U svijetu koji se sve više oslanja na elektroniku, električnu energiju i digitalne sustave, svaki napad koji može onesposobiti te temelje modernog društva predstavlja iznimno ozbiljnu prijetnju. Sjeverna Koreja je upravo napravila iskorak u tom smjeru testirajući novu elektromagnetsku bombu i takozvane blackout karbonske bombe, čime je pokazala da ne ovisi isključivo o nuklearnom oružju. Ovi testovi, potvrđeni od strane državne novinske agencije KCNA, otvaraju novo poglavlje u vojnim napetostima na Korejskom poluotoku i šire.
Što je elektromagnetska bomba i kako djeluje
Elektromagnetska bomba koju je Sjeverna Koreja testirala spada u kategoriju nenuklearnog elektromagnetskog pulsnog oružja. Za razliku od nuklearnih eksplozija koje također stvaraju elektromagnetski puls, ovo oružje ne koristi nuklearnu fisiju ili fuziju. Umjesto toga, ono generira snažno elektromagnetsko polje koje može onesposobiti ili potpuno uništiti elektroničke sklopove u širokom radijusu. Zamišljen je kao uređaj koji emitira ogromnu količinu energije u trenutku, stvarajući napon koji elektronički sustavi ne mogu podnijeti.
Kada se takva bomba aktivira, njezin učinak na vojnu opremu poput radarskih sustava, komunikacijske mreže, računala u zapovjednim centrima pa čak i avionske elektronike može biti katastrofalan. Tranzistori, mikročipovi i svi poluvodički elementi jednostavno pregore jer kroz njih prođe struja daleko veća od one za koju su projektirani. Ono što ovu vrstu oružja čini posebno opasnom jest činjenica da ne ubija ljude izravno, ali može paralizirati cijelu vojnu silu gotovo trenutno. General Kim Jong Sik, koji je nadgledao testove, opisao je ovaj elektromagnetski sustav kao posebno sredstvo u arsenalu zemlje, iako nije otkrio tehničke detalje o načinu rada ili dometu.
Blackout bombe s karbonskim vlaknima i njihov učinak na elektroenergetske mreže
Osim elektromagnetske bombe, Sjeverna Koreja je testirala i takozvane blackout bombe koje koriste karbonska vlakna. Ove bombe funkcioniraju na potpuno drugačijem principu od elektromagnetskog pulsa. One su projektirane tako da raspršuju vodljive grafitom ispunjene niti iznad električnih mreža, trafostanica i elektrana. Kada te iznimno tanke i lagane niti padnu na dalekovode ili visokonaponsku opremu, one stvaraju kratki spoj.
Zamislite situaciju u kojoj se tisuće sitnih, gotovo nevidljivih vodiča spuste na električnu infrastrukturu velikog grada. Oni se zalijepe za izolatore, premoštuju razmake između vodova i izazivaju lančane kvarove. Transformatori eksplodiraju, zaštitni sustavi se aktiviraju, ali često prekasno jer je šteta već učinjena. Ono što blackout bombe čini posebno podmuklim jest činjenica da se njihov učinak može osjetiti danima ili tjednima nakon napada. Čišćenje grafitnih niti s dalekovoda iznimno je teško i opasno, a popravak oštećene opreme zahtijeva vrijeme i resurse koje u ratnim uvjetima možda neće biti moguće osigurati.
General Kim Jong Sik je ove karbonske bombe također nazvao posebnim sredstvima, što sugerira da Sjeverna Koreja na njih gleda kao na stratešku prednost koja nije nuklearne prirode. Za razliku od nuklearnog oružja koje nosi ogromnu političku cijenu i prijetnju eskalacijom, blackout bombe omogućuju onesposobljavanje neprijatelja bez masovnog gubitka ljudskih života, barem u teoriji.
Testovi projektila i nova bojna glava za Hwasong 11
Tijekom trodnevnog razdoblja testiranja, južnokorejska vojska je detektirala nekoliko lansiranja projektila sa sjevernokorejskog teritorija. Prema izvješćima Reutersa, projektili su letjeli između 240 i 700 kilometara. Ovaj domet je značajan jer pokriva cijeli teritorij Južne Koreje, uključujući i udaljene vojne baze te američke instalacije smještene na poluotoku.
Posebnu pozornost privlači nova kasetna bojna glava za balistički projektil Hwasong 11, koji inače ima mogućnost nošenja nuklearnog tereta. Kasetna bojna glava znači da se projektil nakon lansiranja razdvaja na više manjih bombi koje mogu pokriti šire područje. Ova tehnologija je iznimno učinkovita protiv raspoređenih vojnih snaga, zračnih baza, oklopnih jedinica i drugih prostorno raspršenih ciljeva. Kombinacija kasetne bojne glave s konvencionalnim eksplozivom, zajedno s elektromagnetskim i blackout bombama, pokazuje da Sjeverna Koreja gradi svestrani arsenal koji može napadati na više načina.
Zašto Sjeverna Koreja ulaže u nenuklearno oružje
Na prvi pogled, moglo bi se činiti čudnim da država koja već posjeduje nuklearno oružje ulaže ogromne resurse u razvoj konvencionalnih posebnih sredstava poput elektromagnetskih bombi. Međutim, postoji nekoliko ključnih razloga za ovakvu strategiju. Prvo, nuklearno oružje je oružje posljednjeg izbora. Njegova uporaba bi gotovo sigurno dovela do potpunog uništenja Sjeverne Koreje od strane Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Elektromagnetske i blackout bombe nude sredstvo za onesposobljavanje neprijatelja koje ne prelazi nuklearni prag.
Drugo, ovo oružje je iznimno učinkovito protiv visokotehnoloških protivnika poput Južne Koreje i SAD-a. Južna Koreja je jedna od najdigitaliziranijih i najpovezanijih zemalja na svijetu, s vrhunskom internetskom infrastrukturom, pametnim mrežama i elektronički ovisnim vojnim sustavima. Elektromagnetski napad bi mogao onesposobiti južnokorejske radarske sustave, protuzračnu obranu, komunikacije i zapovjedne centre u nekoliko sekundi, otvarajući put konvencionalnom napadu.
Treće, razvoj ovakvog oružja je jeftiniji i tehnički manje zahtjevan od održavanja velikog nuklearnog arsenala. Dok nuklearno oružje zahtijeva rijetke materijale poput obogaćenog uranija ili plutonija, složene sustave za lansiranje i stalno održavanje, elektromagnetske bombe se mogu proizvoditi s više konvencionalnih tehnologija.
Rastuće napetosti na Korejskom poluotoku
Ovi testovi nisu uslijedili u vakuumu. Napetosti između Sjeverne i Južne Koreje su u porastu, a Jang Kum Chol, prvi zamjenik ministra vanjskih poslova Sjeverne Koreje, opisao je Južnu Koreju kao najneprijateljskiju neprijateljsku državu. Ova retorika je znatno oštrija od uobičajenih prijetnji i ukazuje na to da se odnos dviju Koreja pogoršao do točke u kojoj je diplomatski dijalog gotovo zamro.
Ranije ovog tjedna, Južna Koreja se ispričala Sjevernoj Koreji zbog incidenata s dronovima koji su uletjeli na sjevernokorejski teritorij. Seoul je demantirao bilo kakvu službenu umiješanost, tvrdeći da su lansiranja bila privatna inicijativa. Tri osobe su optužene u vezi s tim incidentima, uključujući zaposlenika Nacionalne obavještajne službe, južnokorejskog vojnog časnika i jednog studenta poslijediplomskog studija. Iako je Južna Koreja pokušala umanjiti ozbiljnost ovog događaja pripisujući ga pojedincima, Sjeverna Koreja to vrlo vjerojatno vidi kao provokaciju koja opravdava daljnju militarizaciju.
Prekid nuklearnih pregovora i odnos prema Sjedinjenim Državama
Odnosi između dviju Koreja su praktički zamrznuti od 2019. godine, nakon sloma nuklearnih pregovora između Pjongjanga i Washingtona. Te pregovore je pokrenuo Donald Trump tijekom svog prvog mandata na dužnosti, no oni su propali zbog neslaganja oko uvjeta denuklearizacije i ukidanja sankcija. Od tada je Sjeverna Koreja intenzivirala svoj program oružja, lansirajući desetke projektila i razvijajući nove sustave.
Sjevernokorejski vođa Kim Jong Un izjavio je prošlog mjeseca da je nuklearni arsenal sposoban predstavljati vjerodostojnu prijetnju Sjedinjenim Državama jedina poluga protiv američkog terorizma i agresije. Kim Jong Un je također rekao da Pjongjang neće odustati od svog nuklearnog oružja i da će se suprotstaviti svim pokušajima da se dovede u pitanje njegov status. Ova izjava jasno pokazuje da Sjeverna Koreja ne vidi nikakvu mogućnost pregovaranja o denuklearizaciji, već da će umjesto toga graditi svoj arsenal sve dok ne postigne ono što smatra sigurnosnom ravnotežom.
Za Sjedinjene Države, ovo predstavlja ogroman strateški problem. Tradicionalna američka doktrina oslanjala se na prijetnju nuklearnim odgovorom kako bi odvratila napade, no Sjeverna Koreja sada ima i nuklearno oružje i niz konvencionalnih posebnih sredstava. Elektromagnetska bomba bi mogla onesposobiti američke sustave protuzračne obrane u Južnoj Koreji i Japanu, dok bi balistički projektili s nuklearnim bojnim glavama ciljali američke gradove. Ova kombinacija prijetnji čini odvraćanje iznimno složenim.
Što ovo znači za budućnost sigurnosti u regiji
Testovi elektromagnetske i blackout bombe nisu samo vojna vijest, već i signal svim susjednim zemljama. Japan, Južna Koreja i Sjedinjene Države morat će preispitati svoje obrambene strategije. Klasična protuzračna obrana koja se oslanja na presretanje projektila neće biti dovoljna ako se napad izvede elektromagnetskim pulsom koji onesposobljava radare i računala prije nego što projektil uopće stigne do cilja.
Osim toga, civilna infrastruktura u regiji postaje sve ranjivija. Veliki gradovi poput Seoula, Tokija i Osake imaju iznimno složene elektroenergetske sustave koji su osjetljivi na blackout bombe. Dugotrajni prekid opskrbe električnom energijom značio bi kolaps bolnica, sustava vodoopskrbe, prometa, komunikacija i financijskog sektora. Za razliku od nuklearnog rata koji je teško zamisliti, napad elektromagnetskim ili karbonskim bombama djeluje kao realnija prijetnja, posebno ako dođe do manjeg graničnog sukoba ili nesporazuma.
Južna Koreja će vjerojatno ubrzati razvoj vlastitih protumjera, uključujući zaštitu elektroničkih sustava, oklopljene komore za kritičnu opremu i sustave za brzu obnovu elektroenergetske mreže. No zaštita od elektromagnetskog pulsa na razini cijele zemlje iznimno je skupa i tehnički zahtjevna. Oklopljivanje svake trafostanice, svakog radarskog centra i svakog komunikacijskog čvorišta koštalo bi milijarde dolara.
Zaključak i strateške implikacije
Sjeverna Koreja je testiranjem elektromagnetske bombe i blackout karbonskih bombi pokazala da ne ovisi samo o nuklearnom oružju, već da gradi raznoliki arsenal posebnih sredstava. General Kim Jong Sik, koji je nadgledao testove, jasno je stavio do znanja da Pjongjang ove sustave vidi kao ključne komponente svoje obrambene strategije. Istovremeno, izjave Jang Kum Chola, prvog zamjenika ministra vanjskih poslova, koji je Južnu Koreju nazvao najneprijateljskijom neprijateljskom državom, ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam u pogledu diplomatskog rješenja.
Svijet sada mora prihvatiti realnost da Sjeverna Koreja posjeduje oružje koje može paralizirati visokotehnološko društvo bez ispaljivanja nijednog konvencionalnog projektila. Elektromagnetska bomba može ugasiti svjetla cijelog grada, onesposobiti bolnice i ostaviti vojsku slijepom i gluhom. Karbonske blackout bombe mogu izazvati kaos u elektroenergetskim mrežama koji će trajati tjednima. U kombinaciji s balističkim projektilima Hwasong 11 koji nose kasetne bojne glave i nuklearnim arsenalom koji prijeti Sjedinjenim Državama, ova nova oružja čine Sjevernu Koreju daleko opasnijom nego što je bila prije samo nekoliko godina.
Za obične građane Južne Koreje, Japana i američkih saveznika u regiji, ovo znači da prijetnja više nije samo hipotetska nuklearna katastrofa, već vrlo stvarna mogućnost da se jednog jutra probude u mraku bez struje, bez interneta i bez funkcionalnih komunikacija. Sjevernokorejski vođa Kim Jong Un jasno je rekao da neće odustati od svog oružja, a s ovim testovima je to i dokazao. Međunarodna zajednica sada stoji pred izazovom kako odvratiti napade koji ne uključuju nužno nuklearne eksplozije, ali mogu imati jednako razorne posljedice po moderno društvo.
”Zamislite situaciju u kojoj se tisuće sitnih, gotovo nevidljivih vodiča spuste na električnu infrastrukturu velikog grada…”
Ovdje sigurno ima nekih komentatora iz Srbije kojima je to poznato. Koji se sjećaju da je NATO još 1999, g. pri bombardiranju ondašnje SR Jugoslavije, koristio bombe sa grafitnim vlaknima. Onda se govorilo da bacaju ”neku paučinu”.
P.S.
Na nedavnim izborima u Sjevernoj Koreji, Buco Kim je pobijedio s 99,93% glasova. Izlaznost birača je bila 99,99%.
Tijekom svog inauguracijskog govora, novoizabrani predsjednik Kim Jong-un je vrlo biranim riječima pohvalio postignuća svog prethodnika.
Sjeverna Koreja ima ozbiljne satelite, ozbiljnu vojnu tehniku, rakete koje lete preko 10.000 km, nuklearne elektrane, nuklearne bombe, svoju automobilsku industriju, svoje vozove, Pjongjang izgleda poput Dubaija, nema nezaposlenih, nema kriminala, nema korupcije. Svaki žitelj Sjeverne Koreje živi stabilnije i sigurnije nego 80% Amerikanaca na fentalinu. A hrvatski wannabe Musk, Mate Rimac, još ni nakon 8, 9 godina nije predstavio barem prototip robotaxija za koji je od države Hrvatske dobio preko 300 miliona eura. I nitko ga iz vlade, iz države niti iz medija ne pita gdje je i u šta je ulupao tolike novce.
Sa atomskom bombom u ruci bucko Kim može mirno spavati. Porcija kokica i može gledati kako neprijatelji žderu samog sebe.
Zanimljivo. Ako se ovakva utrka u naoružanju nastavi možda uskoro, ironično, ratovi na planeti prestanu. Ne zato jer jer će ljudi bit prosvjetljeni već zato što se šteta od konvencionalnog naoružanja neće razlikovati od nuklearnog. Dovoljno je pogledati sirijske gradove i već se vidi da staromodno konvencionalno naoružanje bez problema briše svjetove. A što tek budućnost donosi. Jedina alternativa je tihi biološki rat. Ništa manje zastrašujući od nuklearnog.
A uuuu 😳 ??? Pa kako ću onda ??? Ak ne vidim ništa , moram preć — NA PIPKANJE 🤷😊
Možda je točno, a možda i ne da Kim sve to ima. Ja ne znam, niti znam da je to sa karbonskim vlaknima moguće upravo tako kako piše.
Meni ovo miriše na zapadnu propagandu utjerivanja straha ljudima kako bi pristali na još veću poreznu ekstorziju da bi se još više trošilo na obranu od svih zala pa i na obranu od zlog Kima.
Bucka su skolovali varani u swizeri, skolovan je za strasilo koje ce plasiti ovce.
Jer kad su ovce u strahu za razliku od pravih ovci,manje bleje i vise vune daju.
Varanska taktika je uvijek imati par strasila dobro rasporadjenih u ovcjim torovima[gradovima i drzavama].
Jel tako shubara?
I jutros sam maltretiran nisam ustuknuio. Bilo je po mom a ne lujkiinom.
To je takozvani rat zamračenja.