Hrvatski Podcast Velebit – Sramotan intervju s bratom zločinca Benjamina Netanyahua

Marko Jurič ugostio je u svom Podcastu Velebit u Zagrebu čovjeka koji nosi prezime Netanyahu, no riječ je o bratu izraelskog premijera i zločinca. Gost je iznio niz tvrdnji o navodnoj ljevičarskoj uroti protiv slobode govora, o komunistima koji su krivi za cenzuru i o herojskoj borbi Izraela protiv okolnih neprijatelja. Intervju je zvučao kao monolog čovjeka koji je duboko uvjeren u vlastitu ispravnost, ali nažalost njegove izjave ne podnose sučeljavanje s činjenicama.

Svatko ima pravo reći što misli, bez obzira koliko bile kontroverzne njegove ideje, no to ne znači da te iste ideje trebaju ostati neprovjerene i neosporene. Brat izraelskog vođe iskoristio je gostovanje kako bi ponovio staru propagandnu priču o Izraelu koji se jedino brani, a sve kritike te politike odmah je označio kao djelo ljevičara i komunista. Upravo ta tvrdnja, ponovljena nekoliko puta tijekom razgovora, predstavlja najveću intelektualnu uvrnutost cijelog intervjua jer povijest govori sasvim drugačije.

Manipulacija novinara i sugovornika

Kad sugovornik u podcastu optužuje komuniste i lijeve snage da guše slobodu govora i da mrze Izrael jer ne prihvaćaju nacionalne države, čini se da je potpuno zaboravio tko su bili najutjecajniji komunisti u povijesti. Karl Marx, Rosa Luxemburg, Leon Trocki, Grigorij Zinovjev, Lav Kamenjev, mnogi od vodećih teoretičara i revolucionara komunističkog pokreta bili su židovskog podrijetla. Lista je nepregledna i možemo nabrajati do sutra imena osoba židovskog podrijetla a koji su bili komunisti.

Ta činjenica potpuno urušava tezu gosta i novinara da komunizam kao ideologija ima urođeno neprijateljstvo prema židovskoj nacionalnoj državi, jer bi onda ti ljudi morali mrziti i sami sebe.

Marko Jurič nije prekinuo svog gosta dok je nizao optužbe o ljevičarskoj zavjeri, a to je novinarski korektno, ali publika sada treba čuti i drugu stranu. Tvrdnja da komunisti žele ukinuti nacije i da zato mrze Izrael jednostavno je povijesno netočna jer su upravo židovski komunisti često bili ti koji su zagovarali internacionalu i ukidanje svih nacionalnih granica. To nije bio nikakav napad na židovstvo, već na sam pojam nacije države, a Izrael se u toj računici nije nalazio ni na kojoj posebnoj poziciji. Drugim riječima gost u podcastu Velebit bori se protiv vlastite sjene.

Kad je riječ o slobodi govora na zapadnim sveučilištima, brat Netanyahua s pravom upozorava na opasan trend ograničavanja suprotnih mišljenja. No ironija je u tome što izraelska vlada, čiju politiku on tako vatreno brani, uvodi mjere koje su daleko restriktivnije od bilo čega što se događa na američkim ili europskim fakultetima. Izraelski Kneset donosi zakone koji kriminaliziraju podršku bojkotu Izraela, a novinari koji pišu kritički o vojsci suočavaju se s prijetnjama i cenzurom. To nije ljevičarska zavjera, to je državna politika.

Posebno je zabrinjavajuće kako gost u intervjuu opravdava smrt civila u Gazi. Svaki rat je užasan i civili uvijek stradaju, ali brojke kojima raspolažu Ujedinjeni narodi i međunarodne organizacije govore o desecima tisuća ubijenih žena i djece. Pozivanje na stručnjake poput Johna Spencera ili Richarda Kempa, koji su poznati po svojim proizraelskim stavovima, ne poništava izvješća Crvenog križa, UNICEFa i Svjetske zdravstvene organizacije. Činjenica je da je Izrael više puta osuđivan zbog razmjera sile koja nije proporcionalna prijetnji.

Kad govori o iranskoj prijetnji, sugovornik ima pravo istaknuti opasnost koja prijeti uništenjem Izraelu. To je ozbiljna sigurnosna prijetnja i nitko je ne smije umanjivati. Ali postoji i pitanje tko je napao Iran? Tko je ubijao iranske generale i znanstvenike?

Zamislite da Izrael pobije na desetke hrvatskih generala, znanstvenika ili pak ubije predsjednika Zorana Milanovića. Što bi trebala raditi u toj situaciji Hrvatska. Pravdati se da nije kriva i zaklinjati se u judeo-kršćansko jedinstvo koje u stvarnosti ne postoji i izmišljeno je od A do Z.

Problem nastaje kad gost sukob svodi na religijsko ludilo Iranaca i Arapa, potpuno zanemarujući okupaciju, doseljavanje na Zapadnu obalu i svakodnevno ponižavanje i uništavanje palestinskog naroda. Bez priznavanja korijena sukoba, njegova analiza ostaje plitka i propagandna, a ne intelektualna. To Marko Jurič nije smio propopustiti čime se stavio na stranu zločinaca.

Marko Jurič postavio je pitanja koja su gostu omogućila da iznese svoje viđenje svijeta, ali upravo zato što nije bilo ozbiljnog sučeljavanja, intervju djeluje kao promidžbeni letak, a ne kao novinarsko istraživanje.

Intervju je ipak loša farsa

Na kraju krajeva, cijeli intervju djeluje kao farsa u kojoj gost gradi slamnatog neprijatelja da bi ga zatim herojski obarao. Ljevičari i komunisti su mu krivi za sve, od cenzure do antisemitizma, a izrael je uvijek žrtva koja se samo brani.

To je jednostavan narativ koji dobro prolazi na određenoj publici, ali ne i pred onima koji poznaju povijest ili prate vijesti izvan uskog kruga desnih medija i podcasta. Istina je uvije složenija, a ona u ovom razgovoru nažalost nije dobila priliku.

Pritom ne možemo zaboraviti da smo upravo branili Marka Juriča kada su mu sudili zbog izjava, jer vjerujemo u pravo svakog novinara da govori bez straha od kaznenog progona.

No, ovaj intervju s bratom Netanyahua nije na čast ni njemu ni njegovom podcastu jer se radilo o čistoj manipulaciji, zanemarivanju dokazanog genocida nad Palestincima i ratnih zločina koje provodi izraelska vojska.

Nažalost Marko Jurič ne vidi i ne osjeća da ga sugovornik prezire, pogotovo kada mu se na kraju intervjua uz ciničan osmijeh zahvaljuje na “inteligentnim pitanjima”. Procionistički igrači koriste desne korisne idiote za stvaranje sukoba protiv svojih susjeda, a što će u konačnici omogućiti stvaranje najvećeg cionističkog projekata Velikog Izraela u kojem će Marko Jurič biti obični poslušni gojim, zadovoljan što ga je netko pohvalio, pa makar to bilo sarkastično.

Hrvatska si to ne smije dopustiti, pogotovo kad se zna da je gosta pozvao Boris Havel, procionistički aktivist obrađen i pripremljen u Izraelu, a kojeg prati grupa neempatičnih maloumnika koji plješću svakoj sionističkoj propagandi i zločinu bez trunke kritičkog razmišljanja.

Zato šaljemo prijateljsku poruku Marku Juriču ako želi biti novinar, a ne producent reklamnih spotova za strane režime, mora postavljati teška pitanja bilo kojem sugovorniku, bez obzira na njegovo prezime i moć koju nosi.

Slaganje sa sugovornikovim mišljenjem nije novinarstvo, to je podilaženje, a upravo su tako radili okorjeli komunistički novinari u Jugoslaviji. Uvlačili su se u guzicu moćnima, cenzurirali istinu i služili onima koji plaćaju. I danas su tu i najglasniji su protiv komunizma. To se ne smije ponoviti, ni u kojem obliku, ni pod kojom ideološkom zastavom.

Hrvati i svi drugi narodi, morate biti pametni. Amerika, Rusija, Izrael, Kina,. Francuska, Velika Britanija, Njemačka i slični, neće vam donijeti blagostanje i sreću. Oni su tu da vas pokore i prilagode njihovim interesima. Budite li se priklonili bilo kojoj strani u ovim teškim vremenima, osim na strani pravde, izgubiti će te sve. Ako nemate što pametno reći ili se bojite, bolje šutite i čekajte da se veliki dogovore ili pak pokolju. Kako bi rekao Matan dida Kikaša: “Ne trčite pred rudu”.