Hercegovina – mala zemlja velikih ideja – Priča o najvećem masliniku na Balkanu

U srcu hercegovačkog krša, ondje gdje su do jučer samo kamen i makija odolijevali suncu, danas se širi miris masline i uspjeha. U Ljubuškom, gradu koji je postao sinonim za snagu volje i viziju, niknuo je najveći maslinik na Balkanu — prava zelena oaza koja mijenja lice cijele regije.

Na površini od 50 hektara, pod budnim okom Dragana Mikulića, raste čak 7.000 stabala maslina. Svaka od njih simbol je upornosti, truda i ljubavi prema zemlji. Ono što je nekad bio kamenjar, danas je polje života. Da bi se to ostvarilo, Dragan je četiri godine pripremao tlo — ne odustajući ni kad su mnogi rekli da “na kamenu ništa ne raste”. No, Hercegovina ima svoju logiku: kad joj netko pristupi s poštovanjem i znanjem, ona uzvrati obiljem.

Masline se navodnjavaju iz dva bunara duboka 300 metara, a njihov plod postaje tekuće zlato — ekstra djevičansko ulje dobiveno hladnim prešanjem u Draganovoj modernoj uljari. I to nije bilo kakva uljara. To je mjesto gdje se hercegovačka tradicija susreće s vrhunskom tehnologijom. A zlatne medalje koje Mikulićevo ulje osvaja po cijelom svijetu samo su potvrda da je ovo više od projekta – to je misija.

Usporedimo li ovaj maslinik s onima u Istri, Dalmaciji ili čak Toskani, jasno je da Hercegovina igra u istoj ligi – ali s vlastitim stilom. Dok se drugi oslanjaju na tradiciju dugu stoljećima, Hercegovci su u manje od tri desetljeća stvorili novu maslinarsku kulturu. Prije 25 godina maslina je bila rijetkost, a danas je ima gotovo svaka kuća. Simbol mira postao je simbol ponosa.

Primjer Josipa Vrančića iz Čitluka to savršeno dokazuje. Njegovih 600 stabala, uz vinograde, svjedoči da maslina u Hercegovini nije više egzotična ideja, nego način života. A cijene maslinovog ulja? One danas skaču u nebo, što znači da će Hercegovina – uz vino, smokve i kamen – uskoro izvoziti i bocu s natpisom “Made in Herzegovina”.

Malo upozorenje svim Hercegovcima i pozitivna poruka

Ipak, postoji jedna stvar na koju treba paziti da Hercegovci ostanu vlasnici svojih snova. Kad projekti poput ovog pokažu profit, stranci obično “nanjuše” priliku i krenu s ponudama koje zvuče bajkovito. Ako to ne upali, onda se dogodi slučaj Agrokor. Ali povijest nas uči – tko proda zemlju, proda i budućnost. Zato treba čuvati svoje ideje, svoju zemlju i svoje ulje, jer to nije samo biznis, to je identitet.

Strance koji manipuliraju medijima i političarima, parazite koji nemaju dana radnog staža osim u politici i izdajnicima svoje zemlje, treba zatvoriti vrata i protjerati ih, jer oni su najveća opasnost za razvoj Bosne i Hercegovine. Sada vam je jasno zašto Sarajevo i Visoki predstavnik koče Hercegovinu.

Hercegovci su vrijedan narod, samo ih treba pustiti da rade i ne dozvoliti da im velegradske bitange kroje sudbinu zajedno sa strancima. Posebnu pažnju treba posvetiti sprječavanju raznih sukoba koji se pripremaju i naturaju Hercegovcima, jer u protivnom će nas opet baciti 50 godina unazad putem novih sukoba s našim susjedima.

Ovakve inspirativne priče rijetko bi dospjele do javnosti da nije Srećka Stipovića – neumornog novinara koji svojom kamerom otkriva ono što mnogi ne vide. Njegov YouTube kanal postao je arhiva dobrih vijesti, ljudske mudrosti i pozitivnih primjera iz svakog kutka Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući njemu, priča o Draganu Mikuliću i hercegovačkim maslinama danas inspirira tisuće ljudi – ne samo da vjeruju u svoj rad, nego i da ostanu doma i stvaraju.

Hercegovina je mala, ali misli veliko. Tamo gdje su nekad vjetar i kamen razgovarali o pustoši, danas šumi sedam tisuća maslina. I to nije kraj – to je tek početak jedne zelene revolucije koja miriše na uspjeh.

Za kraj poruka mojim Hercegovcima