Hubbleov svemirski teleskop otkrio je dosad neviđenu pojavu u Saturnovoj atmosferi — golemi atmosferski val s deset stranica koji opasuje južni pol planeta, a koji se počeo oblikovati tek prije nekoliko godina.
Znanstvenici su pomoću NASA-ina teleskopa Hubble uočili deseterokutni atmosferski val u južnoj polarnoj regiji Saturna, što je prvi takav slučaj pravilnog višestranog uzorka u toj hemisferi. Pojava podsjeća na poznati Saturnov heksagon na sjevernom polu, no znanstvenici ističu kako je riječ o bitno drukčijem fenomenu koji se tek razvija. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science Advances.
Agustín Sánchez-Lavega, glavni autor studije sa Sveučilišta Baskijska zemlja u Španjolskoj, zajedno s astronomima amaterima Trevorom Barryjem i Jean-Paulom Ogerom, prvi je uočio naznake vala na zemaljskim snimkama iz 2024. godine. Hubbleove su snimke potom potvrdile da se struktura proteže sve do 2023., a val se nalazi unutar snažne mlazne struje i prolazi kroz više slojeva atmosfere.
Novi fenomen ili prolazna pojava?
Saturnov sjeverni heksagon poznat je više od četiri desetljeća, no njegov južni pandan dosad nije primijećen ni na snimkama letjelice Cassini, koja je kružila oko planeta od 2004. do 2017. godine. “Nikad nismo vidjeli ništa slično u Saturnovoj južnoj hemisferi”, izjavila je Amy Simon, suautorica studije i glavna istraživačica programa OPAL iz NASA-ina centra Goddard. “Čini se da se ova pojava pojačava, što nam daje rijetku priliku promatrati razvoj golemog atmosferskog uzorka.”
Znanstvenike posebno intrigira pitanje zašto se val pojavio tek sada. “Najzanimljivije mi je to što se čini da se ovo formiralo nedavno”, kaže Simon. “Pitanje je zašto se iznenada pojavilo sada kad ga prije nismo vidjeli?”
Otkriće je omogućeno zahvaljujući promjeni godišnjih doba na Saturnu, koja je južni pol planeta ponovno učinila vidljivim sa Zemlje. Hubbleove snimke, snimane u različitim valnim duljinama koje prodiru u različite visine atmosfere, pokazuju da se deseterokut proteže kroz više slojeva, što upućuje na to da nije riječ samo o pojavi na razini oblaka, već o vertikalno proširenoj atmosferskoj strukturi.
Dugogodišnje promatranje se isplatilo
Program OPAL, koji više od desetljeća svake godine fotografira vanjske planete, omogućio je znanstvenicima da prate sezonske promjene i spororazvijajuće atmosferske pojave. “Kad smo započeli program OPAL, očekivali smo uzbudljiva iznenađenja, ali nismo znali što točno”, rekao je Mike Wong sa Sveučilišta Kalifornije u Berkeleyju. “Mnoga otkrića iz OPAL-a ne temelje se na jednom promatranju, nego na godinama i godinama podataka.”
Ovo otkriće postavlja i šire pitanje o atmosferskoj dinamici divovskih planeta. Ako se deseterokut na jugu razvija pred našim očima, dok je sjeverni heksagon stabilan desetljećima, što to govori o simetriji i ravnoteži u atmosferama plinovitih divova? Istraživači planiraju nastaviti promatranja Hubbleom i svemirskim teleskopom James Webb kako bi utvrdili hoće li se deseterokut stabilizirati poput svog sjevernog dvojnika ili će se nastaviti mijenjati.
Dok znanstvenici traže odgovore, ostaje otvoreno pitanje koje nadilazi okvire planetarne znanosti: koliko još atmosferskih fenomena u našem Sunčevu sustavu čeka na otkriće samo zato što ih dosad nismo promatrali dovoljno dugo? Hubble, koji radi više od tri desetljeća, upravo je dokaz da se strpljenje u znanosti ponekad isplati na najneočekivanije načine.