Valovi u oceanu Encelada oblikuju tigraste pruge

Valovi u podzemnom oceanu Saturnova mjeseca Encelada mogli bi biti ključan faktor u oblikovanju njegovih legendarnih “tigrastih pruga”, tvrdi novo znanstveno istraživanje objavljeno u časopisu AGU Advances.

Četiri paralelne pukotine duboke oko 500 metara, široke dva kilometra i duge 130 kilometara, koje zjape na južnom polu Encelada, oduvijek su intrigirale znanstvenike. Dosadašnja istraživanja uglavnom su se fokusirala na procese unutar same ledene ljuske, poput tektonskih lomova i hlađenja. No tim predvođen D. Y. Abdulahom sada predlaže sasvim drugačiji mehanizam – valove u oceanu ispod leda koji udaraju o ledenu koru odozdo i tope je.

Inspiraciju su pronašli u oceanima na Zemlji, gdje se valovi šire od morskog dna do površine, fokusiraju se na jednoj točki, lome i raspršuju. Matematičkim analizama i računalnim simulacijama istražili su kako bi valovi u Enceladovu podzemnom oceanu mogli djelovati na unutarnju površinu ledene ljuske, uzimajući u obzir nepravilnu orbitu mjeseca oko Saturna zbog koje cijela ledena ljuska titra relativno u odnosu na ocean.

Novi mehanizam nastanka pukotina

Prema novom modelu, jedan početni rascjep već je postojao u ledenoj ljusci. Titranjem ljuske, neravna donja topografija tog rascjepa pobuđivala je valove koji su putovali desecima kilometara kroz ocean do morskog dna, odbijali se i vraćali prema gore te se lomili o susjedni dio ledene ljuske. Pritom su prenosili energiju kao toplinu koja je počela topiti led odozdo.

Analiza sugerira da bi topljenje moglo pokrenuti proces koji bi s vremenom stvorio dodatne paralelne pukotine na udaljenosti od oko 35 kilometara – što se točno podudara s razmakom postojećih “tigrastih pruga” na Enceladu.

Zanimljivo je da ovo istraživanje otvara i pitanje koje autori nisu postavili: ako su valovi u oceanu doista odgovorni za formiranje pukotina, što to znači za procjenu debljine ledene ljuske i dubine oceana na drugim ledenim mjesecima, poput Europe ili Ganimeda? Ako mehanizam djeluje na Enceladu, zašto ne bi i na drugim tijelima sa sličnim uvjetima?

Istraživači ističu da bi, ako je predloženi mehanizam točan, to postavilo ograničenja koja otkrivaju dodatne karakteristike podzemnog oceana, uključujući kako se njegova gustoća mijenja s dubinom. Daljnje modeliranje i potencijalna buduća misija na Encelad mogli bi pomoći u provjeri mehanizma i njegovih implikacija.