U svakodnevnom životu možemo biti iznenađeni koincidencijama ili “sinkronicitetima”. To je slučaj, na primjer kada primimo poziv od osobe o kojoj smo upravo razmišljali, ponovno sretnemo osobu koju smo već sreli, kada u medijima čujemo riječ koju upravo pišemo, kada primijetimo zrcalno vrijeme, na primjer 11:11 ili kada se fokusiramo na fenomen, događaj ili znak koji se ponavlja i koji nas pogađa.
Neki će pridati posebnu važnost ovim koincidencijama, videći u njima znak, poziv ili posebno značenje: “nema slučajnosti”. Drugi se neće na tome zadržavati, pripisujući to okolnostima.
Sinkronicitet je dakle koincidencija, susret dva elementa između kojih psiha uspostavlja vezu, iako nisu povezani zakonom uzročnosti. Ovaj mentalni susret stvara značenje, izaziva osvještavanje, stvara “klik” i može biti popraćen snažnom emocijom, čak i svojevrsnom objavom.
Prema nekima, sinkroniciteti bi bili dokaz da nam svemir šalje znakove, da nam pokušava nešto pokazati, staviti nas na put ili na Put. Sinkroniciteti bi stoga bili u osnovi pozitivni i vodili bi nas prema povoljnom razvoju. Vidjeti ih bio bi znak mudrosti.
Neki čak idu do toga da čekaju, pa čak i traže znakove, nadajući se primiti odgovore i tako donijeti prave odluke. Tako bismo trebali naučiti biti receptivni, otvoreni prema onome što nam dolazi. Drugi pak misle da nam te znakove šalju entiteti, vodiči ili anđeli koji bdiju nad nama. Konačno, neki govore o proricanju ili predviđanju…
Za druge, teorija sinkroniciteta bila bi samo praznovjerje. U ovom slučaju iracionalno, magično vjerovanje, odvojeno od stvarnosti. Preinterpretirati koincidencije bio bi znak samozavaravanja.
Zapravo, mišljenje da nam svemir šalje znakove moglo bi se temeljiti na nepoznavanju funkcioniranja naše vlastite psihe.
Kako definiramo sinkronicitete u psihologiji
Sinkronicitet je mentalna veza koja se uspostavlja između dva fenomena ili događaja koji objektivno nisu u korelaciji.
Utemeljitelj analitičke psihologije, Carl Gustav Jung prvi je proučavao mentalni mehanizam sinkroniciteta i opisao njegove učinke, posebno kroz svoj poznati primjer skarabeja, čija je istovremena pojava u snu i stvarnosti jedne pacijentice navela ju da preispita svoj kartezijanski sustav razmišljanja.
Za psihologe, upravo naša psiha stvara sinkronicitete i donosi ih našoj svijesti i to s određenom svrhom: izazvati reakciju, pripremiti nas za mogućnost, zaštititi nas ili ohrabriti stvarajući zadovoljstvo. Zaista, sinkroniciteti su najčešće potkrijepljeni afektima, željama, tendencijama, očekivanjima, tjeskobama ili konfliktima, ukratko strastima koje su često nesvjesne, ali teže probiti se u polje svjesnog.
Na primjer, ako sam potajno zaljubljen u nekoga, moja psiha će imati tendenciju interpretirati svaku informaciju koja dolazi od te osobe kao važan signal, značajnu koincidenciju, priliku koju treba zgrabiti da bi se priznali osjećaji prvo sebi, a zatim prešlo na djelovanje.
Općenito, primjećuje se da se praznovjerje javlja kada je očekivanje snažno, kada je nada velika ili kada dominira strah.
Tako sinkroniciteti stvaraju poseban mentalni svemir, odvojen od stvarnosti, sposoban potpuno redefinirati naš odnos prema svijetu. Sinkroniciteti mogu dovesti do promjene mentalne paradigme, revolucionirati naš način gledanja ili nas navesti na donošenje važnih odluka.
Sinkroniciteti i njihovo duhovno značenje
Duhovnost ima za cilj nadići iluzije koje proizlaze iz naše materijalnosti-ljudskosti kako bismo pristupili, koliko je to moguće, Istini. U tom smislu, mudrac je oprezan prema sinkronicitetima kada su potkrijepljeni strastima, navodeći nas da vidimo znakove Svjetlosti tamo gdje zapravo postoji samo nezadovoljena želja.
Međutim, u nekim slučajevima sinkroniciteti mogu imati duboko duhovno značenje. Oni tada odražavaju aktivaciju intuicije u službi većeg otvaranja prema stvarnosti i boljeg razumijevanja svijeta.
Proučavanje simbola i analogijsko razmišljanje (odnosno kroz asocijaciju ideja) su primjeri toga: radi se o uspostavljanju novih veza između objekata ili ideja koje se čine da se razvijaju na različitim razinama, kako bi se povezale s Cjelinom. Tada se otvaraju novi putevi izvan automatizama i predrasuda i mogu se dostići nove razine svijesti. Govorimo također o vidovitosti.
Daleko od toga da budu povlačenje u imaginarni svijet, sinkroniciteti su, u ovom slučaju, neočekivan i privilegiran način buđenja prema stvarnosti. Za to je, međutim, potrebno da pojedinac prestane stavljati sebe u središte svega.
Na kraju, sinkroniciteti predstavljaju simbolički jezik koji nam se spontano pojavljuje, intuitivno, koji nas iznenađuje i preispituje. Dobro je pogledati što te koincidencije izazivaju u nama i na što se odnose: evo odličnog načina da bolje upoznamo sebe.
Sinkroniciteti razvijaju našu viziju svijeta. Mogu nas zatvoriti u iluzorni svijet ili nas, naprotiv, otvoriti prema sebi, drugima i svemiru. Dovedene do krajnjeg stadija, koincidencije se mogu vidjeti posvuda i probuditi nas za kozmičku harmoniju. Na nama je da razlučimo, da raspetljamo što pripada individualnim strastima, a što potrazi za apsolutnim…

126 komentara
E moj Božiću u perverznom 21 stoljeću sinhronizitet , koincidenscija, filozofija, sloboda i mišljenja, K.G Jung i slični su totalno zakržljali i zamrli.
Ovo je vrijeme gdje je zapadnu jevropu zahvatio odvratni val materijalizma i egomanizma, militantizma.. a duhovno nema ni u crkvama više.
držnedaj, vjerojatno je da je svijet “odraslih”, jednostavno, takav.., zao i naopak
E, da je svijet onakav kakav smo ga vidjeli dječjim očima i kakvim smo ga zamišljali neopterećenom i neiskvarenom dječjom maštom…jedino takav bi i valjao…ali, yebaji ga, milenijska ološ čini sve da takav ne bude.
Samo, gledam djecu u vihoru rata, “dolje” po Africi, po Ukrajini, po Gazi…u jednom trenutku padaju granate i siju smrt, a u drugom djeca nastavljaju trčkarat i igrat svoje igre, i mislim se kako tu dječju “projekciju” svijeta majstori ne mogu uništit i, tko zna, možda se jednom i ostvari takav, “dječji”, svijet.
ee h Mrči, da je je toga dječijeg svjete lakše bi se disalo i živilo.. eeh ‘milenijska ološ’ (tvoj patent), neda doć ni do zraka. šta su nam sve haririji, fauciji, schwabovci, sorosovci i svi nwovci sve spremali!.. da, kakako su nedužna dječica ovaj horor sve to doživila ..uuuh… živio!
Ovo je naočigled jednostavan komentar, ali davno se nisan osića vako dobro nakon pročitanog. Možda jer je ipak na kraju jednostavnost najlipša, ujedno i najviše dičija karakteristika. Kako to čovik lako izgubi, ne mogu jebeno virovati… A, s druge strane, teško je vratit… Zato mi uvik i najviše odzvanja ona – “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Matej 18:3)…
Znači, ako “P”-ostanete… jer svima se dogodi kako život odmiče, ono dičije izmiče… Ništa, bar znamo šta nan je činit…
P.S.
Fala na masu lipon komentaru – ikad…
Zdravo i veselo ti…
Znaš ti dragi filmoljubac onu biblijsku da se i ditetu djelo poznaje.
Proljeće, ljeto, jesen, zima… proljeće… zmija, žaba, riba, gušterica, tičica.
Mali kamenčić, a ciloživotni teret teži od svakog odraslog zločestog čovika.
Svi smo mi još ka dica sami sebi zavezali kamen za leđa.
Svjesni toga zauvik će u srcu ostat dica.
A nesvjesni… vladaju svitom… jbga
E, prijo moj, lipo si ti to “uveza”… Slažen se u svemu. Na račun toga evo ti jedna priča; mada ti je, kao čoviku koji se kreće takvim putevima, vjerojatno već poznata…
…
Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.
– Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili? – upitaše ga.
– Kažite mi svoje grijehe – reče im sveti čovjek.
– Učinio sam veliki grijeh – odgovori prvi muškarac.
– A ti? – upita sveti čovjek drugog muškarca.
– Ah! – odgovori ovaj – Ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao.
– Evo što morate napraviti – konačno reče. – Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
– Sada – reče sveti čovjek – uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
– Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.
Bravo! Ili ka u onoj povijesno antičkoj… kad Edip podjebava Sizifa…
– Sizife budaletino cili život guraš taj kamen, i nikad kraja… Haha.
– Ajde Edipe jebi mater!
Sinkronicitet ::)
The Police – Synchronicity
Carl Gustav Sting
Dobar album…::)
😀
A e, to in je “peak”…
Ima je Sting i nešto solo “uboda”…
Znaš, govoreći o albumima, obično se radi o (dobrin)singlovima+ostatak tj isprikidanoj priči ne nužno povezanin poglavljima… I neman ništa protiv toga, ali ki stari Floydovac malo toga mi je pružilo užitak uživ(ljav)anja u “cjelosti”, posebice Meddle/DarkSide/WishYWH/Animals…
I, naravno, Ennio😀….
Naravno, ima tu puno dobrih “sporadičnih” stvari… I više nego dobrih… Malo je reći… Ali, eto, ako moran nešto istakniti (šta je meni “začinilo”)…
The Wall je najbolji umjetnički audio-vizualni izražaj svih vremena… Filmski…
Srednja dva od nabrojanih albuma su mi u top 10… isto ka i Nothing like the sun od solo žalca… Ali da se razumimo, Floydi su kategorija za se… Ka i Jimi…
I ima još jedan… tata svima…
Počuj kako je bilo prije, a kako poslin njega…
youtube.com/watch?v=C9pI0POor-8
Dobra….
…..👍
Nessuno, dokle god je djetinje živo u čovjeku…dobro je… samo, živi smo svjedoci kako “sustav” (entitet odmetnut od Boga i prirodnog) “etiketira”(dijagnozira) takve ljudske jedinke, nažalost…zdrav mi bio..!
he… 👍
Dobra….
Sodoma i gomora planetarna i zato će doći vatra buraz.
Ma jebala ih sodoma i vatra buraz… živio!
Jebate stvor junacino….prestani se glupirati
Što je čovjek prosvjeteljniji sinkroniciteti su sve učestaliji, svi imamo svoje frekvencije koje su u harmoniji sa frekvencijom planeta i svemira. Dok god smo pod uticajem tame odašiljemo njegovu frekvenciju kad počnemo utiskivati u prostor oko sebe svoju frekvenciju na pravom smo putu. Dobro je Zmaj-fjaka rekao da su ljudi poludili u gomilama i da će povratak na zdrav razum svako zasebno proći.
Pda…muški su recimo u ovom, modernom dobu sve “gluplji” i slabo kapiraju “signale” od strane suprotnog pola! Ne zna siroma da tumači više ništa, ne zna dal’ će dobiti p*čke ili će u roku dva sata biti u nekom kavezu ludare! Jung, Frojd itd više “ne važe”, treba nam nekakakav nov psiholog, sexolog….neki “moderani” koji be sve ovo novonastalo nazvali pravim imenom! Da
Ja sam staromodan, i dalje buljim u cure zgodne po tramavaju i na cesti. Jes ti ono bio iz Brčkog?
I ti ćeš u “kavez”, vidim ja 🙄
Vecini muskaraca je picka izasla na nos pa se mozda upitaj da li si ti taj tupan koji ces na prvi signal Goveda zvana zensko krenuti onako u muskom stilu.
Ooo daaa…hoću
Pomalo sa ženskama, pa si na osjećaj krivnje koji se muškima uploadira u percepcije.
Samo ću ti jednu stvar napisat, a to je da u ženske puno lakše ulaze demoni. Jebava san svašta u životu, ali veliku razliku san primjetija kad su se pojavile tetovirane.
Tetovaža ti je siguran znak demonizacije. Lakši oblici su sa tetovažon maloga dupina ili leptirića.
Čin vidiš tetovaže po simetričnim transverzalama i longitudinalama biži ća i ne okrići se. Kriv si jedino ako se ne držiš ovih uputa.
Prića mi prijatelj koji ima upliva u religioznu sferu da su prije ekzorcisti za čas rješavali opsjednute demonima, danas to ide puuuno duže. Velim mu ja onda nije bilo arkonskog virusa binarnog koda da ljude zarazi da bi ih umjetna demijurg pretvorila u digitalne biorobote. Ženske jesu lakše prijemčljive za ulazak demona u njih to se vidi sa kakovom lakoćom prihvačaju demonske programe za koje misle da su “oslobođenje” istih a u stvari su njihovo utamničenje. U pravu si za tetovaže, čim na bilo kome vidim da je prekriven time znam da je obilježen. I robove u sadomazou obilježavaju barkodom a sadomazo svijet direktno za stvora radi.
Tu si apsolutno u pravu….ja podosta čitam ove po substacku i mogu ti reći kako bude upravo nevjerojatno kada nekoliko dobrih autora isti dan objave tekstove na gotovo istu temu. Mislim kako tip gore nije dovoljno dobro objasnio značenje sna kod Junga. Ima odličnih i tekstova i videa na tu tematiku. Meni se to već dulje vrijeme sve češće događa – kako smatram da slučajnosti ne postoje – gledam na te situacije kao na trenutke kada dolazi do popuštanja vela u paralelnim svemirima (neka vrsta kozmičke iskre, nekada dobro, nekada loše). Također, smatram kako kad smo u snu, jednostavno napuštamo ovu materijalnu zemlju i zagazimo u neke druge svjetove. Ali, teško je pisati komentar na ovu temu: za ovako što nije dovoljno nekoliko dana face-to-face rasprava, kamoli ovako nekoliko navrat nanos nabačenih riječi. Iako, sa druge strane, odlično je promijeniti fokus sa onih stalnih ukra, cionističkih čudovišta, ješovanskih gulikoža….
Svaka promjena je dobra.
Ovisi koje reklamira?;)
Hahaha, istina berlinčaninu.
Jest dobro objasnio taj san.
Isto kao kad čovjek sa gipsom primjećuje druge sa gipsom.
Varka uma/ percepcije.
Ali jbg. Važno je srati.
prije ono ka djeca, kad su se ljudi bolje družili, smo često doživljavali kad bi stariji pričali o nekom, i baš se u taj tren pojavi ta, taj na vrata. onda je nastalo čuđenje uz dobacibanje; ‘mi o vuku a vuk na vrata’.. tad je bila drugačija društvena frekvencija i atmosfera.
U pravu si, onda smo bili analogni u harmoniji i sinkronicitetu sa planetom i životom na njemu. Nije bilo poništavanja svega toga današnjom frekvencijom zla koja tehnološkim sredstvima zatire duh u biološkom životu.
+
More se reć kako su sinkroniciteti sa većon prosvijetljenošću učestaliji, ali prij svega toga tribali bi se i svi mi sinkronizirat po pitanju pojma prosvijetljenje.
Ja mogu prvi napisat kako je prosvijetljenje figurativno napisano odsjaj uma koje se digađa kad duh osvitljava um. More i djelovanje duha na um koje se odvija na kvantnoj razini.
Kad dođemo do pitanja šta fermaje da se to dogodi dolazi do velikih razilaženja u rasponu od razumijevanja do histeriziranja.
Evo kad ti napišeš rič stvor, ja san odma to razumija kad san to pročita i nikad tu rič prij nisan čuja ni koristija, dok je od tebe napisanu nisan pročita i tražija san Copyright da je mogu koristit i od tebe san je dobija.
Dosta njih pada u histeriju kad pročitaju rič stvor.
Ma pusti ih nek traže prosvjetljenje pa će shvatiti, nekom treba više vremena da zna a da ne misli.
“Zaista, sinkroniciteti su najčešće potkrijepljeni afektima, željama, tendencijama, očekivanjima, tjeskobama ili konfliktima, ukratko strastima koje su često nesvjesne, ali teže probiti se u polje svjesnog”
Autor ovo potkrepljuje primerom zaljubljenosti gde “forsiramo značenje” svake informacije kako bi je prilagodili svojim željama. Postoji i realna varijanta gde podstaknuti nekim specijalnim stanjem primećujemo ono što normalno ignorišemo. Skot Pek u knjizi “Put kojim se ređe ide” navodi sledeći primer: čovek koji nosi gips (na ruci, nozi) odjednom primećije mnogo više ljudi sa gipsom nego normalno. Frekvencija pojavljivanja je uobičajena samo što čovek sa gipsom više obraća pažnju na druge ljude sa gipsom koji mu inače žive u sećanju par sekundi.
Ovo su već dva primera sinhroniciteta izazvanog našim unutrašnjim stanjem, toga sigurno ima još puno.
Spontano rađanje ideje (kada se “upali sijalica”) – nadahnuće je nešto drugo što je mnogo teže objasniti. Najjednostavnije rečeno naš mozak neprestano “obrađuje informacije”, čak i pri spavanju. Verovatno se primetili, dok ste bili u školi, da lakše zapamtite informacije koje učite pred spavanje – to mozak ima više vremena da ih obradi neometan drugim informacijama. Dobar primer je Mendeljejev: on je godinama razmišljao o formiranju periodnog sistema elemenata a rešenje mu je došlo u snu – u snu mu nije došla teorija relativnosti (pošto neki misle da su takva otkrića primeri delovanja vanzemaljskih entiteta) već ono o čemu je aktivno razmišljao!
Prekognicija je specijalan slučaj sinhroniciteta koji je najteže objasniti. Tačnije, još uvek nemamo ni jasnu ideju – da ne govorim o alatima za njeno proučavanje. Pošto sam i sam doživeo takav slučaj (video u snu detalj sa putovanja sledećeg dana koji je bio kao snimak fotoaparata ali sve toliko detaljno da nemam nikakvu sumnju u istinitost iako je trajalo jednu sekundu), a i da nisam ne bih mogao da odbacim nešto što je predmet brojnih istraživanja – razlog tih istraživanja je dovoljan dokaz da nečega tu ima.
—————————–
Ovo može da se uporedi sa letećim tanjirima: u većini slučajeva se radi o prirodnoj pojavi ali ima i slučajeva “neprirodnih pojava”.
Free your mind, SHlomo – pregadno te zauzdalo ovo materijalno. No, svakako tvoj problem….Geopolitika je za tebe majka (svih zajeba) – zato shvaćam kako ne možeš drukčije.
Uf. Cancnul si me iz anonimnosti citatelja komentara da se pridruzim raspravi s ovom frazom kad ti se “upali sijalica”.
Eto meni se ” upalila “. Bezveze iz cista mira.
Gledo ja onu emisiju o uredjenju vrtova di se oni kao nest natjecu ko ce bolje uredit vrt. Ona crvenokosa kustrava “teta ” s “krupnim kostima ” i ona dva picopevca. Uglavnom , ta crvenokosa preferira u dizajnu neke okruglaste oblike i tak ona tam pocela natezat bezveze slauf za vodu jer ” niko nemre” nikak drugcije dobit “pravilnu nepravilnost “. E tu me “dobila” i tak ti ja krenul razmisljat o “nemogucem “.
Ukratko, 1 kolac i spaga = krug, 2 kolca i svezana spaga = elipsa. A kaj bi dobil s 3 kolca i svezanom spagom?
Nisam si to nikak mogo vizualizirat pa ajd, nebudi mi tesko, kolci- vezi -drapaj. I opa bato! Bas me iznenadil rezultat. Pa kom se da moze I sam probat. Sugeriram trokut duzina baze 1, ove druge dvije stranice duzina 2, a ukupan opseg 7. Cisto zbog estetike.
E sad, ak sam otkril ” toplu vodu ” super, nemoram si razbijat glavu oko moralnih implikacija moguce zlouportebe temeljnog znanja, a ak ” corava koka ubola zrno ” e onda nek se cese kogot mi poslo tu glupu ideju o trecem kolcu.
PS: mene se najvise dojmile tocke konvergencije, odma me asociralo na promjene fraktalnih polja, a s 4 kolca u obliku trapeza ispadaju bas fine magnetne silnice.
Ako možeš pošalji koju fotografiju ili skicu (sad redakcija pušta linkove, verovatno i upload) – lakše “shvatam vizuelno”.
Naravučenije:-“što više znaš tužniji si”! Legendarni Šon Koneri, “ime ruža”
Đe nađe njega citirati, Kojo… 😀
Ne znam jesi li ti za obaveznu lektiru imao Ivanu Brlić Mažuranić i njene Priče iz davnina, konkretno priču Kako je Potjeh tražio istinu…
Na tragu tog tvog citata, ima kod Miljenka Jergovića dobar osvrt na tu priču:
…
“Po svemu je Potjeh trebao biti jači od svoje braće, i njegova je pobjeda trebala biti jednostavna i laka. Ali tada ne bi bilo priče. Ili ne bi bilo istine u priči. Iako će Marun i Ljutiša nakraju gorko zaplatiti svoje strasti, i njihove će im laži naleći na savjest, na kojoj, eno ih, leže i cijelo stoljeće nakon što su “Priče iz davnine” napisane, a Ivana Brlić Mažuranić napisala ih je i objavila 1916, dok je naokolo trajao rat kojem se naziralo kraja. Potjeh, međutim, neće vidjeti sreće ni dobra, niti će djeda Vjesta živa sresti. Između njih dvojice, između djeda i unuka, zametnula se silna melodrama, koja ne blijedi sve do danas. Niti blijedi, niti je uskisnula u sentimentalnost i patetiku. Istina do koje je Potjeh stigao sačinjena je od čiste tuge.
Ljutiša i Marun pokušali su spaliti djeda u njegovoj kolibi. Potjeha nije bilo u blizini da ga spašava, jer je otišao tražiti istinu. Je li istina toga vrijedna? Pitanje koje se postavlja u neutješnom očaju djetinjstva, kada još nismo naučili izbjegavati priče koje nemaju razrješenja, priče koje nas dovode u emocionalnu i moralnu klopku. Je li istina vrijedna toga da djed živ izgori u svojoj kolibi, na krčevini usred bukove šume, u kojoj nikoga nema osim Svarožića, njegovih Bjesova, jednoga djeda i trojice unuka?
Ali nisu to pitanja na kojima Ivana Brlić Mažuranić insistira. Niti su ona naročito važna za ovu priču – jednu od najljepših – nego je važan osjećaj koji iza priče ostaje. Važna je tuga. Sve ostalo je pripovjedačica splela oko svojih junaka u nerazdrješivom moralnom, emocionalnom i značenjskom čvoru, e samo da bi se čitatelj zatekao u bezizlazu svoje tuge. Zato što je tuga plemenita i dobra. Ona stoji iznad moralnih i duhovnih razloga i pravila, kao mjera naše djetinje ljudskosti. Marun i Ljutiša su mučeni svojim grizodušjem, pa zato nikada neće biti istinski tužni. Tuga je Potjehova istina.”
Da.
Ovom zadnjom rečenicom rekao si isto što i @Koja.
Ali, radi čega točno je Potjeh tužan?
Samo radi djeda?
Ili to ipak ima neke veze sa traženjem istine?
Postoje još neke tužne stvari. Kada je nemoguće prenijeti istinu.
Pri čemu ne mislim samo na takve stvari da je Budha mogao prenijeti CIJELU istinu samo na dva učenika, (kao i Isus), nego na puni jednostavnije stvari.
Bilo koje.
Kada bi samo petina komentatora ovdje skontala sta si ti napisao,ovaj bi svijet bio raj na zemlji. Ali zato teror srece je u punom zamahu.
Sustav nas pokušava kroz školovanje programirati kako je materijalni svijet jedina realnost namećući dogme raznih Newtona, Decartesa i sličnih kako bi nas skrenuli od realnosti. Život pun problema, patnji, neizvjesnosti, je način života koji žele nametnuti centri moći nama normalnim ljudima. Da bi čovjek bio u sinkronicitetu on se mora odmaknuti od materijalnog svijeta i prihvatiti zakonitosti kvantne mehanike. Prvi korak u shvaćanju sinkroniciteta je da čovjek u sebi razvije altruizam i da se posveti radu na spoznaju samoga sebe i univerzalnih životnih načela. Onda ćemo shvatiti da je duhovna dimenzija mnogo realnija, a materijalni svijet marginalan. Kvantna mehanika govori kako je svemir odraz našeg promatranja. Današnji peceptivni defekt onemogućuje ljudima da budu u sinergiji s kvantnim poljem.
Satanska posla. Umjesto potrage za znakovima, organizirajte potragu kako biti korisni. Voli Boga i bližnjega.
Ja neznan ko ovde piše kako ljubi Boga više o Zmaja olitiga Fjake, a on nas svih ovde uvjerava kako tribamo čekat i gledat znakove sa neba.
Bilo bi interesantno kad bi se vas dva popričali, ali da vas niko ne ometa.
Nema taj veze sa Bogom ili teologijom.
Priznao da se zajebava.
Plus u dva navrata odbio komentirati
Filiyoque.
Odbio komentirati “imanentnost božanskog”
Za vecinu stvari predvidjeti dovoljno je imati zrno zdravog razum i elementarnu logiku,odnosno sto manje sanjati a sto vise biti budan i pratiti znakove vremena oko sebe, za pravo “budjenje” i bjeg iz hipnoze, potrebno je mnogo, mnogo, mnogo vise.
Evo jedan primjer, 90-tih godina na vlast dolaze notorni idioti koji nam kao perspektivu nude secesiju odnosno razbijanje i rusenje zajednicke drzave,koji nam nude pretakanje drzavnog dobra u privatne dzepove odabranih,koji nam nude religiju,ne kao vjeru vec kao ideologiju,koji nam u konacnici nude rat, smrt,unistavanje i raseljavanje.
Danas je vidljivo da sam ja njihova obecanja ispravno protumacio, jer sve sto se poslje dogodilo bilo je upravo ono sto su obecali, nazalost bio sam ocito medju manjinom, koji su njihove poruke sa govornica tocno interpretirala.
Dapace,vec kod regrutacije tih koji bi nas kao trebali voditi u svijetlu buducnost, uocio sam kvaku 22,naime ljudi koji su nam ponudjeni kao spasitelji,bili su olos koji je u svojim zivotima ostavljao samo pustos, pa sam se logicno pitao, pa kako ce nam ti i takvi iskrojiti sjajnu buducnost.
Dakle neke stvari su ocite, samo treba izaci iz matrixa stada, pitate se kako, jako tesko, to je od prilike kao kada bi softweru dali naredbu da sam sebe reprogramira,to je jako mucan i tezak proces za covjeka,u tom procesu doslovno trebas umrjeti u svojem SVE SAM JA i uskrsnuti u novom JA SAM NISTA.
Dobro ti ovo za softver.
…..👍držnedaj
Početak komentara ti je u totalnoj kontradikciji sa krajen komentara.
Razum i logika ti nisu dovoljni. Dobri su i pomažu do neke razine, a poviśe te razine ne pomažu, čak i štete.
Tribaju viši sustavi navođenja.
….👍
Uronite u sebe da bi otkrili tko ste i gdje se nalazite. Tamo nećete ništa naći samo potpunu prazninu. Sve je potpuno tiho. Nema se što reći. U toj tišini osoba postaje istinom. Ne samo da spoznaje istinu, već i postaje istina.To je jedini način da ju spoznate.
Ovo što si opisala se stručno zove meditacija, transcendiranje do stanja ugašenih misli, pa čak i tjelesnih osjeta.
To je zapravo stanje dubokog sna, pri čemu je zadržana budnost, koje nema u dubokom snu – u Yogi se to zove Samadhi ili transcendentalna svijest, svijest o Sebstvu, Atmanu.
Onaj tko ne zna meditirati nikako ne može doći u to stanje, kao što onaj tko ne legne nikako ne može zaspati i sanjati ili biti u dubokom snu.
Tko? Ja mogu zaspati i u tramvaju… 😌
Nije to ni približno usporedivo, a naročito ne s meditativnim stanjem.
Da, točno, puna koncentracija, samma samadhi, uz mali ispravak, ne u yogi, nego u budizmu (yoga su izvjesne vježbe u izvjesnim granama budizma, ali ne prakticiraju ih sve grane budizma).
Yoga i meditacija su svojstvene svim religijama i filozofijama u Indiji.
Od hinduizma na dalje.
Samo što svi imaju svoje varijante.
Buddha je bio prvi kojega sam čitao o tim stvarima.
Prva knjiga mi je bila Tibetanska knjiga mrtvih, a onda Dhamma Pada – Put Ispravnosti od Čedomila Veljačića, to su originalne riječi Buddhe.
Riječ “koncentracija” je loš prijevod riječi Samadhi – preciznije bi bilo zadubljenje ili nešto slično.
Vidio sam da naše prevedene knjige koriste taj nespretni izraz.
Ponovi onda Veljačića
Moram te pitati, iako ni sam nisam siguran? Kao čini mi se da sam nešto veoma slično nekad negdje pročitao? Ako je od tebe (duboko promišljanje) dobro je.
Lp
2008. sam spoznala tko sam….
Da.Sad bih te ja trebao pitati, zašto 2008 i što se dogodilo tebi osobno te godine?
Znam da nije ni mjesto ni trenutak a ni tvoja dužnost da nekome nepoznatom odgovaraš na tebi samo znane probleme. I na tome ćemo ostati. Uz poštovanje prema osobnim tajnama.
I naravno svatko od nas bi se trebao zapitati dali je ikada pokušao spoznati samog sebe?
Lp
Netrebate vi mene ništa pitati niti osjećam potrebu odgovarati.
I previše sam pisala detalje svjedočanstva iskustva…
U ogromnoj ste zabludi ako smatrate da sam 2008. (i bilokoje godine) bila u problemima.
„Slučaj”
“Jedna od najupadljivijih izjava je ta što stalno govoriš o „slučajnostima”. Slučajnosti kako ih ti zamišljaš ne postoje. Postoje samo Božja proviđenja koja Bog tako neupadljivo oblikuje da bi se mogao iza njih sakriti. Posebno i zbog toga jer ti mnoge „slučajeve” uopće ne zapažaš. Bog ne stvara da bi se zatim postavio pored svog djela i čekao priznanje ili čak aplauz. Bog nije loš umjetnik, nego dobar Otac za kojega je samo po sebi razumljivo da vodi brigu o svojoj djeci ne praveći od toga nikakav spektakl.
Cijeli svijet određen je takozvanim slučajem. Sve djeluje slučajno, a ipak se sve odvija prema savršenom planu. Ti imaš slobodnu volju, a ipak je Bog tako uredio da se ne možeš izgubiti i da prolaziš kroz iskustva kroz koja moraš proći kako bi naučio ono što je potrebno za tvoj razvoj – i da se sve to događa „slučajno”!
Ako dakle „slučajno” sretneš nekoga tko je važan za tvoj život, tada izbriši ono „slučajno” i zamijeni riječju „providnost”. Bog sve tako uredi da ti sretneš svog duševnog partnera: okolnosti, običaji i svi vanjski uvjeti mogu se promijeniti koliko god hoće, ti ćeš naići na tvoju blizanačku dušu i s njom ćeš voditi onakav život kakav si sebi stvorio svojom karmom. Zato je savršeno sporedno, odnosno nevažno, kakvi običaji trenutačno vladaju. Bilo da su običaji takvi da ti partnera izabiru roditelji, ili da ga, kao što je to običaj u plemića i kraljevskih kuća, određuju interesi povezani s moći, ti ćeš dobiti partnera koji tebi pripada. Ako si izgradio pozitivan odnos prema svojem duševnom partneru, tada ne mogu postojati vanjske okolnosti koje bi mogle spriječiti da ga sretneš. Posve suprotno, Ja ću se pobrinuti da ga nađeš i da ti bude moguće dijeliti život s njime.
Što znači sve to? To znači da su vanjske okolnosti, običaji i moral od drugorazredna i trećerazredna značenja. Važan je jedino tvoj odnos prema Bogu. Sada si zapanjen i misliš da sam se krivo izrazio. No to nije tako. Jer tvoj odnos prema tvojem partneru određen je tvojim odnosom prema Bogu, odnosno Sebstvu u tebi. Bez prisna kontakta s Bogom tebi će biti vrlo teško brak održavati skladnim. Bez Njegove potpore, Njegove ljubavi, Njegove skrbi i brižnosti lako ti se može dogoditi da se u ovome svijetu zapleteš i posrneš.”
Lijepo si to napisao i slažem se s tobom . Mnogo puta osjetim tu povezanost i Bog me navodi da odem na neko mjesto gdje nekom trebam iz nekog razloga ili mi pošalje nekog koga ja trebam . Osjetim povezanost u teškim trenucima bolesti i ljubav Oca i sve krene na bolje . Jako je bitna povezanost s Bogom i to donosi mir i kako kažeš poboljšava tvoj odnos s obitelji . Takva su i moja iskustva . Osim toga Bog, ljubav i obitelji je nešto što ti zaista ispuni život i donosi zadovoljstvo i utjehu i smjer kojim trebaš ići .
Hajde da bacim i ja neku pametnu u vezi sinhroniciteta. Ovde su pomenuta neka moguća dejstva sinhroniciteta – kao znak da smo sinhronizovani sa svemirom (kako to zvuči new agerski) ili da je to ipak slučajnost.
Ipak bih ukazao na još jedan specifičan slučaj kad se javljaju. Sinhroniciteti ne moraju nužno da ukazuju da nam se otvaraju vrata svemira i da smo usklađeni. Postoje i slučajevi, vrlo česti, gde nam se sinhroniciteti dešavaju da nas skrenu sa nekog puta i da nas odvedu u stranputicu. Tim sinhronicitetima upravljaju više sile (arkonske ili neke druge, negativnog delovanja). Ovo što pričam govorim iz ličnog iskustva. Samo vreme može da pokaže šta su ti sinhroniciteti predstavljali. Da li su bili dobri ili loši za nas.
Najbolje je oslanjati se ba svoju intuiciju i biti u prisutnosti kad nam se ukazuju sinhroniciteti.
Evo i navešću jedan primer – jedna meni bliska ženska osoba pre desetak godina je htela da ide u Indiju, ja sam lično imao neki osećaj da to nije dobro za nju i da ne treba da ide u Indiju ali je ona tvrdoglavo insistirala na tom putu i čak smo se i posvađali oko toga. Grupa od dvadesetak ljudi je išla iz Hrvatske, Srbije, Bosne… Koštao je taj put preko dve hiljade evra. Nije baš imala toliko para, pa se pitala kako će da skupi novac. I kako to biva, desetak dana pred put njoj legnu neke veće pare koje uopšte nije očekivala, i to je njoj bio znak da je to pravi sinhronicitet i da treba da ide u Indiju. I jedva je čekala da podje na put. Kada se vratila sa puta ona je bila drugačija osoba, i to u negativnom smislu. Nešto joj se desilo a nije sigurna šta, ili nije htela da mi kaže, ona se duševno slomila. Više se nije ni bavila duhovnošću, zapala je u depresiju, kliničku depresiju i bila je u nekom lošem stanju. Pre godinu, dve mi je rekla da joj se život potpuno promenio od Indije i da ona nije više ista osoba i da joj je od tog putovanja sve krenulo nagore i odnosi i zdravlje i ceo njen život. Nije imala neki fizički problem u Indiji, mada je i to moglo da bude jer je lepa, plava, zgodna i pratili su je neki Indijci, ali bila je u grupi pa nisu mogli nikako da joj naude. Ali je u obilasku Indije i raznih duhovnih mesta doživela nešto što ni sama ne zna šta joj se tačno desilo pa je ona doživela duševni slom. Sve joj se otvaralo pre puta u Indiju, da bi taj put njoj doneo trajne loše posledice.
Ja sam prije 20-tak godina molila frendove da ne na ronjenje, tamo negdje dolje oko Makarske (išla su ih trojica) … imala sam gadni osjećaj nekog beda. Jedan od njih se nije vratio, ali nije se nesreća dogodila na ronjenju, nego su imali saobraćajku – gdje je ovaj poginuo na licu mjesta. Nisam ništa znala dok se nisu vratili i jedan od njih mi nije pokucao na vrata. Jedino što sam pitala: Jel’ (taj i taj, neću ovdje imena)? Naravno, odgovor je bio: Da. Nema ga više.
Ne znam da li to ima veze sa sinkronicitetom, instinktom, ili onim nečim prastarim u nama samima gdje i danas jasno osjetimo gadne poremećaje …. znam kako je to sigurno stvarno.
Koja si ko koš
Nikad nemaj prevelika očekivanja ako misliš da će te nešto prosvjetliti više nego ti sam sebe.
Znaš li joj oca….jel’ ga ovaj sistem pretvorio u samo nekakav skup ćelija?
posjednuće…dobila je podstanara…ako isprazniš svoj um i ego jogom ili narkoticima …otvaraš slobodno mjesto za podstanare…ima hrpa tih yogija koji samo duvaju ćaras i varaju turiste u indiji.
A ne bi mogla biti neka infekcija?
Parazitska?
Gljivična? Koja je ili na mozgu ili utječe na mozak!?
Liječnici ovdje uopće ne sumnjaju ni u kakve tropske bolesti.
Drugo. Vjerojatnije. Pojedini ljudi izloženi nekim drogama postaju psihotični.
Jednostavno imaju predispoziciju za psihozu koju droga izmami.
“Nešto joj se desilo a nije sigurna šta, ili nije htela da mi kaže…”
————
Vidjela je svijet i pravu sliku ljudi, pa shvatila da su new age sranja, poput “sinhroniciteta”, “duhovnosti”, samo sranja i preseravanje s kojima se bave mentalno bolesni, a i izgubljeni, nestabilni i nesigurni. Ovdje ih ima nekoliko. Više nego normalnih.
S tim se, naravno, bave i profesionalci, prodavači magle, koji žive na račun tih mentalno bolesnih, izgubljenih, nestabilnih i nesigurnih.
Slažem se, Dejane. Sinkroniciteti se doista mogu promatrati i u negativnom smislu. Svaki je od nas sa svojom jedinstvenom sviješću svemir za sebe. Kad počnemo primijećivati sinkronicitete i pridavati im važnost tako što ih pratimo, počinjemo i promatrati sebe izvana, ali ne na zdrav način putem samorefleksije, nego iz ugla promatrača koji je izvan nas, koji šalje znakove iz svih smjerova i tako se polako razjedinjujemo od sebe, što u konačnici vodi do toga da počinjemo raditi protiv sebe interpretirajući znakove npr. kao potvrdu da smo na dobrom putu jer smo usklađeni sa svemirom. Ali kojim i čijim svemirom? Jedina dobra stvar kod sinkroniciteta je da ti otvori oči da svijet ne funkcionira baš onako kako smo kondicionirani da ga vidimo. Sve ostalo je navlakuša na znakove izvana umjesto da slušamo svoj unutarnji glas, glas svoje intuicije i da ostanemo sjedinjeni sami sa sobom. Kad tako gledaš, postaje jasno zašto upravo istočnjačke filozofije i new agaeri u tolikoj mjeri naglašavaju sinkronicitet i njegovo “pozitivno” značenje. Jer priznaju samo kolektivnu svijest i negiraju jedinku koristeći se pojmom ega kako bi prikačili lošu konotaciju našem JA koje nas kao pojedince vezuje u cjelinu.
Što je sa onim sinkronicitetima (ne sviđa mi se taj izraz, no ne mogu sada o tome raspisivati) za koje odmah niti ne shvatiš kako je bio nekakvi sinkronicitet – nego to otkriješ u nekom događaju za nekoliko godina? Mi većinu stvari zaista ne registriramo: odnosno točnije – fokusirani smo na logiku i zdrav razum – kako ti to kažeš. Ali, ako se povremeno odmakneš od logike i zdravog razuma (kojima isključivo možeš objasniti materijalni svijet oko sebe, što nikako nije loše, čak je vrlo dobro) – zađeš u “neobjašnjivo”. No, to neobjašnjivo uopće nije takvo – nego smo mi jednostavno ograničeni svojim osjetilima kako bi živjeli to neobjašnjivo. Zato pravi indijski jogiji bukvalno meditiraju cijeli život i rade samo to – zato nam i bude nejasno kada nam izgovore svoja iskustva. Sinkronicitet jest stalna i realna pojava, i može se reći kako je jedno od prirodnih pravila: to što mi to ne doživimo svaki put, nikako ne znači kako nisu ondje neprekidno. To je područje u koje treba gadno zasukati rukave i naraditi se kako bi mu pristupio. Razumijevanje i umne radnje tu nisu dozvoljene – jer možeš završiti u ludari. Nekakvo shvaćanje ovoga se događa opet na jednoj od tih “neobjašnjivih” prirodnih pojava. Ovo ima veze sa cikličkim vremenom i svime što jest – nikako nije pojedinačna pojava, nego sveukupna u ogromnoj beskonačnosti svega. Jako čudno sam ovo napisala, zar ne?
+
Ne.
Nije stalna niti realna pojava.
A to što se eto TEBI ne sviđa izraz…
Može o Nibiruu ili Feničanima? 😄
Sinkronicitet: otvorim danas provjeri hr i vidim Bika koji sjedi. Neposredno prije toga sam čitala nekoliko kanadskih autora koji pišu o povijesti i masakrima nad američkim Indijancima. Zato u ime sinkroniciteta, evo što je poručio Bik koji sjedi:
“Kada se posljednje stablo posječe, posljednja rijeka otruje, posljednja riba ulovi, tada će blijedo lice vidjeti da se novac ne može jesti.”
“Kada se krv iz vaših vena vrati u more, i prah vaših kostiju vrati u zemlju, tada ćete se možda sjetiti da ova zemlja ne pripada vama, nego da ste vi ti koji pripadate ovoj zemlji.”
“Ratnik nije ono što mislite. On nije netko tko ide u rat da drugima oduzima živote. Za nas je ratnik netko tko se žrtvuje za dobrobit drugih. Dužnost mu je zaštititi starije, bespomoćne, one koji se ne mogu brinuti sami o sebi i, prije svega, djecu, koja su budućnost čovječanstva.”
(Ove nam je riječi ponudio „Veliki duh“, poglavica Siouxa, Bik Koji Sjedi….provjeri.hr)
Evo vam jedna lijepa životna pjesma za današnji dan: youtube.com/watch?v=gxEPV4kolz0
Ima ono pismo čini mi se njegovo bijelom poglavici, nešto najmudrije što pročitah.
To je prekrasno pismo napisao poglavica Seattle ,no poglavica Crni Los je u svojoj knjizi “Black Elk speaks”najbolje i najpotresnije opisao posljednje dane nesretnog indijanskog naroda …
Sve je to divno i prekrasno, ali je mnooogo prekrasnije naoružati se do zuba i potamaniti nepozvane, nepoželjne i zle krvopije.
Primjer:
„Zemlje NATO-a bi već bile u Ukrajini da Rusija nema nuklearno oružje“
Predsednik Vojnog komiteta NATO-a, admiral Rob Bauer, dao je veoma značajnu izjavu o ulozi nuklearnog oružja u trenutnoj dinamici između Severnoatlantske alijanse i Rusije, koja već neko vreme ima ključnu ulogu u sukobu u Ukrajini.
U intervjuu za vojni časopis Military Watch, Bauer je naglasio kako je upravo postojanje ruskog nuklearnog arsenala ono što zadržava NATO i njegove članice od direktne vojne intervencije u Ukrajini, otvoreno izjavivši da bi, da Rusija nema nuklearno oružje, situacija izgledala znatno drugačije.
„Apsolutno sam uveren da bismo, da Rusi ne poseduju nuklearno oružje, već bili u Ukrajini i ispoljili značajnu vojnu silu prema njima,“ rekao je Bauer tokom samita o pitanjima odbrane u Češkoj, gde su brojni visoki zvaničnici NATO-a i evropskih zemalja razmatrali dalje korake u vezi sa konfliktom u Ukrajini… (Webtribune)
Taj varan sere šesterokrake kvake jer zna da Nosferatu mora dozvoliti stvaranje hazarije cvaj na račun uništenja Rusije.
Je, je…evo ti keks i bombona.
Ovo budem pročitao, našao sam u pdf-u, hvala
Da, tera suze na oči! Treba to pročitati, prepričavati ne
Da Mlata, trebam ponovo to pročitati.
O iiistina evo i tebe ima.. e neka!
ma jebeš sve, jer ovo je bilo sve da te bog sačuva… a sačuva nije.
živio!
Sa Korejim rusi imaju strateški savez da imaju obavezu da priskoće u obranu u slučaju rata na jednu od podpisnica. Pošto su sa Iranom potpisali isto strateški savez onda valjda i tamo imaju tu klauzulu.
Da nije to greška u Matrixu?
Upravo to!
“A feature, not a bug”
iiistina evo nešto od kasiopejaca.. mislim, da je bio treći mjesec ove godine;
…O: Mjeseci ili tako nešto.
P: Kakve su šanse da Trump bude ubijen ove godine?
O: Moguće je da će se srediti da izgleda prirodno.
P: Kao srčani udar.
O: Moždani udar.
P: Da li se programska promjena o kojoj oni pričaju unutar X mjeseci odnosi na puštanje novog virusa?
O: Ne još.
P: Dakle, nešto drugo prije toga.
Geopolitika. Ukrajina.
P: Je li to povezano s geopolitikom u Ukrajini i Rusiji?
O: Da.
P: Trebamo li vjerovati pričama europskih političara da će Europa zaratiti s Rusijom?
O: Nekima, svakako. Oholost ne poznaje granice.
P: Oni stvarno, stvarno, stvarno, stvarno ne žele da Putin pobijedi.
P: I oni stvarno, stvarno, stvarno ne žele da Trump pobijedi, i oni stvarno, stvarno, stvarno postaju očajni i zbog njihovog očaja mi se čini da se približava neka velika promjena. Je li to dio toga?
O: Da.
P: Dakle, promjena programa se odnosi na nešto drugo u odnosu na djela ili makinacije javne političke elite na Zapadu?
O: Da.
….
Daj, ne moraš baš svaki pedalj koristiti za svoja “bombardiranja”.
Eh, sad ti slijedi brojanje kostiju, jebavanje mrtve unučadi itd…
Nezna nego tako… židovski Šešelj hazarskog porijekla.
Dvije budale me već 2 dana istodobno i naizmjence zlostavljaju. Sinkronicitet ili budale na djelu.
Kad te maltretira rođeni ništa ti nije nevjerojatno
živio Max!👍
I ti prijatelju.
Dobro došao natrag dragi prijatelju. Dugo te nije bilo.
Nema on pojma jel’ doš’o jal’ poš’o.
Jung je bia plemeniti pogan, new age zanijekuje “tamnu stranu mjeseca”, LaVey na to odgovara o pokušaju igranja Đavlije igre a da se ne koristi njegovo pakleno ime. Sad bi Isus uša u chat i reka “vrati se meni”.
Ima dobra serija the boys, satira na današnje društvo i uloga onih koji su navodno “spasitelji”. Na kraju bi Lucifer reka “bolje Kralj u paklu nego sluga u raju”.
Je kurac.
veliki sinhronicitet danas – svi pisu o sinhronicitetu.
sinhro ili po staroslavenski “tref’lo”, potrefilo se. sinhro treba izmjeriti. sa obzirom na upornost potreficara, sinhro treba izmjeriti 3 puta. onda nagodinu, opet izmjeriti i opet 3 puta. da vidimo mi sto tu ima, da se sinhro nije iznenada pojavio ili su mjerenja bila pogresna. potreficari mogu izumjeti svoje mjerne instrumente, metode i tablice. moze.
izmjerit cemo sinhro a moguce i nesinhro, tj. negativni sinhro.
istrazivat cemo gromove i munje, cak i staticki elektricitet u kosi. mozda otkrijemo elektrone i izmjenicnu struju? samo, za vodju projekta necemo staviti iliju gromovnika. necemo cinjenice prilagodjavati zakljucku vec obrnuto, zakljucak cinjenicama.
kad sve lijepo vidimo, izmjerimo (tj. stavimo u okvir referencije), oblikujemo, e onda cemo primjeniti … novologiku. novologika je nelogika. ako jest onda nije, ako nije onda jest a mozda je i mozda. a mozda nije. tako, sve jasno? nadjemo sinhro, onda kazemo da nije jer to je nelogicno. mora biti nelogicno.
ah, moze to i bolje … . logika je usporedjivanje, svodjenje u okvir referentnosti. ako se radi o novoj pojavi koja nema usporedbe sa nicim, logika vise ne pali. sto cemo onda?
Valjan tekst 🍸
Hvala na članku.
MEĐUTIM sinhronicitet nije samo slučajnost nego posebna vrsta slučajnosti.
Koja nema nikakve veze sa prekognicijom ili šestim čulom ili bilo čime psihološkim ili parapsihološkim.
Dakako da se takve stvari, da se misli na jednu osobu, a da upravo ta nazove događaju svakodnevno.
Ili da osoba koja ima gips, primjeti više ljudi sa gipsom. Čista psihologija. (OK, ovo s telefonom je pokazatelj još nečega).
Ali to nije to.
Pravi sinhronicitet nema baš nikakve veze sa nečijim razmišljanjima ili željama. Svjesnim ili podsvjesnim.
Potpuno je irelevantan u odnosu na bilo što iz egzistencije pojedinca.
Zato je Jung na problemu sinhroniciteta surađivao sa jednim FIZIČAROM.
Navest ću dva primjera:
1) Koliko puta se Marlboro kao ime ovdje na portalu pojavio? Samo na dan kad sam ja dobila 2 šteke.
2) pomalo zastrašujući. Po tome prepoznajete pravi sinhronicitet.
Jedno potpuno bezvezno prezime, koje nikad nisam čula, niti prije biti poslije, nepoznato u znanosti, umjetnosti ili povijesti, jedino se sjećam da je imalo dvostruko p u sebi, našla sam dva puta u istom danu!!
Drugo mjesto je bio neki avanturistički roman. Prvo sam zaboravila.
Ne, nisam mislila niti o samom pojmu sinhroniciteta u to vrijeme.
“Pravi sinhronicitet nema baš nikakve veze sa nečijim razmišljanjima ili željama. Svjesnim ili podsvjesnim.
Potpuno je irelevantan u odnosu na bilo što iz egzistencije pojedinca.”
„Sve što se može da se otkrije u fizici već je otkriveno. Preostalo je samo da se popune sitni detalji“ reče Lord Kevin 1900. i ostade živ (inače, davno sam zaboravio ko je ovo izjavio i kad ali… tu je GPT). Svesni smo šta se sve u međuvremenu u fizici otkrilo ali smo takođe svesni da nas još mnogo toga (čak fundamentalnijeg od svega do sada – svaki značajan skok u fizici nam je menjao sliku sveta iz korena).
I sa ovim što već znamo možemo da postavljamo vrlo “nezgodne” pretpostavke. Recimo da li živimo u matrixu?
Šta je materija? Ona je samo “fazni prelaz” energije – slikovito iako ne odgovarajuće poređenje – vodena para (svuda prisutna a nevidljiva u manjoj koncentraciji) kao energija i voda kao materija. Ali mi ne možemo u svakodnevnom životu da shvatamo materiju kao “konzerviranu energiju”, energiju ne možemo da opipamo a to je ono što čini naš doživljaj materije.
Da li mi onda živimo u “energetskom matrixu” pa da postoji mogućnost pristupanja drugim energetskim nivoima (kao kada Neo ulazi i informacioni matrix)? To u stvari ne bi bilo previše čudno ali to verovatno podrazumeva da neka “bića” (entiteti, recimo Stvor 🙂 … ili Bog) “postoje” na tim drugim nivoima?
——————————
Možda teorija struna bude dala odgovor na ovo pitanje. Ili neka druga teorija. A do tada valja ostaviti prostora za… Nea.
Postoje 3 stvari: materija, energija i – informacija. Schrödinger.
Ove prve dvije su isto.
——–
Fizičara sam spomenula jer je i Jung shvaćao da ovaj problem nema puno veze sa psihologijom.
——–
Ideja da živimo u matrixu se, ZANIMLJIVO pojavila nakon filma “Matrix” (gdje su svi super obučeni, ili barem obučeni kako se meni sviđa).
U osnovi, ta ideja nije ništa drugo nego varijanta budističkog pogleda na svijet gdje svi živimo u iluziji. Mayi.
Mjera, informacija, materija. Energija je produkt ovog troga.
Ne seri.
Materija i energija su isto.
Točka
Integrativna tema koja nedostaje temama opšteg rasula nesreće i beznađa. Takvi naslovi su krajnje retki.
Malo šta mogu da dodam onome što je izrekao Božić i dodali komentatori.
:
Svet kao celina::
#
U stvarnosti u kojoj obitavamo su glavni atributi prostor i vreme.
Svet kretanja pun postojećih objekata i sila.
Ujedno bez vidljivog smisla i razloga postojanja.
.
U tom svetu sinhronicitet deluje kao nelogična pukotina koja potseća na postojanje dublje stvarnosti:
:
Stvarnost bez prostora i vremena.
Tačka, praznina, bez objekata.
Svet u kome je jasan i smisao i razlog postojanja
P.S.
Pojavio se snimak kako Đoković meditira sedeći, levitirajući, na ivici teniske mreže.
Događaj kao i sinhrocitet probuđujuće i upućujuće.
”
Циципас је, видно збуњен, могао само да се осмехне и одмахне главом док је чекао да Ђоковић заврши свој јединствени ритуал. „Видео сам га како ради много чудних ствари, али за ту… ту нисам био спреман“, рекао је Циципас у интервјуу после меча
“
“13 hours ago — Of course, once the camera panned in, it soon became quite evident that Djokovic was indeed sitting on the court, and he was not levitating”
🙂
“Horizontal split”
Rastezljiv čovjek
A bome i sa osjećajem za ravnotežu.
Izveo je to na mreži !!
Do danas ne postoji ni jedan čvrst dokaz za levitiranje i to u slučaju indijskih jogija, da ne govorimo o Đokoviću koji možda hoda po vodi ali ne može baš po vazduhu 🙂
A danas slikaju mobilnim telefonima i najgluplje moguće stvari koje mogu pasti na pamet.
Postojala su brojna istraživanja levitacije najpoznatijih jogija i osim “hopsanja” nisu ništa zabeležili. Ali se mora priznati da samo postojanje tog “hopsanja” govori dovoljno…
Fotke nisu dokazi, pa sam pogledao izjave svedoka
Onda je Cicipas opasan lažov.
Nemam neko artikulisano mišljenje o levitiranju.
#
U svakom slučaju delimo se na one koji znaju da svet počiva na praznini (Buda) ili na “svakoj reči Božijoj”.
,
I na one koji radije kucnu u, drvo-materija je Materija.
Ali, ja znam jednu priču.
Poznati išao cestom po Indiji. Vidi, skupila se grupa ljudi…progura se i on.
Kad tamo,…jedan lebdi.
Ovaj, ni 5 ni 6, uzme novine koje je nosio pod miškom i mahne njima par puta između jogija i zemlje.
Kad ga je rulja pogledala… Kad se osramotio… Kaže da mu nikad u životu nije bilo tako neugodno.
Uglavnom, frendica i ja umrle od smijeha…
Ja došla doma. I odjednom shvatim: jbti, pa ovaj je lebdio…!!!
(Naravno da ja znam za one mađioničarske trikove sa štapom pored. A i ovaj tip koji je bio u Indiji nije baš blesav).
Postoje na Tibetu lame koje mogu preći jako velike udaljenosti u nekim velikim skokovima.
Sve to skupa nije za Zapad. Niti one tamo zanima vjeruje li im netko.
Na Zapadu su Francuzi pred nekih 20 godina (?) osnivali Komisiju za para psihološke fenomene. Znači: pokazati i PONOVITI fenomen.
Tu su komisiju kojekakvi doslovce vozali, dok se jedan nije sjetio staviti u nju… Dva mađioničara. 🙂😄
Davno je bilo,u jednoj tv emisiji,mislim da se zvala”U snu san”,prikazan je video gdje tip nakon pripreme i meditacije počne levitirati,a gost u studiju Drago Plečko je tvrdio da je to po svemu sudeći jedini vjerodostojni slučaj levitacije.
Spominje se i levitiranje srednje ili južnoameričkih indijanaca (u vrijeme conquiste). Detalje ne znam.
Ova duhovna preseravanja sluze samo tome da se izdrzi vlastito postojanje i da se covjek udalji od istine,a ta istina je to da covjek sebi prizna da je rob i hrana za bogate,jer bogati su tokom vremena uvalili sirotinji mit o sreci,ljubavi bogu i ostalim duhovnim sranjima kako se ovi nebi bavili svojim bitkom na ovoj usranoj sutajucoj lopti.
Je. Istu ulogu igraju religije.
Je, Jung je sinkronicitete definira ka znakovite slučajnosti, ka dva ili više događaja koji nisu fizički povezani, ali su povezani na neki nelagodan ili metafizički način.
Sama Jungova definicija ovisi i o prijevodu odnosno prevoditelju.
Nelagoda proizlazi i iz same riči metafizika koja izlazi iz okvira znanosti odnosno znanstvene psihologije i dobrome dilu ljudi sama rič metafizika izaziva straj od nepoznatoga sa posljedičnom aktivnom obranom koja teži u agresiju bez da su predhodno iskontemplirali razliku između fizike i metafizike.
Meni je prihvatljivije o sinkronicitetima razmišljat ka da su smisleni u vjerojatnosti. To nisu samo slučajnosti nego stvarne anomalije u iskustvu koje privlače pažnju.
Nije samo moja sinkronizacija sa svemirom ono šta stvara nevjerojatnosti, jer sve šta je izvan linearnog vrimena more se mišat u tijek događaja oko mene.
Sve to šta se nalazi izvan linearnoga vrimena utiče na ono šta ja onda radin u stvarnosti jer više ne radin ono šta bi prvo bija napravija. Umisto toga, sad radin ono šta se prvo nije tribilo dogodit. To znači ić puten nevjerojatnosti. Rezultat toga je iskušavanje nevjerojatnost ka sinkronicističkoga odstupanja i tu dolazimo do točke s pitanjem je li se sve već dogodilo izvan linearnoga vrimena koje mi ka ljudi percipiramo.
Hehehe, sječam se ovoga….
Logično ; dje su komentari korisnika pod pseudonimom name? Nekako su nestali
Name je pisao bez cenzure. Dje su im komentari
koncepcija da postoji materijalni i nematerijalni svijet je ono što navodi na krivi put i otežava razumijevanje
konstatacija sve je jedno, je dobar početak, materija se može posmatrat kao specijalan slučaj nematerijalnog, nema je
a onda ostaje energija, a njoj prethodi misao (u početku bijaše riječ)
i sada sve postaje moguće, nema više čuđenja pojavama samo želja da objasnimo sebi, i ono šta zdravim razumom i pozitivnim stavom osvjetlimo to postaje istina i vidljivo drugima kroz tzv materijalnu realizaciju, to bi bila i definicija onog šta uobičajeno zovemo materijalnim
tako da su jako na krivom putu ljudi koji proglašavaju da je nešto glupost a ono drugo šta oni misle istina, samo ukazuju da ne razumiju ništa
volim navesti primjer rasprava je li zemlja okrugla ili ravna ploča, ili da li postoje vanzemaljci, ta dva pitanja su mi lakmus papir da vidim koliko duboko sugovornik razmišlja
nažalost većina ljudi pa i onih šta zovemo znanstvenicima ne mogu sa dubinskim razumijevanjem odgovorit na ta pitanja
a odgovori su prosti i jednostavni kada preskočiš preko ograda koje su nam nametnute u razmišljanju , jednostavni iz kuta naše opčeprihvačene stvarnosti, ali i to je dovoljno za početak
Vrlo zanimljivo. Ja živim u blizini tog mjesta, par km zračne linije od LPS. Ima li to veze sa Željavom, hangarima od zračne luke koji su smješteni u Plješevici? Za šta su bili obučavani?