Dok se Izrael priprema za izbore koji bi mogli preoblikovati političku kartu zemlje, dosadašnji čvrsti savez premijera Benjamina Netanyahua s ultraortodoksnim strankama pokazuje prve ozbiljne pukotine nakon gotovo tri desetljeća.
Spor oko vojnog novačenja ultraortodoksnih Židova, koji je eskalirao tijekom rata u Gazi, doveo je u pitanje budućnost koalicije koju čine stranke United Torah Judaism (UTJ) i Shas, dva najpouzdanija Netanyahuova saveznika još od 1996. godine.
Dok stotine tisuća pričuvnika služi u vojsci, ultraortodoksni muškarci povijesno su oslobođeni obveznog vojnog roka kako bi se posvetili vjerskom studiju u ješivama. Rat je pojačao pritisak na ukidanje te iznimke, a Netanyahuova koalicija više je puta neuspješno pokušala donijeti zakon o njihovom novačenju.
Rascjep unutar desnog bloka
Prošle su godine ministri iz obje ultraortodoksne stranke podnijeli ostavke na vladine dužnosti u znak prosvjeda zbog neuspjeha koalicije da donese zakon o novačenju, iako su nastavili surađivati s vladom o ključnim zakonima. Pitanje je također produbilo podjele unutar samog Netanyahujeva Likuda, gdje nekoliko zastupnika smatra napore za donošenje novog zakona o regrutaciji nedopustivim ustupkom ultraortodoksima.
Zastupnik Dan Illouz, koji je prošlog mjeseca napustio Likud zbog tog pitanja, izjavio je da je desni blok “postao idolopoklonstvo” koji “potkopava našu sposobnost da unaprijedimo desnu ekonomsku i sigurnosnu politiku”, uključujući osiguravanje dovoljnog broja vojnika.
S druge strane, ultraortodoksni čelnici sve glasnije dovode u pitanje dugogodišnje partnerstvo s Netanyahuom. U svibnju je rabin Dov Lando, duhovni vođa Degel HaToraha, jedne od dviju stranaka koje čine UTJ, izjavio da “više nemamo povjerenja u Netanyahua” te da stranka više nije “predana njemu”.
Dublje ideološke podjele
Spor oko vojnog novačenja otkrio je i dublje ideološke razlike u stavovima prema izraelskim vojnim kampanjama. Rabin Lando, 96-godišnji duhovni vođa, prošlog je mjeseca pokrenuo neuobičajeno oštar napad na pokret Religioznog cionizma, čiji su pristaše igrali istaknutu ulogu u ratu u Gazi i širenju naselja na okupiranoj Zapadnoj obali.
“Vode ratove ne radi spašavanja, već samo radi časti države”, rekao je Lando, optužujući religiozne cioniste da su “zli” i da su ubojice. Njegove su riječi naišle na osudu širom izraelskog političkog spektra, uključujući i samog Netanyahua, koji je rekao da odbacuje “grozne primjedbe”.
Pnina Pfeuffer, direktorica organizacije Ultra-Orthodox Public Organisation, ističe da Landove komentare ne treba promatrati kao izravan politički izazov Netanyahuovoj koaliciji, već kao odraz dugogodišnjeg ultraortodoksnog svjetonazora koji se distancira od državnog vojnog etosa. “Ultraortodoksni ne doživljavaju rat kao svoj”, kaže Pfeuffer, napominjući da je tijekom gotovo tri godine rata život u ultraortodoksnim zajednicama “tekao prilično normalno”.
Učinak Ben Gvira
Političke računice ultraortodoksnih čelnika dodatno komplicira prodor ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira među tradicionalne birače Shasa i UTJ-a. Dio Shasovog biračkog tijela “ne živi ultraortodoksni život” i mogao bi glasati za Ben Gvira ili Likud, pa stranka mora pokazati da je dio desnog bloka, objašnjava Pfeuffer.
Povjesničar Avi-ram Tzoreff tvrdi da je Shas od smrti svog osnivača, rabina Ovadije Josefa 2013. godine, postupno skretao udesno, prolazeći kroz proces “Ben Gvirizacije”. Dok je rabin Ovadija bio “klin protiv pomicanja udesno”, stranka se sada “bori da postavi crvene linije”, a njezino vodstvo “ne djeluje kao vodstvo, već nastoji zadovoljiti javno mnijenje”.
Unatoč rastućim vezama između ultraortodoksnih i izraelskog naseljeničkog pokreta te sve većem prihvaćanju nacionalističke retorike unutar ultraortodoksnih zajednica, istovremeno postoji snažan pokret protiv vojnog novačenja. Upravo ta proturječnost, smatra Tzoreff, predstavlja priliku za izraelske oporbene stranke.
“Uloga centra i ljevice je podijeli pa vladaj unutar desnog bloka”, kaže Tzoreff, sugerirajući da bi protivnici Netanyahua trebali pragmatično razmotriti partnerstvo sa strankama UTJ i Shas, ne iz idealizacije ultraortodoksnih, već zato što postoji prostor koji se može politički iskoristiti.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest koliko je Netanyahu spreman žrtvovati vlastitu političku budućnost da bi zadržao saveznike koji su mu omogućili više od dva desetljeća na vlasti. Ako je suditi prema posljednjim događajima, odgovor bi mogao odrediti ne samo ishod predstojećih izbora, već i budućnost izraelskog desnog bloka u cjelini.
10 komentara
Šta nam govori ova slika?
Stari, sjedi kikičar je izveo zajednicu na pijacu, da im pokaže da postoji život I izvan kibuca.
I tako, na jednoj tezgi ugledaju plod nepoznstog porijekla.
I dok stari, sjedi kikičar mudro šuti I razmišlja kako da im proda priču mudo pod bubreg, ostali dio sprema, svako svoj, odgovor…jedan ima krastavac u mislima, drugi kukuruz, treći papaju…dok, onaj mislić u sredini počinje sa dubljom analizom ploda I objašnjava ostatku kolektiva…
Drugovi, ovo je vrh ploda!
Ali, ako ga okrenem naopako, onda će vrh biti dno.
Moramo se, dakle, dogovoriti kako ću ga držati I šta je dno, a šta vrh.
A onaj mali čoro, pita prodavača…jede li se ovo?
Stari, mudri kikičar još uvijek smišlja priču…
Zanimljivo, ovdje žene ne traže ravnopravnost spolova.
Što se tiče oplodnje – muškarci više ne trebaju.
Jer se žene sve više navikavaju na banke sperme kao izvor.
A i one same uskoro neće morati biti trudne i rađati.
Umjetne maternice su budućnost ovakvog svijeta.
Djeci će moći birati boju kose, očiju, visinu itd.
Muškarci ovdje – kao i u slučaju abortusa – neće imati nikakvo pravo glasa.
Čak i ako će biti biološki očevi te djece koja će se razvijati u umjetnim maternicama.
To će biti zasebne građevine gdje će ih biti ogroman broj.
I ta djeca će biti zapravo vlasništvo države.
Majka i otac neće postojati u današnjem smislu.
Zvat će se Skrbnik 1 i Skrbnik 2.
To će biti ona sretnija djeca.
Ona manje sretna će sama država izabrati smrznuti spermij i smrznuto jajašce i staviti ga u umjetnu maternicu.
Takva djeca će biti u potpunosti vlasništvo države.
Djeluje bolesno?
Pa i jest. Totalno.
Ali je realna budućnost sa današnjim političarima i njihovim vladarima iz sjene.
A što to muškarci imaju odlučivati o abortusu? Ne nose oni plod.
Uostalom, ako je fetus živo biće, zašto nakon abortusa ne bude sprovoda, zašto fetus nema grobno mjesto?
Ne nose plod, ali otprilike pola fetusa ima njegove gene.
Ne pobacuje žena samo svoj plod, nego i oca tog djeteta.
Možda on želi dijete, a žena ne.
I, kakva su mu zakonska prava? Nikakva.
To je ta zakonska ravnopravnost spolova u današnjem svijetu.
Fetusi kao grobna mjesta?
Zamisli koliko bi ih bilo.
U SAD na svako peto rođeno dijete je jedan abortus, EU je blizu tome, a u Hrvatskoj otprilike svako šesto.
To je godišnje oko 720.000 abortusa u SAD i oko 630.000 u EU.
Zajedno 1.35 milijuna djece samo ovdje.
Godišnje.
To je psihološki teret žene s kojim mora živjeti čitav svoj život.
Ali nešto ne čitam da ih ima puno koje trebaju psihološku pomoć.
Velikoj većini to je samo “čišćenje”.
Znaš onu “radim s mojim tijelom što hoću”.
Istina, radila je što hoće i da dođe do trudnoće.
Odgovornost nikakva, prava svakakva.
A i muškarci svakako nisu nevini u toj priči.
Da barem razmišljaju gornjom glavom kada treba, umjesto donjom.
I da nema neželjenih trudnoća.
Ali za to treba zrelost barem jednog od njih u seksualnoj vezi.
Zato, što plod upotrebe, u farmaciji, kozmetiki…
Na slici skoro svi nose naočale.
To im je od svakodnevnog čitanja Talmuda.
Odavdje se regrutiraju budući rabini.
Inače ih indoktriniraju od rane mladosti sa Talmudom u ješivama (vjerskim školama).
Ne samo da se ne regrutiraju za vojsku, već često žive od socijalnih naknada, ne radeći.
Rabini im donose odluke o gotovo svim aspektima života.
Skraćeno – vjerski talmudski fanatici za koje ne vrijede izraelski zakoni kao za druge.
Ništa čudno da je Netanyahu s njima u višedesetljetnoj političkoj koaliciji.
Ista bagra se uvijek naše,
Oh, Troubles in Zio-nazi Paradise!
Ovo je vrsta citrusa koja se sa još tri vrste drži u ruci, ili se njime maše, koristi se u ritualne svrhe,za vrijeme izvođenja blagdanskih molitvi.U pitanju je tjedni blagdan Sukota..Kod nas se biljka zove četrun,na engleskoj Wikipediji etrog.Nije autohtona biljka za Izrael ali je donešena preko Perzijskoj carstva,iz Kine .Predpostavljala sam da nisu tek tako išli kupovati voće na tržnici,i ovako to promatrati.
U xion entitetu je sve zlo i naopako jer je on po sebi zlo.