Gruzija je odbila pridružiti se novom paketu sankcija Europske unije protiv Irana, poručivši kako se njezina vanjska politika vodi isključivo nacionalnim interesima.
Odgovor glavnog grada Tbilisija stigao je preko parlamentarnog predstavnika vladajuće stranke Gruzijski san, Tengiza Šarmaanašvilija, koji je jasno dao do znanja da će se Gruzija o međunarodnim mjerama odlučivati ovisno o tome služe li one njezinim interesima u konkretnom trenutku.
“Ako je odluka u sukobu s interesima Gruzije, jednostavno nam nije važno čijim interesima služi”, rekao je Šarmaanašvili, prenosi IRNA. Dodao je kako ni Turska ni Srbija, unatoč statusu kandidatkinja za članstvo u EU, nisu pristupile najnovijim sankcijama.
Presedan koji Bruxelles ne može ignorirati
Gruzijsko odbijanje dolazi u osjetljivom trenutku za EU, koja već godinama pokušava zadržati utjecaj na Kavkazu. No, pozivanje na turski i srbijanski primjer otvara pitanje koje Bruxelles teško može zaobići: ako se kandidatkinje za članstvo mogu ograditi od zajedničke vanjske politike bez posljedica, čemu onda uopće težiti usklađivanju?
Ovo nije prvi put da se Tbilisi okrene od bruselske politike. Gruzija je posljednjih godina već odbila pridružiti se sankcijama Rusiji, unatoč pritiscima Zapada. Ta dosljednost sugerira da nije riječ o slučajnom potezu, nego o promišljenoj strategiji koja prioritet daje vlastitom gospodarstvu i sigurnosnim interesima.
Nacionalni interes iznad svega
Dok Bruxelles sankcije vidi kao alat zajedničke vanjske politike, Tbilisi ih očito promatra kroz prizmu vlastite koristi. Pitanje koje se pritom nameće, a koje izvor ne postavlja, jest: koliko je EU spremna tolerirati takvo selektivno poštivanje pravila od strane zemalja koje teže članstvu?
Gruzijski potez mogao bi postati presedan i za druge zemlje kandidatkinje koje nisu oduševljene svakim paketom sankcija. Ako Tbilisi može odbiti sankcije Iranu pozivajući se na nacionalne interese, zašto to ne bi mogle učiniti i druge države u sličnim situacijama?
Čini se da Gruzija šalje jasnu poruku: vanjska politika nije usluga koju se pruža velikim silama, nego sredstvo za zaštitu vlastitih građana. U svijetu u kojem se sankcije sve češće koriste kao oruđe pritiska, takav stav mogao bi postati sve privlačniji mnogima koji su umorni od tuđih ratova i tuđih interesa.

Gruzijci bravo odhebite lizarde!