Koronavirus ne djeluje isto na urbanu i ruralnu sredinu. Odlično to znaju Bosanci i Hercegovci koje stoljećima nitko nije štedio. Oni koji su davno napustili svoje domove i otišli u svijet su se urbanizirali. Iskreno, neki nisu, niti će se ikada, jer ne mogu ili ne žele. Jedan sam od njih…
Zovem brata Hrvoja u Minhen, te ga kratko i šaljivo upitah: “Što se radi? Ima li koronavirusa i panike?” On kratko odgovori: “Nek se gone u tri pi*ke materine. Pravim podno grijanje u novoj kući, a za koronu me zaboli. Ako imaš kakvog dobrog majstora, šalji odmah. Moram useliti za mjesec dana”. Pozdravim ga i zovem dalje. Što da radim, kad mi je dosadno u francuskoj karanteni.
Zovem Švedsku. Javi mi se Samir Dizdar iz Göteborga, te kratko odgovara: “Kod nas nema panike. Bio sam malo prije s malim na treningu, a svi restorani rade. Upravo sam se vratio iz Stoca i evo me radim non stop. Dole je sve opušteno”. Čudno, svuda opušteno i svi nešto rade, a u Parizu i drugim metropolama nema žive duše. Utjerali su u kuće milijune ljudi.
Zovu me moji iz redakcije. Šalju članke. Pročitam svaki. Zlu ne trebalo, jer od kojekakvih nevladinih udruga i dušobrižnika nikad ne znaš što te čeka i otkuda vreba opasnost. Svaka je riječ bitna i treba je pravno osigurati. Na portalu je panika. Javljaju mi da je portal posjetilo skoro 100.000 posjetitelja za jedan dan. Pršti na sve strane. 1500 posjetitelja trenutno online. Elvir, administrator servera, se javlja iz Njemačke i jamči da server može podnijeti bar 10 puta veće opterećenje. Dobro je, idemo dalje.
Pogledam komentare i imam što vidjeti. Kolega Babić hvali rublju, Milić kudi, a komentatori navijaju i traže još. Miliću, brate Srbine, zar i ti pređe na stranu Amerike. Sve ćemo ti oprostiti, samo Soroša ne. Šala mala. 🙂
Telefoniram svog Brčaka Gorana Stjepanovića koji je upravo otišao u Švedsku. Osim što je potvrdio Samirove riječi, šalje mi fotografije s ulica grada. Šveđani sjede na terasi ispred kafića, opušteno i bez znakova panike. Ulice jesu neuobičajeno puste, ali zakonskih zabrana još nema za okupljanja do 500 osoba na jednom mjestu.
Dosta je. Idem prošetati. Već par mjeseci svakodnevno šetam po 3 kilometra. Kao Slavko Štimac u fantastičkom filmu “Salaš u Malom Ritu”, moram sam sebi napisati “Ausweis” za izlazak. Svaki dan po jedan ili dva. Za otići u trgovinu ili za šetnju. Žali Bože tonera.
Odmah po izlasku na ulicu osjetim neku čudnu atmosferu. Ono malo hrabrih susjeda i sugrađana bježe jedan od drugog kao od kuge. Nitko ništa ne priča. Svi hodaju k’o zombi. Francuzi su vrlo radoznao i komunikativan narod. Mogu zamisliti kako karantena djeluje na njihovu psihu? Nisu samo mladi na ulici, nego i seniori koji imaju preko 70-80 godina. Oni su odavno u životnoj karanteni, tako da im šetnja pomaže održati psihičku stabilnost. U očima im vidim želju za kontaktom. Policije nema. Nisam vidio niti jednog policajca od uvođenja karantene, ali ipak sve je mirno ili mi se tako čini.
Ulazim u stan i zovem svoje drage prijatelje i rođake u Bosnu, ali i u Hercegovinu. Javlja mi se prijatelj koji zapošljava veliki broj radnika u Brčkom. Iznenađeno objašnjava: “Petre, prije koronavirusa uvijek je bilo 3-5% zaposlenika na bolovanju ili nisu radili zbog privatnih problema. Danas su svi do jednog na radnom mjestu. Nitko ne ide kući. Moram ih tjerati. Nitko neće prvi na vrata”. Normalno jarane, ljudi se boje izgubiti posao u ovim teškim vremenima. Prijatelj je socijalno osjetljiv poduzetnik i to neće iskoristiti negativno.
Za kraj idem zvati svoje u Goricu. Tu je moja djedovina, moji rođaci i moji dragi prijatelji. Gorica je selo u Hercegovini na graničkom prijelazu s Donjim Vinjanima kod Imotskog. Tu živi mudar, vrijedan i žestok narod koji je stoljećima trpio nepravde stranih okupatora. Idem vidjeti što oni vele. Zovem rođake Paradžike. Pitam ih šaljivo kao i sve druge “ima li korone?”, nakon čega dobih direktan odgovor Mire Paradžik Ćorlukuše:
“Kakva brte korona? Neman ti ja vrimena za koronu. Ovdi se radi, kopa, ore i sadi. Svi su u polju. Ko priživi tribat će mu. Evo ti slika i video pa gledaj i mani me se”.
Doista braća Paradžici su tu. Nevista, sinovi i dica, ali i mali unučići koji su tek prohodali. Sjede na brazdi kamene zemlje, a pokraj njih mali plastički traktorčić. Gledaju kako stari kopaju, ne znajući da postaju ljudi kamenih gena.
Stoljetna patnja ovog kraja, moje je pretke naučila opreznosti i mudrosti. Kaže mi rodica Tea Andrijanić iz Gruda da su svi u polju. Sade krumpir, pšenicu, kukuruz, zelje i sve što je potrebno za prehrambenu autonomiju. Zimus su već povješali pršute i meso u sušnicama. Ove godine sade nekoliko puta više nego prethodne. Hercegovačka intuicija zna osjetiti krizu koja nadolazi.
Bilo kako bilo, rad i selo su najbolja prevencija za korona i druge viruse. Ne samo viruse, nego i za ekonomsku krizu koja će nas pokositi. Ponosan sam na svoje seosko podrijetlo.
Kada sam prije mjesec dana pokupio majku i otišao u trgovinu, gdje smo potrošili nekoliko stotina maraka na sve i svašta, svi su mi se čudili. Jer tada u BiH nije bio nijedan slučaj. Poslije sam u nekoliko navrata postepeno još mnogo toga kupio, i svi su mi se opet čudili. Danas mi rođak priča kako je u mlinari čekao pola sata da dođe na red da kupi vreću brašna. Čitam danas federalna vlada hoće da smanji plate radnicima u javnom sektoru 10%, kako bi “pomogla privredu”. U BiH oko 200.000 osoba od 516.000 radnika radi u javnom sektoru. Pored svega ovoga što će potrajati nelikoliko mjeseci, pokositi bh privredu kojoj će trebati godine da stane na noge, federalna vlada još jednom pokazuje koliko je nesposobna. Ni da pomisle da recimo akcize na naftne derivate sa 15% smanje na 10% ili 5%. Samo daj, daj, daj. E moja Bosno, ne… Čitaj više »
Lako je za krompir , reci svojima da posade duhana ! Trebaće nam ..
malo off. Zagreb opet trese. Dva lagana u zadnjih pola sata.
@redakcija
Sva obaveštenja koja portal šalje kad izađe novi članak iskaču 2 puta u browseru…!
Mislim da je jedanput sasvim ok 🙂
“Bilo kako bilo, rad i selo su najbolja prevencija za korona i druge viruse. ”
😊 Isti Lukašenkov komentar…
Gospodine Jasak, hvala Vam za lijep članak i još bolju sliku obitelji u korisnom poslu. Pročitah ukućanima o Geteborgu:”Kako !!? je reakcija. Ni meni nije jasno – jedni šetaju, drugi u “zatvoru” kao da živimo na više planeta ..
Juče sam i ja “mučio” frezu, dok ide ona i dok se ne umorim. A zemlja čeka .. Stara kineska poslovica kaže: “Volovi su spori ali je zemlja strpljiva.”
jako malo ljudi promovise sve prednosti zivota na selu,za mane svi znamo.pola beograda minimum su vlasnici stanova,vecina radi za 400 evra stanovi vrede preko sto hiljada.za taj novac postanes gazda u manjem mestu.
A od Gorice si Jasak! Nisam tamo zalazio ali did mi davno bio na službi ka lugar. Vi pod Grude spadate. Znam ti ja ta prezimena da su od Gruda, ne znam po selima ali Paradžike i Ćorluke znam. Ćaća mi je studira s pokojnim Antom Paradžikom. Ali nisam čuja za Jasake tamo da ih ima. Možda je ritko prezime, stvarno nisam čuja. Ko i Zirdum u nas, malo ko je čuja za to prezime. Neka ja naših ljudi svugdi ubačeno da zavladamo i na ovom portalu. Onda im krivo šta smo sposobniji od njih. Kud te je đava nosa u Vrancusku? Doli je posa jak, distribucija, roba sve priko Holandije. Sad je to malo stalo ali ne briga me, zaradija jesam samo ne znam kad ću doli moći dok to ne prođe da ga đava odnija i koronu. Ja sam čuja da je Marselj davno bija jak za posa… Čitaj više »