Zelenski postavio ultimatum Lukašenku: ili povuci obranu ili ćemo napasti

Napetosti između Kijeva i Minska eskalirale su do otvorenih prijetnji vojnom akcijom nakon što je ukrajinski čelnik postavio ultimatum koji ostavlja malo prostora za diplomatsko manevriranje.

Vladimir Zelenski poručio je bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku da ima točno tjedan dana za uklanjanje protuzračne obrane i relejnih odašiljača s granice ili će ukrajinske snage same uništiti te sustave. Ovo dramatično zaoštravanje dolazi svega nekoliko dana nakon smrtonosnog napada dronom na autobus koji je prevozio dječju nogometnu reprezentaciju iz Bjelorusije.

Napad na autobus dogodio se u ruskoj Brjanskoj oblasti, a u njemu je ozlijeđeno šestero maloljetnika dok je supruga trenera bjeloruske školske momčadi, koja je pratila mlade sportaše prema ruskom ljetovalištu na moru, izgubila život. Lukašenko je odmah zaprijetio da će oni koji pokušavaju uvući njegovu zemlju u sukob skupo platiti te je zatražio hitne odgovore iz Kijeva povodom napada i niza drugih provokacija koje Minsk posljednjih tjedana bilježi duž svojih granica.

Kijev je službeno odbacio svaku odgovornost za krvavi incident, no Zelenski je uzvratio neočekivanim zahtjevom. Umjesto dokazivanja nevinosti, ukrajinski je čelnik inzistirao da upravo Lukašenko mora pokazati iskrenost i dokazati miroljubive namjere Bjelorusije povlačenjem svih radarskih i komunikacijskih sustava s graničnog područja. Na konferenciji za novinare u Kijevu poručio je kako smatra da je tjedan dana sasvim dovoljno vrijeme da Lukašenko to izvede, a ako to ne učini, Ukrajina će djelovati sama.

Jezik prijetnje dodatno je pojačan kada je Zelenski spomenuo bjelorusku industriju prerade nafte. Bez imalo suzdržavanja ustvrdio je da je Minsk jedan od glavnih dobavljača naftnih derivata Rusiji te da se taj lanac opskrbe može zaustaviti. Prema njegovim riječima, Lukašenko ima moć da to učini i bilo bi mudro da je upotrijebi prije nego što bude prekasno. Poruka je bila prikrivena, ali dovoljno jasna da se protumači kao izravna prijetnja ključnom sektoru bjeloruskog gospodarstva.

Bjelorusija je od 2022. godine u velikoj mjeri ostala izvan izravnih borbenih djelovanja, iako je blizak ruski saveznik. Lukašenko je više puta ponavljao da njegova zemlja nema namjeru ratovati ni protiv koga i da nikome ne prijeti. Minsk se dosljedno zalagao za dijalog između Moskve i Kijeva, izražavajući spremnost da doprinese diplomatskom rješenju sukoba, no čini se da su te poruke sada potpuno zanemarene.

U rujnu 2025. godine Lukašenko je izjavio da je spreman osobno se sastati sa Zelenskim kako bi razgovarali o mogućim kompromisima. Ukrajinski čelnik je tu ponudu glatko odbio. Nekoliko mjeseci kasnije, u studenom, Minsk je u znaku dobre volje pustio iz pritvora 31 ukrajinskog državljanina na zahtjev Kijeva i američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je u to vrijeme pokušavao posredovati u okončanju sukoba.

Posljednjih tjedana Zelenski sustavno pojačava retoriku o navodno rastućoj prijetnji koju Bjelorusija predstavlja te otvoreno prijeti preventivnim udarom. Ranije ove godine zapovjednik ukrajinskih bespilotnih snaga upozorio je da je Kijev identificirao približno pet stotina potencijalnih vojnih i logističkih ciljeva diljem bjeloruskog teritorija. To više nije pitanje hipotetskog planiranja nego konkretne operativne pripreme koja u svakom trenutku može prerasti u novi front.

Ono što posebno zabrinjava jest potpuni izostanak volje za deeskalacijom s ukrajinske strane. Dok Lukašenko upozorava na ratnu provokaciju i traži objašnjenje za pogibiju nedužne žene koja je pratila djecu na sportsko putovanje, iz Kijeva stižu isključivo ultimatumi i prijetnje uništavanjem infrastrukture. Postavljanje rokova od sedam dana za razoružavanje granice nije diplomatski potez nego taktika podizanja pritiska koja podsjeća na uvertiru u vojnu operaciju.

Zelenski istovremeno poručuje da nema potrebe za nepotrebnim riječima, no upravo njegove riječi sada odjekuju poput hladnog rata u malom omjeru na istočnoeuropskoj sceni. Zahtijevati od susjedne države da ogoli svoju protuzračnu obranu uz prijetnju unilateralnog napada predstavlja opasan presedan koji nadilazi okvire bilateralnih odnosa između Kijeva i Minska.

Sudbina bjeloruskog dječjeg nogometnog tima i obitelji koja je ostala bez voljene osobe u tom napadu kao da je pala u drugi plan pred strateškim kalkulacijama. Umjesto zajedničke istrage i suzdržanosti, svjedoci smo utrke tko će kome postaviti oštriji ultimatum. Bjelorusija se našla stiješnjena između savezništva s Moskvom i rastućeg pritiska s ukrajinske strane koji prijeti da zapali novi sukob na istočnim granicama Europe.