Vjerujem da čitatelju ovaj naslov pomalo zvuči šokantno. Naime, gdje bi uopće mogla ili trebala biti dvojba oko toga što je ‘ispravnije’, što je ‘prihvatljivije’? Kako se uopće može dvojiti između dobra i zla? Pa zar nije potpuno razvidno da je dobro dobro, a zlo zlo i da zato dobro jest jedino ispravno, jedino prihvatljivo?
Naslov upućuje na autorovo promišljanje koje nije odraz njegove dvojbe, sumnje, nedoumice. Tema i promišljanje nije potaknuta esencijalnim propitkivanjem vlastite esencije u dobru ili zlu. Tema i promišljanje jest odraz aktualnih socijalnih zbivanja na globalnoj razini i kontroverzama koje stvaraju.
Sustav etičkih vrijednosti, kao rezultanta višetisućljetnog razvoja čovječanstva kao međusobna interakcija pojedinaca, predstavlja zbir humanističkih spoznaja koje kao potvrde čine strukturu onoga što se danas može nazvati sveukupnost i datost suvremenog homo sapiensa. No, da li je to doista tako u trenucima relativiziranja usvojenoga znanja, spoznatih postavki? Kada se agresivno plasiraju izvrnuti sustavi etičkih vrijednosti, relativizira se cjelokupni civilizacijski stupanj razvoja i vrijeme u kojemu živimo.
Da je noć tamna, a dan svijetao, da ćete pokisnuti više po kišnom nego po vedrom danu, a zimi da je hladnije nego ljeti, predstavlja neke od neupitnih postulata perceptivnih spoznaja do kojih je čovjek došao. Međutim, u apstraktnoj terminologiji, koja je odraz misaonog procesa i čiji se sadržaji mogu dopunjavati i kratiti te sadržajno oblikovati ovisno o maštovitosti i elokventnosti pojedinca, kao i ovisno od spoznaja do kojih pojedinac empirijski (iskustveno) ili kako već drugačije dođe (eksperimentalno…), granica određenja nije tako jasna te može postati vrlo fluidna, da ne kažem prozirna. Jer to što je nekome smiješno i zabavno, drugome može biti iznimno dosadno, a moguće i uvrjedljivo. To što je nekome uznemirujuće i stresno, drugome može biti adrenalinski afirmativno, poticajno za njegovu akciju. Dakle, s jedne strane, govorimo o emocijama, a nastavno na njih o intelektu.
Poimanje danog materijalnog realiteta osjetilnim čuvstvima predstavlja čovjekovu mogućnost njegova spoznavanja u vremenu i prostoru; dakle, i ovdje u određenom smislu, u njegovoj ograničenosti. Ovo osobito imajući u vidu i limitiranosti naših osjetilnih sposobnosti. U svakom slučaju, to osjetilno spoznavanje omogućavalo nam je preživljavanje, ali u tome se suštinski čovjek ne razlikuje od drugih živih bića. Ono po čemu čovjek jest jedinstven upravo je njegova, u psihologiji bi to nazvali, sposobnost asocijativnog povezivanja, za razliku od onog životinjskog Pavlovljevog uvjetovanog refleksa. Suštinski, riječ je o mentalnoj dimenziji, onoj nematerijalnoj. Riječ je o sposobnosti mentalnog (kognitivnog) procesuiranja – percepcije, promišljanja i zaključivanja. U trenutku kada čovjek mentalno osvijesti ‘puke’ osjetilne spoznaje, a to znači, istih postane svjestan na jednoj višoj, ne čisto refleksnoj razini, te ih počinje promatrati, analizirati i grupirati kao izraz njegove osobne evaluacije, on postaje homo sapiens. Stvara nazivlje, pojmovlje, na njima gradi teoreme, postavlja hipoteze i iste propitkuje empirijski i drugačijim načinima. Razvija svoj istraživački duh. Tada nastaje i duhovnost.
Time on stvara jednu drugu, paralelnu nematerijalnu stvarnost kao viši cilj onoj pukoj materijalnoj. Međutim, kako je osjetilna perceptivnost materijalne stvarnosti limitirana, limitirana je zasigurno i ona kognitivna spoznaja zbog ograničenog sadržaja koji joj omogućava i daje osjetilna percepcija, ali i zbog ograničenosti potencijala i iskoristivosti samog njegova racija. Tako i ta nematerijalna stvarnost predstavlja čovjekov puki proizvod, ali po istoj čovjek biva bliži jednoj daljnjoj, sljedećoj i višoj dimenziji, a to je ona nadmaterijalna, nadrealna stvarnost ili, bolje rečeno, datost. Ta datost svojom
transcendentalnošću, bezvremenošću i prostornom neograničenošću u svom bitku sadrži i čovjeka sa svim njegovim perceptivnim realnostima, kao jedan od sastavnih kotačića. Ona je viša od čovjeka samog. Ona jest kreacija sama. Nju čovjek može tek naslućivati i djelomično spoznati jer tvrditi da istu može u cijelosti i spoznati značilo bi da čovjek može postati iznad čiste kreacije, da može postati savršena datost, a to je nemoguće kao što, primjerice, nije vjerojatno (i moguće) da puž postane brži i nosi veći teret od slona. Prije će biti da je izvjesnije obrnuto uprizorenje.
Sa te transcendentalne razine, kreaciji je potpuno svejedno što čovjek u danom momentu i prostoru jest, što i kako percipira svoju datost i ukupnost pojavnog svijeta oko sebe, kako razmišlja i što u konačnici čini. Sa stanovišta kreacije, to sve jednostavno jest i postoji, a postoji zato jer je to sve dio udno čovjekove realnosti, njegove spoznaje, u njegovoj nutrini i vanjštini, a čovjek sam jest dio te veličanstvene, uzvišene kreacije.
No, čovjek dolazi u opasne vode za svoj opstanak i koegzistenciju s drugim ljudima i bićima, ako i kada u polazišnoj točci tvrdnje da ako je sve što on jest i može biti i sve što on čini i može činiti dio jedne te iste kreacije, da je sve to ‘božanski konceptualno’ već previđeno i da je sve to, stoga, moguće i dopustivo. Upućivalo bi to na daljnji zaključak da je, potom, sve što čovjek čini samom sebi, a osobito drugima, dopustivo. U tom paradoksu dolazilo bi se do opravdanosti destruktivnog ponašanja prema drugom čovjeku. Sada, da li bi to trebalo biti ispravno, prihvatljivo?, da li bi to predstavljalo dobro ili zlo?
Kako čovjek titra u svojim perceptivnim spoznajnim ograničenostima, u kojima ne može spoznati čistu kreaciju, zasigurno nema niti pravo prepotentnošću pridavati sadržajne okvire i smisao čitave kreacije kao takve jer bi se i opet vraćao u zatvoreni krug u kojem krtičin humak nastoji biti viši od Mont Everesta, a on – čovjek ako ne veći, onda jednak kreaciji.
To pak ne znači da bi čovjek trebao odustati od svog bivstovanja svevši se na puko nagonsko postojanje, da ne kažem, trajanje u vremenu i prostoru. Upravo kognitivnom percepcijom on produbljuje i širi svoju paralelnu nematerijalnu dimenziju, a kojom biva uvijek bliži i sve bliži kreaciji čistoj. To je suština i vrijednost bivanja čovjekom, a bivanje čovjekom i sve više čovjekom jest proces. To je kontinuitet, kao što je rast stabla i svake druge biljke kontinuitet te put od sjemenke, preko mladice i mladog stabla do drveta sa zrelom, razvijenom i razgranatom krošnjom nužno pretpostavlja protek vremena. Sve drugo jest laž, igranje s genetikom, zakonima prirode, tj. zakonima one iste kreacije koju čovjek ne može u cijelosti spoznati. Dakle, može joj bivati sve bliže, ali ta blizina ne bi trebala nipošto značiti opravdanje za njegovu bahatost i superiornu nadmoćnost.
Ne bi trebalo biti iluzije da čovjek, osim što osobito treba i nadalje graditi i razvijati svoju kognitivnu spoznaju nematerijalne realnosti, on još uvijek i ustrajno nadalje treba graditi (razvijati) i svoju osjetilnu spoznaju materijalne realnosti. To bi trebala biti njegova gesta skromnosti i uviđavnosti jer njegova spoznaja jest proces koji nikada ne završava.
Stvaranje i izgradnja nematerijalne realnosti podrazumijeva uspostavu i proširivanje pojmova kao zbirnog, uopćenog nazivlja određenih osjetilnih spoznajnih rezultata, grupiranih po različitim zajedničkim obilježjima, karakteristikama, (afirmativnim ili negativnim) predznacima; matematički rečeno, prema istim nazivnicima. U prirodi tog kognitivnog procesa jest kontinuitet, kao što je, primjerice, vožnja autoputom. Sve ostalo, dakle, prekidi i negiranja dosadašnjeg razvojnog procesa predstavljali bi nagli zaokret pri punoj brzini vožnje autoputom koji bi, gotovo izvjesno, doveo do fatalnih posljedica kako po čovjeka tako i po čitavo čovječanstvo.
No, postavlja se pitanje kako nešto jest kognitivno spoznato kao dobro, a nešto kao zlo. U generalnoj, pojednostavljenoj predodžbi, uz dobro se vežu tople boje, svijetlo, mir, blagost (odsustvo boli i patnje), smijeh, fizička pokretnost, sloboda misli, izražavanja i vjeroispovijesti…, dok se uz zlo veže
crna boja, noć, tama općenito, vlaga, blizina smrti, bol, tuga, rat, svađa, nasilje, tiranija, diktatura, cenzura, jednoumlje, netoleracija… Tako selektirajući dobro i zlo u dvije grupe, čini se da spoznaja i odabir ne bi trebali biti teški. Gotovo kao u filmskom uprizorenju heroja super-junaka i anti-heroja gdje se gledatelj u njihovom srazu lako, gotovo refleksno opredjeljuje za dobro, pritom bijući vođen jasnom redateljskom ikonografijom i izričajem.
Međutim, zaboravlja se da u danoj životnoj situaciji pred pojedinca nisu stavljene tako jasno ‘etiketirane’ solucije. Najčešće, a opet i najizazovnije bivaju one situacije kada se pojedinac nađe na putu koji se račva na dva potpuno jednaka odvojka, bez ikakvih oznaka i znakova koji bi trebali dati štogod naslućivati, jedan u lijevu stranu, a drugi u desnu. I tada se postavlja pitanje, kojim putem krenuti?, na koju stranu skrenuti?, gdje nastaviti?
Situacija kada se relativizira usvojeno znanje i spoznate postavke moment je nasilnog, čitaj, ne- prirodnog, gotovo smrtonosnog naglog zaokretanja automobilom na autoputu pri punoj brzini vožnje. Situacija kada se izvrću dostignuti sustavi etičkih vrijednosti predstavlja trenutak kada dođete pred račvanje puta na dva odvojka, lijevi i desni, bez ikakvih oznaka i znakova koji bi trebali olakšati odabir i daljnje kretanje.
Što više, u situaciji relativiziranja, gore postaje isto što i dolje, ovdje postaje isto što i tamo, dobro postaje isto što i zlo, i obrnuto. Negira se nematerijalni, ali nerijetko i sam materijalni, realitet.
Sjetimo se samo, primjerice, povijesne epohe o negiranju da je Zemlja planeta, a ne ravna ploča. Zbog toga mnogi su završili tragično, uglavnom na lomači crkvenih dogmi pa tako i Giordano Bruno na samrti uzviknuvši: “Ako nije istinito, dobro je smišljeno.” Negiranje je ujedno moment ispoljavanja bahatosti i superiornosti jer predstavlja opasno sadržajno ‘božansko konceptiranje’ čitave uzvišene kreacije.
U svakom slučaju, zanimljivo je kako u ljudskoj povijesti uvijek se nekako najčešće, najprije iskristaliziraju dva pola, dvije grupe – jedno je dobro, a drugo je zlo. Međutim, u zasadama svakog čovjeka, istovremeno postoje zasade i potencijali obojeg. I dok su dvojnu prirodu duše neki, pa tako i sam Giordano Bruno, dijelili na više i niže moći, smatrajući neupitno, (ili barem nesumnjajući), da čovjek putem svojih ‘viših’ moći može dosegnuti ‘božansku svjetlost’, dakle, ne dovodeći u pitanje što bi i gdje bi to dobro trebalo biti i gdje se nalazi i s kim (Bogom) jest u vezi, u suvremenom svijetu svjedočimo relativiziranju što uopće dobro jest, a što zlo. Samim time, potonje pitanje, što odabrati od tog dvoje?, postaje preuranjeno, odnosno devalvira u svojoj značajnosti i vrijednosti. Ovo stoga jer ako se metafizički mijenja predznak principa i svjetonazor glede transcendentalne stvarnosti, onda sam odabir što od tog dvoje odabrati postaje manje važno, manje izazovno. Za primijetiti je kako se smišljenim mijenjanjem fokusa s odabira između dobra i zla na samo detektiranje osnovnih principa – što jest dobro, a što zlo, kasniji odabir jednog od tog dvoje marginalizira jer se odgovor na pitanje što odabrati, već u samom trenutku detekcije nudi kao suplement, logični dodataka uz ono detektirano kao dobro. Odgovor na pitanje, što odabrati počinje se nuditi kao besplatna dodatna oprema samoj detekciji dobroga, kao da je odabir neupitan jer, eto, pa svi valjda žele dobro, a ne zlo. Međutim, upravo u pojmovnom relativiziranju osnovnih principa – dobra i zla, očituje se prijetvornost (omanutost) i malicioznost onih pojedinaca, (sve više moderno nazivanih tehnokrata), koji to čine jer oni upravo i žele zlo, ali sada uz sve opće prihvaćene i postojeće civilizacijske ljudskosti više ne mogu tako okolišati oko toga što bi se trebalo odabrati, (jer naravno da se treba odabrati dobro, a ne zlo), pa zato, već prejudicijalno žele promijeniti predznake zla u dobro, a sam odabir između dobra i zla, kako je to gore spomenuto, pojednostavljuju jer ga nude uz dobro, kao naravni, neupitni odabir po principima suvremenih dosega civilizacijske ljudskosti.
Za takvo što, za relativiziranje osnovnih principa i izvrtanje sustava etičkih vrijednosti potrebna je ustrajnost, sveobuhvatnost, agresivnost i bešćutnost jer ona gazi sve pred sobom, ignorira sva civilizacijska dostignuća kontinuirano stvarana decenijama. To se u današnje vrijeme, globalno,
najučinkovitije može postići i čini putem mainstream medija kao oruđa. Metodika tih medija je da plasiraju vijesti koje bi trebale biti novosti, a u suštini su okrnjene i cenzurirane, tj. smišljeno jednostrano obrađene i prerađene, tekstovne objave kao puka propaganda. Propagiranjem jednoumlja, umjetno se stvara poistovjećivanje pojedinca s objavljenim propagandama, koje prerasta u ovisnost o mislima/propagandi stvorenoj u ropotarnicama ekstremističkog jednoumlja, a potom u isključivost i netolerantnost, a ona u konačnici u agresivnost prema svemu drugome i drugačijem. I na kraju, finalni je produkt izvrnuti sustav etičkih vrijednosti koji samo površinski, svojom formom, ne bi trebao naslućivati da je nešto pošlo po zlu, ne bi trebao nagovještavati da ne postoji diskontinuitet, dok suštinski predstavlja disonancu kataklizmičkih razmjera u kontinuirano formiranim civilizacijskim dostignućima.
Jedno je pitanje, zašto se to čini i tko to čini?, što će biti predmetom drugih diskusija o zlu, dok je ovdje aktualnije pitanje, kako da čovjek i u slučaju takve disharmonije i zamagljenosti temeljnih postulata odluči, djeluje i kojim putem da nastavi?
Prije svega, nije zgorega spomenuti kako je u prirodi svakog čovjeka da ima ponešto od onog tamnog (zlog) i svijetlog (dobra), upotrebljavajući ovdje ta dva pojma i nadalje kao nedevalvirane, neiskrivljene postulate dosadašnjeg civilizacijskog kontinuiteta u tom pogledu. Dakle, bipolarna postavka čovjekove prirode jest svemirska postavka kreacije, jednako kao što svaki magnet ima svoj pozitivni i negativni pol i bez ijednog od njih ne može postojati. Drugo je pitanje, može li i mora li, i ako da, zašto bi morao jedan od tih polova prevladati? Svaki pojedinac bliži je ili udaljeniji po svom bivstvovanju jednom od tih dviju strana ovisno o svojoj prirodi, prošlim reinkarniranim (nesvjesnim) iskustvima(… ). To ne bi trebao biti nedostatak, niti mana već upravo potreba da je svakom pojedincu ova dimenzija života dana kao mogućnost za rad na sebi i vlastitom rastu čime bi svakim danom bivao sve bliže kreaciji čistoj.
No, pustimo se sada razmatranja unutarnje polarizacije čovjeka kao također predmetom drugih diskusija o čovjekovoj nutrini, i ograničimo se sada na relevantno pitanje – kako prepoznati/razlikovati dobro od zla (i što onda odabrati)? Odgovor na postavljeno pitanje čini se gotovo nemogućim za dati kada se još uzme u obzir aktualno relativiziranje osnovnih principa i izvrtanje sustava etičkih vrijednosti. Za što da se pojedinac uhvati? Putem kojeg principa da odluči kojim putem ići? Kada nedostaju principi, a znanstvena, osobito humanistička dostignuća se negiraju i ruše, jedini i iskonski odgovor čovjek može naći u dubini svoje duše. Ondje zato jer je naša duša potvrda i onaj krucijalni dokaz da kreacija čista postoji. Naša duša nije ništa drugo do izravno usađeni djelić te kreacije. Stoga, naša duša može spoznati i primijeniti beskonačnu snagu kreacije u pravoj spoznaji i razlučivanju dobroga od zla. Ali kako je kreaciji i dobro i zlo prihvatljivo jer ono u kreaciji samo jest i istovremeno postoje kao dva polarizirana elektromagnetska pola, snagu duše valja usmjeriti, usmjeriti u prapočelo nastanka čovječanstva i zamašnjak njegova razvoja, a to je ljudskost. Ljudskost je osnovni, temeljni atom onoga po čemu čovjek postaje čovjek čovjeku, a zajedno čine čovječanstvo. Tako se duša jednog nadograđuje dušom drugoga i obrnuto, a zajedno ekspandiraju i osnažuju svemir nutrine i time kreaciju čistu, koja se i nadalje širi svemirskom putanjom, te je ireverzibilni proces ne moguć. Što se desilo, što je eksplodiralo poput Velikog praska u svemiru predstavlja neanulirajući moment s nezaustavljivim posljedicama.
Jedino putem mira, spokoja, fokusa, staloženosti i meditacije čovjek može ugasiti ili barem stišati na časak buku oko sebe i izvan sebe i primijetiti svemir u sebi. Tada može spoznati ljudskost u sebi i s njom komunicirati. Ona mu može dati nepatvoreni, ne-perfidni i neupitni putokaz za detekciju, raspoznavanje i svrstavanje vanjskih pojavnosti, događaja, tuđih riječi i objava kao onih dobrih ili zlih usmjerenih jer sve ako i nije istinito, relevantnim postaje ako je smišljeno za dobrobit opstanka čovjeka i čovječnosti.
Stoga, u današnje vrijeme kada postoji znatni disbalans između srčanog ritma Zemlje zagađene elektromagnetskim smogom, (sada osobito i mainstream elektroničkim medijskim sadržajima), i ljudskog mozga koji i nadalje pulsira Winfried Otto Schumannovom rezonancom od 7,83Hz, kao paralelna i jedino istinita stvarnost nudi se odabir da ostati u fokusu između Majke Zemlje i Kreacije Čiste moguće je jedino kroz ljudskost kao bezuvjetno, nekontaminirano univerzalno vezivno tkivo naše duše s oboje.
217 komentara
Točno, oboje čini cjelinu:
https://www.youtube.com/watch?v=CVpj7WWC-nw
Naša svijest je naš softver koji je učitan u naš biološki hardver, ona je od njega neodvojiva, rađa se sa njime, razvija se tijekom života i umire sa njegovom smrću.
Sve ostalo su bljezgarije koje je naša svijest u stanju smisliti.
Pa ti ces sigurno i umrijeti kad tako mislis. Ja svoju svijest cijenim i stavljam ispred svega. Ne postoji nista vece i jace sto znam od moje svijesti.
Sama ta svijest si ti.
Istina………..
Svijest…
I zao i dobar su svjesni da su zli ili dobri.
Savijest:
Zli je nemaju.
Zanimljivo je kako 3. dan, na sve moje upise dobijem 15ak minusa u par sati.
Netko je očito poprilično iziritiran mojim pisanjem.
Pozdrav obožavatelju.
Nakon pažljivijeg pregleda zaminusanih upisa i diskutanata, jasno mi je tko je frustrirani ego triper.
Daj si oduška, izbaci to iz sebe! 🙂
Može se još o tome ali bez rukavica
“…jer sve ako i nije istinito, relevantnim postaje ako je smišljeno za dobrobit opstanka čovjeka i čovječnosti.”
Ne mozemo se protiv laži boriti sa novim lažima. Iz takve borbe se ne može izgraditi slobodan svijet. Ako jedna laž zamijeni drugu laž…čovječanstvo je i dalje zarobljeno.
Konzekvencijalističkom etikom se najlakše opravdavaju kako pojedinačni tako i kolektivni (a)moralni postupci.U ovom globalnom menticidu izostaje i ovo opravdanje,već se ljudska
stvorenja ovim globalnim zatupljenjem isključuje iz bilo kakvog moralnog sustava,”S onu stranu dobra i zla”.Za većinu pripadnika ljudske vrste novo normalno je novo imoralno.
Da, a ja sam za vrlo sličan komentar dobio gomilu minusa.
To sasvim dovoljno govori o istini i laži.
Covjek koji ima razum upravlja sam svojim zivotom i sa njegovim zivotom nemigu upravljati korumpirani politicari i placeni novináři.Od prvog dana pojave kazalista koronavirus znao sam da je to politicko-farmaceutska mafija izmislila radi novca.Imam prirodni imunitet, zdravom hranom i laganim sportom održavam svoje zdravlje i nemam namjeru da se cjepi protiv necega sto nepostoji.Jednom sam se u zivotu cjepio i to dok sam bio u JNA i nikad vise.Svojim zdravim seljackim razumom odlučuje o svom zivotu..Radije cu pasti travu , zivjeti u sumi jesti sumske blagodati prirode nego da ta mafija zarađuje na mom tijelu.Mogu me cjepiti jedino mrtvog, dok sam ziv nedam se, nema sanse.
A jesi li bio cjepljen kao beba i malo dete?
Nije – nije dozvolio 😉
Nisam bio cjepljen, to doba se nije cjepilo kao danas..bilo je to davne 1959godine..
U osnovi imate potpunu slobodu odabrati, ali cim odaberete, i sam vas odabir donosi ogranicenje. Zelite li postati potpuno slobodni, onda nemojte odabirati.
Budite budni.
Pogledajte duboko u sve ono cega se bojite. I iznenadit cete se kad vidite da ce sve ono cega se bojite, cim se u to duboko zagledate, nestati samo od sebe.
Na ovome svijetu nije se rodila nijedna osoba bez neke sposobnosti na koju moze biti ponosna, koja nije bogata sposobnoscu da nesto stvori, nesto novo i prekrasno, kako bi bivstvo bilo bogatije. Ne postoji ni jedna jedina osoba koja je na ovaj svijet dosla prazna.
Ovo je istina.
Pa naravno, kad je već samim stvaranjem u nju “utkan” sam Stvoritelj – Kreator! U svakoj stanici našoj jer “Božja čestica” i zato je svaka naša stanica inteligentna.
počelo je sa fizikom, kemijom i završilo sa biologijom….. biologiju je lijepo darwin objasnio…. 😒
Jedina istinska sloboda je sloboda od zla. Krenimo svi od sebe i sve će se promijeniti. Treba odabrati stranu dobra i težiti svom svojom puninom ka savršenoj dobroti. A ovo što ste spomenuli je pasivno stanje promatrača. To je isto stanje kao da blagoslivljate zlu da može parazitirati nad dobrotom. Gotovo je to stanje, slijede promjene htjeli mi to ili ne.
Onda niste shvatili napisano. Zlo je STRAH.
Iz STRAHA se rada zlo.
Budan covjek je cjelovit BEZ STRAHA, hrabar/odgovoran/ne preza pred nikim i nicim u svakom trenutku……….
Da li trebate opsirnije objasnjenje?
Može opširnije objašnjenje. Gore ste napisali da ne treba vršiti odabir. Ne slažem se s time, to je relativizacija, new age promišljanje. Strah je od zla. Ne rađa se zlo iz straha. Već zlo u nas unosi strah. Strah je jedno od oružja zla, jer time čovjek npr. postaje podložniji manipulaciji.
I vi ocito cim vam nesto nije jasno lijepite “etikete” i spominjete neke religije, a sve su lazne.
Zar kod Vas ne postoji shvacanje SLOBODAN COVJEK od iluzija/obmana?
Imate jedno malo prosireno objasnjenje prije ovog komentara koje je na “prolaz” ili “cenzura”, a nakon vaseg pokusaja “etiketiranja” nemam namjeru Vam vise ista objasnjavati.
Hvala.
Jadranka.
Svako dobro želim. Mir vam.
Oslobodite se straha koji je izmisljotina oslobodit cete se od zla koji je izmisljotina, jer kako sam napisala zlo se rada iz STRAHA, zlo =strah, oboje je izmisljotina/laz/obmana…..itd……
Opet dolazite na recenicu koju sam napisala u prvom komentaru.
Točno, svatko je primio novčić. Njegovo je što će s njim učiniti.
da zlo ne postoji šta bi se desilo s dobrim?
mi na balkanu, manje više jedan narod ili porodica naroda razdvojen dotrajalim mentalnim okovima osvajača iz prošlosti možemo na primjer sada vidjeti u realnom vremenu kako se stvaraju ti zatvori za ljudske duše kroz podjelu na za i anti šprice a to ima potencijal da bude nešto dobro
da li je i hoće li sve ovo završiti dobro ili loše iz naše individualne ili kolektivne perspektive je teško procijeniti ali iz perspektive Kreacije koju mi ne možemo shvatiti ishod će sigurno biti dobar
jedno je sigurno ako ne pogledamo unutar sebe ostaćemo u mentalnoj bari koju stvaraju mediji i oni kojima mediji služe, a ako ih samo zamijenimo ‘dobrim’ oni će brzo postati ‘loši’
dokaz?
naša povijest/historija su ih puni, ne treba ići daleko…
Svako Dobro želim 🙂
Jedino sebe i možemo mijenjati. A našom promjenom mijenja se i sve oko nas. Čovjek nije mali kako ga žele na silu predstaviti sve religijske institucije, znanstvene, školski sustavi itd. Čovjek ima snagu kroz svoju nutarnju promjenu, sitnim pobjedama nad zlom unutar sebe promijeniti tisuće, ako ne i milijune. Budite primjer u svijetu i ne mirite se s zlom niti ga opravdavajte. Ovaj svijet jeste pomiješan i nažalost primio je u određenom trenutku supstancu zla ali tako neće biti vazda. Velika promjena ide. Dobre misli, dobre riječi, dobra djela!
Najveći trik koje je uradio sotona je taj da je uvjerio ljude da Bog postoji!
Zlo vlada svijetom i uvijek je vladalo i uvijek će vladati, zašto? Zato šta su ljudi generalno zli, ne svi ali večina DA.
Dokaz tome je da imamo toliko zakona zašto bi ih imali ako su svi ljudi dobri ond anebi trebali te zakone, ne ljudi su prljava i pokvarena rasa.
A največe zlo su hazari, oni su ultimativno zlo, vidimo šta s edogađa oko nas sve je njihovo maslo.
Čim su većinu ovcoida U-bjedili, PRISILILI da štetna maska po zdravlje moraju i djeca nositi i svi se periodično BOCKATI opasnim otrovima – rat su na žalost dobili
Ovo je teška neistina.
Ljudi su živjeli pokoljenjima prije ikakvih zakona i nisu im trebali – pokvarili su se tek kad su im zakoni uvedeni. Da su ljudi prljava i pokvarena rasa, izumrli bi jer nijedna žena ne bi imala ljubavi i strpljenja da nosi i podigne dijete.
Stvar je utjecaja pod kojima djeca odrastaju. U sebičnoj i tehnokratskoj kulturi se podižu lijeni tupavci koji će zbog lijenosti uvijek ići linijom manjeg otpora pa će pustit da im se radi bilo šta, samo da se oni ne trebaju previše trudit.
Da je djecu odgajati u miroljubivoj i stimulativnoj sredini i upućivati ih na ono šta je bitno, a ne na ono šta se buba po ‘debilanama’, vidio bi procvat ljudske vrste koja je u svojoj naravi divna.
Jednom sam davno pročitao tekst čini mi se Igora Mandića gdje kaže da u svakom čovjeku čuči mali fašist i samo čeka priliku da se ispolji.Čini mi se da je to napisao povodom filma ‘Schindlerova lista’.Bilo kako bilo i ja imam osjećaj da zlo generalno prevladava i da je ovaj planet zapravo nekakva kazna.Dobro ponekad pobijedi ali uz koju cijenu,ta pobjeda je obično Pirova pobjeda.
Zlo vlada planetom, ako je ovo uopće planet a ne trumanov šou, tko to ne viid slijep je pored oćiju. Zakoni i pravo su invencija ovih koje si spomenuo da njime nas teroriziraju a da oni budu u svemu zaštičeni.
Ne slažem se ni sa tobom ni sa ostalim komentatorima kada kažete da zlo vlada i da je uvijek vladalo.
Zato što ja mislim da je dobrih puno, puno više od zlih.
Zakoni koje pominješ, nisu tu da nas štite od te, po meni, šačice zlih, nego upravo suprotno. Da bi zli mogli raditi svoje zloće bez straha od sankcija.
Zašto se, onda, dobri ne vide u ovim vremenima, pitaće te se?
Upravo zato što su raznoraznim zakonima, školstvom i naukom, generacijama zaglupljivani da bi povjerovali da su manjina i da je svaki otpor uzaludan.
Okrenite se oko sebe…koliko zlih znate?
Pustite sada plandemiju i vakcine i dijeljenje na vakcinisane i nevakcinisane, jer to nam neće pomoći u definiciji.
Prije će odnemoći, jer zli nisu vakcinisani.
A mi nismo zli.
Dakle, koliko zlih znate?
A koliko dobrih?
Ovo je planeta dobrih koji, trenutno, to još uvijek nisu spoznali.
Apsolutno. To je posljedica pomiješanog svijeta u kojem se razni gurui, tzv. učitelji i duhovnjaci, sljedbenici new age-a, pa i judeokršćanskih zajednica stalno trude pomiriti zlo, dati ravnotežu, opravdati njegovo postojanje na način ili da je nužno za napredak ili kako to u religioznim institucijama govore da dobro i zlo dolaze iz istog izvora. Dobro je dobro, zlo je zlo. Zlo je parazit kojega se treba odreći i protjerati ga iz ovog dijela univerzuma. Nikakvo zlo ne treba za ikakav duhovni rast, niti je zlo dio naše izvorne prirode. Ovaj dio univerzuma je pomiješan, pali univerzum, i kroz napor svakog od nas ponaosob on se čisti. Dualnost nije pomirenje dobro i zla, krivo shvaćate gnostike. Dualnost je da postoji dobro i da je ono izvorno, i da postoji Dobri Bog, isključivo dobri, koji nema zla u sebi, koji ne šalje zlo, ne blagoslivlja ga, ne iskušava čovjeka i taj dio univerzuma je nemjerljivo puta veći od palog. A pali dio univerzume je preoblikovani dio dobrog i nemjerljivo puta je manji. A i taj pali dio će se vratiti nazad i vraća se svom izvoru. Zlu je vrijeme isteklo. O porijeklu zla neću, niti preporučam udubljivati se jer možete završiti u crnoj rupi iz koje se nije moguće više vratiti. Samo površno: zlo jeste bilo, u nekom trenutku je nastalo (ima mit i o njemu jednom možemo), ono jeste sada, uzurpiralo je dio dobrog ali ono neće biti. Dobro je vječno, od vazda, ono životvori, daje život, i ono je bilo, ono jest i ono će biti. Zlo ne stvara, ono preoblikuje jer ne može stvoriti.
Da li je nesto dobro ili zlo je stvar perspekive. Evo da uzmem nacin ishrane – da li je dobro da čovek kolje, ubija životinju i da se njome hrani, a da li je zlo kada nas anorganski entiteti, arkoni navode da činimo najgnusnije stvari da bi proizvodili snazne negativne emocije da bi se oni hranili? Po čemu mi imamo prava da ubijamo a oni na višem nivou od nas to pravo nemaju?
Sasvim druga stvar je psihopatski način izvrtanja stvari i opravdavanja najgorih postupska koji mogu zvučati i logicno. Na kraju krajeva dobro i zlo mogu biti subjektivni termini i što je za nekog dobro, za drugog je zlo.
Nije stvar perspektive. Stvar perspektive je obmana. Jedino što se zlo nažalost uvuklo toliko duboko i nije očigledno, pa za progledavanje na njega treba više napora i više pomoći. Zlo nije očigledno, perfidno je, lukavo je i uvuklo se u sve vidove naših života. Svi imamo mrene na očima i slojeve/filtere koji su nam nametnutni. Sve je to moguće maknuti. A ovo perspektiva je rezultat pokušaja pomirenja i relativizacije u pomiješanom svijetu. Relativizacija ne vodi nikamo osim u opravdavanje zla i davanje zlu prava da parazitira nad dobrotom.
Ti mnogo pricas o relativizaciji. Kad neko napise nesto sto ti ne razumeš onda mu kažeš da relativizuje. Imas svoj stav i drzi se njega. Samo nemoj drugome da nameces svoje stavove kao apsolutnu istinu. Ja mislim da sve jeste stvar perspektive. Iz bozjeg ugla ne postoji dobro i zlo vec je sve jedno. Iz ljudskog ugla se stvari posmatraju drugacije.
I ko si uopšte ti? Neko novi ili neko ko je samo promenio nik?
To je pomiješano učenje da iz božjeg ugla ne postoje dobro i zlo, rezultat preoblikovanja ovog dijela svemira. I to je učenje od onoga koji je preoblikovao ovaj dio. Njegovi su i astrali i niže dimenzije. Ali on nije nikakav Bog, bez obzira što se takvim ovdje predstavlja, on je lukavac, lažljivac. Astralni i kozmički principi i sfere su njegove klopke. Pomiješanost je njegov bućkuriš. A Bog nema veze s s tim, niti sa zlom, niti iskušavanjem, niti to šalje. Ovo je pali dio svemira koji se sada mijenja ubrzano i snagom dobrote vratiti će se svome izvoru.
Uh ala ti imas new agersku pricu. Ima i stvari sa kojima se slazem ali ima i mešanja svega. Bog je sve i sve je u Bogu, i mi smo svi jedno.
Kad govoris o svemiru, ti pricas da se ubrzano menja??? Ovo je klasičan new age. Svemir se konstantno menja. Jedina konstanta u svemiru je promena. I svemir je ogroman pojam, tskoreci beskrajan, skoro pa i vecan. Ali kazes ds se ubrzano menja, i zato što ti tako kažes to je istina. I verovatno znaš sve šta se dešava u našoj a i u svim ostalim galaksijama. Ali samo jedna gslaksija ima milijarde zvezda. A postoji nebrojeno galaksija u svemiru. A taman sam pomislio da mozemo ozbiljno pricati.
Nego, ne rece svesno, preskoči namerno, jesi li ti nov ovde ili si uzeo drugi nik pa si sad svjetlost?
Teza: ovaj svijet je pomiješan. On je preoblikovan i nažalost se u njemu pomiješano ono što se ne može miješati. Pomiješalo se dobro i zlo. I treba shvatiti da je sve pomiješano, i da nema jednoznačnosti. U svemu ima i dobra i zla. U nečemu više, u nečemu manje. Noć Svaroga je. Uskoro dolazi jutro i biti će sve očiglednije. Ne treba relativizirati niti generalizirati, svakom primjeru/situaciji treba pristupiti oprezno i trezveno. Nije dobro da čovjek kolje, ubija životinju, tko krene putem oslobađanja od zla, ne jede meso. Emocije su stvar pale niske prirode. Sve što ste spomenuli trebalo bi malo duže sjesti i popričati. Dobra su vam pitanja i otkrivaju da ste promišljali dublje.
Kažete da tko krene putem oslobađanja od zla, ne jede meso.
Po meni je puno veće zlo jesti GMO soju. Taj GMO je novi faktor kojeg nije bilo u prijašnja vremena kada je čovjek jednoznačno mogao reći tko krene putem oslobađanja od zla, ne jede meso.
Veprovina, domaća janjetina… u sebi barem sadrži prirodni kod stvaraoca, dočim GMO biljke sadrže kod lažnog stvaraoca.
Meni je iskreno rečeno teško kopati u polju ako sam samo na biljkama, bez imalo slanine (o zimskom periodu pričam). Poslije mesopusta meso ne jedem do kasne jeseni. Ne osjećam se zlim stvorenjem zbog toga.
Nažalost u ovom pomiješanom svijetu nema jednoznačnoga odgovora. I ne treba osuđivati nikoga. I sve što ste naveli stoji. I ja ne smatram zlim ikoga tko jede meso. To je rezultat pomiješanosti ovoga svijeta i bivanja ovdje da bi preživjeli. Što ne znači da jednoga dana neće za većinu ljudi biti drugačije. Argumenata ima dobrih i za jedenje mesa i protiv jedenja mesa. Dolaze velike promjene i sve će se mijenjati. Zato rekoh onaj tko se odluči i krene na uski duhovni put, taj neće jesti meso, niti ubijati životinje. To ne znači da je bolji od drugih i da ima više dobrote u svome srcu. To znači da je postao svjestan da ima pomiješanu prirodu u sebi i da se odlučio riješiti parazita zla u sebi. Nama svima treba kolektivno svako za sebe sjesti i dobro razmisliti o svojoj ulozi. Zašto smo ovdje i zašto je sve ovdje pomiješano… Čovjek je više od materije i svojih nagona.
Hvala na divnom odgovoru, draga Svjetlosti, baš mi je toplo oko srca.
Veselim se unaprijed vašim budućim komentarima.
Nisam ja samo promisljao dublje. Ja sam imao razna misticna iskustva i to je nesto izvanredno što sam doziveo. Kad imam takva lična iskustva onda mi neko suvo znanje ne znaci mnogo. Iovako retko kad šta novo čujem. Mnogo su mi zanimljivija licna iskustva drugih osoba nego intelektualna debata.
Ima raznih mističnih iskustava. Ona mogu biti dobra, zla i pomiješana. Većinom su pomiješana iz astralnih dimenzija gdje se duša gubi u raznim klopkama. Tu isto ima ljubavi i dobrote ali je perfidno, vrlo lukavo prikriveno zlo kao svojevrsna zamka za duše koje su uvidjele matricu u kojoj su zarobljene. Puno je slojeva, i u svakom sloju ima određene doze istine, ali i druge supstance. Ako se ne nalazite u gornjim riječima i dalje ste u perspektivama, tada se ne morate osvrtati što sam gore napisao. Govorim vam kako nam je spušteno. Tko ima uši neka čuje. Mir vašem dobrom srcu
Kakvu ti imas sladunjavu pricu. Sad ces me verovatno uciti o mojim iskustvima. I reći mi koje je iskustvo dobro a koje nije, koje potice iz astrala a koje iz atmičkog nivoa.
Svi smo mi u perspektivama, pa i ti sam.
Sta ti znači ovo – govorim vam kako nam je spušteno? Spusteno preko kanalisanih izvora? Ulazimo u opasne i manipulstivne vode kanalisanih izvora.
je li ispravno da lavica ubija antilopu da bi se nahranila?
U pomiješanom svijetu je to tako. I mi živimo u njemu, i bilo bi glupo to negirati da je i priroda pomiješana kao što je i čovjek pomiješan
“U pomešanom svetu”???
Čovek je prisutan kao takav stotinama hiljada godina, za poslednjih 10 hiljada naš intelektuali kapacitet nije značajno menjan (gledano fiziološki)…
Bilo da je čovek produkt evolucije ili da ga je stvorio Bog (ili koja god druga varijanta) on oduvek jede meso. Naš organizam nije motor sa unutrašnjim sagorevanjem pa ugradiš plinski uređaj i ne mora više da se koristi benzin (čak i tada mora) već je vrlo kompleksna tvorevina kojoj su neophodne i materije koje unosi preko životinjskih namirnica. Kakve su posledice neunošenja ovakve hrane još uvek ne znamo precizno ali ih definitivno ima.
Ako je čovek produkt evolucije tu nema mnogo dileme – ishranu ne možemo tek tako da menjamo. Ono što možemo i što se već radi je da takvu hranu veštački proizvodimo i na taj način izbegnemo klanje životinja. Iako je za sada ta veštačka hrana vrlo nekvalitetna vremenom će postati sasvim pristojna zamena pravom mesu.
Ako nas je stvorio Bog – zašto nas je napravio zavisnim od hrane na životinjskoj osnovi?
“Bilo da je čovek produkt evolucije ili da ga je stvorio Bog (ili koja god druga varijanta) on oduvek jede meso.”
To ti je sam Bog šapnuo?
logika mu je šapnula… 😒
Dovoljno je pogledati zube…
Ali hej – treba i mozak uključiti. Posebno oni koji “nisu išli u debi!@ne”.
Pogledajte onda i crijeva koja nisu za mesnu preradu………
I vi svasta pricate……
.
..
Zube?
Pa ako ti ljudski zubi liče na pseće ili mačje, onda da.
lavica, antilopa, ja bih rekao po naski, vuk i ovca. vjerujem da bi se i kupus zelio ukljuciti u razmatranje.
Pogledaj iz perspektive lavice da li je ispravno.
Bravo gospodine Dejane.
Nažalost, iako mnogi to neće moći razumijeti, univerzalno dobro i zlo ne postoje. Radi se samo o našoj subjektivnoj interpretaciji nečega. Koncept dobra i zla je ljudska izmišljotina koju ljudi najčešće koriste u manipulativne svrhe, da bi proveli neki svoj interes. U ostatku živog svijeta, npr. kod životinja, dobro i zlo ne postoji. Niti je lav zao kad ubije antilopu, niti je antilopa zla ako pobjegne i izgladnjuje lava. Različiti ljudi imaju različito poimanje dobra i zla. Što je za nekog dobro, za drugog je zlo. Dakle, ono što smo kao djeca, o dobru i zlu, čitali u slikovnicama, u stvari je zabluda. Odrastimo !
Dualitet u dosta toga postoji, okay, ne mora bit dobro i zo, more bit svitlo i tama, poviše zemlje, ispod zemlje . . . voda i vatra daju život i uzimaju ga . . . pusti filozofiranje . . . nego ja ne mislin kako bi ljude tribalo uspoređivat sa beštijama. Okay, imaju sličan biološki drive, ali svijest i intelekt su im dosta različiti . . . tili ili ne, ljudi su ipak viša vrsta, e sad zašto je sve baš tako nemamo odgovor . . .
Kad san napisa viša vrsta pod tim se podrazumijeva kako u odnosu čovika i beštija čovik upravlja beštijama jerbo čovik zna kad će janje na klanje, ali janje to nezna, čovik zna kad će lav bit uspavan i primišten, a da lav pojma nema . . . tako i ljudi, ljudima se također upravlja, a da oni pojma nemaju o tome . . . šta je pivcima ili pasima u glavi kad se bore jedan protiv drugoga i bi li bili baš toliko agresivni da ih čovik nije naučija na to . . . tako se i ljude trenira od malih nogu da budu pobjednici . . .
Zašto ubijanje iz obijesti izdvajaš od ostalih razlika i još dodaješ kako su ljudi božja dica . . . slušaj, ne prdi i ne provociraj, to moš doma radit kome oćeš.
A šta ti misliš da san ti ja mali Mujo . . . sigurno doma imaš koga prčit u mozak.
Šuti i citaj kad pametni ljudi pišu,mozda nesto naucis .
I Valter dobio dvojnika?;)
Gloopavo zbori,ali ne piša ovako.
Svjesni ljudi bi trebali bit u mogućnosti kontrolirat svoj nagon, lažne emocije koje se stvaraju utjecajem okoline. Ako ne onda smo lošiji o zvjeradi
🙂 ma pustimo filozofiju.
To je tvoja postavka.
Što ti kažeš na – ljudožderstvo?
Podsjećam: oni nogometaši što su pali na Andama…’80- tih (?).
Trebalo par dana da postanu kanibali.
Opravdavaju li potrebe opstanka kanibalizam?
Ako prihvatimo darwinističku teoriju opstanka onda je i kanibalizam opravdan, opstaju najprilagodljivije i najjače jedinke.
Sve je dopušteno osim onoga što je zakonom odnosno društvenim dogovorom zabranjeno, a u kanibalističkim zajednicama kanibalizam se ne penalizira, u nekim se čak i potiče imdoktrinacijom kako se pijući neprijateljevu krv postaje jači i sposobniji.
Koliko vidim komentator Otpisani je jasno razdvojio ubijanje iz objesti i ubijanje zbog vlastitog opstanka premda je sve to racionalizacija koja je neumjesna u raspravama dobra i zla jer racionalno razmišljajući pitanja je beskonačno kad trećinu možemo opet podijeliti na tri dijela i tako dalje.
Razmišljajući na taj način možemo postaviti pitanje da li su više zli gospodari života i smrti koji svojom odlukom iz častohleplja ili materijalne koristi u smrt pošalju tisuće i miljune ljudi ili su više zli kanibali koji su po određenom društveno kulturološkom obrascu u nedostatku proteina ubili čovjeka i pojeli kako bi opstali.
Sve ovo sam napisao kako bi objasnio zašto od racionalizacije po pitanju dobra i zla nema ništa.
Pitanje nije antropološko nego etičko.
Etika ljudožderskih plemena je jedna, a suvremenog čovjeka druga.
Zapravo je iritantno kako autor počinje od gnoseoloških postavki, pa aktivacijom preko boja (!) dolazi do etike. Točnije pokušava doći do etike.
Od epidemiologije i kognitivnog do – etike.
Teško. I nemoguće.
Aspekt etike je prvenstveno društveni u najširem smislu, čak ne niti prvenstveno antropološki.
Mislim da bih počela od psihologije: nedavno je intervjuirana psihijatrica koja je govorila o tzv “super-egu”.
To je pravi početak za razgovor o dobru i zlu.
Ti ozbiljno misliš da su plusevi i minusi stvarno odraz kvaliteta komentara?
Ne, oni ovde pokazuju nešto sasvim drugo.
Zašto čovjek ne može obrisati sve svoje komentare?
Ta opcija gore navodno postoji?
Koristim priliku da vam se obratim:
🖕🖕🖕🖕🖕🖕🖕🖕🖕🖕🖕
😄 zbilja si gl.up.
Nek’ ti odgovore davatelji minusa?
Gl.upi i zli.
To je kombinacija na ovom portalu.
Uskoro ćete ostati bez svega.
Zasluženo.
Svijest lava se nikad neće uzdić do nivoa “ne ubij”. Sad je smišljena nova paradigma. Ubij se sam misleći da je za tvoje dobro. Civilizacija je skočila na noviji humaniji nivo. Nema više proljevanja krvi. Sad samo lagano zgrušavamo krv. I nitko ne izgleda ubijen. Samo neki neživi zločesti virus koji skače okolo. Nismo mi majke mi. Nikog nismo ni taknuli, a bogme ni prisilili. Možda malo ucijenili? To nije naša krivica. Sami ste pristali na bocu da bi ostali u sistemu. Koliko dugo? Eh to je već pitanje za pametne.
Hehehe……………..
Šteta. Tako krasan čovjek a toliko u zabludi ovog pomiješanog svijeta. U pravu ste što se tiče pomiješanosti svijeta. Ovaj svijet je pomiješan, pomiješalo se dobro i zlo. Ali to je klopka. Postoji univerzalno dobro i postoji univerzalno zlo. Nažalost, u ovom dijelu svemira je zlo počelo parazitirati nad dobrotom i preoblikovalo je dio univerzuma. Preoblikovalo, jer ne može samo stvarati i rađati. Iz te perspektive pomiješanosti prosječnom čovjeku je jako teško vidjeti više od toga, pa krene pomirivati da je to tako kako je pokušavajući navoditi naizgled očigledne primjere funkcioniranja prirode. I priroda je pomiješana! Treba prestati relativizirati i odgovor potražiti više. Probudite se dok se ne utopite u bljuvotinama new age-a i relativizacije. Promjena ide bez obzira na vaš stav. Ne opravdavajte zlo iluzijama
Dualizam vlada svemirom ali to ne znaci da ne trebamo u ovom svijetu odbaciti dobro.
Pardon…ali to ne znaci da trebamo odbaciti dobro.
Dualizam “vlada” samo na nižim sferama postojanja.
Na višim i nematerijalnim “vlada” jedinstvo (“oneness”).
Tada je percepcija toliko razvijena da “vidi” da je sve što postoji dio istog (“jednog”).
Nesto slicno sam napisao u komentaru ispod. U biti ne postoji vrijeme mrak svijetlost…tu iluziju nam pravi um i cula.
Istina. Bravo gospodine rimtu. Postovanje i iskreni pozdrav.
Evo jedna lijepa pričica, ako je još netko nije čuo:
Indijanska priča o dva vuka:
Nekada davno stari Cherokee Indijanac ispričao je svom unuku jednu životnu priču.
“U duši svakog čovjeka vodi se neprestana bitka, kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja ZLO. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, laž, krivicu, srdžbu, pakost, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO. Predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru…”
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:
“Djede, koji vuk na kraju pobjeđuje?”
Stari Indijanac pogleda unuka i odgovori:
“Pobjeđuje onaj kojeg hraniš”.
To je to o čemu sam gore pričao. 🙂
Vrlo moćan tekst, nije za svakoga ….
Tekst je dobar.Malo previše naizgled neutralan za moj ukus ali razumljivo tako se piše za širu publiku. Nisam fan tih šifrica zato što je svatko slobodan tumačit na svoj način.
Neutralan se mora biti ako se misli izvagati obe strane.
Objekivnost je temelj ali što se mene tiče nema se tu šta vagat. Treba se krenut dublje u prirodu dobra i zla.
Realno kad bi usli dublje okrili bi da zivimo u svijetu dualnosti. I da nas um funkcionira na principima dualnosti doslovno u svakom aspektu. Postojanje naseg uma je nemoguce bez dualnosti. I upravo zbog toga odlika svakog zdravog uma je da važe dobro i lose. Mrak i svijetlo. Vruce i hladno. Po tom principu um radi i donosi zakljucke. Sva nasa cula rade po tom principu. Um bez vaganja ne postoji. Ako mislis da postoji onda probaj opisati rad uma koji ne radi na pricipu dualnosti. Zlo ne moze postojati ako nema svoju potpunu suprotnost dobro. Isto tako ni dobro ne moze postojati bez zla. Ni jedna krajnost ne moze postojati sama za sebe. To savrseno opisuje yin yang znak. Tu smo dosli u slijepu ulicu na kojoj su stali i najveci umovi. Mozda ne postoji dobro i zlo. Mrak i tama. Mozda nas um stvara iluziju dobra i zla mraka i tame. Mozda smo svi jedno u jednom. Bez proslosti i buducnosti bez vremena bez pocetka i kraja. Vjecni u trenutku bezvremenog kao u ledu zaleđeni to smo mi.
Nebi ulazio u tu falšu toplo hladno filozofiju. Možda nije dovoljno istinit odgovor.
Bez filozofije nema ni odgovora.
U većini slučajeva je vidljivo ako netko nije ni pročitao tekst.
A komentira.
Osim u slucajevima kad si dozvolim da skrenem sa teme na sto imam potpuno pravo.
Autor clanka moze knjige pisati i ici ce prodaja samo tako. Toliko je dobar.
Nije.
Ni izdaleka.
Pa imas pravo na svoje misljenje. Meni je super.
Meni ne zvuči naslov šokantno nego tekst . . . previše filozofiranja da bi tribalo još pet, šest filozofa, vračeva, astrologa, šamana, psihijatara . . . za objasnit šta je pisac tija reć . . . a tekst je pisan isključivo iz fizičkoga aspekta čovikovoga postojanja i tu dolazi do točke razdvajanja u pogledu na ovu temu jer čovik ima i metafizički aspekt postojanja.
I sad ću bez puno filozofiranja u par rečenica napisat ono šta san ovde puno puti napisa.
Za odvojit dobro od zla triba izoštrit svoj um, pročistit svoje osobnosti i stavit ih u službu duhovne intuicije i plemenitih ideala. Samo kroz viši sistem navođenja koji nadilazi logiku i percepciju može se razlučit dobro i zlo. Srce i um, razum i intuicija, intelekt i duh moraju radit zajedno, ako radi samo po jedno od toga onda to nije dovoljno.
Gospodine Moreno moram Vam reci da sam se pocela smijati u vasoj napisanoj prvoj recenici u kojoj nabrajate……..
Vi ste komentator koji najsimpaticnije govori.
Postovanje.
Jadranka.
Filozofiranja nikada dosta.
Moreno nema te, slabo pišeš a imao bi šta reći. Pa se malo češće uključi.
Kažeš – viši sistem navodjenja koji nadilazi logiku i percepcu. Kako se to nadilazi percepcija? Može li se uopšte nadići percepcija? Šta je uopšte percepcija?
percepcija (latinski perceptio):
1) opažanje, primanje utisaka;
2) sposobnost da se shvati priroda stvari; poimanje, shvatanje;
3) u psihologiji: uobličavanje predstava u svesti na osnovu čula i utisaka.
naročito bi se usmerio na ovu tačku 2. Nivo svesti odredjuje precepciju. Kako možeš nadići svoju svest? Ti si svest, svest odredjuje pecepciju. Ne možeš izaći iz svoje svesti i postati nešto nedefinisano. Uvek ćeš imati odredjenu percepciju. Kao što sam rekao – sve je stvar percepcije.
Nema me jerbo san sve već napisa . . . i ovo šta san sad napisa je ponavljanje . . . . 🙂
Nadilaženje percepcije nije niti malo lako jer kako bi um bija prepušten onome višemu odnosno duhu, misli triba svest na nulu i upast u stanje bez misli kako bi um bija od duha afektiran. Tad se pojavljuje i ono šta nam daje naznake uvida u nešto šta nije moguće osjetit sa pet osjetila u kombinaciji sa skupom svih naših podsvijesnih znanja, a to je intuicija. Na ti način se približavamo istini u koju težimo i dobivamo znanje, ne ka skup podataka, nego ka onu nit koja te podatke povezuje. Šta se više istine zna to se više primjenjuje to znanje i više se počinje djelovat pod višim zakonima koji nadilaze ograničenja onih nižih. Tako se minjaju životni prioriteti i područja interesa pa i svit počinje izgledat drugačije ili da to preformuliram, pojavljuju se koncepti koji nisu percepcijom determinirani.
To da razina svijesti određuje percepciju ja ne doživljavan tako tvrdo jer punoj svijesti je percepcija nepotrebna i nepoznata. Percepcija se potpuno nalazi u, a puna svijest potpuno izvan obrasca prostor – vrime, dok je za funkcioniranje u materijalnome svitu potrebna ravnoteža.
I sad da po ko zna koji put ponovin, na primjer yogiji koji žive u indijskim pećinama, totalno odvojeni od vanjskoga svita, i koji ništa ne jidu, malo vode piju, udahnu arije i očima trepnu po desetak puti na dan imaju totalno neformiranu, rasformiranu, zakržljalu ili kako god rečeno percepciju, dok im je razina svijesnosti daleko iznad naše, ali oni ne funkcioniraju niti približno ka mi u materijalnome svitu. Dovedi takvoga jednoga u grad, on bi se vrlo brzo ugasija odnosno izaša bi iz tila i to tilo ostavija u gradu dovoljno svijestan da zna i vidi šta je napravija . . . 🙂
Jer njegova svjesnost je sve/vjecni zivot, a tijelo je samo odijelo svijesnosti.
p. s.
a taj opis u pecini… je prirodno stanje mira/sveobuhvatna radost/svijesna spoznaja svijesnosti/beskrajna ljubav/sve/jedno……
.
Meorno lepo si napisao, s tim sto bih ovde dodao kako ja vidim percepciju, jer ako je razlicito definisemo onda cemo i objasnjavati na svoj nacin.Ja ne tumačim percepciju kao način shvatanja uzrokovan čulnim opazanjima. Svest definise opazanje i shvatanje. Svesnost ima svoju percepciju. Ako je ta svesnost čista, poput yogi majstora u pecinama Himalaja, opet se percipira, opaža, shvata iz stanja te ciste svesnosti. Nadilszi se samo stanje trenutne percepcije i postaje se šira, bolja, sveobuhvatnija percepcija. Ako svest uzrokuje pecepciju onda ne može svest nadici samu sebe i ostati bez percepcije jer je sama svest uzrok te percepcije, moze samo da promeni i unapredi percepciju. Ako je percepcika uzrokovana culima onda moze da nadidje, ali zreba zznsti da nasa svesnost uzrokuje i doživljaje preko cula, mada je takva vrsta dozivljaja iskrivljena.
Ma dobro ako ti to tako vidiš, ali ja vidin drugačije . . . percepcija i puna svijest su različite kategorije i to je za mene ka maštil i more . . . i sad kad si na suvo (nesvijestan ili djelomično svijestan) triba ti maštil mora za oprat se ili nešto oprat i u maštil je stalo koliko je stalo, ali kad skočiš u more (puna svijest) koji će ti kurac onda maštil u moru kad si cili u moru . . . ili glava u kutiji pa gledaš kroz rupicu i moš percipirat samo šta si vidija kroz rupicu . . . a kad ti je glava izvan kutije i vidiš cilu kutiju i sve oko kutije onda ti je ono šta je sadržano u onome šta si vidija kroz rupicu evidentno, ali koji ćeš kurac sa tin kad vidiš i znaš sve unaokolo oko kutije . . .
Možda nisan dobro objasnija pa ću sad istaknit; Percepcija se nalazi u obrascu prostor – vrime, a puna svijest se nalazi izvan toga obrasca. Puna svijest obuhvaća sve ono od isprid točke kad materija, energija, prostor i vrime nisu postojali, bar ne u ovome obliku koji je nama poznato i svijest obuhvaća ono šta nastavlja postojat iza fizičke stvarnosti, a to je beskonačnost koja u sebi sadrži sve šta je potrebno kako bi se stvorilo sve šta ikad more bit stvoreno i ima potencijal za iskusit svaki najmanji dil toga šta je stvoreno. Percepcija u odnosu na punu svijest je samo točka u prostoru i vrimenu iliti ga kap u moru ograničena izvatkom linearnoga vrimena odnosno našeg života. Percepcija se more, ali svijest se nemore racionalizirat.
glavni princip sotonjara u kabali je princip varanja i izvrtanja svega naglavačke.
dobro je zlo, zlo je dobro, pravda je nepravda, nepravda je pravda,…
tako je masovno ubojstvo cjepljenjem = spašavanje čovječanstva, protupravne fašističke mjere i gušenej ljuskih prava= pravna država za zaštitu građana
ustvari to što oni čine i nije toliko zamaskirano, više manje je otvoreno, i svatko može to uočiti, ali kada imaš toliko ovčica podaničkog mentaliteta..
bosanski bogumili u srednjem vijeku, vjerovali su u dualizam: da je sve duhovno Božje, a sve materijalno vražije
Ne bi se složio s tim. Bog stvori “nešto” i vidje da je dobro jer donosi dobre plodove. o korupcija kreacije koja je stvorena dobra bi se moglo. Nema tu mjesta za vjerovanje da je matrijalna kreacija zlo jer je tu da podupire život koji je dobar………
U biti nema dokaza ni da bog postoji.
Ima, Bog je dokaz da Bog postoji
A gdje je taj bog ?
Iskoristi svoje pravo. Pitaj ga.
Ne da mi se cekati jer je red onih koji cekaju na bozji odgovor jako dugacak.
Možda stojiš u krivom redu😂ali prije će bit da ne možeš pitat jer si izgubio vjeru
As far as we know.
Trebalo bi zatražit papire iz Vatikana.
nije mi legao tekst. prepun ispraznog pametovanja i filozofiranja. Imam ja pitanje za autora:
Ako je govno, da li smrdi?
https://www.dw.com/sr/va%C5%A1-drek-na%C5%A1-kruh/av-59133373
Nisam pitao možeš li iz govneta napraviti nešto dobro i pozitivno. I naši stari su od kravlje balege zidali kuće. Ali to i dalje ne poništava fundamentalnu i objektivnu stvarnost govneta.
Hm. Ništa iz prirode/ biologije nije za ovu temu dobar primjer.
Govno odlazi u zemlju i tamo vraća elemente.
Dio ciklusa. To je sve.
I kad zemlja uništi 90% živih vrsta (već 5 puta je to radila, bar koliko mi znamo), to nije nikakvo zlo.
Samo priroda.
Poslijednju kataklizmu nije napravila priroda nego razaranje Tiamata, vodenog planeta.
Veliki dio vode je privukla Zemlja svojom gravitacijom, a kruti ostatak je današnji asteroidni pojas između Marsa i Jupitera.
Biblijski opis potopa je točan.
Super objašnjenje – posebno poznavanje imena planete.
Ali šta se dogodilo sa tolikom vodom u izuzetno kratkom roku – može se manipulisati sa dužinom života Noje ali mnoge životinje na njegovoj barci imaju kratak životni vek… pa onda ograničena količina hrane koja može stati na barku…
Dakle: gde i kako je nestala voda “koja je pokrila svo kopno” u roku od recimo godine dana??? Da li si svestan količine te vode?!?
Sa “neba” se spustila ogromna količina vode.
Na to sam mislio kada sam spominjao biblijski opis potopa, “detalje” priče ne bih uzimao preozbiljno.
Pošto ima fosiliziranih ostataka i iz tog doba, možeš mislit koliko je to silovito bilo da se dogodila trenutna fosilizacija.
Zemlja je nekad imala nešto mora i jezera, ali niti približno oceane kao danas.
Atlantida i Lemurija su tada skoro potpuno potopljene.
Jbt.
To su ti javili plejađani? 🧐🤭😜😜😜
Boli te kuki tko mi je javio, kokoško priglupa.
Moze i da smrdi i da ne smrdi.
Ako si koprofil onda miriše, ne misli da ih nema, sadomazo svijet obiluje takovima…………….
“Da je noć tamna, a dan svijetao, da ćete pokisnuti više po kišnom nego po vedrom danu, a zimi da je hladnije nego ljeti, predstavlja neke od neupitnih postulata perceptivnih spoznaja do kojih je čovjek došao” Sve ovisi o definiciji pa i ove “očite” činjenice.
upravo tako, na primjer vedar dan možemo definisati kao asimptomatični kišni dan pogotovo ako radimo za neke današnje medije 😉
Ljudska duša je čisto svjetlo, jer je kreacija Tvorca. Bog nam je dao razum i slobodu izbora… Dobro ili zlo. Bez ikakve prisile. Šta ćemo odabrati, isključivo je do nas. Mainstream mediji i farmakomafija su jasno izabrali… Sile mraka i sotonu. Njihova propast je stoga neupitna, ali je i do nas svjesnih, da ih gurnemo u ambis vječnog mraka… Kad ga toliko vole.
Ne postoji vjecni mrak pa ni raj. Na koji nacin mozes pojmiti vjecni mrak ili raj. Zamisli da si u raju i sve je kako pozelis…brzo bis prolupao.
+
i ako smijem samo nadodati, da se do spoznaja ne dolazi umnim masturbiranjem. I teretana je korisnija od jalovog filoz…
vuk, ovca i kupus. cak je i kupus zao jer je ugusio maslacka. ovdje vjerojatno ide da je sve u materijalnom svijetu zlo.
drzava i korupcija. utaja poreza je korupcija pa je prema tome zlo. ali nije li prikupljanje poreza zlo pa bi korupcija bila ispravljanje zla, tj. dobro.
Danas zlo pokazuje osobit trud da svoja djela prikazuje kao nešto dobro. I ranije se to dogadjalo, ali danas posebno. Tako je npr.
– pobačaj čak i onaj do trenutka rodjenja maskiran u pravo na izbor
– eutanazija u humanost
– totalitarizam i oduzimanje osnovnih ljudskih prava u zaštitu zdravlja
– cenzuru i gušenje slobode govora u borbu protiv govora mržnje
Itd
Oni koji u ovo gore navedeno zbilja još i danas vjeruju, vjerovati će i u dobrobit masovnih egzekucija onih za koje će ih uvjeriti da ugrožavaju njihovo zdravlje, odnosno društveni poredak u koji slijepo vjeruju.
Evo ovoga, opet kopa po vaginama, bice jadan nema sto kod kuce pa mora pa dodje ovdje.
Da , zabada nos previse u onu stvar 😁
1.) “……već pri nestanku električne energije uslijed nekakve kataklizme ili drugog”
?
Ne znam je li vam poznato da su veliki filozofi stvarali bez električne struje? 🙂
2.) Što mislite kako bi to izgledalo da se recimo 300 000 ljudi iz Zagreba uputi prema Istri nakon kataklizme?
Jeste vi spremni za to?
Vidjeli smo, nakon dva potresa, da od ove tzv države – nema ništa.
Stvari funkcioniraju po inerciji.
Ćate su potpuno nemoćne. Ćate neznaju i neće “uhvatiti problem” i riješiti ga.
Nemojte se zavaravati da ste neovisni o sistemu.
Samo što postoje više i manje zavisni.
Tko danas ima tkalački stan? Kako proizvesti tkaninu? Npr?
Tu odjeću ti pojedu moljci za koju godinu.
Gdje ćeš kupiti Raid ili naftalin?
Itd itd.
Ništa od organizacije.
Bande haraju.
Oho.
A tko i kako proizvodi – sintetiku?
😆
Jel’ ti znaš nešto o proizvodnji sintetičkih materijala??
TEHNOLOGIJA.
Varate se ako mislite da je izbor uvek očigledan…
Nedavno je Otpisani izjavio: „Tvoja su pitanja na mjestu, jer je manipulacija jednostavna i moguća… na filmu je sve moguće.
No… smatram legitimnim i potrebnim na manipulaciju koja je od medija usmjerena na nas, odgovoriti svim sredstvima pa i lažima ako vode ka dobrom cilju.”
A po lajkovanju i replikama se vidi da mnogi ovakav stav podržavaju što znači da mnogi nisu svesni šta podržavaju.
Šta tačno znači koristiti laži za postizanje određenog cilja makar on bio pozitivan? Sa prvom takvom laži, koje često zovu i “bele laži” prelazi se granica koja nam brani da uopšte koristimo laži (a sumnjam da danas u “civilizovanom društvu” postoji još neko ko je nije prešao) pa posežemo i za ne tako belima.
Nije problem naći opravdanje za takve laži “jer su one uvek u službi dobra” ali podsvesno i dalje znamo da to nije u redu pa gubimo samopouzdanje i pozitivan odnos prema drugima (posebno onima koje lažemo) – to je prva faza.
Kako vreme odmiče laži sve češće i lakše koristimo i to postaje naš normalan stil. Tada više nemamo gružu savesti jer prestajemo da budemo svesni da to nije u redu – čak i podsvesno. I sve više gubimo dodir sa realnošću pa počinjemo da verujemo u svoje laži. Nikada mi do kraja ne poverujemo u svoje laži ali činimo ogroman napor kako bi sebe uverili da je to baš tako (što ovde primećujem masovno).
Na kraju su laži toliko providne da moramo stalno iznova da ih zatrpavamo novim i tu se gubi svaka kontrola, smisao, cilj – jedini cilj postaje “spasavanje” neke od laži. Ako vam nije najjasnije o čemu ovde govorim onda pogledajte zapadnu politiku a ni sa našom nećete promašiti.
————————————-
I tako, moj Otpisani, korištenjem laži postajemo isti kao oni protiv koga ih koristimo. Istina je jedino oružje kojim možemo nešto (korisno) da postignemo. Tačno je da oni imaju mnogo bolje oružje ali čak i sa štapićem protiv njihovih tenkova smo jači – jer nas je mnogo! Oni ne mogu da obezbede ni dovoljno granata, ni metaka pa ni goriva kako bi nas potamanili a kad nestane toga…
A zašto je istina toliko moćna? zato što oko istine možemo da se ujedinimo – oko laži nikada nećemo. I zato je neophodno razotkrivati svaku laž koju vidimo, čak i ako ide u prilog našem stavu – jer ako laž potvrđuje naš stav onda moramo da preispitamo taj stav.
Ili bar da nas ne vuku za nos praveći nas boodalama kako bi zarađivali na našim pregledima…
“hahaha” – prepoznali se oni što su tvoj komentar lajkovali.
A što se tiče “kamenog” sveta koga zagovaraš: ima puuuuno mlađih, jačih, luđih od tebe – srećno. Ili misliš da će se zaustaviti kad sruše Sistem?
Po meni, dobro je razumijeti svijet oko sebe, ali najprije u smislu i zbog potrebe vlastitog opstanka a to podrazumijeva naučiti opstati i preživjeti jer od filozofije se ne živi…
Mozda je razmisljao gledajuci krave kako pasu.
Meni je ovaj illuminati portal odbio objaviti komentar. To je dovoljno za napisati.
Dostojevski je napisao:
“Ako Boga nema sve je dozvoljeno.”
To je odgovor na pitanje dobra i zla, drugim riječima ako nema Apsoluta koji definira što je dobro i što je zlo, a to se sastoji od toga da Njegova umna stvorenja koja imaju slobodnu volju vrše volju Njegovu ili je ne vrše.
Inače nema kriterija dobra i zla.
Za žene koje ganjaju karijeru i ne žele biti majke, a žele uživati u spolnosti, abortus je dobra stvar, dok očito djetetu kojeg se abortusom ubija to je zlo.
I tko će onda tu presuditi?
Suci vrhovnog suda?
Ali oni su jedno vrijeme u SAD osuđivali abortus kako je vijekovima bilo, i onda su rekli da abortus više nije ubojstvo nego pravo žene.
Moral ne postoji ako nije apsolutan i nepromjenjiv, ako se političkom odlukom ili referendumom nešto što je smatrano dotad zlim pretvara u dobro.
Da bi moral bio moral mora biti aposlutan, a to znači da mora proizlaziti od Apsolutnog, od Boga.
Mogu ljudi šta hoće, uvijek su gurali lažnu slobodu i vjeru stavljali na krivo mjesto.
“Mogu ljudi što hoće” – ljudi mogu samo ono što im je dopušteno.
Ne mogu produljiti svoj život niti za jednu sekundu, a kamoli da bi imali neka druga neotuđiva prava.
I lako je zamislivo kakav bi pakao nastao na Zemlji kad bi svi ljudi mogli činiti što god hoće.
Čovjek jednostavno nije Bog da bi mogao sve što hoće.
Tvrditi suprotno od toga može samo luđak koji je umislio da je Bog.
Neka se odmah ide testirati dal može letjeti ako poželi, recimo s nekog mosta (i bolje mu je da izabere most iznad neke vode za svaki slučaj ako spozna da nije Bog).
Malo si ti prebukvalan. Neke se stvari podrazumijevaju da se ne mogu.😂
Slažem se da sam karikirao na kraju, ali to nije neistina.
Ljudi moraju, ako im je stalo do sebe samih, priznati sebi i drugima da nisu bogovi.
Ako misle da jesu, neka skaču od mosta, ali onda su mudriji luđaci koji barem sebe testiraju jesu li bogovi, nego ljudi koji se ponašaju kao bogovi, a nikad se ne testiraju na to.
Ljudi ustvari da ne znaju što je dobro ili što je zlo zato što su zli pa svoje zlo proglašavaju dobrom, iako ih savijest kori na to jedno vrijeme, pa onda kad postanu okorjeli u zlu umukne i savijest.
Stoga pitanje morala, što je dobro, a što je zlo, mudri čovjek prepušta Bogu koji je apsolutno Dobro, i pita Boga što mi je činiti i što ne smijem činiti da bih vršio Božju volju.
Ponavljam, sva zla ovog svijeta započinju s idejom nekog čovjeka da je bog i da on odlučuje što je dobro, a što je zlo.
Globalno je pak zlo kad neka lažna religija ili ideologija uvjeri većinu ljudi da su bogovi, iza toga može nastati samo pakao na Zemlji kad počne rat između bogova jer svatko intuitivno zna da može biti samo jedan Bog, i onda treba eliminirati sve ostale pretedente na Božji prijesto.
Naravno da se pravi Bog može samo nasmiješiti i narugati ludoj volji i želji Njegovih stvorenja da zauzmu Njegovo mjesto.
Kako objašnjava te moral i etiku ateista?
Nikako izgleda.
Čovjek može zauzet samo svoje mjesto koje mu je obečano, sve drugo je iskonska laž. Sami smo si krivi što radije nastanjujemo laž.
Supermen leti a nije bog 😉
U potpunosti se slažem s tobom.
Mislim da je u ovom trenutku življenja taj pristup jedina ispravna formula za razvrstavanje!
Crno i bijelo! Inače se gubimo!
Nedavno sam imala priliku popričati sa jednom psihologinjom ( da li je to ispravan naziv?) koja se već dugi niz godina bavi utjecajem boja na psihu, a posebno ovim trendovski nametnutim u sektoru interijera, gdje je ujedno i najveći utjecaj. Akcenat je na sivu i crnu, kao što smo već svi zacijelo primijetili.
Te dvije boje, osim što potiču tjeskobu, strah, paranoju, nemogućnost rasuđivanja itd. poništavaju učinke pozitivnih boja sa kojima su u kombinaciji!
Još jedan razlog da se sivilo rasčisti!
Još jedna slučajnost koja to nije!
To crno/bijelo sve više prelazi u nijanse sive kako pojedinac postaje svjesniji i samim time ima i širu percepciju.
Mi “ljudi” još nemamo toliko razvijenu percepciju, stoga i imamo dualizam kao katalizator preko kojeg se opredjeljujemo kojim ćemo putem ići.
Ne bih polemizirala oko toga, jer ne znam kakav bi to čovjek nadogradnjom trebao postati. Jedino pouzdano znam, a to je da današnji čovjek najčešće nije u stanju koristiti niti osnovne alate iz tvorničkih postavki.
“današnji čovjek najčešće nije u stanju koristiti niti osnovne alate iz tvorničkih postavki.”
To, sigurno. 🙂
“Nadogradnjom” svijesti postajemo svjesni da smo mi i sve što postoji djelić jedne cjeline (ukupne svijesti).
Razvijanjem svijesti počinjemo gubiti “sebe”, jer uviđamo da smo svi jedno i “pronalazimo” sebe i u drugim entitetima.
Uh, moram ti priznati (a nadam se da te neću razočarati) da za moj nivo razvoja svijesti to djeluje previše kao SF! 🙂
Ja ti maštam o puno prizemnijim benefitima koji bi budućeg čovjeka riješilo muka njegovih predaka.
A tko zna, možda bi čovjek iz te pozicije mogao plutati svemirom koristeći se drugim entitetima kao….lijanom recimo 🙂
Ah, baš sam to složila 🙂 🙂 🙂
Zanemari….
To je u redu, nećeš me razočarati jer vidim da ti općenito sasvim dobro “ide” i sa trenutnim nivoom svijesti. 🙂
Istina……….
Hoces reci da je sve 50 nijansi sive 😁
Puno više od 50 nijansi. 🙂
U zatvorima imaju naranđastu boju zidova jer kao smiruje zatvorenike, ako i to nije neka prevara varanska…………………….
Žuta, narančasta i crvena navodno manifestiraju od osjećaja topline i ugode do ljutnje i bijesa…ovisno o tonalitetima.
Za smirivanje su zelena, plava ljubičasta u svijetlim tonovima. Tako kažu 🙂
Pogledajte tekst pjesme Passing through koju je illuminati L.Cohen imao na albumu 1973.
Autor ovog clanka kao da mi je brat blizanac, puno pametniji brat blizanac, moram naglasiti
😁 👍. Slicno razmisljamo. Cak i neke recenice su nam slicne u nacinu pisanja. Pohvala za vrhunski clanak. Ovako nesto ne moze napisati svatko vec samo majstor svog zanata . Bravo.
Lijepo je kad naiđeš na nekog čiji pogledi rezoniraju s tvojim, pa makar koristili i različite riječi i rečenice.
Postoje razni majstori i šegrti, ali po u članku napisanom majstor je zanat učio kod većih majstora koji su pisali programe učenja zanata, a ti majstori nisu od jučer jer htjeli mi to priznati ili ne majstori su svoj dio posla odradili majstorski inače se mi nebi vrtili u krugu misleći kako sve znamo, a neprimjećujući kako se vrtimo u krugu.
Vratite se u krugu jer neznate definirati problem.
Problem (ni)je ontološki? To je prvi problem.
Drugi problem je ono što bi se moglo nazvati: mišljenje i djelovanje.
Mišljenje oblikuje etička načela.
Nije , međutim, sigurno i da će čovjek postupiti prema njima. Djelovanje.
Oprosti, ne pokušavaj me ni vrtiti u krugu s antropologijama, ontologijama, majmunologijama itd.
To, zajedno s filozofijom zadrži na filozofskom fakultetu, kao što molitvu treba ostaviti u crkvi.
Na filozofskom tekstu nema mesta filozofiji?
Svašta sam ovde čitao tako da me više ništa ne iznenađuje…
haha šumi, zanimljiv odgovor 🙂
Evo ga na…crni pojas prvi dan. Cestitam.
Mi smo more.
Val koji je zaboravio da je more: “snivajuci da se samostalno upusta u avanturu….. ” zaboravio je da je more, prvo sto je u “odvojenosti” “nastalo” je “strah od odvojenosti” …..iz straha od samoce se vezao za iluziju……… itd…. itd…..dalje je toliko opisivanja za napisati knjigu…………
Pjesnički komentar 😀
Često oni koji se sami tituliraju kao pjesnici s manje upotrijebljenih riječi više i bolje kažu nego oni koji su titulirani kao filozofi 😀
Umjetnici definitivno imaju jače veze sa svemirom od filozofa 😀
Da, ali filozovi su sve izradili.
According to the many books unnecessary hysterectomies. the fact is that 90% of hysterectomies are UNNECESSARY..
FACT: Armed with information, 98% of women HERS referred to board-certified gynecologists after being told they needed hysterectomies, discovered that, in fact, they did not need hysterectomies.
“An estimated 7.5 million unnecessary medical and surgical procedures are performed each year, writes Gary Null, PhD., in Death by Medicine. Rather than reverse the problems they purport to fix, these unwarranted procedures can often lead to greater health problems and even death. A 1995 report by Milliman & Robertson, Inc. concluded that nearly 60 percent of all surgeries performed are medically unnecessary, according to Under The Influence of Modern Medicine by Terry A. Rondberg. Some of the most major and frequently performed unnecessary surgeries include hysterectomies, Cesarean sections and coronary artery bypass surgeries.”
SIT ČOVEK NE RAZUME GLADNOG.
“Međutim za drugog ONA SASVIM SIGURNO POSTOJE. Tako
ga odluka prvog, to jest uma, ne može nikada zadovoljiti. Na
potpuno isti način um ne ceni osete. Za njega oni su mrtvi. Niti
je sposoban da kontroliše pokrete. Ovo se najlakše može primetiti.
Šta god da čovek radi, lako mu je da svaku radnju čini
namerno, svojim umom, sledeći svaki pokret, uvideće da se kvalitet
njegovog rada trenutno menja. Ako kuca na mašini, njegovi
prsti, koje kontroliše centar za kretanje, sami pronalaze
određena slova, ali ako pokuša da upita sebe pre svakog slova:
‘Gde je »k«?’ ‘Gde je zarez?’ ‘Kako se ovo piše?’ on trenutno
počinje da pravi greške ili da piše veoma polako. Ako čovek vozi
kola pomoću uma, može ići jedino prvom brzinom. Um ne
može ići ukorak sa potrebnim pokretima za razvijanje veće brzine.
Običnom čoveku je sasvim nemoguće da vozi punom brzinom
uz pomoć uma, naročito ulicama velikog grada.
Centar za kretanje koji radi umesto centra mišljenja, proizvodi,
na primer, mehaničko čitanje ili mehaničko slušanje, kao
kada bi čovek čitao ili slušao samo reči i bio potpuno nesvestan
šta čita ili sluša. Obično se to dešava kada je pažnja, to jest, pravac
aktivnosti centra mišljenja, okupiran nečim drugim dok
centar za kretanje pokušava da nadoknadi odsutan centar za
mišljenje; i to postaje navika veoma lako, jer centar mišljenja
obično biva zaokupljen nekorisnim radom, a ne mislima, razmatranjima,
već jednostavno sanjarijama ili maštanjem.
»’Mašta’ je jedan od glavnih izvora pogrešnog rada centara.
Svaki centar ima sopstveni oblik maštanja i sanjarenja, ali po
pravilu i centar kretanja i centar emocija koriste centar mišljenja
koji im se veoma brzo stavlja na raspolaganje u tu svrhu, jer snivanje
odgovara njegovim sopstvenim težnjama. Snivanje je u
potpunoj suprotnosti ‘korisnoj’ mentalnoj aktivnosti. ‘Korisno’
u ovom slučaju znači aktivnost koja je usmerena prema konačnom
cilju i započeta u cilju postizanja konačnih rezultata.
Motiv za sanjarenje uvek leži u emocionalnom ili u centru kretanja.
Zapravo proces vrši centar mišljenja. Namera snivanja delimično
dolazi iz lenjosti centra za mišljenje, a to znači, njegov
pokušaj da izbegne napore direktnog rada i kretanja prema konačnom
cilju, a delimično zbog težnje emocionalnog i centra kretanja.”…
…II…
“da ponavljaju sebi, da se održavaju u životu, ili da ponovo
stvaraju iskustva, i prijatna i neprijatna, koja su ranije proživljena
ili ‘maštana’. Snivanje o nepriličnim, morbidnim stvarima,
veoma je kratakteristično za neuravnoteženo stanje ljudske
mašine. Najzad, snivanje se može razumeti kada je o prijatnim
stvarima i za to se može pronaći logično opravdanje. Snivanje o
neprijatnim stvarima je kompletna besmislica. A ipak devet desetina
svog života, mnogo ljudi snivanju bolne snove o nesrećama
koje bi mogle da pogode njihove porodice ili njih same,
o bolestima koje će možda dobiti i patnjama koje će trpeti. Mašta
i snivanje su momenti pogrešnog rada centra mišljenja.
Posmatranje aktivnosti maštanja i snivanja oblikuje veoma
važan deo samo-proučavanja.
Sledeći predmet samo-posmatranja treba da budu navike.
Svaki odrastao čovek sadrži veliki broj navika, iako ih često nije
ni svestan, čak odbija da ima ikakve navike. To ne postoji.
Sva 3 centra su puni navika i čovek nikada ne može da upozna
sebe ako ne prouči sve svoje navike. Posmatranje i proučavanje
navika je naročito težak posao jer da bi ih video i ‘snimio’, čovek
mora bežati od njih, osloboditi ih se, pa čak i za trenutak. Do
god čovekom vlada određena navika on je ne posmatra, ali pri
prvom pokušaju, ma kako bio slab, da se bori protiv nje, oseća
je i primećuje je. Stoga, da bi se posmatrale i proučavale navike,
čovek se mora boriti protiv njih. To otvara praktičan metod
samo-posmatranja. Već je ranije rečeno da čovek ne može ništa
promeniti u sebi, da može samo posmatrati i ‘snimati’. To je istina.
Ali takođe je istina da čovek ne može ništa posmatrati i snimati
ako ne pokuša da se bori sa sobom, a to znači, sa svojim
navikama. Ova borba ne donosi direktne rezultate, što će reći,
ne vodi nikakvoj promeni, naročito nikakvoj konačnoj i trajnoj
izmeni. Međutim, to ukazuje o čemu se radi. Bez borbe čovek
nije u stanju da vidi od čega se sam sastoji. Borba sa malim navikama
je veoma teška i dosadna, međutim bez nje samo-posmatranje
nije moguće.”
Ouspensky: U potrazi za čudesnim
Znas li da se svaka ova napisana recenica moze preokrenuti kao i svaka poslovica da ima obrnuto znacenje.
Može.I mi se MOŽEMO preokrenuti.
I “imati” obrnuto značenje.
Opet dolazimo do sveprisutnog dualizma.
Jesmo Sven.Ili “pri tom” vidimo” samo dualizam.
Eto dole je mejl za Simona-pa ako nam zagusti-a logično dobije kratki spoj, javi se…
Il navrni ako si u blizini “njemačke metropole”.
Pozdrav
Sitost i glad su samo manifestacije života u tijelu kojem je potrebna energija kako bi u tom tijelu ljudi funkcionirali.
To je jedno od ograničenja materijalnog života na kojeg ako se utiče od izvan ljudske jedinke toj jedinki uvjetuju stanje percepcije i uma koji se s percepcijom služi.
Hvala Simon na Jasnoći.
Nisam (osobno) ni mislio samo na hranu ,dok sam probao dokučiti navedeno 🙂
Više mi je kroz glavu prolazila jedan drugi oblik ” dihovne gladi”.
Da, ali onu fizičku glad čovjek fizički osjeća jer je fizička glad poznata, kao što mu je poznata i sitost, međutim duhovna glad nije ičim uvjetovana do stanjem čovjekovog uma i duha, a ako je veza između uma i duha ne postoji onda čovjek i ne poznaje svoje duhovno stanje pa nemože ni biti duhovno gladan. Kao čovjek koji nikad nije bio sit on ne poznaje pojam fizičke gladi nego se vodi instiktima.
Pa zašto onda cijeli život promatram s nemirom i skepsom dešavanja oko mene.
Koja nisu proizvod “duhovne neuhvatljivosti”,doli hvatanja materijalnog za muda oko sebe . Ili sam taknut ispod skalpa,ili je Istina iza sedam brda zakopana.
Ali “ovo” čemu svjedočim par decenija nije ono -što JESTE.
Dokaza je bezbroj oko nas.
Gladan i bez novca sam se znao više smijati i lijepo plakati-nego danas sit -pit-repeat.
Yebiga.
Evo ti mail…pa probacimo koju katkad:
[email protected]
Pozdrav
Da, treba nam etalon. A etalon postoji
Nadam se da ce ovaj odlican clanak dozivjeti drugi dio kojim cemo spustiti razumijevanje dobra i zla na osobnu i materijalnu razinu.
Naime izgubili smo onaj vazan dio dobrote prema sebi, jer nam se od djetinistva kroz obitelj i sistem objasnjava kako je sebicno i ruzno biti dobar prema sebi.
Razvijanjem dobrote prema sebi automatski dizemo pozitivne vibracije unutar svog zivota cime posredno i nesvjesno sirimo dobrotu prema drugima.
Ovako, zivimo za druge, borimo se za svoj uspjeh zbog drugih, zaradjujemo novac da bi u ocima drugih bili bolji, veci, uspjesniji, cijepimo se jer mislimo na druge….upali smo u laz o tome kako su svi drugi vazniji od nas.
Vi ste jedini dotaknuli ono što je bitno za moral: drugi.
“Pakao, to su drugi”?
Iako ste otišli u drugu krajnost, ovo jest dobar početak promišljanja.
Dobro je uvijek dobro, a zlo zlo ima svoju korekciju u onoj: Put do pakla popločen je dobrim namjerama. To je uvijek tako kad netko drugi od nas samih zna što je dobro za naše dobro. Ja to zovem uzurpacija dobra. Vidimo kako nam filantropi i bijele kute svakodnevno kreiraju dobro u vidu izmjene genetskog koda i kao Beroš ubjeđuju da primamo zdravlje u sebe. To govno od osobe (namjerno nidam uporabio izraz čovjek jer ta lažljiva stoka tu ne pripada) uzurpiralo si pravo da tutori temeljem čega? Na pitanje konkretno i relevantno govno odgovara sa neznam, a nije ni bitno. Vidimo da nam se pokušava nametnuti realitet basni jer samo u basni govno može progovarati
Ovo bijaše post sonjas nezz kako je tu završilo.
Na puno pitanja nemamo odgovore jer nam odgovori nisu dani. Jedno od pitanja je što sve osim ljudi koji nas u manjim ili većim krugovima okružuju djeluje na naš um odnosno da li i još nešto izvan čovječanstva djeluje na um ljudi na zemlji.
Prvi korak prema spoznaji je osviještenje kako puno toga neznamo. Mi kao ljudska vrsta nalazimo se na zemlji, ali da li je naše porijeklo zemaljsko neznam.
Od početka naše civilizacije nedostaje puno poveznica i gledajući svijet oko sebe vidim kako se sve mjenja uključujući i mene samog.
Apsolut je ljudima nedokučiv i mislim kako se apsolutu ne može približiti konvencionalnim odnosno od društva trasiranim putevima. Zaobilazni put nije uvijek najduži. Mislim kako se većini ljudi u nekom trenutku u životu dogodilo da im se iz čista mira, kako se ono kaže, upalila lampica, odnosno od nekud je došla ona poveznica koja je nedostajala. Stvaranje predpodstavki za pojavljivanje poveznica koje nedostaju mogu napraviti ljudi sami i nitko umjesto njih.
Iz besmisla ne može doći smisao.
Ideja evolucije je logička i metafizička pogreška.
Svi ljudi, svih kultura i rasa, intutivno znaju da postoji Smisao, da postoji Bog koji ih je stvorio, kao i sve ostalo što postoji.
Stoga treba otići u škole i dugo trenirati nelogiku i besmisao da bi se povjerovalo u evoluciju, a najveći impuls u vjerovanju u zabludu evolucije je spoznaja Boga koji na kraju svodi sve račune, nagrađuje dobro i kažnjava zlo. I onda tipičan giješnik koji je zavolio zlo kaže sam sebi – nema Boga, od ničeg može nastati nešto, od mrtvog živo, od neumnog umno, od besmisla smisao, i tako sve samo po sebi vodi do savršenstva.
Otuda i vjera u izvanzemaljce, pa i vjera u Umjetnu inteligenciju, u sve će neki ljudi povjerovati samo da Bog ne postoji.
I misle da u tome ne čine zlo iako su se svojski trudili da unište u sebi vjeru u vječni Smisao koju ima svako dijete.
Dakle glavni motiv ljudi za vjerovanje u evoluciju i u ateizam je moralni, takvi ljudi žele staviti glavu u pijesak tako da ne vide Boga koji im se ne sviđa jer Bog traži od njih da žive onako kako to On želi, onako kako je dobro, a ne onako kako oni žele, a to je da budu mali bogovi koji će to biti prema drugim ljudima.
I to je izvor sveg zla, kad neki čovjek (ili demon) želi biti bogom.
Dobro je istina, a istina je da smo stvorenja koja trebaju svojom slobodnom voljom činiti ono što nam Bog zapovijeda, jer sve drugo je besmisleno i zlo.
Da, iz besmisla nemože doći smisao ali kad to konkretiziramo u svijetlu evolucije koju spominješ dolazimo do problema mainstream znanosti koja ima problem sa samom znanošću jer je znanstveno prihvaćeni francuski znanstvenik Pasteur dokazao kako iz neživog nemože nastati živo.
Poimanje Boga bi ostavio svima za kontemplaciju kako bi se svatko na svoj način približio definiciji što to Bog je.
Za metafiziku se nemože tvrditi kako može imati pogrešku jer nemamo točnu definiciju što je metafizički moguće ili nemoguće iz perspektive fizičkog života odnosno iz perspektive prostor – vrijeme.
Iz metafizičke perspektive sve je moguće jer se sve događa istovremeno, kako u jednoj, tako u svim točkama u prostoru.
Puno odgovora nedostaje.
Puno odgovora nedostaje. A bog je tu samo da skrene naivne.
Na niti jednom pitanje nema odgovora ako se apriori izbaci iz razmatranja Bog.
Evo nemamo odgovor na pitanje što je dobro, a što je zlo.
Nemamo odgovor na pitanje koji je smisao postojanja našeg i bilo kojeg drugog.
I to je problem prirodne znanosti, pogotovo kad se ova bavi životom, biologija, medicina.
Ako nema Boga, zašto se onda znanstvenici ne bi igrali Boga i radili ovo što nam rade – plandemiju?
U biti nema razmatranja ako boga ubacis u cijelu pricu. A da je tako svjedoci i povijest vjera. Povijest u kojoj su oni koji su razmisljali svojom glavom zavrsavali na lomacama. Vjera ne zahtjeva odgovore vec vjerovanje a to su dva razlicita pojma. I da, nismo imali odgovore na puno toga sto danas znamo. Kad munja udari to nije bozji gnjev. E sad zamisli sto bi bilo da nije bilo onih koji su razmisljali svojom glavom. Jos bi smo u pecinama zivjeli i stovali boga da vani prestane grmljavina. Jer od vjernika se ne trazi da razmatra propitkuje razmislja. Sve ionako vec pise u bibliji zar ne ? Ja nisam vjernik ali nisam ni druga krajnost. Nisam ni ateist. I kao takav sam otvorenog uma spremnog da razmotri stvari. Da sam vjernik vjeruj mi ne bi ni pomislio da razmatram bilo sto. Vec bih vjerovao u boga.Zar to tebi kao vjerniku nije dovoljno, zar propitkujes svoju vjeru dok sa nama raspravljas.
Lega imaš ti kritičan um Al moraš se riješit tih jeftinih misli. Moraš shvatit da nije sve jedno i jednako pa tako ni svi vjernici niju isti. Nekom je dosta da vjeruje ali to ne znači da taj glup. Netko želi više od vjere, želi znat i spreman je na sve dobije odgovore. Nije to tako lagana tema
Ma imam ja prijatelje koji su vjernici i koji su ateisti. I znam da nitko nije glup ako je vjernik. Cak vjernike prihvacam kao takve. Samo primjecujem da vjernici koji zele tragati za istinom nisu vjernici u klasicnom smislu. I sa njima se da dobro raspravljati o svemu jer prihvacaju nesto drugo. Ali znas i sam koliko je tesko raspravljati sa osobom koja drzi da je u pravu 100%.
Znam da sam 100% u pravu ali to meni ne daje za pravo da nekome solim pamet. Svi smo mi u procesu, to što ti vidiš nešto drugačije danas ne znači da sutra nećeš vidjet na pravi način. Ta i sam bio na tom mjestu i razumijem sve faze procesa i kolika je to doslovno borba za život. Kažeš da nisi vjernik ja kažem uredu znam kakva je to faza. Tvrdiš da si otvoren i da razmatratraš svoju stvarnost. Opet uredu. U procesu si. Ali praviš jedan veliki previd.bez obzira što nisi vjernik. Isključuje mogućnost postojanja kreatora.
Nije to faza vec ne vjerujem u boga oduvjek.
Sve što ima kraj je faza. Bez obzira kakav kraj. Kao otvoren trebao bi držat sve mogućnosti otvorene.
Ne možeš tvrdit da nemamo odgovor, ti nemaš odgovor😂
“jer je znanstveno prihvaćeni francuski znanstvenik Pasteur dokazao kako iz neživog nemože nastati živo.”
Nikad za takav dokaz nisam čuo.
Baš obrnuto, biolozi dobro znaju da samo iz živog može nastati živo.
Tko je ikad od znanstvenika izveo frankesteinski eksperiment da je od nežive tvari stvorio živu?
“Otuda i vjera u izvanzemaljce, pa i vjera u Umjetnu inteligenciju, u sve će neki ljudi povjerovati samo da Bog ne postoji.”
Zašto misliš da “vjerovanje” u vanzemaljce isključuje vjerovanje u Boga?
Vanzemaljci postoje isto kao i Bog, ali percepcija Boga uglavnom jako odudara od Njegovog “istinskog postojanja”.
Zato što nema smisla da Bog stvori umna bića koja nikad ne mogu jedna s drugim komunicirati – Bog takvu ludost ne može napraviti.
S druge strane vjera u izvanzemaljce je evidentno surogat za vjeru u Boga.
Vjera koja je prihvatljiva ateistima.
Kako ti znaš da ne mogu komunicirati, netko ti je rekao?
Pišeš gluposti nadahnute religijskom indoktrinacijom.
Problem je sto teologija nije filozofija, ali kako to objasniti vjerniku ?
Procitaj malo vise štiva o vjeri i sto se krije iza svih bogova u koje su ljudi ikada vjerovali. Put ce te odvesti daleko od vjere u koju trenutno vjerujes. Ali taj put ce biti popločen poznatim figurama tvoje trenutne vjere. Prolaziti ces preko kontinenata i gledati u poznate likove u poznatim ulogama iz tvoje vjere. Misliti ces u pocetku da su to samo koincidencije pa ces shvatiti da su to slucajnosti koje to nisu. Nista nije slucajno. Pa ni statue koje lice na bozanstva iz vjere u koju vjerujes napravljene tisucama godina prije pojave tvoje vjere.
Ajde se ti lijepo mani evolucije.
Koja nije tema.
I nije nikakva metafizika.
I za koju i te kako postoji logika i DOKAZI.
U knjizi Sirakovoj je odavno napisano (parafrazirat ću) : jao onome tko radi inverziju. U novo normalnom se dešava upravo inverzija i zlo i nakaradno se prikazuje dobrim. Par drkadžija se osililo i umislilo da poznaju imunitet bolje od Kreatora. Eto On je podbacio pa ćemo vam mi sada napraviti novi renta imunitet. Oduvijek sam se pitao u čemu je kvaka, zašto netko kreće tamnom stranom? Ustvari je jako jednostavno. Stvar je u dostupnosti. Tama se sama nudi. Jednostavno joj pristupiš tj. potpišeš ugovor svijesno ili ne. Bez napora posebnog. Onda samo odrađuješ jer si se podredio. Sva moć tamne strane je vezana na materijalno. Duhovna moć ide preko ugovora jer se prodaš. Prodaš se za laž i iluziju. Druga pak strana se ne nudi. Nema ugovora samo ljubav i sloboda. Što veća svijesnost lakše se uzdiže. Svijetla strana nije limitirana u kreaciji. Ona je samoregulirajuća. Paradoksalno što manje škodiš drugima veća ti moć. Tama je pak limitirana. Ta limitiranost i nesvjesnost je tjera da sama sebi dokazuje nadmoć limitiranjem i porobljavanjem drugih. Vidimo to svakodnevno. Ja sam jebeni stručnjak imam bijelu kutu i diplomu, a nemam mozga ni elementarne logike. Plaćeni papagaj u bijeloj kuti. Takva stoka nama treba krojit kad ćemo i gdje ćemo se kretati i davati razna odobrenja i krojiti nakaradne zakone. Pričati bajke, a realnost te svakodnevno demantira.
Pa naravno da nam kroje kad smo odgajani kao ovce.
“Par drkadžija se osililo i umislilo da poznaju imunitet bolje od Kreatora.”
Ma boli njih i za imunitet i za Kreatora.
Hoće lovu.
Ne samo da bi oni bili bogati.
Nego da bi mi bili siromašni.
I puno bolesniji. Onda će oni opet prodavati lijekove. I biti još bogatiji.
A mi još siromašniji.
Tu nema nikakve filozofije.
Evo najbitnije. Naravno, po mom mišljenju. Neznam za tuđa…
“…za relativiziranje osnovnih principa i izvrtanje sustava etičkih vrijednosti potrebna je ustrajnost, sveobuhvatnost, agresivnost i bešćutnost jer ona gazi sve pred sobom, ignorira sva civilizacijska dostignuća kontinuirano stvarana decenijama”.
Nastavak:
“…finalni je produkt izvrnuti sustav etičkih vrijednosti koji samo površinski, svojom formom, ne bi trebao naslućivati da je nešto pošlo po zlu, ne bi trebao nagovještavati da ne postoji diskontinuitet, dok suštinski predstavlja disonancu kataklizmičkih razmjera u kontinuirano formiranim civilizacijskim dostignućima.”
Čitam komentare…
Awerele, spašavaj!
To je točno
Ne postoji zlo! Zlo je ustvari manjak dobrote. Razrjeđeno dobro. Kao što je mrak nedovoljno svjetla, pa se slabo vidi.
Samo dobro ne može egzistirati.
Ovo na kraju je tipfeler.
Samo dobro postoji, zlo je nedostatak dobra.
Ili dobro je ontološki pojam, zlo nije.
Sve u svemu ja mislim da je isus bio dobra osoba. I djelim mnoga njegova moralna nacela. Ja nevjernik, vidis nije svako zlo za zlo.
Opet ce biti da je to pitanje naseg uma. Zlo je ono sto mislis da je zlo. A dobro je ono sto mislis da je dobro. To je isto kao da tvrdis da lijeva ruka ne postoji i da je sve desna ruka.
Ova ,,čova,, nema pojma o pojmu o stvarnom životu – zbog toga troši riječi a ne zna kazati bobu bob i popu pop . Zbog takvih koji neznaju da su termini ,, dobar ili loš,, stvar pogrešnog morala i interesa kojekakvih negativaca i koristolovaca kvazi ,,filozofi ,, još uvek mogu da žive bez rada …