Izgubljena duša Bosne

Bosna - Visočica

Neko napiše tekst i objavi ga na portalu, a onda se javi neko od čitalaca i napiše komentar koji kaže više od teksta na koji se odnosi.  Meni se to upravo dogodilo s tekstom Seadova Kina, a komentirao ga je čitalac koji se potpisao kao Brački Kamen.

U mojoj priči on je, kaže, prepoznao dobrotu i osvrnuo se na pojam dobrote na svoj način, i to ovako:

Postoji puno vrsta dobrote, no posebnu vrstu gajili su ljudi koje smo do rata zvali Bosanci. Dalje govori o sebi: Rođen sam u Hrvatskoj, no moji otac i majka su iz istog sela s planine Zvijezda iznad Vareša. Kao dijete sam od proljeća pa do Božića boravio sa sestrom kod bake i djeda u tom malom selu, razvučenom uz planinsku rijeku. Gdje god da kreneš, treba ti 4-5 kilometara da stigneš. Kuća djeda Ante, tako se zvao, bila je na osami, pored rijeke, dva kilometra od prvog susjeda. Ispod kuće uz rijeku polje koje su seljani zvali Gumno , i to polje je bilo sav život za djeda i baku. Kućica mala, dvije sobice i velika kuhinja. Ja sam spavao u najboljoj sobici, za goste, a sestra u drugoj. Djed i baka u kuhinji. Odnosili su se prema meni kao prema kralju.

Ni od rođene majke nisam dobio toliko obrazovanja i pažnje kao što sam dobio od njih. Puno je prekrasnih priča iz tog doba urezano u moju memoriju, no jedan događaj je poseban i on me, a da to tada nisam ni znao, odredio.

Jedne noći bila je teška oluja kakve u planinama često znaju biti. Negdje oko dva ujutro začula se lupa na vratima. Neko je lupao i vikao: „Domaćine, ima li konaka?“  Djed je otvorio vrata i u kuću su ušla dva čovjeka, visoki toliko da su glave morali saginjati da ne udare u strop. Napolju uz plot bilo je puno konja natovarenih drvima. Djed je rekao da su to kirijaši. Skupio sam se uz peć i promatrao te ljude dok su jeli. Bili su divlji, mirisali su na dim i rakiju, lica su im bila čupava i izbrazdana. Baka ih je smjestila na tavan, a mene je potjerala u krevet. Sve je utihnulo. Ujutro, kad sam se probudio nije bilo nikoga, ni ljudi ni konja. Izgledalo je kao da sam sanjao.

Na pitanje jesu li ti ljudi naši prijatelji, djed je rekao da nisu, nikad se prije nisu ni vidjeli. Pitao sam zašto su ih onda pustili u kuću, a baka je odgovorila: „Sinko, kad god ti neko pokuca na vrata i moli za pomoć, znaj da ti je sam dragi Bog na vratima. Učini sve što je u tvojoj moći da mu pomogneš. Veliki ćeš sevap zaraditi.“

Kuća se nikada nije zaključavala. Nedjeljom bi se išlo na misu u selo, a ostavljala bi se cedulja na stolu. Na noj je pisalo gdje su kafa i šećer. Kruh, sol i mast su bili na stolu pored cedulje, da, ako slučajno netko bane u kuću dok nikog nema, ne bi ostao gladan.

U zadnjem ratu šejtan ili đavo je ubio tu dušu Bosne, raselio po cijelom svijetu. Ne zna đavo da su ti ljudi odnijeli po komadić duše sa sobom, i gdje god išli, njome si osvjetljavaju put pred sobom.

Eto, tako piše čitalac koji se potpisao kao Brački Kamen. Piše srcem pravog Bosanca, mada je u Bosni proveo samo dio djetinjstva. Piše o duši Bosne koju stalno ubijaju, a nikako da ubiju. Piše o odnosu ljudi koji nije nemoguć i koji je postojao, a ponegdje i sad postoji, samo nas „napredni svijet“ uvjerava da je to „primitivan način života“, da je takav odnos među ljudima „zastario“.

Povod: komentar korisnika Brački kamen

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Bracki Kamen
Gost
Bracki Kamen

Hvala Ti Ivo….
Na ….pise Srcem pravog Bosanca….
Hehe…osjecam se kao da sam.dobio zvijezdu u LA…znas onu na cesti…Holiwoodsku….

Budi mi Dobro…
Lp

Umobolnica Dvor na Uni
Gost
Umobolnica Dvor na Uni

Bracki…i ti Ivo…..nema to veze sa “bosanskom dusom”,pitajte Hercegovce..bosanci postoje samo u glavi agresora. A drugo,tako su govorili i za jugoslavene,ako ne vjerujete pitajte Kocu i Zukova.

Koba
Gost
Koba

Mislim da imaš pravo. Bosanaca, tj. ljudi koji se tako osjećaju, u Bosni skoro da i nema. A što se tiče “dobrote” ljudi sve ovisi od čovjeka do čovjeka i od familije do familije.

Jugo
Gost
Jugo

Sta treba? Pitaj? Ja sam Hercegovac!!! U glavi agresora nema nista osim umobolnosti, redukovane svijesti dovedene do zivotinje u covjeku. Takvi u svojim zrtvama ne vide covjeka, nego pripadnika nacije koju treba protjerati i istrijebiti. Umobolnici, indoktrinirani povrsnoscu, zaslijepljeni povijestima i povijesnim podacima koji vaze samo u njihovim sanjanim cistim torovima – jedan vodja, jedna vjera, jedna nacija! Sta sad treba = da prave od Brackog kamena vikendicu – malo povise bivseg tora? Da se pomirimo sa produciranjem laznih, iskrivljenih, jadnih i goropadnih – ‘znanstveno dokazanih’ doktorata i promovendusa na nacionalnim povjestima? U nekim skolama do podne si agresor – a od podne zrtva. Sto bi rekao jedan francuski mislilac: ‘ Pakao!!!??? – pa to je uvijek onaj drugi, a ne ja! !!!!

jonbonjovi
Gost
jonbonjovi

Iako sam taj tekst procitao u originalu, ipak cu danas da napisem svoj dozivljaj. Ranih 70-tih godina u vrijeme Fordova, Eskorta, Caprija i Taunusa, kad su obicni ljudi mogli sebi priustiti jedan takav auto, vracali smo se nasim Eskortom sa mora u Zadru dolinom Neretve, zeleci da posjetimo moga brata koji je sluzio vojsku u Visokom. Negdje 50-tak km prije Mostara u nekoj nedodjiji vidjesmo cesmu pored puta. Stadosmo da se umijemo i popijemo malo bistre i hladne vode. Odjednom iz obliznje kuce istrca mladja zena i pruzi nam sapun. Iznenadismo se i obradovasmo gostoprimstvu. Mnogo godina kasnije na jednom parkingu na autoputu u Austriji pade mi taj dogadjaj na pamet. Taj parking pored autoputa je bio na jednoj uzvisici, a u dolini se mogao vidjeti potok do koga su vodile stepenice. Sidjosmo dole da se umijemo i vidjesmo da pored stepenica stoji sapun. Eh, sto ti je kultura pomislih, cak i sapun imaju na parkingu. Ali ipak, bio je to sapun bez duse. Onaj hercegovacki sapun iz ruke nepoznate zene mi i dan danas izmami sjetni osmijeh i podsjeti me na zemlju koje vise nema.

Umobolnica Dvor na Uni
Gost
Umobolnica Dvor na Uni

Dusa Hercegovacka?

xbe
Gost
xbe

Prije nekoliko godina proputovao sam dobar dio bosne biciklom, zapravo cijelu poprijeko. Društvo i ja prošli smo različite dijelove i odsjedali na slučajnim mjestima kao putnici namjernici kod u svakom smislu najrazličitijih profila ljudi – prava jedna entropija, slučajan populacijski uzorak u jednoj zemlji. Stvarno se mogao doživjeti taj golemi duh i široko bogatstvo, besmislenost političkih i religijskih podjela nedavno nametnutih grubom silom. Nametnutih, kako vrijeme prolazi sve sam sigurniji, upravo od zapadnih trovača. Ali nitko ne može predvidjeti budućnost, možda nam se opet posreći…

Alen
Gost
Alen

HEBES ZEMLJU KOJA BOSNE NEMA !!!!!!
Svaki narod ima nesto sto je neunistivo kod tog naroda…

Mogu nama uzeti sve ali BOSANSKA DUSA JE NEUNISTIVA!!!!!

Bosanac, El
Gost
Bosanac, El

Bracki K.@ dozivio si svakako nesto posebno.
Ja kao gradsko dijete, od 12-13 godina, iz Bosne sam dozivio nesto slicno u predgradju Zagreba, isto kod jednostavnih ljudi, seljaka ali je dobrota, strpljivost i marljivos tih ljudi ostavila duboki utisak u mom sjecanju.
U proslim vremenima je na selu bilo mnogo lijepih obicaja nazalos drustvo se mijenja i to izumire.
Jos razmisljam koliko su takvih dozivljaja imali ti trgovci konja, sto je za njih izgleda bilo sasvim normalno, prolazit kroz Bosnu i noci po usamljenim kucama potraziti konak.

Umobolnica Dvor na Uni
Gost
Umobolnica Dvor na Uni

Dusa Zagorska?

jale
Gost
jale

Ovakvi napisi su mi postali čak i zanimljiviji od geopolitičke sapunice.

Deutschland
Gost
Deutschland

Priča je puna topline. Sve ste bolji i bolji.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Svi koji posjete ovu stranicu pogotovo mladji ,neka procitaju ovaj Ivin tekst i komentare ispod , to ce biti dovoljno da shvate zasto i tko je razbio Jugoslaviju.Ja sam zivio tu zemlju i znam o cemu pisem , takve pozitivne energije i ljudske duse svijet nije vidio ni prije ni poslje Titove Jugoslavije, zbog toga stalno ponavljam i tvrdim da su nakon smrti Tita, Jugoslaviju razbile domace i strane djavolske energije .Kapitalizmu i nacionalizmu Jugoslavija jest bila i ostati ce kao krst pred djavolom .

Moravsky
Gost
Moravsky

pa dobro..ovo je u svim brdsko planinskim krajevima na Balkanu…bilo,ne samo u Hercegovini i Bosni..mislim sve je to lepo,ali jbg…nema toga više…

Rabotnik
Gost
Rabotnik

Hvala Ivo i Bracki Kamen. Tocno znam/osjetim sta ste mislili s “dusom”. Tesko je opisati, najbolje se moze osjetiti. Kao sto bi se reklo “po narodski”, obojica ste dusevni ljudi.

Zvrk
Gost
Zvrk

ne valja ni bit previše dobar jer će se uvijek netko okoristiti.

Umobolnica Dvor na Uni
Gost
Umobolnica Dvor na Uni

Dusa dobrog covjeka…..ne procijenjivo.

Jupiter
Gost
Jupiter

Šejtan je dušu isterao iz Bosne, a naselio interes i bedu

POVEZANE VIJESTI

Izbornik