Američki Vrhovni sud odbio je raspravu o tužbi skupine za prava muškaraca, kojom se osporava zakonitost potpuno muški nastrojenog pohađanja vojske, tvrdeći da je neustavan i da diskriminira na temelju spola.
Sud je odbio saslušati slučaj koji je pokrenula Nacionalna koalicija za muškarce, podržan od strane Američke unije građanskih sloboda (ACLU) i umjesto toga je podržao presudu nižeg suda, koja održava politiku Pentagona.
Izazivači koji su stajali iza početne tužbe nadali su se da će Vrhovni sud odbiti tu politiku, tvrdeći da je ona donesena u vrijeme kada je ženama bilo zabranjeno obavljanje borbenih uloga, navodeći da krši pravo Petog amandmana na jednaku zaštitu.
Međutim, Vrhovni je sud zadržao svoju politiku “dugogodišnjeg poštivanja Kongresa u pitanjima nacionalne obrane i vojnih poslova”, tvrdeći da tek treba vidjeti hoće li “Kongres okončati registraciju zasnovanu na spolu prema Zakonu o vojnoj selektivnoj službi”.
Skupina koja je pokrenula tužbu u početku je bila uspješna na saveznoj razini 2019. godine, kada je sudac u Houstonu u Teksasu presudio u njihovu korist. Ta je odluka, međutim, poništena od strane Petog kruga Žalbenog suda. Budući da Vrhovni sud sada odbacuje slučaj, nade ove skupine da će osigurati pobjedu na najvišoj pravnoj razini u zemlji propadaju.
Reagirajući na odluku suda u ponedjeljak, direktorica ACLU-ovog Projekta za ženska prava, Ria Tabacco Mar, izrazila je razočaranje zbog odbijanja razmatranja slučaja.
„Razočarani smo što je Vrhovni sud dopustio jedan od posljednjih primjera otvorene spolne diskriminacije u saveznom zakonu. Pozivamo Kongres na ažuriranje zakona“, izjavila je Mar u priopćenju za medije.
Prema važećem zakonu, muškarci u dobi od 18 do 25 godina, američki državljani ili legalni imigranti koji žive u Americi, moraju se prijaviti za vojni poziv u zemlji, koji se naziva “Selektivna služba”. Ako to ne učine, riskiraju kazneni progon, koji bi mogao rezultirati novčanom kaznom do 250 000 USD i / ili zatvorskom kaznom do pet godina.
32 komentara
Ako sam dobro razumio radi se o tome da se te muške udruge žale na to da se regrutacija (dakle ne dobrovoljno prijavljivanje u vojnu službu) odnosi samo na muškarce, to smatraju diskriminatornim i nepravednim i zalažu se za to da i žene postanu obveznici regrutacije.
To je čest argument tzv. muških udruga i boraca za prava muškaraca. I jedna od rijetkih stvari u kojima se s njima apsolutno ne slažem.
Oni kao i toliki druge kod ovakvih zahtjeva potpuno gube iz vida koja je ustvari svrha vojske. Vojska nije i ne može biti ni poligon za izvođenja socijalnih eksperimenata (poput feiminizacije ili guranja lgbt agende), ali nije ni poligon za istjerivanje neke apsolutne pravednosti i jednakosti.
Vojska ima samo jednu svrhu. Ratovanje i pripremanje i obučavanje potencijalnih vojnika za moguće ratove. Vojska nema druge svrhe. Ali zbog te funkcije vojska je svakoj zemlji neophodna i na nju se troše veliki novci.
Zadaća vojske je dakle ratovanje i to što efikasnije ratovanje. Nijedna vojska se ne obučava, oprema i priprema s ciljem da bi gubila ratove nego da bi pobjeđivala. U tu svrhu cilj vojske je imati najsposobnije i najbolje moguće motivirane, obučene i opremljene vojnike koji naravno moraju djelovati što je moguće usklađenije.
I tu dolazimo do pitanja žena u vojsci. Zbog općepoznatih fizioloških i psiholoških razlika između spolova žene nikad nisu i nikad neće biti jednako sposobni i kvalitetni vojnici kao i muškarci, Točka. Svaka žena u vojnoj službi je zauzela mjesto jednog od desetaka, a vjerojatno i stotina boljih i sposobnijih muških vojnika i time umanjila efikasnost i borbenu sposobnost te vojske. Ukratko, za iste pare dobivamo lošiji proizvod.
Štoviše čak i onaj izuzetno mali broj žena koje imaju fizičke i psihološke kvalitete da se mogu ravnopravno nositi kao vojnici sa većinom (ne svim) muškaraca, a voljne su posvetiti se vojnom pozivu također nisu isplativa investicija. Pojave jedne ili nekoliko žena u pretežno muškom okruženju kao što je vojska automatski bitno narušava društvenu dinamiku te grupe, ruši koheziju i može čak izazvati razdor i sukobe među članovima grupe, odnoso vojne postrojbe. Da o brojnim problemima vezani uz seksualnost ne govorimo.
I ne samo to nego žene u vojsci izazivaju nove i nepotrebne troškove. Poseban smještaj, posebne sanitarije, poseban dizajn odora i opreme, pa nekad čak i naoružanja. Sve to dodatno košta, a kako sam napisao na svaku od tih žena dolaze deseci i stotine muškaraca koji bi njen posao mogli raditi bolje i efikasnije.
Ima još mnoštvo drugih razloga zašto se žene ne bi trebale primati u vojsku, ali ovi su najočigledniji. Naravno isto vrijedi,možda samo u malo manjoj mjeri i za neke druge službe poput vatrogastva, policije raznih službi spašavanja (GSS) i slično.
Zbog toga ovakvi zahtjevi nisu opravdani. Borci za ljudska prava muškaraca su u pravu u mnogim stvarima, ali ovdje nisu. Muškarci i žene jesu različiti, dizajnirani za drugačije zadaće i tih zadaća bi se trebali držati čak i kad im to baš ne odgovara u potpunosti.. Nitko ne voli ginuti u ratovima, ali muškarci moraju shvatiti da ratovanje jeste jedna od isključivo njihovih zadaća.
Amen. Kad vidim zemsku sa oruzjem neznam bil se smijao ili kakao rijetko
Ja se bogami ne bih smijao, žene mogu ravnopravno rukovati vatrenim oružjem u odnosu na muškarce… jedino kada bi bila riječ o tučnjavi golim rukama (ili pivskim flašama) onda bi se i ja posprdno nasmijao, ali kalaš je nešto drugo.
Hm…začudio bi se.
I to ne samo tamo gdje debele konobarice izbacuju kojekakve muškarce…
Bio je jedan video na YT, tamo negdje gdje se uspoređuju borilačke vještine: dakle, neki frajer izvodi nešto za šankom…iz sporedne prostorije izlazi neka plavušica u bucama, prilazi mu i – kljuc.
Morala sam gledati nekoliko puta. Strahovita brzina i preciznost!!!
Ista prava iste obaveze.Ne može se npr za prijem u Akademiju zahtjevati tjelesna sprema kao uvijet ali posebno za muške,a posebno za ženske kandidate.(trčanje ili plivanje…)Logički zaključak je da je taj uvijet nepotreban.Žuža Polgar je bila svjetska šahovska prvakinja a njena daleko bolja sestra Judith tto nije nikad zanimalo već je bila vrhunski velemajstor u šahu.Ne vidim razlog zašto npr snajperist ne bi bila neka snajperistica.Dakle ,na svaki natječaj(posao )ima pravo aplicirati svaki građanin pod istim uvjetima,a u ishodima se može zaključiti koji su poslovi imanentniji bilo muškom ili ženskom spolu-
Ti sad apeliraš na nas da shvatimo da je vojska muški posao (što i jest) ali složit ću se s tobom tek kad žene shvate da postoje ženski poslovi. Raditi pozitivnu diskriminaciju u korist žena, a u isto vrijeme očekivati da negativno budu diskriminirani muškarci i da budu topovsko meso, to je obična glupost. Ako žene žele biti ravnopravne neka onda budu ravnopravne ali ne selektivno. Ako ne žele biti ravnopravne i to je u redu ali onda neka to kažu. Ja sam u vojsci bio, radim razne muške poslove ali moja žena ne očekuje da joj još i ručak kuham.
Prema pravilima US Army žene služe ravnopravno sa muškarcima. Imati različite aršine za dobrovoljno VS nedoborvoljno služenje je, blago rečeno, malo čudno.
Ili svi idu uvijek ili ne. Ovo je još jedan primjer kada sudac presuđuje onako kako on misli da treba a ne kako zakon nalaže.
Gospodine Kuka, vi kada pričate o ulozi vojske zvučite kao elokventan uredski štakor u tridesetima koji svrshava vikendom igrajući se rata s airsoft ekipom istih takvih slinavaca ili kao uredski “alfa muškarac” koji provodi vrijeme u teretani i pri tome ima mokre snove o vojnicima koji mogu s rancem od 50 kg trčati 8 km.
Gospođice, mi se često nismo slagali, ali ja vas nikad nisam na ovako otrovan i odvratan način vrijeđao kao sada vi mene. Vi ste čitali moje upise i jako dobro vam je poznato da ja itekako znam što je vojska i rat. I ono što sam ja prošao i doživio tokom rata ne bih poželio ni vama ni nikom drugom. Ovakve ogavne potcjenjivačke traktate možete ostaviti za svoju ekipu s kojom se vi družite u teretani, na pilatesu ili kakvoj “građanskoj udruzi” u kojoj uz late makiato s nemasnim sojinim mlijekom raspravljate o “toxic masculinity”, “patrijarhatu”, “mansplainingu” i ostalim strašnim društvenim nepravdama koje vas more.
Što se tiče vlažnih snova, previše sam pristojan da uopće nagađam koji su vaši, A i ne zanima me previše. Ali kad vi budete teško ranjenog suborca nosili ne baš 8 kilometara nego samo samo nekoliko stotina metara kao što sam ja ill doživili da onog pored vas granata iz protuzračnog topa doslovno prepolovi ili pak kad budete više od 30 puta stajali u počasnoj straži pokraj lijesa svojih poginulih suborac.Ili kada pogledate fotografiju s terena snimljenu početkom rata pa shvatite da ste vi jedan od samo trojice još živih od 12 ljudi na slici onda možete samnom raspravljati o vojsci i ratu.
I ne. Nikad nisam vikendom išao na airsoft ili paintball. Nešto manje od četiri godine u dvije vojske i događanja od 91-95 su savim zadovoljile moju potrebu za vojskom i igranjem rata.
Sve u svemu čestitam. Ovo je uvjerljivo najsramotniji i najuvredljiviji upis koji mi je netko ovdje uputio. Pretpostavljam da će vaše “sestre” u lokalnoj femiističkoj udruzi sada biti strašno ponosne na vas.
Nisam doživjela ono što ste vi doživjeli niti bih ikada htjela da ja ili bilo tko drugi u svijetu mora prolaziti kroz slično. Rođena sam u Slavoniji tako da i dan danas gledam i osjetim posljedice događanja prije mog rođenja. Budući da nisam prošla ono što i vi, znači li to da ne znam ništa o vojsci? Vi ne znate čija sam unuka, kćer, žena, sestra i ne znate što sam sve vidjela i čula, o čemu sve raspravljala i čitala. Zato ću si uzeti za pravo odgovoriti vama ili bilo kome drugome kada je tema vojska ako smatram da imam što reći.
Dobili ste komentar kakav ste zaslužili zbog upornog nametanja vaših stavova i dociranja drugima, a da ne govorim o izravnom ili „upakiranom“ vrijeđanju.
P.S. Ne idem u teretanu (samo treninzi s vlastitom težinom) niti idem na pilates, ne sudjelujem u nikakvoj građanskoj udruzi, a kavu ne volim. O „ostalim strašnim društvenim nepravdama“, nažalost, nemam s kime razgovarati jer rijetko tko među mojim vršnjacima uopće razmišlja o tome.
Kako sam i napisao postoji još razloga zašto žene ne bi trebale ići u vojsku. Neki ovdje misle da je jedina prednost muškaraca fizička snaga i da su žene jednako sposobne i spretne u rukovanju oružjem. I pritom spominju kalašnjikov koji je za njihov pojam valjda jedino pješačko oružje koje postoji. Takvi naravno nisu vidjeli prosječnu ženu koja bi pokušala pucati s “tandžarom” ili “garonjom” da ne spominjemo Osu ili Strijelu ili neko drugo protuoklopno ili protuzračno oružje.
Također i zaboravljaju da su takva oružja i streljivo za njih priično teška i da ih često treba pješke nositi na dosta velike udaljenosti. A nema baš ni puno žena koje bi mogle puniti haubicu od 155 mm granatama koje teže 40-50 kg. Da ne spominjem koliko žena bi bilo u stanju ranjenog suborca izvući s linije vatre ako je taj imalo krupnije, pa čak i prosječne građe. Dakle nije samo gola “tučnjava” u pitanju kad govorimo o razlikama između muških i ženskih vojnika.
Tu je nadalje i psihologija. Tko god je vidio kako žene, velika, velika većina njih reagira u ekstremno stresnim situacijama nikad ih ne bi poželio pokraj sebe u rovu,
No ima još. Različiti stupaj sposobosti nije sve. Sa stanovišta gole biologije društvo si ne smije dozvoliti gubitak velikog broja pogotovo mladih i plodnih žena. Biološki gledano zbog svoje sposobnosti rađanja žene su za društvo vrijedniji resurs. Da bi se u društvu u jednom razdoblju, recimo godinu dana rodilo desetero djece treba deset žena. Ali u teoriji, dovoljan je samo jedan muškarac. Ostali mogu u rat. Karikiram naravno, ali mislim da je poanta jasna.
Dalo bi se još jako puno govoriti o razlozima zašto žene ne trebaju ići u vojsku. Slažem sei s kolegom koji je napomenuo da vojska i rratovanje jesu muške dužnosti, ali da bi žene trebale isto tako preuzeti svoje obaveze i dužnosti što danas mnoge pogotovo mlađe žene izbjegavaju. Prava ravnopravnost između spolova ne može se postići tako da se na silu pokušava u svemu izjednačiti muškarce i žene nego da i muškarci i žene obavljajući svako svoje zadaće zajedno osiguravaju opstanak i napredak društva.
Sada sam potpuno sigurna da sve pišete potpuno teorijski.
Kada sam se ja bavila malo jačim treningom, mogla sam vrlo lako na rukama – ne na drugi način, – nositi svoj frenda od 80 kg.
A što se tiče nekog “histeriziranja” o kojem vi pišete, nije zabilježeno nigdje, od antike do 2. svj.rata.
I prestanite više svima nametati vaše mišljenje ” o ženskim ulogama”.
To propovjedajte u crkvi.
https://i.gifer.com/OfxS.gif
Yebiga kuka ovaj prizor mi gadno budi adrenalin,ali ne onaj ratnički.
Ovdje vidimo samo jednu – zgodnu guzu.
Žena na slici nema nikakvih mišića. Po tome kako je “odbacuje” pitam se ima li više od 55 kg.
A gle ručice…
Btw, salo nije teško. Teški su mišići i kosti.
Odbacuje je jer puca iz 50 BMG kalibra.
Sad trk na gugl.
Onda me pitaj kako bih to mogao znati samo po gifu.
Luce..”mrtvo tijelo” ..tj.tijelo u nesvesti ..od 80 kg nosit na rukama par desetaka metara ..s tim bi imao problema i Mirko Filipovic..
Toćno, nosio sam na rukama kćer od 6 godina kilaže od cca 25 kg (ne sječam se točno kilaže, ali prosječna za tu dob) koja je bila u šoku od ozljede (ništa strašno ali ona je to strašno doživjela) i mogu vam reći da sam se namučio. Nije to kao nositi drvo, moraš paziti…
Sve što je stara kuka napisala stvarno stoji, sviđalo se to tebi ili ne. Samo, njegovi argumenti su ograničeni na služenje na prvoj crti, što je manji dio moderne vojne organizacije.
Vi ste više puta naglašavali i isticali biologiju muškaraca i žena, posebice razliku u fizičkoj snazi kao glavni razlog zašto žene ne bi smjele sudjelovati u vojsci, kao što ste isticali da žena radi pomutnju u postrojbi.
I da, muškarci su fizički „nadareniji“ od žena zbog veće količine mišićne mase – ali to se govori o prosjeku. To ne znači da je svaki muškarac fizički sposobniji niti da je svaka žena nesposobna. Ako pogledate prošlost i rad na njivi ili život na golom kamenu, je li itko pitao ženu može li tegliti vodu, dizati kukuruz, cijepati drva itd.? Razlike postoje i to prvenstveno u mišićima ruku i prsa. I to je vidljivo i kod nas u vojsci gdje se bodovanje fizičke spremnosti jako razlikuje u izvođenja sklekova (za moje godine je za žene maksimum bodova 45, a za muškarce, čini mi se, 70).
Prosječna žena ne ide u vojsku, niti prosječan muškarac. Da mi je vidjeti današnjeg prosječnog muškarca koji diže 40-50 kg….
Nadalje, kao pripadnik vojske vi biste prvi od svih komentatora trebali znati da vojska nije samo pješaštvo, nošenje oružja, punjenje haubica itd. Vojska je kompleksna struktura i ne treba vam samo fizički spreman muškarac koji će napraviti 50 zgibova. Posebice u današnjem tehnološki naprednom svijetu trebate imati raznolikost i cilj bi trebao biti traženje talenata (kako američka vojska kaže), odnosno iskorištavanje potencijala svake osobe. Možda je jednoj ženi teško puniti spomenutu haubicu ili biti u timu koji puni grad, ali ona je možda odlična s kartama, odlična u GIS sustavima ili je odlična u topničkim proračunima ili u planiranju i postavljanju mina ili je dobra u koordinaciji s drugim postrojbama ili odlično upravlja bespilotnim letjelicama. Previše kruto gledate na ulogu žene u vojsci.
Ako ću gledati baš iz svoje perspektive, u stranim vojskama je moja grana znanosti cijenjena. Posebice su ju nacisti cijenili. Proučavala sam pojedine bitke iz svojeg gledišta od američkog građanskog rata pa sve do rata u Afganistanu, slušala američkog generala moje struke koji priča na koji način specifična znanja pomažu u paniranju bitke. Zašto bi meni kao ženi netko zabranio sudjelovanje u vojsci, zabranio korištenje mojeg znanja u što boljem planiranju?
A biološka uloga žene i rađanje. Totalno druga tema. Jedino žena (XX) može roditi, tako je bilo i tako će biti. Ali to ne znači da treba ženu svesti samo na tu biološku činjenicu, a zanemariti sve ostalo. Ako se zajednica ili populacija osjeća sigurno (ili ima dovoljno hrane) onda prirodno ne teži većem potomstvu. Ako dođe do nekakve ugroze, onda spontano dolazi do baby booma što je jasno vidljivo u drugoj polovici devedesetih. Isto kao što tvrdite da se ravnopravnost ne može postići na silu, tako se ne može natjerati muškarce i žene da obavljaju svoje „tipične“ uloge.
I za kraj. Na koji se način djeca i brak prezentiraju muškarcima? Kao zatvor? Jesu li uvijek žene te koje teže prema braku i djeci, a muškarci bježe od toga glavom bez obzira? Tko je kriv što žene i muškarci u svojim dvadesetima ne stupaju u brak i nemaju djecu? Feminizam?
Mene ljuti da osoba s tolikim iskustvom ima zacementirane stavove i da uopće ne želi pogledati kroz tuđe naočale i pokušati shvatiti „drugu“ stranu.
Slažem se sa svim što si napisala osim u ovom zadnjem. Da, feminizam je kriv za to što se ljudi ne žene u 20tima, pogledaj muslimane kao primjer. Svaka sloboda ima svoju cijenu, ništa ne dolazi samo s pozitivnim učincima, uvijek imaš i negativne.
“Nadalje, kao pripadnik vojske vi biste prvi od svih komentatora trebali znati da vojska nije samo pješaštvo, nošenje oružja, punjenje haubica itd. Vojska je kompleksna struktura i ne treba vam samo fizički spreman muškarac koji će napraviti 50 zgibova. Posebice u današnjem tehnološki naprednom svijetu trebate imati raznolikost i cilj bi trebao biti traženje talenata (kako američka vojska kaže),”
Eto ga na. Frazetine o tehologiji i “kompleksnoj strukturi”.. I onda naravo trebamo unovačiti brojno osoblje koje će se baviti administracijom, “pablik rilejšnsom”, “hjuman risorsis,.rodnom i rasnom ravopravnošću, inkuzivnošću i ostalim neophodnim aspektima “kompleksne strukture”. A kako amerićka vojska traži talente vidi se odlično iz ovog njihovog novog propagandnog uradka
https://www.youtube.com/watch?v=MIYGFSONKbk
Ne draga moja. Vojska i rat jeste prva crta i rat se dobiva tek kad vojnička ćizma stane na neko područje. Ne prije. Joystick ratnici mogu napraviti štetu, ali ne mogu dobiti rat. Pogotovo onaj obrambeni.
“Prosječna žena ne ide u vojsku, niti prosječan muškarac. Da mi je vidjeti današnjeg prosječnog muškarca koji diže 40-50 kg….”
Prosječan muškarac itekako ide u vojsku kada dođe do rata. A nekad je išao i bez rata. A što se dizanja tiče, odavno sam prevalio pedesetu i još uvijek mogu bez većih problema podići 50 kila iznad glave. A može i dosta mojih vršnjaka. Žena, “not so much”.
Osim toga koliko god vi to ne volite čuti, ali ogromna većina žena se pod jakim stresom slomi. Ili počnu nekontrolirano histerizirati ili se jednostavno ukoče i isključe. To sam i previše puta vidio u situacijama koje su čak znatno manje stresne od rata i borbe.
A što se tiče prirodnih uloga žena i muškaraca stvar je jednostavna. Priroda sama će nas natjerati da im se vratimo. Ili to,ili će nas jednostavno izbrisati.
Ovu su razlozi zašto žene ne bi trebale ići na front line, međutim, u modernom ratovanju za 1 vojnika na fronti imaš bar 10 u pozadini koji se brinu za opskrbu i druge važne funkcije što žene mogu raditi bez problema. Izraelci imaju žene u svojim vojnim redovima desetlječima a ako netko zna kako treba ustrojiti vojsku to su oni.
Ali, i ako zanemarimo to, po postoječim pravilima US Army žene mogu služiti, pa ako mogu služiti dobrovoljno onda bi trebale biti prisiljene na nedobrovoljno služenje kao i muškarci. Kakav je to sustav gdje žene mogu dobrovoljno služiti (što povlaći troškove i druge probleme koje svi znamo) a nedobrovoljno moraju samo muškarci? To više nije pitanje ravnopravnosti, nego zdravog razuma koji očito fali u ovim modernim vremenima.
Ne. nije tako. Istina današnje zapadne vojske pa i naša su postale poligoni socijalnog iživljavanja raznoraznih “naprednih” snaga, pune se nepotrebnom birokracijom kojoj se izmišljaju “zadaci” da bi se opravdalo njeno postojanje i uhljebljivanje, ali kad stvarno zagrmi, onda sve te “pozadinske strukture” uglavnom nestanu iz slike.
Izraelci regrutiraju i žene, ali nakon nekolio propalih eksperimenata odustali su od njihove upotrebe u borbenim postrojbama. Istina ima jedna “borbena” postrojba sa velikim brojem žena koja patrolira granicom između Izraela i Jordana, ali na toj granici već 50 godinanije bilo nijednog ratnog djelovanja, pa čak ni slučajnih vojnih incidenata tako da se tamo uglavnom vozaju tamo-vamo.
No da se razumijemo. Smatram da bi bilo pošteno kad bi muškarci služili vojni rok (a smatram da je to neophodno) da i žene služe neku vrstu “vojnog” roka u kojem bi se osposobile za razne poslove vezane uz zadaće koje danas obavljaju službe kao Civilna zaštita ili Crveni križ naprimjer.
“Current positions of the ACLU include opposing the death penalty; supporting same-sex marriage and the right of LGBT people to adopt; supporting reproductive rights such as birth control and abortion rights; eliminating discrimination against women, minorities, and LGBT people; decarceration in the United States; …”
🙂🙃
E sada bi nosioci ćune trebali kolektivno napustiti vojsku pa neka ratuje MinđaSan
I tako bi umjesto nosilaca ćune postali nosioci Spomenica na ćunu.
“”VJENČANJE DVOJICE VOJNIKA Prvi bračni poljubac španjolskih vojnika Alberta Sancheza i Alberta Linera koji su se vjenčali u Sevilli 15. rujna 2006. i postali prvi španjolski vojni bračni gay par.”
“Jedna osoba iz MORH-a ipak je pristala dati anonimnu izjavu: „Časnik sam u MORH-u, radim u jednoj administrativnoj službi, i u mojoj bližoj okolini svi znaju da sam gay. No ne želim da za to zna previše ljudi niti to javno pokazujem jer je to ipak moja privatna stvar, a ja sam službena osoba. U vojsci se ne može dogoditi da netko bude službeno proganjan ili otpušten zbog toga što je gay. Ima još ljudi za koje se zna da su gay i to nikome ne predstavlja problem, ali ima i onih koji se skrivaju. Da je bilo problema, to bi se već doznalo ili bi procurilo u medije.“”
“Dok se u Americi, unatoč odluci Saveznog suda o povlačenju doktrine „don’t ask, don’t tell“, još uvijek vode pravne bitke oko toga hoće li gay vojnici moći služiti u američkoj vojsci, u Hrvatskoj vojsci deklarativno već odavno nije dopuštena diskriminacija, ali zato nije moguće pronaći ni jednog vojnika koji se otvoreno izjašnjava kao gay.” , Nacional
Epidemija homoseksualnih silovanja u američkoj vojsci
19.12.2015 14:05
Do 1993. je vladala potpuna zabrana homoseksualcima u američkoj vojsci. Godine 1993. je Clintonova administracija implementirala politiku “Ne pitaj i ne govori” (“Dont Ask, Dont Tell”), koja je dopuštala homoseksualcima da služe u vojsci sve dok svoje seksualne aktivnosti drže privatnima. Međutim, ni to nije bilo dovoljno. Obama je i ovu odredbu maknuo, te je američka vojska postala “gay-friendly”. Kritičari su tvrdili da će to povećati broj homoseksualnih silovanja u oružanim snagama. Kritičari su proglašeni neznalicama i zatucanima. Međutim, prije mjeseca dana APA je objavila studiju čiji rezultati pokazuju da 180.000 vojnika doživljava seksualne napade u vojsci, od kojih 57.750 napada završi s penetracijom, zbog čega seksualno zlostavljani vojnici pate od puno težih simptoma PTSP-a i suicidalnih misli nego oni koji nisu zlostavljani, a bili su na kriznim područjima poput Iraka i Afganistana. Od nedavno najmoćniju poziciju unutar američke vojske, državnog tajnika za vojsku, obnaša deklarirani homoseksualac Eric Fanning.
Autor: Homunizam
Objava: 18. prosinac, 2015.
U najnovijoj studiji APA (American Psychological Association) se navodi da su homoseksualna silovanja u američkoj vojsci 15 puta češća nego što to govore službeni izvještaji.
Službeni izvještaji: Jedno istraživanje govori da je 2011. bilo 19.300 homoseksualnih napada, a već 2012 je bilo 26.300.
Drugo kaže za 2014 da je 12.000 muškaraca bilo napadnuto (terminologija: neželjeni seksualni kontakt, uključujući silovanje i druge napade ili pokušaje da se oni počine).
Od 12.000 muških žrtava, njih 3.850 je u 2014. prijavilo “penetrativni” napad. Prema APA studiji to treba računati s faktorom “15 puta više”. Što znači da je godišnje 180.000 slučajeva homoseksualnih zlostavljanja u američkim oružanim snagama. Od toga 57.750 penetrirajućih, tj. homoseksualnih silovanja.
10 minuta nakon što pročitate ovaj članak, 1 američki vojnik će negdje biti silovan. Današnji dan će završiti s 158 silovanih američkih vojnika. Dok prođe tjedan, eto 1.110 silovanih američkih vojnika diljem SAD i svijeta. Stoga se može reći da vojska SAD trpi teške gubitke i bez neprijatelja. Jer žrtve završavaju kao PTSP, oštećene za cijeli život.
Do 1993. je bila potpuna zabrana homoseksualcima u američkoj vojsci.
Godine 1993. je implementirana politika “Ne pitaj i ne govori” (“Dont Ask, Dont Tell”), koja je dopuštala gayevima da služe u vojsci sve dok svoje seksualne aktivnosti drže privatnima. Međutim, ni to nije bilo još dovoljno.
Obama je i ovu odredbu maknuo, te je američka vojska postala “gay-friendly”. Kritičari su tvrdili da će to povećati broj homoseksualnih silovanja u oružanim snagama.
Kritičari su proglašeni neznalicama i zatucanima.
Prema APA studiji, vojnici koji su služili u Iraku i Afganistanu, a koji su seksualno zlostavljani, pate od puno težih simptoma PTSP i suicidalnih misli nego oni koji nisu zlostavljani.
Homoseksualno silovanje kod žrtve uništava njegov identitet, sliku koju je imao o sebi i projicirao kao o muškarcu.
Pitanje je na što to liči vojska sastavljena od pervertita, pomiješanih s njihovim ustrašenim potencijalnim žrtvama – koje se više brinu o svojoj pozadini nego o neprijatelju.
Nevjerojatno je kako se ova gay silovanja često iskorištavaju u korist gay pokreta. Dobro ste pročitali: “u korist”. Kako? Zato što ima silovanih gayeva. I da su oni silovani zato što su drukčiji.
Eto, kao da silovatelji, koji sodomiziraju druge, nisu homoseksualci!
http://zdravstveniodgoj.com/
Toliko o seksualnosti u vojsci.
A o povijesnim aspektima, u antičkim vremenima,…neda mi se.
In 2016, the Marine Corps Times reported a new standard for strength and endurance. An average Marine Corps infantry officer should to be physically able to carry 152 lbs. for nine miles. That load might sound extreme, but even official documents describe carrying a 100 lbs. as standard. In the ensuing debate about whether this was realistic, one marine infantryman described carrying more than 200 lbs. during missions in Afghanistan.
https://www.popularmechanics.com/military/research/a25644619/soldier-weight/
Kao prvo da žene mogu dobro pucati cak za vrijeme ww2 su najbolji Snajperisti Crvene Armije bile žene. Ali ne mogu obavljati zadatke koje mogu muskarci. Muskarci imaju prirodnu nadarenost jos dok su bili lovci da se podrede za dobro svih hijerarhiji ili coporu. Žene to nemaju. Plus kada imaju men mjenjaju 150 čudi zamaslite zenu s me u ratnim uvjetima. Drugo imaju 20% vise sala koje se u ekstremnim uvjetima brzo trosi zene doslovno ostanu bez goriva losije podnose glad i teske uvjete . Zato su rijetko koristene u kasicnim vojnim zadatcima.