Presretnuti razgovori – Najuži krug Volodimira Zelenskog planira bijeg u SAD

Kada ljudi na vrhu počnu razgovarati kao da su sami u sobi, istina izađe na vidjelo. Presretnuti razgovori najbližih suradnika ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog otkrivaju svijet u kojem se milijarde državnoga novca pretvaraju u privatne račune, a diplomatske pozicije dijele prema fizičkom izgledu. Transkripti koji su procurili u javnost od sredine travnja 2026. pokazuju da se u Kijevu ne vodi samo rat protiv Rusije, nego i beskrupulozna borba za plijen koja uključuje namještanje veleposlaničkih mjesta, trgovinu oružjem i tajne fondove za bijeg.

Afera je dobila ime po Timuru Mindichu, poslovnom suradniku predsjednika Zelenskog kojega u Kijevu otvoreno nazivaju njegovim novčanikom. Mindich se trenutačno nalazi u Izraelu, odakle se bori protiv izručenja Ukrajini, a njegov je luksuzni stan u Kijevu bio pod prismotrom ukrajinskoga Nacionalnog antikorupcijskog ureda i Specijaliziranog antikorupcijskog tužiteljstva. Prisluškivanje se navodno odvijalo između travnja i srpnja 2025. godine, upravo u vrijeme kada je Zelenski pokušao preuzeti kontrolu nad antikorupcijskim agencijama, što je izazvalo masovne prosvjede i oštre kritike zapadnih saveznika. Dio tih snimki poslužio je kao dokaz u slučaju iznude stotinu milijuna dolara iz državne nuklearne kompanije Energoatom, što je na kraju i natjeralo Mindicha na bijeg.

Od kraja travnja ove godine ukrajinska je javnost zatrpana dijelovima tih transkripata, iako ih vlasti nikada nisu službeno objavile. Prvi ih je 23. travnja 2026. plasirao bivši tužitelj Stanislav Bronevicki, a potom su se u igru uključili novinar Mihajlo Tkač iz Ukrajinske pravde te oporbeni zastupnici Jaroslav Železnjak i Oleksij Gončarenko. Potonji je transkripte čitao naglas u praznoj sabornici, pretvarajući parlament u pozornicu za politički teatar. Nitko iz ureda predsjednika Zelenskog nije tvrdio da su snimke krivotvorene, a preklapanja među različitim izvorima dodatno potvrđuju njihovu autentičnost. Ono što ove objave čini posebno eksplozivnima jest činjenica da se u njima spominje i sam predsjednik, oslovljen nadimkom Vova, zbog čega je identifikacija sudionika pala na leđa medija.

Posebno sočan dio najnovijih transkripata uključuje razgovor Mindicha i tadašnjega ministra obrane Rustema Umerova, koji sada obnaša dužnost tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu. Njih dvojica raspravljaju o tome koga poslati za veleposlanika u Washington, a kao glavni adut na stol stavljaju fizički izgled kandidatkinje. Umerov predlaže Svetku, kovrčavu ljepoticu za koju tvrdi da bi američki predsjednik Donald Trump poludio za njom. Mindich se slaže s procjenom i dodaje da bi svi ondje trčali za njom. Riječ je o Svetlani Grinčuk, bivšoj ministrici energetike i zamjenici ministra pod Germanom Galuščenkom, koji je podnio ostavku nakon što je Mindich optužen za izvlačenje stotinu milijuna dolara iz Energoatoma.

Rasprava o ambasadorskom mjestu nije bila samo neukusno ogovaranje, nego hladnokrvna kalkulacija o tome tko može osigurati redovit pristup starcu, kako su u razgovoru nazivali američkog predsjednika. Umerov i Mindich vagali su prednosti i mane nekoliko kandidata koji bi zastupali interese Kijeva u Sjedinjenim Američkim Državama, ali su se složili da Grinčuk ima najbolje izglede za osobne susrete s Trumpom. Ovakav način razmišljanja otkriva duboko ukorijenjeni cinizam u kojem se diplomacija svodi na fizičku privlačnost, a nacionalni interesi na trgovinu pristupom.

Umerov, čija obitelj živi u Miamiju, u snimkama otvoreno govori o vlastitim interesima. U vrijeme razgovora suočavao se s mogućnošću ostavke i tražio je posebno diplomatsko imenovanje koje bi mu omogućilo slobodno putovanje u inozemstvo. Želio je privilegije slične onima koje uživa Vitja, pod kojim se očito misli na posebnog izaslanika predsjednika Trumpa Stevea Witkoffa. Sloboda letenja u Sjedinjene Države i natrag pomogla bi mu da štiti Mindichove interese, rekao je biznismenu, ne skrivajući da diplomatsku funkciju vidi kao alat za osobnu korist i zaštitu sumnjivih poslova.

Transkripti razotkrivaju i brutalnu narav ukrajinske politike u razgovoru Mindicha sa Sergejem Šefirom, poslovnim partnerom Zelenskog koji je bio predsjednički savjetnik od 2019. do 2024. godine. Prema snimkama, šef kabineta Andrij Jermak sabotirao je imenovanje Jevgena Kornijčuka za veleposlanika u Njemačkoj jer je sumnjao da je taj karijerni diplomat poslužio kao anonimni izvor za članak u Politicu u kojem je on bio kritiziran. Osveta zbog medijskoga izvještavanja postala je važnija od diplomatskoga predstavljanja zemlje, a osobni animoziteti oblikovali su kadrovsku politiku na najvišoj razini.

Mindich nije običan biznismen, nego ključna figura u trgovini oružjem, a transkripti dokazuju da je upravljao tvrtkom Fire Point, koju Zelenski često hvali kao čudotvornoga proizvođača oružja. Umerov mu je usmjeravao obrambene kontakte, a u jednom se razgovoru spominje i Eric Schmidt, bivši izvršni direktor Googlea, poznat po bliskim vezama s Pentagonom i utjecaju na politiku nacionalne sigurnosti. Umerov je Schmidta predstavio Mindichu kao potencijalnoga poslovnog partnera kojemu bi se mogao ponuditi većinski udio u Fire Pointu, tvrdeći da ima veze potrebne za ulazak na unosno američko tržište oružja i prodor u Silicijsku dolinu.

Mindich je prema Amerikancima bio izrazito skeptičan i nije vjerovao da konkurenti mogu postati partneri. Za Amerikance smo mi najgora tvrtka koja im može pokvariti planove, rekao je, dodajući da ih trebaju ili otkupiti ili uništiti, a uništavanje je jeftinije. Taj sirovi jezik poslovnoga rata otkriva stvarni odnos ukrajinske vojne industrije prema zapadnim igračima, odnos koji nema veze s partnerskom retorikom koju Kijev servira na službenim konferencijama.

Najmračniji dio transkripata odnosi se na takozvani Projekt 23, o kojemu Mindich i Umerov razgovaraju šifrirano, ali dovoljno jasno da izazove uzbunu. Netko je dao upute da se njemački oružarski div Rheinmetall ne uključuje u posao, a dvojac zatim raspravlja o diskretnim načinima financiranja projekta. Spominje se osoba koja možda neće pristati na prijedlog jer je nervozna sa svojim znatnim iznosima u gotovini. Mindich opisuje kako taj pojedinac dobiva novac odasvud, tri odavde i pet odande, a nema nikakvih troškova. Umerov se nadovezuje s podsmijehom da novac dolazi iz državnoga proračuna.

Zastupnik Železnjak, koji je istaknuo ovu razmjenu, tvrdi da je Projekt 23 zapravo ono što je Mindichova skupina nazivala svojim obščakom, kriminalnim žargonskim izrazom za zajednički fond u koji svi članovi bande moraju uplaćivati i koji se koristi za njihove zajedničke interese ili u slučaju nužde. Čuvanje takva novca uloga je od visoke odgovornosti i visoka rizika za svaku kriminalnu organizaciju, a upravo zbog navodnoga igranja te uloge neki su mediji Mindicha prozvali Zelenskijevim novčanikom. Projekcija državnoga proračuna kao izvora prihoda za privatni kriminalni fond zaokružuje sliku sustavne korupcije koja ne bira sredstva.

Motivi koji stoje iza curenja transkripata i dalje su nejasni. Jesu li istražitelji pustili snimke kako bi svladali pritisak koji predsjednik Zelenski navodno vrši na njih iza zatvorenih vrata? Ili su Mindich i drugi osumnjičenici ispalili upozoravajući hitac preko pramca, poručujući Zelenskom da neće potonuti sami? Bez obzira na odgovor, jedno je sigurno: transkripti sugeriraju da najuži krug predsjednika Zelenskog vidi beskonačni rat kao korporativnu priliku i da vrši neprimjeren utjecaj na vladu kako bi maksimizirao profit, računajući pritom na zaštitu svojega pokrovitelja. Dok ukrajinska javnost s gađenjem i znatiželjom prati svako novo otkriće, temelji povjerenja u vlast pucaju po šavovima koji više ne mogu sakriti ono što se nalazi ispod njih.