joj dođu blizu. Nije poput drugih rijeka, ne napaja polja i ne stvara oko sebe široke pojase plodne zemlje. A i kako bi kad ju je dopalo da teče kroz krš na kojem se jedva uspije održati kakva smrika, drača, hrastić. Zelenilo oko Zrmanje je ograničeno na uski pojas oko njenog korita. Doista, teško da ima siromašnijeg kraja od onoga kojim Zrmanja teče. Čini se kako se Zrmanja rodila da bi pojila ljude, životinje, stoku, hranila ih mudrošću iz koje izvire i sama.  Njen okus je lagan, prozračan, nekako slatkast, a kad se već slije niz nepce, osjeti se u cijelom tijelu, kao da ga osvijetli iznutra.

vojna zgrada zrmanja
FOTO: Razrušena zgrada, Zrmanja – © VeNLO

Zato do izvora Zrmanje valja od Knina preko Pađena do mjesta koje se zove Zrmanja. Nekad vojno i općinsko središte, danas tek prepoznatljivo svjedočanstvo zadnjeg rata s tek tu i tamo obnovljenom kućom. Kad progutamo gorčinu od besmisla svakog rata i krivo nasađene ljudske povijesti pa svrnemo pogled na planinu ispod kojeg se Zrmanja smjestila (a zove se Misije, zašto baš misije, o kakvim se misijama radilo, je li ono što izdaleka izgleda kao kapelica nekad stvarno bila kapelica koja se u međuvremenu okamenila), moramo pomisliti kako nije riječ ni o kakvoj planini, nego o prastarom kamenolomu. To je tako očito i jednako tako nemoguće. Kao što je nemoguće i brdo u podnožju s previše pravilnih linija nazvati piramidom. Kad bismo imali energiju i znanje jednog Semira Osmanagića, tko zna, možda ne bismo ostali samo na pomisli o piramidi i kamenolomu.

planina Misije Hrvatska
FOTO: planina Misije – © VeNLO

Stara vlast u prastaroj državi čije je Zrmanja bilo vojno sjedište (ona prva Jugoslavija) dala je skoro skroz do izvora izgraditi cestu. U cijeloj dužini je osigurana od odrona zidom od klesanog kamena. Klesanim kamenom premošćavati udoline i istim takvim kamenom napraviti branu visine pet metara iznad izvora. Kako ne bi bujice s vrha planine onečišćavale rijeku i zatrpavale njen tok. I sve to bez kredita svjetskim lihvarima (kako mi danas gradimo ceste).

Zrmanja brana
FOTO: brana na Zrmanji – © VeNLO

Ni rijeka nije bila rijeka na samom početku… Zrmanja na svom izvoru ne daje nikakvu slutnju rijeke kojom će postati. Ta riječ je o jedva kojih desetak centimetara prostora ispod stijene kojeg bezglasno ispunjava voda, izvire polako i nejasno je kako se uopće uspijeva pretvoriti u rijeku.

Možda bismo i mi mogli svakog dana ustajati kao novi, čisti. Možda bi naš život mogao biti poput rijeke, da svojim životom obogaćujemo i živote drugih, da ne budemo ustajala bara, zasićena nevažnim principima, predrasudama, izgrađenim stavovima, nego da tečemo, živimo i radujemo se sebi i svemu oko nas. Životu u nama.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
35 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Proleter
Gost
Proleter
4 godine prije

Odlican tekst , bravo!

Sara
Gost
Sara
4 godine prije

Uživala sam čitati ovaj članak. I ponovo ću ga čitati.

Imam samo jednu sićušnu primjedbu: fali sličica samog izvora ljepotice Zrmanje,….

Miroslav
Gost
Miroslav
4 godine prije

Prekrasan članak. Sve čestitke autoru.

Omasic Mirjana
Gost
Omasic Mirjana
4 godine prije

Cini mi se i oni koji su pili vrag ih okrice na drugu stranu

mi.mi
Gost
mi.mi
4 godine prije

a solution rich in organic compounds in the primitive oceans of the earth, from which life is thought to have originated

Vlado
Gost
Vlado
4 godine prije

Misije, nije planina, vec litica oko 200 metara visine iznad izvora Vrela Zrmanje. Planina na slici je Poštak. Uređenje obala Zrmanje je za vrijeme austrougarske, kada su regulirali rijeku radi ceastih bujica koje su redile velike probleme seljanima Vrela i Zrmanje, a brana Prezid je napravljena 1924 godine za vrijeme… Pročitaj više »

Zvrk
Gost
Zvrk
4 godine prije

ima nešto mistično u toj rijeci, koja unutar teško prohodnog kamenjara stvara puteve i teče svojim tokom….

Jasmina
Gost
Jasmina
4 godine prije

Itekako postoje plodna polja kraj nje. Žegarsko polje, najveće i najplodnije krško polje u Hrvatskoj.

Hari1
Gost
Hari1
4 godine prije

“Tko zna kako je to Bog odvojio vode od voda, je li samo pomislio pa gledao kako se materijalizira misao ili je podigao božansku ruku i naredio vodama da zauzmu svoja mjesta? Ne znamo, jer nije bilo svjedoka, čak ni pokajnika. Ali ono što znamo jest kako je vodama prožeo… Pročitaj više »

Matija Vlačić
Gost
Matija Vlačić
4 godine prije

jesemti, koji tekst. Svaka čast. I hvala komentatorima na nadopunama.
Vrijedi o svemu promisliti, posjetiti taj kraj, pa doći do nekih spoznaja…

Bill Clinton
Gost
Bill Clinton
4 godine prije

sve fino i lijepo, ali brate kud ćeš pominjati semira osmanagića iz visokog, poznatog hohštaplera!? njegove “piramide” i zaluđivanje već izluđenog bh. naroda počelo je negdje 2008, kada su u b-h bile aktuelne tzv. ustavne reforme… iznenada, pojavljuje se s. osmanagić, i… fokus masa biva odvučen na “piramide”! po svemu… Pročitaj više »

Helena
Gost
Helena
4 godine prije

VeNLO, ti si rodjeni pisac. Neverovatnom snagom ti odise rec. Dozivela sam Zrmanju kao da je moja voda. Hvala ti. 🙂

dusan
Gost
dusan
4 godine prije

ne biti na vrhu postaka i nebiti na izvoru zrmnje i neviti ih oboje covek je sam sebe osudio na velike nedostatke cudnih i lepih osecaja obadvoje su carobni a ja rodjen izmedju ..nazalost znate i sami kraj bar mene ne njih dvoje

Sara
Gost
Sara
4 godine prije

Koje su to zelene čarobnice: Zrmanja, Krka, Cetina i Una? Izviru vrlo blizu; i dok prve tri putuju do Jadrana, Una ode prema Crnom moru….

snježana
Gost
snježana
4 godine prije

Zrmanja, Cetina, Krka ….. BOŽE DAJ NAM SNAGE DOK SE OSTALI NAŠ SVIT NE PROBUDI

sla
Gost
sla
3 godine prije

not boring, very nice text

Bogi
Gost
Bogi
3 godine prije

moj pokojni otac je rođen kod samog izvora, stara kuca na 50 m sljivika od sam rijeke koja izvire stotinjak metara uzvodno. Iako je tekst odličan, ne daje ni 5% onoga što u živo osjetite kad se nađete na rijeci, koja usred ljeta ne prelazi 6 stupnjeva Celzijusa. Najbolje pastrve… Pročitaj više »

Ivica
Gost
Ivica
2 godine prije

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.
Izbornik