Izraelski zrakoplovi gađali su sirijsku zrakoplovnu bazu Abu al-Duhur nakon što je Sirija navodno dopustila turskim vojnicima korištenje tog objekta, što je Izrael ocijenio izravnom prijetnjom svojoj sigurnosti.
Iz Ureda izraelskog premijera u utorak je stiglo priopćenje u kojem se tvrdi kako su se Izrael i Sirija dogovorili o „statusu quo u sigurnosnim pitanjima”, a Sirija je taj dogovor bila „na rubu kršenja” dopuštajući turske snage u bazu u blizini Alepa. „Izrael neće tolerirati prijetnje svojoj sigurnosti i pozdravio bi povratak na status quo”, poručili su iz ureda Benjamina Netanyahua.
Zračni udari na Abu al-Duhur uslijedili su nakon višetjednih napetosti na sjeveru Sirije, gdje se Turska već duže vrijeme zalaže za veću ulogu u sigurnosnim pitanjima. Ankara svoje vojno prisustvo u Siriji opravdava borbom protiv terorizma i zaštitom vlastitih granica, no Izrael u tome vidi izravan strateški izazov.
Sirija između dvije vatre
Damaščanska vlada našla se u nezavidnoj poziciji. S jedne strane pritisci Izraela koji je već godinama spreman vojno odgovoriti na bilo kakvu promjenu sigurnosne ravnoteže, s druge strane zahtjevi Turske koja je nakon godina građanskog rata postala ključni igrač na sirijskom sjeveru. Pitanje koje se nameće, a koje izraelsko priopćenje ne spominje, jest: ima li Sirija uopće stvarni suverenitet nad vlastitim zračnim prostorom i bazama ako o njihovoj sudbini odlučuju strane sile?
Ovaj incident nije izoliran. Izrael je samo u posljednje dvije godine izveo stotine zračnih napada na sirijski teritorij, uglavnom ciljajući iranske snage i njihove saveznike. No udar na bazu koju je navodno trebala koristiti Turska otvara novo poglavlje — izravno suočavanje s Ankarom, iako posredno, preko sirijskog teritorija.
Tko jamči sigurnost Sirije?
Dok Izrael i Turska pregovaraju preko sirijskog neba, postavlja se pitanje što je sa samom Sirijom. Njezina vlada očito nije u poziciji odbiti ni jednu ni drugu stranu, a svaki potez — bio on prema Ankari ili prema Tel Avivu — nosi rizik novih udara. Ovakav razvoj događaja potvrđuje ono što se već dugo nazire: Sirija je postala poligon na kojem regionalne sile testiraju svoje granice, dok se njezini vlastiti nacionalni interesi guraju u drugi plan.
Izraelska tvrdnja o „statusu quo” zvuči gotovo ironično u zemlji koja je proteklih godina izgubila tisuće života u sukobima u koje su bili umiješani svi regionalni akteri. Pitanje koje ostaje otvoreno jest koliko će još dugo Sirija moći balansirati između suprotnih interesa prije nego što taj balans u potpunosti pukne.
Sirija više ne postoji, to sam ovdje u komentarima napisao, a ona je bila granica između Turske i Izraela. Sada kad te granice nema samo je pitanje momenta kad će se direktno sukobit.