Cenzurirani intervju s Lavrovom u talijanskim medijima

Liberalni talijanski medij Corriere della Sera odbio je objaviti ekskluzivni intervju s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. Ovaj potez dolazi tjedan dana nakon što je talijanski novinar dobio otkaz u svojoj novinskoj agenciji jer je propitivao dvostruke standarde EU-a prema Rusiji i Izraelu.

U intervjuu je Lavrov, izuzetno iskusni ruski diplomat, naveo “rusofobno ludilo” u medijima EU-a. Lavrov je također komentirao otkazani sastanak između ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog američkog kolege Donalda Trumpa u Budimpešti, sugerirajući da je Trump primio “izvještaje iz pozadine” koji su ga naveli da otkaže razgovore.

Slijedi cjeloviti tekst Lavrovljevog intervjua, kako je objavljen na internetskoj stranici ruskog Ministarstva vanjskih poslova:

Pitanje: Objavljeno je da se sljedeći sastanak Vladimira Putina s Donaldom Trumpom u Budimpešti nije dogodio jer je čak i administracija SAD-a shvatila da niste spremni za razgovore o Ukrajini. Što je pošlo po zlu nakon sastanka u Anchorageu koji je pobudio nadu za pokretanje istinskog mirovnog procesa? Zašto Rusija ostaje privržena zahtjevima koje je Vladimir Putin iznio u lipnju 2024. i u kojim bi pitanjima mogli postići kompromis?

Sergej Lavrov: Dogovori postignuti u Anchorageu bili su važna prekretnica u potrazi za dugoročnim mirom u Ukrajini kroz prevladavanje posljedica nasilnog protuustavnog državnog udara u Kijevu koji je organizirala Obamina administracija u veljači 2014. Ti se dogovori temelje na postojećoj stvarnosti i usko su povezani s uvjetima pravednog i trajnog rješenja ukrajinske krize koje je predložio predsjednik Putin u lipnju 2024. Koliko znamo, te su uvjete čuli i prihvatili, uključujući javno, Trumpova administracija – prvenstveno uvjet da je neprihvatljivo uvlačiti Ukrajinu u NATO kako bi se stvorile strateške vojne prijetnje Rusiji direktno na njezinim granicama. Washington je također otvoreno priznao da neće moći ignorirati teritorijalno pitanje nakon referenduma u pet ruskih povijesnih regija čiji su stanovnici nedvosmisleno izabrali samoopredjeljenje odvojeno od kijevskog režima koji ih je označio kao “podljude”, “stvorenja” i “teroriste”, te su izabrali ponovno ujedinjenje s Rusijom.

Američki koncept koji je, po nalogu američkog predsjednika, njegov posebni izaslanik Steve Witkoff donio u Moskvu tjedan dana prije sastanka na Aljasci također je bio izgrađen oko pitanja sigurnosti i teritorijalne stvarnosti. Predsjednik Putin rekao je Donaldu Trumpu u Anchorageu da pristajemo koristiti ovaj koncept kao osnovu, predlažući specifičan korak koji otvara put za njegovu praktičnu provedbu.

Američki vođa rekao je da se mora konzultirati sa svojim saveznicima; međutim, nakon sastanka sa saveznicima koji se održao u Washingtonu sljedećeg dana, nismo dobili reakciju na naš pozitivan odgovor na prijedloge koje je Steve Witkoff dostavio Moskvi prije Aljaske. Reakcija nije priopćena tijekom mojeg sastanka s državnim tajnikom Marcom Rubiom u rujnu u New Yorku kada sam ga podsjetio da još uvijek očekujemo odgovor. Kako bismo pomogli našim američkim kolegama odlučiti o njihovom vlastitom konceptu, iznijeli smo dogovore iz Aljaske u neformalnom dokumentu i dostavili ga Washingtonu. Nekoliko dana kasnije, na Trumpov zahtjev, on i Vladimir Putin imali su telefonski razgovor i postigli preliminarni dogovor o sastanku u Budimpešti nakon temeljitih priprema za taj summit. Nije bilo sumnje da će razgovarati o dogovorima iz Anchoragea. Nakon nekoliko dana razgovarao sam telefonski s Marcom Rubiom. Washington je opisao razgovor kao konstruktivan (bio je zaista konstruktivan i koristan) i objavio da, nakon tog telefonskog razgovora, osobni sastanak između državnog tajnika i ruskog ministra vanjskih poslova u pripremi za sastanak na vrhu nije potreban. Tko je i kako podnio tajne izvještaje američkom vođi nakon kojih je ili odgodio ili otkazao summit u Budimpešti, ne znam. Ali opisao sam opći vremenski tijek strogo na temelju činjenica za koje sam odgovoran. Neću preuzeti odgovornost za grubo lažne vijesti o Rusiji koja nije spremna za razgovore ili sabotira ishode sastanka u Anchorageu. Molim vas, obratite se The Financial Timesu koji je, koliko znam, plasirao ovu varljivu verziju događaja, iskrivljujući slijed događaja, kako bi okrivio Moskvu i skrenuo Donalda Trumpa s puta koji je predložio – puta prema trajnom stabilnom miru, a ne trenutnom prekidu vatre na koji Zelenskog guraju njegovi europski gospodari, zbog njihove opsesivne namjere da dobiju predah i ubrizgaju nacističkom režimu više oružja za nastavak rata protiv Rusije. Ako je čak i BBC proizveo lažni video koji prikazuje Trumpa kako poziva na napad na Kapitol, The Financial Times sposoban je za nešto slično. U Rusiji kažemo, “ne bi se ustručavali slagati.” I dalje smo spremni održati još jedan rusko-američki summit u Budimpešti ako se istinski temelji na dobro razrađenim ishodima summita na Aljasci. Datum još nije određen. Rusko-američki kontakti se nastavljaju.

Pitanje: Jedinice ruskih oružanih snaga trenutno kontroliraju manje teritorija nego 2022., nekoliko tjedana nakon početka onoga što vi nazivate specijalnom vojnom operacijom. Ako uistinu pobjeđujete zašto ne možete izvesti odlučujući udarac? Možete li također objasniti zašto ne objavljujete službene gubitke?

Sergej Lavrov: Specijalna vojna operacija nije rat za teritorije već operacija za spašavanje života milijuna ljudi koji su stoljećima živjeli na tim teritorijima i koje kijevska hunta želi istrijebiti – pravno, zabranjujući njihovu povijest, jezik i kulturu, i fizički, koristeći zapadno oružje. Još jedan važan cilj specijalne vojne operacije je osigurati sigurnost Rusije i potkopati planove NATO-a i EU-a da stvore neprijateljsku marionetsku državu na našim zapadnim granicama koja se, po zakonu i u stvarnosti, oslanja na nacističku ideologiju. Nije prvi put da smo zaustavili fašističke i nacističke agresore. To se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata i dogodit će se ponovno.

Za razliku od Zapadnjaka koji su zbrisali cijele četvrti, mi štedimo ljude – i civile i vojno osoblje. Naše oružane snage djeluju izuzetno odgovorno i izvode visokoprecizne udare isključivo na vojne ciljeve i povezanu transportnu i energetsku infrastrukturu.

Nije uobičajeno objavljivati gubitke na bojištu. Mogu samo reći da je ove godine Rusija predala preko 9.000 tijela ukrajinskog osoblja u repatrijaciju. Primili smo 143 tijela naših boraca iz Ukrajine. Možete sami doći do zaključaka.

Pitanje: Vaša pojava na summitu u Anchorageu u majici s natpisom “SSSR” potaknula je mnoga pitanja. Neki su to smatrali potvrdom vaše ambicije da, ako je moguće, ponovo stvorite bivši sovjetski prostor (Ukrajina, Moldova, Gruzija, baltičke zemlje), ako ne i da obnovite SSSR. Je li to bila kodirana poruka ili samo šala?

Sergej Lavrov: Ponosan sam na svoju zemlju u kojoj sam rođen i odrastao, stekao pristojno obrazovanje, započeo i nastavio svoju diplomatsku karijeru. Kao što je dobro poznato, Rusija je nasljednica SSSR-a, a općenito, naša zemlja i civilizacija datiraju tisuću godina unatrag. Novgorodsko vjeće pojavilo se davno prije nego što je Zapad počeo igrati demokraciju. Usput, imam i majicu s državnim grbom Ruskog Carstva, ali to ne znači da ga želimo obnoviti. Jedna od naših najvećih prednosti, na koju smo s pravom ponosni, je kontinuitet razvoja i jačanja naše države tijekom njezine velike povijesti ujedinjenja i konsolidacije ruskog i svih drugih naroda zemlje. Predsjednik Putin nedavno je to istaknuo u svojim izjavama povodom Dana nacionalnog jedinstva. Zato, molim vas, ne tražite nikakve političke signale u ovome. Možda osjećaj domoljublja i vjernosti Domovini blijedi na Zapadu, ali za nas, to je dio našeg genetskog koda.

Pitanje: Ako je jedan od ciljeva specijalne vojne operacije bio vratiti Ukrajinu pod ruski utjecaj, kao što se, primjerice, može činiti na temelju vašeg zahtjeva da možete odrediti broj njezinog naoružanja, ne mislite li da trenutni oružani sukob, bez obzira na ishod, daje Kijevu vrlo specifičnu međunarodnu ulogu i identitet koji je sve udaljeniji od Moskve?

Sergej Lavrov: Ciljeve specijalne vojne operacije odredio je predsjednik Putin 2022. i oni ostaju relevantni do danas. Nije riječ o sferama utjecaja, već o povratku Ukrajine u neutralni, nepridruženi i nenuklearni status, i strogo poštivanje ljudskih prava i svih prava ruskih i drugih nacionalnih manjina – tako su te obveze utvrđene u Deklaraciji o nezavisnosti Ukrajine iz 1990. i u njenom Ustavu, i upravo s obzirom na te deklarirane obveze Rusija je priznala nezavisnost ukrajinske države. Nastojimo i postići ćemo povratak Ukrajine zdravim i stabilnim temeljima njene državnosti, što podrazumijeva da Ukrajina više neće servilno nuditi svoj teritorij NATO-u za vojni razvoj (kao i Europskoj uniji, koja se brzo pretvara u slično agresivni vojni blok), da će pomesti nacističku ideologiju zabranjenu u Nürnbergu, vratiti sva prava Rusima, Mađarima i drugim nacionalnim manjinama. Indikativno je da, dok uvlače kijevski režim u EU, briselske elite šute o skandaloznoj diskriminaciji “neautohtonih etnija” (kako Kijev prezirno naziva Ruse koji stoljećima žive u Ukrajini) i hvale Zelenskog i njegovu huntu za obranu “europskih vrijednosti”. Ovo je samo još jedan dokaz da nacizam ponovno jača u Europi. To je nešto o čemu treba razmisliti, posebno nakon što su Njemačka i Italija zajedno s Japanom nedavno počeli glasati protiv godišnje rezolucije Generalne skupštine o neprihvatljivosti glorificiranja nacizma.

Zapadne vlade ne kriju činjenicu da u stvarnosti vode posrednički rat protiv Rusije preko Ukrajine i da taj rat neće biti završen čak “ni nakon trenutne krize”. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, britanski premijer Keir Starmer, briselski birokrati Ursula von der Leyen i Kaja Kallas, te posebni izaslanik američkog predsjednika za Ukrajinu Keith Kellogg govorili su o tome u mnogim prilikama. Očito je da je odlučnost Rusije da se zaštiti od prijetnji koje je stvorio Zapad koristeći režim pod svojom kontrolom, legitimna i razumna.

Pitanje: SAD također opskrbljuje Ukrajinu oružjem, a nedavno se raspravljalo o mogućnosti isporuke krstarećih projektila Tomahawk Kijevu. Zašto imate različite stavove i procjene o politici SAD-a i Europe?

Sergej Lavrov: Većina europskih prijestolnica trenutno čini jezgru takozvane “koalicije voljnih” čija je jedina želja održavati neprijateljstva u Ukrajini što je duže moguće. Očito, oni nemaju drugi način da odvrate svoje glasače od oštro pogoršavajućih domaćih socioekonomskih problema. Sponzoriraju teroristički režim u Kijevu koristeći novac europskih poreznih obveznika i opskrbljuju oružjem koje se koristi kao dio dosljednog napora da se ubijaju civili u ruskim regijama i Ukrajinci koji pokušavaju pobjeći od rata i nacističkih pomoćnika. Potkopavaju bilo kakve mirovne napore i odbijaju imati izravne kontakte s Moskvom; nameću sve više i više sankcija koje imaju bumerang učinak na njihova gospodarstva; otvoreno pripremaju Europu za novi veliki rat protiv Rusije i pokušavaju nagovoriti Washington da odbaci pošteno i pravedno rješenje.

Njihov ključni cilj je kompromitirati stav trenutne američke administracije koja se od početka zalagala za dijalog, razmotrila ruski stav i pokazala spremnost za traženje trajnog mira. Donald Trump je više puta javno izjavio da je jedan od razloga ruskog djelovanja bilo širenje NATO-a i napredovanje infrastrukture saveza prema granicama naše zemlje. To je ono na što predsjednik Putin i Rusija upozoravaju posljednjih dvadeset godina. Nadamo se da će zdrav razum prevladati u Washingtonu, da će se držati svog principijelnog stava, i suzdržati se od postupaka koji mogu katapultirati sukob na sljedeću razinu eskalacije.

Imajući sve to u vidu, dolazi li oružje iz Europe ili SAD-a ne čini razliku za našu vojsku, i oni odmah uništavaju sve vojne ciljeve.

Pitanje: Vi ste bili onaj koji je pritisnuo gumb za “resetiranje” zajedno s Hillary Clinton, čak i ako su događaji tada krenuli drugim putem. Mogu li se odnosi s Europom resetirati? Može li zajednička sigurnost poslužiti kao platforma za poboljšanje trenutnih odnosa?

Sergej Lavrov: Konfrontacija koja je proizašla iz nepromišljene i mrtvorođene politike europskih elita nije Rusijin izbor. Trenutna situacija ne odgovara interesima našeg naroda. Voljeli bismo vidjeti da svijest o takvoj katastrofalnoj politici prodre u europske vlade od kojih većina provodi bijesnu proturusku agendu. Europa je već ratovala [protiv nas] pod Napoleonovim zastavama, a prošlog stoljeća i pod Hitlerovim nacističkim zastavama i bojama. Neki europski vođe imaju vrlo kratko pamćenje. Kad ova rusofobna opsesija – nemam bolji izraz za to – izblijedi, bit ćemo otvoreni za kontakte, spremni čuti ako naši bivši partneri namjeravaju dalje poslovati s nama. I onda ćemo odlučiti postoje li izgledi za izgradnju poštenih i iskrenih veza.

Napori Zapada potpuno su diskreditirali i rastavili euroatlantski sigurnosni sustav u njegovom obliku prije 2022. U tom pogledu, predsjednik Putin je izašao s inicijativom za uspostavu nove arhitekture jednake i nedjeljive sigurnosti u Euroaziji. Otvorena je za sve nacije kontinenta uključujući njegov europski dio, ali zahtijeva pristojno ponašanje lišeno neokolonijalnog arogancije, na temelju jednakosti, uzajamnog poštovanja i ravnoteže interesa.

Pitanje: Oružani sukob u Ukrajini i posljedična međunarodna izolacija Rusije možda su vam onemogućili da djelujete učinkovitije u drugim kriznim područjima, kao što je Bliski istok. Je li to tako?

Sergej Lavrov: Ako je “povijesni Zapad” odlučio ograditi se od nekoga, to se zove samoizolacija. Međutim, njihovi redovi ionako nisu čvrsti – ove godine, Vladimir Putin je imao sastanke s čelnicima Sjedinjenih Država, Mađarske, Slovačke i Srbije. Jasno je da se današnji svijet ne može svesti na zapadnu manjinu. To je doba koje je prošlo otkako se pojavila multipolarnost. Naši odnosi s nacijama Globalnog juga i Globalnog istoka – koje čine 85 posto stanovništva Zemlje – nastavljaju napredovati. U rujnu je ruski predsjednik bio u državnom posjetu Kini. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, Vladimir Putin sudjelovao je na summitima SCO-a, BRICS-a, Zajednice neovisnih država i Rusija-Srednja Azija, dok su naše vladine delegacije na visokoj razini prisustvovale summitima APEC-a i ASEAN-a i sada se pripremaju za summit G20. Summiti i ministarski sastanci u formatima Rusija – Afrika i Rusija – Vijeće za suradnju u Zaljevu održavaju se redovito. Zemlje Globalne većine vode se svojim temeljnim nacionalnim interesima, a ne uputama svojih bivših kolonijalnih sila.

Naši arapski prijatelji cijene konstruktivno sudjelovanje Rusije u rješavanju regionalnih sukoba na Bliskom istoku. Aktualne rasprave u UN-u o palestinskom problemu potvrđuju da se moraju udružiti sposobnosti svih utjecajnih vanjskih aktera, inače ništa trajno neće proizaći osim šarenih ceremonija. Također dijelimo bliske ili konvergentne stavove s našim bliskoistočnim prijateljima što olakšava našu interakciju u UN-u i unutar drugih multilateralnih platformi.

Pitanje: Ne mislite li da je u novom multipolarnom svjetskom poretku koji promovirate i podržavate, Rusija postala više ovisna o Kini ekonomski i vojno, što je stvorilo neravnotežu u vašem povijesnom savezu s Pekingom?

Sergej Lavrov: Mi ne “promoviramo” multipolarni svjetski poredak jer njegovo pojavljivanje proizlazi iz objektivnog procesa. Umjesto osvajanja, porobljavanja, podčinjavanja ili eksploatacije, što je način na koji su kolonijalne sile gradile svoj poredak i dovele do kapitalizma, ovaj proces podrazumijeva suradnju, uzimanje u obzir interesa drugih i osiguravanje pametne podjele rada na temelju komparativnih konkurentskih prednosti zemalja sudionica i integracijskih struktura.

Što se tiče odnosa Rusije i Kine, to nije savez u tradicionalnom smislu riječi, već prije učinkovit i napredan oblik interakcije. Naša suradnja ne podrazumijeva stvaranje bilo kakvih blokova i nije usmjerena protiv bilo koje treće zemlje. Prilično je uobičajeno da se savezi iz doba Hladnog rata sastoje od onih koji vode i onih kojima se vodi, ali te kategorije nisu relevantne u našem slučaju. Stoga bi spekuliranje o bilo kakvoj neravnoteži bilo neprimjereno.

Moskva i Peking izgradili su svoje veze na ravnopravnoj osnovi i učinili ih samodostatnima. To su učinili na temelju uzajamnog povjerenja i podrške, koji su ukorijenjeni u višestoljetnim susjedskim odnosima. Rusija potvrđuje svoju nepokolebljivu predanost principu nemiješanja u unutarnje poslove.

Suradnja Rusije i Kine u trgovini, investicijama i tehnologiji koristila je objema zemljama i potiče stabilan i održiv gospodarski rast, istovremeno poboljšavajući dobrobit našeg naroda. Što se tiče bliskih vojnih veza, one osiguravaju da se međusobno nadopunjujemo, omogućujući našim zemljama da afirmiraju svoje nacionalne interese u smislu globalne sigurnosti i strateške stabilnosti, istovremeno učinkovito suzbijajući konvencionalne i nove izazove i prijetnje.

Pitanje: Italija nosi oznaku neprijateljske zemlje, kako ste rekli toliko puta, uključujući i u studenome 2024. Posebno ste na to ukazali. Međutim, posljednjih mjeseci talijanska vlada pokazuje solidarnost s američkom administracijom, čak i po pitanju Ukrajine, dok je Vladimir Putin koristio riječ partner kada se referirao na Sjedinjene Države, čak i ako nije išao toliko daleko da ih nazove saveznikom. S obzirom na imenovanje novog veleposlanika u Moskvi, postoje razlozi za vjerovanje da Rim traži nekakvo približavanje. Kako biste procijenili razinu naših bilateralnih odnosa?

Sergej Lavrov: Za Rusiju ne postoje neprijateljske nacije ili ljudi, ali postoje zemlje s neprijateljskim vladama. A budući da je to slučaj s Rimom, odnosi između Rusije i Italije prolaze kroz najozbiljniju krizu u poslijeratnoj povijesti. Nismo mi ti koji su pokrenuli loptu. Lakoća i brzina kojom se Italija pridružila onima koji su se kladili na nanošenje onoga što su nazvali strateškim porazom Rusiji, i činjenica da talijanska djelovanja proturječe njenim nacionalnim interesima, uistinu su nas iznenadili. Dosad nismo vidjeli nikakve značajne poteze za promjenu ovog agresivnog pristupa. Rim ustrajno pruža svoju svestranu podršku neonacistima u Kijevu. Njegova odlučna nastojanja da prekine sve kulturne veze i kontakte civilnog društva jednako su zbunjujuća. Talijanske vlasti otkazuju nastupe istaknutih ruskih dirigenta orkestara i opernih pjevača, i već nekoliko godina odbijaju odobriti Verona dijalog o euroazijskoj suradnji, unatoč činjenici da je uspostavljen u Italiji. Talijani imaju reputaciju ljubitelja umjetnosti koji su otvoreni za promicanje međuljudskih veza, ali ove akcije čine se prilično neprirodnim za njih.

Istovremeno, postoji dosta ljudi u Italiji koji nastoje doći do srži onoga što je uzrokovalo ukrajinsku tragediju. Na primjer, Eliseo Bertolasi, istaknuti talijanski civilni aktivist, predstavio je dokumentirane dokaze o načinu na koji vlasti u Kijevu krše međunarodno pravo u svojoj knjizi Sukob u Ukrajini kroz oči talijanskog novinara. Želio bih vam preporučiti da pročitate ovu knjigu. Zapravo, pronalaženje istine o Ukrajini u Europi posljednjih dana prilično je težak zadatak.

Narodi i Rusije i Italije imaju koristi od ravnopravne i uzajamno korisne suradnje između naše dvije zemlje. Ako je Rim spreman krenuti prema obnavljanju dijaloga na temelju uzajamnog povjerenja i uzimanja u obzir interesa jednih i drugih, moraju nam poslati signal jer smo uvijek spremni čuti što imate za reći, uključujući vašeg veleposlanika.