fbpx

Obitelj bosanske kraljice Katarine Kosača

Kraljica Katarina

Stjepan Vukčić (? 1404. – 22. 5. 1466.), otac kraljice Katarine, bio je sin kneza Vukca Hranića. Od 1435. godine, nakon smrti strica Sandalja Hranića, postao je gospodar svih zemalja koje su pripadale plemenu Kosača. Podrinjski plemići Pavlovići su htjeli proširiti svoju vlast na njegove zemlje, ali je herceg Stjepan u ratovanjima protiv njih bio uspješniji pa je tako knezu Radoslavu 1443. god. preoteo njegove humske posjede na području trebinjske župe.

Od 1440. do 1443. proširio je svoju vlast na Poljica, Omiš, Bar, gornju Zetu, Završje (Tropolje), Klobuk i Trebinje. Neka od tih područja nije dugo držao jer su mu Mlečani uzeli Omiš i Bar, a gornju Zetu zetski knez Stjepan Crnojević. Ratovao je i protiv bosanskoga kralja Stjepana Tomaša s kojim se je pomirio 1446. god. i u znak pomirbe dao mu je za ženu svoju kćerku Katarinu. Prije toga Stjepan Tomaš je od pape Eugena IV. zatražio krunu i priznanje svoje kraljevine što mu je do tada osporavao ugarski kralj koji je htio ovladati Bosnom. Papa je tražio od Stjepana da otpusti Vojaču, svoju dotadašnju ženu bogumilku s kojom je imao sina Stjepana koji će nakon očeve smrti postati kralj, i to posljednji u nizu bosanskih banova i kraljeva (Vojača nije bila plemkinja, dakle nedostojna da bude bosanska kraljica), te da se bosanski kralj i buduća kraljica Katarina odreknu bogumilstva i prihvate katoličanstvo.

Kralj Stjepan i Katarina su se vjenčali 26. svibnja 1446. god. u Milodražu kod Fojnice, i to prema katoličkomu obredu. Novosklopljenim brakom s Katarinom kralj Stjepan Tomaš je u borbi protiv Turaka dobio moćnoga saveznika hercega Stjepana. Međutim, već je 1448. god. herceg Stjepan stao na stranu Turaka i srpskoga despota Đurđa Brankovića u napadu na bosanskoga kralja. Na vrhuncu moći herceg Stjepan je bio već 1448. god. kada je njegova kneževina obuhvaćala prostrano područje od Lima do Cetine i od Rame do Kotora. Nastojao je svoju zimsku rezidenciju Novi pretvoriti u značajno pomorsko i trgovačko središte pa je 1449. god. u tom primorskom mjestu osnovao manufakturnu proizvodnju sukna što je dovelo do sukoba s Kotorom i Dubrovnikom kojima su se pridružili vrgorački plemići  Vlatkovići, te njegov zet, bosanski kralj Stjepan Tomaš, i sin Vladislav. Taj je rat, poznat kao 2. konavoski,  trajao od 1451. do 1454. god., herceg Stjepan je bio stjeran u ljubuški grad i sve bi izgubio da nije pozvao u pomoć tursku vojsku koja je natjerala njegove protivnike na odustajanje od ratne opcije pa se je 19. srpnja 1453. god. pomirio sa sinom Vladislavom, a 10. travnja 1454. god. i s Dubrovnikom.

Mirovni ugovor sa sinom Vladislavom sklopljen je u Pišču na Pivi, a onaj s Dubrovnikom u hercegovu dvoru u Novom. Herceg Stjepan se je 1. prosinca 1461. god. pomirio i sa Stjepanom Tomašem koji se je htio iskazati tako da je počeo progoniti bogumile, a herceg Stjepan je stao u njihovu zaštitu što je bilo dovelo do nesuglasica s bosanskim kraljem koji je dvije godine kasnije izgubio kraljevinu. Turci su Bosnom ovladali 1463. god. Od 1465. god. Turci su osvajali Podrinje i Hum, a Mlečani Neretvansku krajinu. Hercegova vlast je 1466. god. bila svedena na grad Novi i okolno primorje. Umro je u Novom 22. svibnja 1466. god.

Herceg Stjepan se tri puta ženio: prvi put 1424. god. Crnogorkom Jelenom Balšić, drugi put 1455. god. Bavarkom Barbarom i treći put 1460. Mlečankom Cecilijom. S Jelenom je imao troje djece: Vladislava, Vlatka i Katarinu, s drugom ženom je imao dvoje djece: Maru i Stjepana. Sudbina njegove djece je bila okrutna u doba turskih osvajanja. Vladislav, kao najstariji sin, trebao je naslijediti oca, ali se s njim viša puta sukobljavao i mirio, dokumentirano je njegovo vojevanje protiv oca od 1451. do 1453. god. nakon čega se s ocem pomirio. Poslije toga bio je u službi Turaka, Mlečana i Mađara. Ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin mu je za zasluge darovao dvije kalničke utvrde kod Križevaca. Nakon očeve smrti 1466. god. naslijedio je njegove zemlje, ali je već od 1469. god. bio turski vazal na čijoj je strani sudjelovao u borbama protiv vrgoračkih plemića Vlatkovića, pa u osvajanju Počitelja 1472. god. Pokušao se osloboditi turskoga vazalstva 1480. god., u tom nije uspio pa se povukao u Novi iz kojega je 1483. god. morao pobjeći na otok Rab gdje je i umro 1490. god. Oženio se je 1455. Anom, nećakinjom Irene, žene srpskoga despota Đurđa Brankovića. Njegov sin Petar Balša je živio u gradu Kalniku gdje se spominje 1510. god. Njegov sin Balša je imao sina Matiju i unuka Nikolu koji se odselio na imanje u Čanadskoj županiji u Ugarskoj. Nikola je imao sinove: Jurja, Stjepana i Pavla. Nakon 1605. godine više se ne spominju u povijesnim izvorima.

Drugi sin Vlatko se oženio 1455. nećakinjom Ulrika II. Celjskoga, a 1474. god. Margaretom Marsano, unukom aragonskoga kralja Alfonsa V. Imao je sina Ivaniša, a ovaj Vlatka, Stjepana i Feranta. U povijesnim izvorima se njegovi sinovi spominju zadnji put 1640. god. Vlatko Kosača je svoj život završio u Mlecima (tal. Venezia).

Kćerka Katarina je postala bosanska kraljica 1446. god., rodila je dvoje djece: Katarinu i Šimuna (Žigmunda) koji su pali u tursko ropstvo iz kojega ih nije imao tko otkupiti pa su, da spase vlastitu glavu, prihvatili islam. Šimun je postao Ishak-beg Kraljević (tur. Ishak bey Kraloglu), dobivši kasnije od sultana titulu sandžak-bega i upravitelja Karasija. Kraljica Katarina je imala na dvoru u Sutisci i pastorka Stjepana, muževa sina iz prvoga braka, koji je nakon otčeve smrti 10. srpnja 1461. god. postao bosanski kralj koji je pak svojoj maćehi dodijelio titulu kraljice majke, a ona je nastavila živjeti na dvoru mlade kraljice Mare (Jelene Branković) koja je 1463. god. također pala u ropstvo i završila u haremu nekoga visokoga časnika turske vojske. Nakon pada istočne i srednje Bosne u turske ruke Katarina je uspjela pobjeći iz grada Kozoroga kod Fojnice na Kupres gdje je okupljala vojne snage za borbu protiv Turaka. Turci su nastojali zarobiti sve članove bosanske kraljevske obitelji i prisiliti ih na predaju pa su organizirali potjeru ne samo za kraljem Stjepanom Tomaševićem nego i za kraljicom Katarinom. Ona je s Kupresa preko Konjica i Počitelja uspjela pobjeći u Ston, zatim u Dubrovnik, odakle je s kraljevskom pratnjom otplovila u Italiju i skrasila se na kraju u Rimu gdje je umrla 25. listopada 1478. god. i bila sahranjena u crkvi Santa Maria in Aracoeli.

Kćerka Mara se je 1469. god. udala za Ivana Crnojevića, sina Stjepana I. Crnojevića i Marije, sestre kasnije poturčenoga Arbanasa Skender-bega. Ivan Crnojević je nekoliko godina boravio na dvoru hercega Stjepana u Novom. Najprije je bio oženjen Gojsavom, a od 1469. god. Marom, kćerkom hercega Stjepana. S njom je imao tri sina: Đurđa, Stjepana i Stanišu, i dvije kćeri. Turcima je kao jamca mira morao dati najmlađega sina Stanišu koji je u Carigradu primio islam i uzeo ime Skender-beg. Ivan Crnojević je stalno ratovao protiv Turaka, mijenjao je staništa i na kraju se je skrasio na Cetinju.

I herceg Stjepan je 1463. god. kao jamca mira morao Turcima dati svojega osmogodišnjega sina Stjepana koji je rođen 1455. god. u Novom. Stjepan je osnove pismenosti svladao u Dubrovniku, a nastavio u Carigradu gdje se isticao u znanju. Primio je islam 1474. god. i dobio ime Ahmed. U jednom fermanu sultana Mehmeda II. iz 1478. god. bio je već miralem (državni zastavnik). Godine 1481. oženio se kćerkom sultana Bajezida II., princezom Hundi-hatun. Nakon toga kao sultanov zet naglo je napredovao pa je postao sandžak-beg Burse, potom beglerbeg Anadolije. Kapudan-paša je postao 17. ožujka 1488. god., nakon toga admiral mornarice četiri godine i devet mjeseci. Potom je ponovno imenovan anadolskim beglerbegom. U ožujku 1497. god. imenovan je pak velikim vezirom što je poslije sultana bila najuglednija funkcija u osmanlijskoj državi. Sudjelovao je u mnogim bitkama. Imao je četiri sina: Ali-bega, Mustafa-bega, Ahmed-bega i Mehmed-bega i kćerku Humu koja je dobila ime po Humu odakle joj je potjecao otac Ahmed (Stjepan), sin hercega Stjepana. Iza sebe je ostavio brojne zadužbine: medrese, džamije, mektebe, hamame, imrete, saraje i dr. Umro je 21. srpnja 1517. god. nakon povratka iz Egipta. Sahranjen je na svojem imanju u selu Dil na obali Mramornoga mora. To su selo njemu u čast preimenovali u Hersek (= Hercegovina). U povijesnim izvorima njegovi se potomci spominju do konca 16. st.

Stjepan Vukčić Kosača (Kosačić) je od 1435. god. imao titulu vojvode bosanske države. On je 20. siječnja 1448. god. u povelji Friedricha III., njemačko-rimskoga cara, nazvan herzogom što je značenjski ekvivalent riječi vojvoda. Stranu riječ herzog je podomaćio i u obliku herceg počesto upotrebljavao. Njegov sin i nasljednik Vladislav nije se služio titulom herceg, nego titulom vojvoda (milošću Božjom mi vojvoda Vladislav; gospodar humski i primorski, vojvoda bosanski i veće; milošću Božjom veliki vojvoda rusaga bosanskoga i dr.). Zemlje kojima je vladao i koje su pripadale hercegu Stjepanu jesu hercegovina, nakon onimizacije Hercegovina (herzog → hèrceg → hèrcegovina → Hèrcegovina). Horonim Hercegovina prvi put se spominje 1454. god. Današnja Hercegovina je površinski znatno manja od nekadašnje Hercegovine jer su istočni i sjeveroistočni krajevi pripali Bosni, Crnoj Gori i Srbiji.

4.6 31
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
49 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
bauštelac
Gost
bauštelac
1 mjesec prije

kažu da je kralj aleksandar oženija četvrto koljeno kraljice elizabete da mi je znat koja je ta

Željko
Gost
Željko
1 mjesec prije

Hvala vam na ovom tekstu, nisam pola stvari znao o ovome! I jučer sam slušao, Bobovac, Molitveni dan za Domovinu (Bosnu i Hercegovinu) kada naš kardinal Vrhbosanski nadbiskup monsinjor Vinko Puljić reče mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine se ne trebamo odricati naše domovine jer smo je i mi sa ostalim narodima stvarali!

puf
Gost
puf
1 mjesec prije

Tuzno je i porazno da ce kroz 10-15 godina, kada umre ova starija populacija, Hrvati u BiH ciniti oko 5% stanovnistva.

Glavni razlog, svaki Hrvat u BiH pored pasosa ima i hrvatsku putovnicu. To im automstski otvara vrata prema bilo kojoj clanici EU-a. Nijedan, bas nijedan, Hrvat mojih godina kojeg znam, a znam ih jako mnogo, nije ostao u BiH. Cak i oni koji zavrsavaju skolovanje se vec vide u Irskoj, Njemackoj i slicno.

Hrvatska putovnica je nazalost otjerala hrvatski duh iz BiH.

Da Bosnjaci i Srbi imaju takvu mogucnost egzodus istih bi takodje bio stvarnost. To vec jeste stvarnost, ali ne u tolikoj mjeri kao kod Hrvata.

zapadni neimac
Gost
zapadni neimac
1 mjesec prije

Danas je nedjelja i slabo komentara. Vidjet ces sutra.

Dante
Gost
Dante
1 mjesec prije

Koje od kraljevstva nije ispisano u krvi nevinih a zbog čega? Proklete moći i pohlepe. Mudra društva su opstala sve ove vjekove tako što su uporno iznalazili vladare koji nisu toliko pohlepno išli u krv i ratove, ostali su platili danak prirodi – usponi i padovi u krvi i njihovoj i onih oko njih…

Antun Tun
Gost
Antun Tun
30 dana prije

Samo da nakon ovog clanka ne izbije gradjanski rat u BiH

Bosanac
Gost
Bosanac
30 dana prije

Neće, ne boj se. Ovi što su ratovali njima se više ne ratuje, ovi što nisu izbjegli su na zapad …. tako, da ako gledamo po logici stvari, sad jedinoi na zapadu može započet neki.

Slučajni prolaznik
Gost
Slučajni prolaznik
30 dana prije

To sa bogumilima ide pod ruku sa Bošnjačko-Mulimanskim falsificiranjem povijesti koja izgleda ovako : “… Bogumili su po turskom osvajanju Bosne u velikom broju prihvatili islam kao svoju vjeru. Posljednji bosanski bogumili -kristijani tj. krstjani u osmanskim spisima zabilježeni su 1604 . godine.Razlog za tako masovan prelazak bogumila na Islam je prije svega bila velika sličnost njihove religije sa Islamom, kao i težnja da povrate svoje izgubljene zemljišne posjede i kuće , a na kraju postati muslimanom za njih je značilo dobiti mogućnost za sudjelovanje u vlasti , mogučnost dobijanje posebnog statusa za Bosnu u okviru Osmanskog carstva . Bošnjaci su mogli uživati posebne privilegije i povlastice koje su imali muslimani kao vladajuća klasa u Osmanskom carstvu. Većina je katolika iselila se iz Bosne u susjednu Austriju i Mađarsku. Jedan manji dio katolika kao i pravoslavaci ostali su živjeti u Bosni ,dobivši potpune vjerske i određene ljudske slobode od sultana,sve prema Šerijatu. Vremenom je i jedan dio katolika i pravoslavaca u Bosni primio Islam.”

Potpuno naivno zanemarujući sljedeće činjenice,
Naime, u otomanskim katastarskim knjigama u Bosni za 15. i 16. stoljeće, u kojima su ljudi razvrstani po vjerskoj pripadnosti, neki su bili uneseni i kao kristian (nasuprot uobičajenoj riječi za kršćane, gebr ili käßr, što znači nevjernik, kojom bijahu označeni i katolici i pravoslavni). U prvim takvim knjigama navedena su dva-tri čitava sela kao kristian, ali je njihov ukupan broj neznatan: u svom tom razdoblju pojavljuje se manje od 700 takvih pojedinaca.61 Povjesničar koji je proučio tu građu (i koji je pristaša \”bogumilske\” teorije) drži da su ti kristianlar samo \”izabranici\” Crkve bosanske, a da su obični članovi navedeni pod oznakom gebr ili kafir. I na ti temeljima se uporno falsificira povijest s ciljem negiranja turskog genocida na balkanu, danak u krvi i nasilna islamizacija kršćanske BiH.

Ante
Gost
Ante
30 dana prije

👍

Brainstorm
Gost
Brainstorm
30 dana prije

slaviti feudalce je kao da slavimo gazdu jezdu, kutlu, djukanovica … sve mafija.
zivjeti pod njihovom vlascu je isto i gore nego sadasnji slucajevi lokalnih serifa.
ni za nacionaliste nisu dobri. zenili su se sa madjarima, talijanima, albancima, turcima, njemcima. ovdasnji stokavci po krvi nisu slaveni nego podjednako iliri, slaveni, turci i cigani. sve smo asimilirali, germane i talijane smo pocistili genocidom.
turska je drzava u kojoj smo najvise bili. mnogi od nas su turskoga porijekla. kultura nam je najslicnija turskoj. kad je bila turska sluzili smo joj kao danas briselu. grebali se za karijere, mercenarili. ukratko – uzivali.
nista tu nije bilo za narod sve do pojave narodne drzave 1945.
povijest je izdaja i lopovluk.
bogumilstvo se naslo u konceptu ume, muslimanske zajednice. kasnije su muslimanski fratri razradili ideju a konacna prezentacija je ostvarena kroz ideju radnickog samoupravljanja.

Milivoj
Gost
Milivoj
30 dana prije

Bosanski lonac vrije od 925 pa sve do danas to sve šta ja vidim. Ovi svi izmišljeni likovi iz crtića su nebitni.

Bosanac
Gost
Bosanac
30 dana prije

Ako uzmemo u obzir da su se stanovnici ovih prostora (mislim na teritoriju od Vardara pa do Triglava i malo šire) 200 godina borili protiv Rima i na kraju (navodno izgubili) postali dio Rima i imali pravo bit punopravni gradjani., zatim ako uzmemo u obzir da je oko 15-16 Rimskih vladara bilo sa ovih prostora …..pa onda (u grubo ću navest) takođe uzmemo u obzir da su pojedini lobiji u Rimu (mislim na one koji i danas vladaju iz sjene) osjetili da gube svoje poluge moći pa su odlučili razjebat Rim (podijeliše ga na 2 dijela, pa kasnije se desi da ovaj jedan dio nestade (koji je tad bio mnogo bogat zlatom) pa onda ti listi lobiji staviše pod kontrolu (i nakraju ga razjebaše) Osmansko carstvo, mislim da su većina zbivanja od podijele Rima na dva dijela pa do danas uglavnom na sramotu ovih ovdje stanovnika jer je vanjski faktor uspio da nas razdijeli i posvađa.
Dok ovdje ne budu za jedan sto sjeli objektivni nesistemski istoricari (iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije) povadili sve dostupne istorijske fakte i napravili koncenzus oko istorijskih zbivanja pa ga prezentovali nama svima pa da se jednom počne učit ista istorija na ovim prostorima, bez vanjskih utjecaja…….do tad bi trebali izbjegavat te teme i učestvovat u onim temama koje nas mogu povezat i pomoć nam da se odupremo izazovima 21 vijeka/stoljeća …..u protivnom svima nama zajedno prijeti lagani nestanak.

Владислав Јовановић
Gost
Владислав Јовановић
30 dana prije

To je nemoguće iz više razloga.

banDemetrije
Gost
banDemetrije
29 dana prije

Interesantan članak, zanimljivo bi bilo istražiti teoriju koja ruši onu vatikansku priču da su ljudi s ovih prostora (Hrvati) bili pogani prije 7 stoljeća. Postoje neki navodi da su narodi ovog prostora slijedili tzv. arijansko kršćanstvo koje neki povezuju s bogumilima.

Miki
Gost
Miki
29 dana prije

Koje balkanske gluposti. Oženio crnogorku u 15. veku. Crna Gora kao ime nije postojalo do 19. veka. hrvatsko-ugarski kralj!? Bio je samo ugarski kralj. A Hvatska nije tada ni postojala, niti je bila ikada politički ili geografski pojam do 19. veka. Bila je tad Krbava (lat. Croatia) u zaleđu Like (Gacka).

carlson
Gost
carlson
28 dana prije

Pročitao sam članak pre tri dana a onda i nekoliko komentara koji su isti prilično argumentovano demantovali.
Danas bacim pogled i gle, redakcija ne dopušta drugačije mišljenje od onoga koje ona “forsira”, obrisala je sve komentare koji su se suprotstavili njihovoj “istini”?!
A samo pre par dana, na ovom portalu mogao se pročitati naslov:”Dobri ljudi, ako vam brane komentirati ispod članaka, dođite na portal Logično gdje su vaši komentari jednako bitni kao i naši članci
https://www.logicno.com/politika/98674.html
Bilo bi dobro da redakcija objasni ovaj naslov i poteze u ovom slučaju jer su potpuno kontradiktorni.
Gospodo, svojim činjenjem negirate ono za čega se navodno zalažete!

L. R.
Admin
Famed Member
28 dana prije

Poštovani,

Recite nam što smo obrisali? Ako mislite na komentare koji “objašnjavaju” da su Srbi “stariji” od Hrvata i da su Hrvati pokatoličeni Srbi, onda priznajemo da smo obrisali i da takvo što ne želimo vidjeti na našem portalu.

Portal Logično ne dijeli ljude niti im natura što će biti. Imate na stotine portala gdje možete takvo što reći. Ovdje ne.

Sretno vam bilo.

Redakcija

carlson
Gost
carlson
28 dana prije

Razmišljao sam šta da Vam odgovorim a da bi vi to prihvatili?
Kažete, recite nam šta smo obrisali? Kao da sam ja cenzor pa uredno sve popisao i sad Vam mogu taksativno prezentovati obrisane postove? Onda kažete:”Ako mislite na komentare koji “objašnjavaju” da su Srbi “stariji” od Hrvata i da su Hrvati pokatoličeni Srbi, onda priznajemo da smo obrisali i da takvo što ne želimo vidjeti na našem portalu.”
Ja se ne sećem da je bila takva tvrdnja a vi, dajte pun post (postove) sa takvuim sadržajem pa da vidimo koliko ste iskreni i korektni.
Ovako, ostaje moja reč protiv vaše a sami vrlo dobro znate da baš n iste u pravu!
Zamolio bih vas nešto, ako može? U buduće, kada hoćete da objavite ovakav tekst, potrudite se da prućite dokaze za isti ili ne objavljujte.
Ako ste korektni, onda objavite i nešto, u tom maniru, od Dr.Jovana Deretića?
Šta mislite o toj ideji ili je u startu odbacujete, mada, koliko sam ja imo prilike da pročitam neke njegove rukopise, čovek nudi i bibliografiju, izvore koje je koristio.
I pored toga, vama se to neće svideti.
kada negirate pokrštavanje, onda negirate i istoriju koja se lako da proveriti!
da li ste spremni za to, da ukrstimo dokaze?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik